Dr. Jure Burić: U prozi i versu

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Nedjelja, 19 Srpanj 2020 Napisao/la Administrator

  Jure Burić 1
       Dr. Jure Burić (foto:dubrovackidnevnik.net.hr)

„Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..

Spomenimo ipak još nekoliko detalja iz Jurina životopisa. Bio je jedan od najgorljivijih sudionika Hrvatskog proljeća. Prva kuća koju su četnici zapalili u njegovu rodnom selu Ravnom bila je kuća njegovih roditelja. Bila je to osveta zbog njegove istaknute uloge u obrani Domovine. Odlaskom u mirovinu posvetio se prirodnom načinu života u rodnom kraju, u koji se vratio 2002. godine. Proizvodi prirodnu kozmetiku bez umjetnih boja i konzervansa. Melemi i ulja za njegu kože ljekovitim biljem ( “Aroma Antika”) , bez umjetnih boja i konzervansa, koji su već su prilično prepoznati i prihvaćeni na tržištu, rade se po njegovim recepturama. Danas se bavi pjesništvom i publicistikom. Sudionik je književne manifestacije Grgurovi hukovi. (Ur.)

Ravno - Dubrovnik 2018. - 2020.

 

 "Mirisno rosno cvijeće" poezije 

 

 Jure ORL

 

Osvrt na poeziju Jure Burića

S prijateljem Jurom Burićem nisam se vidio od vremena Hrvatskog proljeća kada je on bio jedan od najvatrenijih vođa studentskog pokreta, a ja samo štreber koji se, unatoč tome što nije odolio domoljubnom zanosu, nije odvažio izabrati za sebe ulogu veću od izvikivanja podrške Savki i Tripalu i bježanja od milicijskog pendreka u vrijeme demonstracija na ondašnjem Trgu Republike.  Slično je bilo i devedesetih godina u vrijeme rađanja i obrane Domovine: on je odmah ušao u žižu zbivanja, a ja, iako sam kao i ogromna većina Hrvata, bio i srcem i dušom uz iste ciljeve, čak se i nudio za aktivniju ulogu, ipak ostao u kakvoj takvoj sigurnosti Metropole.

Prošle su mnoge godine i mnogo toga se događalo u našim životima. Iako nismo bili u kontaktu, mislio sam da o njemu znam sve, što od zajedničkih prijatelja, što iz medija, jer uvijek je bio jaavna osoba, ali sam se nemalo i ugodno iznenadio kada sam od njega dobio uskrsnu čestitku uz pjesmu koju je on sam potpisao. Pjesma mi se svidjela i morao sam ga pohvaliti, da bih  onda otkrio kako je on autor na desetine pjesama i proznih radova koje je rijetko objavljivao. I nastavak priče – mali izbor iz njegova literarnog opusa je ovdje pred vama.

Ne čekajući stručne ocjene, ja bih se drznuo ustvrditi kako je riječ o prvorazrednoj  modernoj lirici. Njegov jezik “zvoni, zvuči, šumi, pršti“, stih je raskošan i lepršav, prepun ritma, boja i osjećaja, dubok i asocijativan; odiše svježinom i zrelošću. On se od početka pjeva i lako pamti, gotovo da traži skladatelja; tečan je poput Slapa, dubok kao Modra rijeka, opominje da ne idemo „maleni ispod zvijezda“. Naći će se tu i majčina suza i bakina krunica, očev zagrlja i bratska ljubav. I „bratstvo duša u svemiru“.  Sve čega se dotakne, kamo god se okrene – sve pretvara u biserje stihova, koji zaslužuju najljepše korice i najboljeg urednika. A dok se to ne zbude čitatelji ove male stranice imaju jedinstvenu prigodu i sreću da zavire u očaravajući i duhovnošću nevjerojatno bogati svijet ovog našeg gorostasa s Juga koji nas i ohrabruje i opominje, i poučava, baš kao pravi prijatelji, brat, otac. Samo za ovu prigodu, kako biste se lakše snalazili u tom svijetu, pokušali smo koliko je to bilo moguće cijeli opus posložitii tematski kao medaljone lijepe ujevićevske kolajne.

