Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom
Indeks Članka
Umjetna sladila
Umjetna sladila su tvari koje koristimo umjesto šećera za zaslađivanje hrane i pića. Njihova je kalorijska vrijednost vrlo mala ili nikakva a slađa su od šećera i po nekoliko stotina puta. Prvo poznato sladilo saharin, otkriveno još davne 1879. godine. Danas na tržištu imamo cijeli niz umjetnih sladila među kojima su najpoznatiji acesulfam ‒ K, aspartam, ciklamat i sukraloza, unazad dvije godine pridružio im se i steviol glikozid ‒ ekstrakt istoimene biljke (13, 14, 15).
Sladila se međusobno razlikuju po okusu, strukturi, načinu razgradnje i izlučivanja iz organizma, te po otpornosti na više temperature. O svim tim obilježjima ovisi njihova primjena u proizvodnji hrane i pića. Mogu se koristiti pojedinačno ili u mješavinama, a različitim kombiniranjem postižu se novi i drugačiji okusi. Kod nas se često koristi kombinacija 1% saharina i 99% ciklamata (Natren).
Već duže vrijeme jedno od pitanja u vezi s korištenjem sladila koje se četo pojavljuje u javnosti jest koliko su ona sigurna za zdravlje i mogu li škoditi. Bilo je više izvješća o njihovim štetnim učincima - o tome da izazivaju rak (želuca, gušterače, mokraćnog mjehura, maternice), te da mogu dovesti do ozbiljnih poremećaja ponašanja (pojačanja apetita) i neuroloških i psihičkih poremećaja.
Naknadnom provjerom provedenih ispitivanja pod nadzorom vodećih stručnih tijela i institucija, svjetskih i europskih (EFSA-e, FSA-e, JECFA-e, ANSES-e, SCF-e3 ) sve su takve sumnje osporene. Prema njima, sigurnost sladila uz uvjet korištenja u dopuštenim količinama nije upitna, pa čak ni u trudnoći. Takva su stajališta prihvaćena i od nadležnih institucija u našoj zemlji. Međutim, unatoč tomu, svako malo se u javnosti mogu pročitati i posve suprotne teze u kojima se ističe ovisnost provedenih analiza pa i njihova objektivnost o snažnom interesu farmaceutske industrije. Prema Hrvatskim smjernicama s konca 2011. godine, budući da nema kliničkih dokaza o sigurnosti primjene umjetnih sladila u trudnoći, trudnicama se ne preporučuje njihova primjena.
EFSA ‒ Europska agencija za sigurnost hrane, FSA ‒ Agencija za sigurnost hrane UK, ANSES ‒ Francuska agencija za sigurnost hrane, JECFA ‒ Zajedničko stručno povjerenstvo za prehrambene aditive (FAO, UN), SCF ‒ Znanstveni odbor za hranu Komisije EU
Ukratko o najčešće korištenim sladilima koja se rabe u EU
Saharin je najstarije poznato sladilo, slađe od šećera oko 500 puta, bez energetske vrijednosti. Izlučuje se preko bubrega nepromijenjen. Prihvatljivi dnevni unos mu je do 0.5 mg po kg tjelesne težine. Termostabilan je, pa se može koristiti pri kuhanju i pečenju hrane.
Acesulfam K, prema sastavu kombinacija organske kiseline i kalija, slađi od šećera oko 200 puta, bez energetske vrijednosti, izlučuje se nepromijenjen. Prihvatljivi dnevni unos mu je do 9 mg po kg tjelesne težine. Termostabilan je i pogodan pri kuhanju i pečenju hrane.
Aspartam je bjelančevina zanemarive energetske vrijednosti (oko 4 kcal/g), oko 200 puta slađi od šećera, metabolizira se u cijelosti, temolabilan je i ne preporučuje se pri pečenju i kuhanju, dodaje se na kraju pripreme. Dopuštena dnevna količina je do 40 mg/kg tjelesne težine.
Ciklamat ‒ ciklaminska kiselina, 50 puta slađi od šećera, bez kalorija. Dopušteni dnevni unos: do 7 mg/kg tjelesne težine. Izlučuje se preko bubrega nepromijenjen. Termostabilan je, pa se može koristiti pri kuhanju i pečenju. Dobre je topljivosti. Upotrebljava se u pićima, preljevima i gumama za žvakanje.
Sukralaza ‒ podrijetlom iz šećera, oko 600 puta slađi od njega, bez kalorija. Dopušteni dnevni unos do 15 mg/kg. Izlučuje se nepromijenjen. Termostabilan je.
Steviol glikozidi ‒ prirodni sastojci biljke Stevia rebaudiana koja raste kao samonikla u Južnoj Americi. Prvi put izdvojeni 1931. god. Bez kalorija, slađi od šećera oko 200 - 300 puta. Dopušteni dnevni unos je do 4 mg/kg. Razgrađuju se u crijevima na steviol, izlučuje se u tijelu i izlučuju mokraćom. Termostabilni su. Upotrebljavaju se u hrani, pićima i kao stolni zaslađivači.
Oni su promijenili sudbine milijuna ljudi
Slika:Banting i Best sa svojim malim “junakom”
Godine 1921., u Torontu (Kanada), kirurg Frederick Banting i student Charles Best u ekstraktu pseće gušterače otkrivaju tvar koja će spasiti život mladiću na umoru od šećerne bolesti. Bilo je to otkriće inzulina zahvaljujući kojemu će biti spašeni milijuni života po cijelome svijetu. Do tada je šećerna bolest tipa 1 bila neizlječiva. Ovo otkriće im je donijelo Nobelovu nagradu.
Hitovi: 43471