Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom
Indeks Članka
Nove metode liječenja
Iako već duže vrijeme nisu novost, pokušaji primjene inzulina u obliku tableta (na usta), aerosoli (preko dišnih puteva), transkutano (preko kože, bez injekcija), rektalno, kao i gensko liječenje još su uvijek više u sferi znanstvenih istraživanja, a manje od praktične vrijednosti. Jednako je tako i s transplantacijama gušterače ili samo njenih otočića, koje su povezane kako s teškoćama u pronalaženju donora, tako i s imunosnim reakcijama odbacivanja, te ozbiljnim nuspojavama imunosupresivne terapije, koja je pri takvim intervencijama neophodna. Transplantacije gušterače su uglavnom rezervirane samo za najteže slučajeve u bolesnika s kroničnom bubrežnom insuficijencijom, koje se izvode istodobno s transplanatcijom bubrega.
Kao što znamo šećerna bolesti tipa 1 nastaje kao posljedica složenog autoimunog poremećaja s posljedičnom destrukcijom pankreatičnih beta stanica i prestanka lučenja inzulina. Nadoknada manjka inzulina, pa i na načine koji se danas smatraju najprimjerenijima (intenzivirana inzulinska terapija, kontinuirana infuzija inzulina pomoću inzulinskih pumpi) ne može u potpunosti imitirati betastaničnu regulaciju šećera u krvi, što je vodeći uzrok kroničnih komplikacija i povećanog mortaliteta. U pokušajima traženja pravoga lijeka za ovaj tip bolesti koji bi sačuvao preostale beta stanice od propadanja, nadopunio oštećene otočiće gušterače i zaštitio novonastale beta stanice od autoimune destrukcije, te tako osigurao normalnu sekreciju inulina, znanstvenici su otkrili da su to mezenhimne matične stanice.
Ispitivanja na matičnim stanicama dobivenim iz koštane srži dobrovoljnih davatelja, koja su počela pred 20-tak godina i koja upravo prolaze kroz posljednju kliničku provjeru na ljudima, otkrila su njihovu mogućnost diferencijacije u različita tkiva pa i u beta stanice sa normalnom inzulinskom sekerecijom. Ta su istraživanja, također, pokazala da matične stanice smiruju imunološka zbivanja u organizmu odgovorna za propadanje beta stanica, doprinose očuvanju preostale mase beta stanica i olakšavaju njihovu regeneraciju, te na taj način preveniraju pogoršanje bolesti, što ih čini lijekom izbora za osobe sa tipom 1 šećerne bolesti (52).
Nije teško pretpostaviti što bi ovakvo sredstvo značilo ljudima koji moraju više puta dnevno injicirati sebi inzulin, isto toliko puta provjeravati razinu šećera u krvi, paziti na prehranu, voditi računa o navikama: novi lijek bi ih posve oslobodio svih tih imperativa. I to samo uz jednu ili dvije doze lijeka bez rizika od nuspojava. Zbog sklonosti svih nas prema prevelikim iščekivanjima i nadanjima, obično poticanima dobro osmišljenim marketingom proizvođača, te medijima uvijek sklonih velikim vijestima i senzacionalističkom pristupu, razumno je nastaviti sa svojom dosadašnjom terapijom, naoružati se strpljenjem i mirno sačekati registraciju lijeka na našem tržištu. Ako i kada do toga dođe bit će to Prochymal (*) proizvod farmaceutske tvrtke Osiris Therapeutics Inc. Recimo i to da bi mu predvidiva cijena, kako se moglo pročitati u nekim medijima, mogla biti oko 150 000 kn po jednoj dozi, što mu baš i nije najbolje jamstvo za brzi ulazak na listu HZZO-a i za najširu primjenu.