Ante Bukovac

 

Grgurovi hukovi


Jure iz dana u dan

 

Naš izbor iz iz buduće Jurine zbirke pjesama

Objavu većeg dijela literarnog opusa Jure Burića na ovoj našoj web stranici smatramo svojim najvećim uspjehom i ostvarenjem jednog od glavnih ciljeva zbog kojih je pokrenuta. Sigurni smo da će se to njegovo pjesničko biserje uskoro pojaviti i u knjižnom obliku na radost svih onih u čije ruke dospije, jednako najmlađih kao i onih zlatne dobi. Kako bismo vam malo približili tu ljepotu i raskoš ovdje ćemo s vremena na vrijeme, ako bude moguće i svakodnevno, istaknuti jednu do dvije njegove pjesme (ili prozno djelo) prema našem izboru.

 

HVALA

Hvala Ti BOŽE
za
svu Tvoju milost
Za
zdrav razum
I pristojno tijelo
Hvala TI
Za
hranu
I skromno
Odijelo!

Ravno, 11. listopada 2017.

 

SPOZNAJA

Kad dugo živiš
Upoznaš ljude
Otkriješ njihovu
Bijedu i jad
Pitaš se s pravom
Jel' možda bolje
Živjeti dugo il'
Umrijeti mlad

NEBESKA RASKOŠ

Koliko ljepote
Iznad tvoje glave.
Vidljive noću
Pri punoj vedrini
Siromah jesam
Al i ja hoću
Zvijezdanu raskoš
I mliječne staze
I ONE oči
Što na njih
Paze !!!

Ravno, u zoru 11. listopada 2017.

 

ZADNJI DAN

Doći će dan
Što će ti biti zadnji
Idući će
bez tebe svanut
Sklopit ćeš oči
I bit u miru
Iz nekih drugih
Suza će kanut

Dubrovnik, 23.1.2018.

BUDAN

Probudim se
U
Tri poslije
Pola noći
Ha
Hoću li više
Zaspati moći

Čim počnem mislit
Kontat nabrajat
Potrebe zbrajat
Sam sebi čudne
Savjete davat
Svijet spašavat
Neće više
Na oči san
Otvorenih očiju
Dočekat ćeš dan

Al’ valja i to
Vidjet ćeš zoru
Zamišljat sebe
Negdje na moru
Besanicu pajdo
Prihvatit ćeš lako
Dobro će biti
I
Molit se polako

Stvoritelj
I
Ti
Sami u noći
Vidjet ćeš kak’ će
Noć brzo proći

Pa ako je bio
I
Kratak san
Horan ćeš biti
Za novi dan

     26. srpnja 2020.

 

SUTRA

Hoće li biti
Sutra
Ne znam
Znam
Da je bilo
Jučer
I
Da je ovo
Danas
A
Hoće li biti
Sutra
I novog
Jutra
Znat će mo
Sutra

      Dubrovnik, 27. kolovoza 2020.

JUTRO

Evo ga
Pomalja
Na zidinama
I
Lokrumu
Već su prve zrake
I
Bez sumnje svake
Svanut će novi dan
Netko naspavan
Netko umoran
Zahvalan budi
Sunce svoje zrake
Svakom’ od nas
Nudi

Dubrovnik, 27. kolovoza 2020.

 

ŽUTI LIST

Miljarde miljarda
Listova žutih
Ove jeseni
Na zemlju
Pada
Njima smrt
Zemlji nada
Nemoj ih dirat
Neka spavaju
Na zemlji vlažnoj
Tako važnoj
Za proljetni cvat
Kad će na listovoj
Grani
Onoj od lani
Pupoljak novi
Novi list
Dati
I
Taj krug
Neće stati
Dok se list ponovo
Svojoj zemji
Vrati
Ti samo miruj
I
Prirodu
Prati

Studeni, 2020.

 

POTPIS

Na svakom atomu
Tvoga tijela
I na svakom mjestu
DNK
Isti je potpis
Ostavit smjela
Samo osoba
Koja te zna
A
Ona je Stvoritelj
Svega što vidiš
Pa i samog tebe
Valjda to znaš
Potpisnik i jamac
Svijeta oko tebe
Sasvim sigurno
Stvoritelj je naš
I
Nemoj strahovat
Izgubit se nećeš
Tko god te nađe
Morat će te vratit
Potpisniku tvome
U ruke predat
I
Ne nećeš za to
Ništa morat platit

 

MILIJUNAŠI

Svatko od nas je
Multimilijunaš
To ne znaš
A znaš
Kako
Evo ovako
Što kažeš
O
Tri stotine milijuna
Alveola
U
Tvojim plućima
Što danima i noćima
Troše kisik
I
Tvojim ga stanicama
Daju
A
Pri tom ne laju
Kako to puno košta
I
Još što šta
Onda
Samo eritrocita imaš
U jednoj litri krvi
Pet puta deset na dvanaestu
Pomnoži to s pet
I
Nemoj mi rijet
Kako je to malo
Milijuna
Dobro to nije kuna
Nije ni Euro
Moja curo
Al’ je puno brate
I
Zame i zate
A
Znaš li ti moj Prika
Koliko za svoga vika
Samo spermija stvoriš
Desetke milijarda
Dakle više nego
Što na svijetu ima ljudi
Od postanka
Do današnjeg dana
A
U mog jarana
Iskorišten jedan
Deset
Il’ niti jedan
Pokazujući zapravo
Koliko si vrijedan
I
Koliko bijedan
Eto
Moj milijunašu
Podigni čašu
Nazdravi Bogu
Onako s nogu
I
Reci mu
Hvala
Bit će mu drago
Ako je i
Mala

Lipanj, 2020.

 

HOĆU ......

Hoću stan
Al 'onaj veliki
S pet soba
I boravak -veliki
S pogledom na more
Hoću sretne zore
I hoću more
I hoću gore
Ma sad hoću
kuću
Veliku -vilu
S vrtom i bazenom
I hoću travu
Englesku -pravu
I gomilu novca
Na računu
I to Eure
Ne kunu
Hoću i jahtu
I meku plahtu
Onu od svile
I hoću vile
One prave
Što zavode
Ljude
I
Što se trude
Ispunit želju
ama baš svaku
I onu tešku
I onu laku
Hoću i zrakoplov
Hoću.....
Što hoću
Hoću dan noću.....
A sad ?
Samo zrak
Samo jedan dah
Da mogu udahnut
I malo lahnut
Ma vidi koliko ga
Oko mene ima
Daješ ga svima
Samo ne meni
Sve mi oduzmi
Al 'daj mi dah
Znam
Sve će biti
Samo ću ja
Bez Tvog daha
Bit malena
Hrpica
Praha

Ravno, prosinac 2017,

 

KRALJ TOMISLAV

Hej dugonja
Ti koštunjavi
Crni
Tebi govorim
Priđi bliže
Od kud
Stiže
Jesi li na
Hercegovačkom kršu
Niko
Moja diko
Jesi li
U
Prolazu
Ili ćeš
Duže ostat
Jesam kralju
Kako znaš
Dobro
I
Ti si naš
I
Tvoja je duša
Kamena
Ramena i
Stas
Naš si
Vas
Nego kralju
Dočekuješ li Ti
Svakog ovako
I
Javlja li ti se
Kao ja svako
Ma i nije
Baš
Netko priđe
Netko proleti
Netko me tiho
Za Bana pita
Gdje ga skrivaju
I hoće li opet
Doć
Eeee
Djeco moja
Još će vremena
Proć
Još će se svašta
Zbiti
Al će se za tvoga života
I
To dogoditi
Samo nemojte
Da nas ubije sram
Neće kralju
Obećajem
Vjerujem
I
Znam!

Ožujak, 2019.

 

KOME
 
Kome zlatno klasje
Hodi
Kome more šumi
Brodi
Kome jablan granam
Maše
Dok Koronom mene
Plaše
Kom’ jezera
I
Kom’ rijeke
Kom’ planine
I
Kom’ šuma
Kome cvjetić
Pored druma
Kome nebo
Kome zora
Zar ovako biti
Mora
 
Konac kolovoza 2020.
 