Nedavno su, također, objavljeni rezultati istraživanja o novim mogućnostima liječenja šećerne bolesti tipa 2., koji su izazvali veliko zanimanje najšire javnosti (53). Znanstvenici su miševima sa spomenutim tipom bolesti ubrizgavali fibroblastični faktor rasta FGF1 (tvar koja je po svojoj strukturi protein), što je dovelo do normalizacije osjetljivosti njihova organizma na inzulin i pozitivnog učinka na regulaciju glukoze u krvi. Prema objavljenim rezultatima učinak jedne doze spomenute tvari zadržava se i do 48 h, a uz to, što nije nevažno, osim privremenog gubitka apetita nije uočena niti jedna od ozbiljnijih nuspojava koje najčešće prate ostale lijekove za dijabetes tipa 2 poput debljanja, hipoglikemija (pretjeranog pada šećera u krvi), nakupljanja masti u jetri, gubitka koštane mase...
Iako je u liječenju šećerne bolesti tipa 2 već odprije poznato više različitih skupina lijekova čije je osnovno djelovanje usmjereno na smanjenje inzulinske rezistencije, odnosno povećanje osjetljivosti tkiva na njihovo djelovanje (metformin, pioglitazon, inkretini), mehanizam djelovanja ove nove tvari, mada još nije sasvim jasan, čini se posve drugačijim. Po svemu izgleda da je na pomolu novi lijek koji bi mogao bitno unaprijediti mogućnosti liječenja osoba s navedenim tipom šećerne bolesti, a što bi se moglo očekivati za 4 – 5 godina koliko je potrebno za ispitivanja na ljudima.
(*) Prochymal R – lijek budućnosti?
Riječ je o novom lijeku tvrtke Osiris Therapeutics Inc. koji se sastoji od matičnih stanica dobivenih iz koštane srži dragovoljnih zdravih davatelja, koji je probudio nade milijuna bolesnika od više teških i do sada neizllječivih bolesti poput Crohnove bolesti, dijabetesa tipa 1, autoimunih bolesti pluća, srčanog i moždanog udara, leukemije, odbacivanja transplantiranih organa, oštećenja hrskavice zglobova i niz s time nije gotov, u konačno izlječenje.
“Čudotvorni” učinak lijeka, kako se o njemu izvještava već nekoliko godina, temelji se na potencijalu matičnih stanica da se diferenciraju u različita tkiva; iz njih se može razviti svih 220 vrsta ljudskog tkiva. Kad se injiciraju u organizam ove stanice nakon što dospiju u oštećena tkiva, ugrađuju se u njih i diferenciraju se ovisno o tom tkivu. Kad pristignu u gušteraču transformiraju se u beta stanice koje luče inzulin. Velika je prednost što pri izboru donora matičnih stanica nije nužno tražiti podudarnost tkiva (zbog svoje hipo-imunogeničnosti ne izazivaju reakcije odbacivanja od strane primatelja) i što mogućnost uzimanja koštane srži, ili nekog drugog mezenhimnog tkiva (masnog tkiva, zubne pulpe, placente, pupčane vrpce) isključuje etičke i pravne dvojbe koje se javljaju pri uzimanju embrionalnog i fetalnog tkiva.
Zahvaljujući tehnologiji za koju se govori da je revolucionarna, iz jednog jedinog doniranog uzorka moguće je kultivacijom proizvesti veliki broj doza matičnih stanica. Prema dostupnim izvješćima sva dosadašnja ispitivanja - i predklinička na laboratorijskim životinjama (miševima) i klinička na ljudima, potvrdila su djelotvornost lijeka koja se očituje kroz oporavak i regeneraciju oštećenih tkiva, uspostavu njihove funkcije i smirivanje autoimunih upalnih procesa koji izazivaju ta oštećenja. U osnovi ovakvih učinaka navodi se imunomodulatorno svojstvo matičnih stanica i usklađeno oslobađanje širokog spektra trofičnih faktora sa protektivnim djelovanjem na parenhimalne stanice uz poticanje na proliferaciju i diferencijaciju stanica. Do sada je lijek primijenjen u preko 1000 pacijenata s različitim bolestima uz dobre učinke i bez većih nuspojava.
Hitovi: 43710