 
BEZ TEBE MOGU
 
Bez tebe mogu
Bez problema
Dalje
Čovjeku Zemlja
Poruku
Šalje
Zemlja i zrak
Nebo i voda
Nastavit će 
Isto
Pa ti se bunio
Il’ na to
Prist’o
A
Ti ćeš u
Ralje
Covida 19
Iz
Tamo nekog
Miša slijepog
Pa kad se jednom
U stvarnost
Vratiš
I
Shvatiš 
Da si moj sluga
A
Ne gospodar
Život na Zemlji
Bit’ će neka 
Posve druga
Stvar
Možda dobiješ
Život na
Dar
I
Priliku drugu
Ne vrtit se više
U
Začaranom krugu
Čovječe živi
Život čestit
I
Život prost
Nisi moj gospodar
Ti si 
Moj gost
 
Rujan, 2020.

 

1. rujna 2020. (Po pjesnikovom izboru)

KAMENE SUZE
(HERCEGOVINA)

Kameni
Krov
Kameni
Pod
Postelja kamena
Jastuk
Od
Kamena
Kamena čaša
Kamena zdjela
Od
Kamena
Tijela
Kameni put
Sve
Kamen ljut
Srce k’o stijena
I
Nema mijena
Domovina ljubav
Želja
I
Bit
Pa bio gladan
Il’
Bio sit
Kameni grob
Što tvoju kob
Prekriva
Brani
Čovječe stani
Ko mi to uze
Moje ga čekaju
Kamene
Suze

 

PRABAKI HERCEGOVKI

Jesi li se umorila
Jel' ti breme
Leđa tere
Jel' te uže vratom steže
Jel' u tebi jošte vjere
Jel' ti sanak
Bio tanak
Jel' komadić
Kruha bio
Il' grudica
Suha sira
I
Imaš li ikad mira
Jel' motika otežala
Jel' ti zemlja bila tvrda
Donosiš li opet drva
Iz dalekog onog brda
Jesil' djecu nahranila
U postelju jesul ' legli
Bole li te manje ruke
I zglobovi jesul ' stegli
Bog će pomoć tvojoj muci
I anđeli bit pri ruci
Svi će oni molit zate
Odgojit ćeš ti Hrvate !!!

Lipanj, 2018.

 

ŽUTI LIST

Isteklo mu vrijeme
Napustila nada
Žuti list
Pada
I
‘Ko mu se to
Veseli
Jel’ možda
Zemlja
Što će bogatija
Biti
Il’
Mali mrav
Što će se pod njega
Skriti
Il’
Neki đak
Veseljak
Što će ga
U svoj herbarij
Stavit
I
Važan se
Pravit
Il’
Vjetar
Što ga nosi
I
S listom bravure
Pravi
Il’
Klinci zdravi
Što hodaju
Bosi
Pa im je list
Mekani sag
I
Prijatelj
Drag

Studeni, 2020.

 


 Jureiunuk
               Jona u sigurnim rukama

 

Kolajna za najmilije

 

MAJKA

Majka se sluša
Majka te kuša
Majka te prati
Prihvati
Shvati
Majka ti želi
Samo dobro
Da ziviš u miru
S Ljudima
I
Bogom
I
Svojom nogom
Kristov put slijedi
Budi mu vjeran
U
Obilju i bijedi


BAKA

Baka je uvijek
Uzdanica bila
Baka te ljuljala
Baka te krila

Baka je znala
Tvoj nestašluk skriti
Baka je uvijek
S tobom htjela biti

Baka je znala
Sakrit čokoladu
Pa ti je dati
Da drugi ne znadu

Baka bi rekla
Da je kriva ona
Kad bi doša kući
Nakon Zdravo Marijinog zvona

Baka je dobra
I nikad nije ljuta
Baka te spasila
Bezbroj puta

Ma baka je brate
Bila car
I najveći mogući
Božji dar!

 

TATA TATA

Tata tata
Gdje je Zagreb
Pa u Hrvatskoj sine
A gdje je Hrvatska
Tata
U Europi
A Europa
Na kugli zemaljskoj
Sine
Što te brine
Ma ništa
Onako
A kugla zemaljska
U Svemiru
Pusti me već jednom
Na miru
A Svemir tata
U praznini
A praznina
U
Tvojoj glavi
Ne gnjavi

 

 MAMA

Nekad je znala
Da te
Za uho povuče
Danas te uče
Kako te za uho
Ne smije vući
Niti na ulici
Niti u tvojoj kući
Nekad bi dobio
Ako bi hodao
Po pruzi
I šibom
Po guzi
A šibu si morao
Ubrati sam
I
Nije te bilo sram
Jer si znao
Da mama samo
Želi svom djetetu
Dobro
Danas moj
Pobro
Neki drugi zakon
Vlada
Danas pravi odgoj
Propada
Ti si pun
Ljudskih sloboda
A što ćeš pored njih
Biti spodoba
Baš im se friga
I
Nikoga za to baš
Nije briga

Svibanj, 2020.

 

BAKA I UNUK

Doš’o unuk baki
Iz daleka Svijeta
Nema nikog već njih dvoje
Nitko im ne smeta

Zagrlio unuk baku
I nešto joj zbori
Što je ovo mili Bože
Što mi to govori

Du bist meine liebe Großmutter
Ne znam sinko di ti je mater
Bite
Ma nema pite
Tek si doš’o
Napravit će baka
Pitu prije mraka
Ich weis nicht
Ooo
Zlato bakino
Kako znaš da baka
Ima giht
Imam, imam
I često me boli
Ma kako te baka
Voli
Nego reci ti baki
Di su ti ćaća i mater
Aaa meine Muter...
Ma znam ja
Oni polako
Težak je kufer

I tako se baka
K’o i druga svaka
S unukom napriča
Uto dođu sin i snaha
Faljen Isus
Pozdraviše
I
Staricu
Zagrliše
Uvijek budi
Ne prav te se ludi
Što ‘vo dijete
Nezna jezik
Naš Hrvatski
Već taj stranjski
Krivnja pada na vas dvoje
Sudbinu vam drugi kroje
Rakije ću malo srknut
Od sramote još ću crknut
Do godine kad dođete
Ne bude li mali znao
Svoj Hrvatski govoriti
Ne trebate dolaziti

 

NAŠ ANĐEO

Dječak u bijelom
Tamne kose
Očiju plavih
Nožice bose

Prelijepog lica
Osmjeha blaga
Pogleda mila
Patnji ni traga

Okreni se zlato
Imaš li krila ?
O Bože moj dobri
Djeteta mila

Ručicam maše
Nešto mi zbori
Iz oblaka bijelog
Pjesma se ori

Kraljice Neba raduj se -Aleluja !
Ej , tata -ja sam tvoj Kruno !
Anđeo vaš-što nad vama bdije
Ovo je zbilja !
Ovo mašta nije !!!

Ravno, 6.studenog 2017.

 

BOŽJE DAVANJE

Bože moj
Bože moj
I
Kada uzimaš
Ti
Daješ puno
Mali naš Kruno
S
Tobom nam
Stvoritelj dade
Kršćanske nade
I
Radosti puno

dr. Jure Burić
Ravno, 28. srpnja 2020.

 

ĐAKU IANU

Kupit će mi
Dida loptu
I dres neki pravi
Bit će igre
I skakanja
U parku na travi

S pajdašima utakmica
Pa neka se čude dica
Kako Ian loptu fura
I kako ih dribla
A golmana kako svlada
Pred Ianom svatko pada

Bravo mali baš si faca
Nisi tamo neka štraca
Bit ćeš igrač Barcelone
Svi ti plješću
Zvona zvone
Nogometni Corleone

Dida

ĐAK PRVAK

Primljen sam u školu
Baš sam dida sretan
Odgovorih sva pitanja
I bio sam spretan

Rekli su mi bravo mali
Možeš torbu kupit
I na jesen ako Bog da
U školu ćeš stupit

Dobar đak ću mama biti
I sve lijepo naučiti
Pa se hvalit možeš samnom
Ja u školu a vi zamnom

Dida

JUNAK BORNA

Ja sam junak Borna
Ne bojim se mora
Valovi su zame šala
Nisam više mrva mala

Sad po pjesku
Kule gradim
Sve što želim
I uradim

Plivat mi je
Baš sitnica
Ne bojim se
Ni ribica

Jedino se
Bojim pasa
Al’ i od njeg’
Imam spasa

Ako dođe
Blizu mene
Po njuški ću
Njega klepnut
Moja hrabrost
Istog trena
Okolo će
Svud odjeknut

Ovo vam je
Borna klinac
A did mi je
Otorinac

dr Jure Burić
Srpanj, 2020.

 

MOM UNUKU BORNI

Danas je
Rođendan
Prvi
Mojoj maloj
Mrvi
A
Tvome didi
Sedamdeset treći
Neka i tebe
Dobri Bog
Posreći
Pa da u miru
Zdravlju
I
Veselju
Ma baš ti
Želim to
Poživiš
Najmanje godina
Sto!!!
Ljube te tvoji
Dida i baka
I
Neka te prati
Sreća svaka

Dida - za naš zajednički Rođendan, na Gospu od zdravlja, 21.Studenog 2019.

 

GUSAR BORNA

Od
Umaga
Do
Dubrovnika
Svud je samo moja
Slika
Gusarit ću
I
Po Savi
Jezerima
I
Na travi
Bit ću glavni
I
Na Dravi
Komarcima strah sam
Pravi
Hrabrost moja nije
Sporna
Pozdravlja vas gusar
Borna

 

DID I UNUK

Gledam to divno
Malo stvorenje
Krasno
I
Postaje mi
Jasno
Kad
Pomislim na
Tren
Pa to je moj
Gen
Nastavak moje
Loze
Zar nešto
Ljepše bit
Može
O
Moj dobri
Bože
Hvala Ti
Beskrajno
Za ovo moje unuče
Sjajno !

Zagreb, 11.svibnja 2019.


MAČAK I MRAV

Bijeli šešir leptir mašna
A u šapi šaren štap
U mlinici pored brašna
Gleda kak’ se ruši slap

Možda nekog miša spazi
Baš ga briga nije gladan
Prisluškuje tko dolazi
Sunca nema dan je hladan

Netko ide, mačak čuje
Sitan korak osluškuje
Vidim dobro- čini mi se
Mrav u fraku pojavi se

Kako prijeći s onu stranu
Reče čim na vrata banu
Nevolja me k tebi goni
Samo suze što ne roni

Moram stiči na vjenčanje
Nemam vrijeme za čekanje
Da me draga ne otpili
Pomozi mi mačak mili

Uđi prika, daj se smiri
Da te vjetar ne otpiri
Nekako ćemo se snači
Prijevoz ću ti brzo nači

Pored one vreće graha
Eno ljuske od oraha
Ona će ti biti barka
A sad moram poć do parka

Nać’ leptira moga priku
I skakavca “ Nepriliku”
Nek ti budu na pomoći
Da na svadbu možeš doči

Nije prošlo pet minuta
Već se mačak vraća s puta
Na vrećama ispod sita
Skupila se cijela svita

“Nepriliko” de uskoči
I otvori dobro oči
Ova ljuska od oraha
Sigurna je nemaj straha

Ona će ti biti barka
Bit češ jarbol nije varka
Leptiriću reče vedro
A ti češ mu biti jedro

Šarena ćeš krila širit
Da ti vjetrić može pirit
Jedrit će te tad polako
Znam da nije baš vam lako

Rijeka teče
Mačak reče
Ulazite i krenite
Tamo pažnju već plijenite

S onu stranu svati grme
Mladoženja drž’ se krme
Sad se bojim hoćel’ znati
S ovim mravac upravljati
Pametno bi dat bi bilo
Čačkalicu za kormilo

“Nepriliku” lijepo j’ gledat
Kad je mladoj doš’o predat
Mladoženju živa zdrava
Sretnom društvu malih mrava
U tom čudnom jedrenjaku
Na obali u sumraku

Hvala prika u šeširu
Doviknu mu mravac sretno
Kak’ si ovo sve smislio
Napravio prijevoz spretno

Samo hrabro prijatelju
Već se čuju violine
Nek noć prođe u veselju
Sve dok žarko sunce sine

A sad idem kući spati
Dok me sanak ne uhvati
Čini mi se da ću snivat’
Kako mravce učim plivat !

Ravno, ljeto 2013.

 

JUNAK ZEKO

Daj mi mama
Jednu mrkvu
I
Salate zelene
Upiških se sad od straha
Promjeni mi pelene

Tamo neka
Glupa lija
Iznenada skoči
Pa
Krenula prema meni
Iskolači oči

E da nemam
Brze noge
I
Srce junačko
Svašta se je
Moglo desit
Da sam neki plačko

Ravno, 28.veljače 2020.

ZEKO I MAGARAC

Magarac i zeko krenuli u šumu
Pa se žure i šepire na seoskom drumu
Susretnu ih uskoro medo i lisica
Kud krenuste kamo ćete vas glupa dvojica

Jestel’ čuli dugouhi
Govorite il’ ste gluhi
U šumi je strašni vuk
Zeko stade nasta muk

Htjeli smo se malo družit
I nogice svoje pružit
Usput naći kupus koji
Zar je problem ljudi moji

Ne budali mali zeko
Jesam li ti lijepo reko
Iz šume će vuk zaskočit
Ne smijete tamo kročit

Sad krenite put svog doma
Ak’ nećete bit će loma
Progovori medo mali
Stojte doma što vam fali

Lipanj, 2020.

ZAŠTO ZAŠTO ZAŠTO

Zašto lija ima
Rep dugačak velik
Zašto su u vuka
Zubi kao čelik

Zašto svinja nema roge
Zašto zmija nema noge
Zašto medo nije vila
Zašto krava nema krila

Zašto riba nema uši
Životinja što ne puši
Zašto maca nema pušku
Zašto limun nema njušku

Odjedanput mu na glavu
Golub se pokaka
Začudi se klinac mali
U prirodi niš’ ne fali
A da krava ima krila
Katastrofa sad bi bila

Lipanj, 2020.

MEDO I PAVLE

Kad svi zaspu
I
Postane tiho
U mrkloj noći
Pojavi se medo
Iz šume dođe
Malo se zadiho
I
Pored mene
Baš ovako prođe

Mravinjak traži
Mravi mu se jedu
Baš pored moje
Naš’o ih je kuće
I ne zna jadnik
Da će mu brzo
Rad’ mene biti
I te kako vruće

Stao sam predanj
Zamahn’o šakom
I klepn’o medu
Po njegovoj glavi
Odlazi rekoh
U svoju šumu
Samnom se ne igraj
To su moji mravi

Blidinje, 27. lipnja 2020.

GALAMA U LASTAVIČJEM GNIJEZDU

Svi zinuli
I
Galame
I
Svi žele
Biti prvi
Radilo se
O
Insektu
Il’
O nekoj
Maloj mrvi
Ali mama
Dobro znade
Bez obzira
Što joj rade
Kojim redom
Ptići jedu
I
Koji je
Sad na redu

Mangupčići
Isto znaju
I
S galamom
Ne prestaju
Možda će je
Prevariti
I
Na redu
Oni biti
Sva je sreća hrane
Ima
I
Kukaca bit će
Svima

 
VJEVERICA I ZEKO

Vjeverica mala
Na grani zaspala
Ispade joj lješnjak
Iz klonule šape
I na glavu pade zeki
Što spava bez kape

Skoči zeko
Sav u strahu
I u jednom dahu
Oko stabla
Stane kružit
I nikako skužit

Da je lješnjak vjeverici
Ispao iz šape
Atentata nije bilo
Na zeku bez kape

Ubuduće mala
S lješnjakom ne spavaj
A zeko će morat
Za sigurnost svaku
Na glavici preko noći
Ipak imat kapu !

 

SLON I MIŠ

Slonu reče
Miš
Dok su išli kroz
Omiš
Gledaj dobro
Što nas paze
Kak’ se trese
Prijatelju
Dok barabe
Mostom gaze

 

MALI SLON

Trči, trči
Mali slon
A
U surli mu
Balon
Da je balon
malo veći
Ne bi kraja bilo
Sreći
Mogao bi i on
Letit
I
Gdje želi tu
I
Sletit
Visina je slonu
Mila
Al
Na žalost nema
Krila !

 

MALI PSIĆ

Imam jednog psića
Malenog k’o klupko
Uh kako se pravi važan
Nije neki tupko

Prijatelje dobro znade
I na njih ne laje
A neznanac kada dođe
Sam’ ćeš čuti graje

Cipele će njima gristi
I za hlače vući
Mala napast ne prestaje
Skakati po kući

Ima samo jedan problem
Al’ i nade tračak
Kak’ će mali preživjeti
Ako dođe mačak

Umiri se istog časa
Sad i nije neki dasa
U krilo će seki skočit
Ni koraka neće kročit
Već u strahu mačka gleda
Iz krila se nikud neda

BUBA MARA

Buba Mara mala
Na cvjetu zaspala
Pa je vjetar nježno njiše
Gleda bubac i uzdiše

Kak’ te samo
Volim mala
Stoput si mi
Na um pala

Bez tebe ću
Biti tužan
Život bi mi
Bio ružan

Probudi se buba Mara
Gleda bubca kako kleči
Sam’ otvara svoja usta
Zapele mu negdje riječi

Hoćel’ skopčat mala
Da je bubac voli
Il’ će čekat da je bubac
Za ruku zamoli

VRABAC

Pogodila krupa
Vrapčića u glavu
Pa ga s jedne male grane
Obori u travu

U čudu se vrapčić nađe
Po travi se valja
Zaboli ga dobro glava
K’o da je od malja

Jel’ atentat možda bio
Jel’ počeo rat
Ili je samo opet pio
Moj nesretni brat

Kad je skopčo da je krupa

 

ZEKO I PRVI SNIJEG

Tišina bijela
Zora na vidiku
Po neki trag
U prvom snijegu
Svi nešto traže
Švrljaju samo
Jesul’ u tražnji
Il’ su u bijegu

Ulična lampa
Na kraju sela
Svjedok jedini
Što noćas bdije
U čudu gleda
Pahulje bijele
I malenog zeku
Pa mu se smije

Dobro si proš’o
Dobaci glasno
Možda pronađeš
Korjenčić neki
A da si doš’o
Pet minuta prije
Lija je bila
Pri onoj smreki

Budno ću pazit
Baš si mi mio
Moram te čuvat
Ak’ netko skoči
Bude li gusto
Znam što ću radit
Samo ću brzo
Zatvorit oči
 

PAHULJICA

Milijarde panu u jednom trenu
I niti jedna nije ista
Svoj pečat nose čim s Neba krenu
Stvarajuć čudnu bjelinu čistu

Bijelo će gnijezdo na grani sviti
Krovove prekrit zamesti put
Dok pogled seže sve će bijelo biti
Na pahulju malu nemoj biti ljut

Ona te samo razveselit želi
I nije ljuta što ćeš je gazit
Ljepotici maloj samo obećaj
Da ćeš i bez nje prirodu pazit.

Dubrovnik-Ravno 2016.

 

RIBICE U ŠETNJI

Ribice su krenule
S mamicom u šetnju
Pojavi se podmornica
I najavi prijetnju

Jedna mala sva u strahu
Pribi se uz mamu
I samo me mamice
Ne ostavljaj samu

Niš se ne boj zlato moje
I mirna mi budi
Ovo su ti samo
U konzervi ljudi.

4. kolovoz. 2018.

 

VALIĆ I DJECA

Mali je valić
ugled’o djecu
Kako bezbrižno
u plićaku sjede
Pa im se i on
Pridružit’ htjede

Nespretno priđe
Skvasi im kosu
Malenu Karmen
Poli po nosu

Ljutito skoče
I bijesno dreknu
Valiću malenom
Svi šamar zveknu

Uplakan valić
Otpliva tužno
Baš su se klinci
Ponijeli ružno

Na pučinu ode
Potražit tatu
Uz put se požali
Starijem bratu

Vidi ti vraga
I za tren oka
Plićaku dopliva
Ljutita trojka

Recite brzo
Tko je tako zao
Tko je mom klincu
Šamare dao

Odgovor nisu
Čekati htjeli
Veliki tata
Sve klince preli

Zaprijeti prstom
Odnijet ih htjede
Valić mu mali
Na ruku sjede

Možda sam tata
I ja kriv malo
Do ovih klinaca
Baš mi je stalo

Prijatelj želim
Ja biti s njima
Ak’ među njima
Te želje ima

Skočiše klinci
“Valiću oprosti”
Rado bi bili
Tvog tate gosti

E kad je tako
Reče val tata
Drž’ te se čvrsto
Oko mog vrata

Sve ću vas nosit’
Po moru plavom
Bit će vam fino
S ovom sijedom glavom

A onda pozva
Iz morskih dubina
Razigrano jato
Malih dupina

Radosni sretni
Pred noć se vrate
Na leđima dupina
A vali ih prate

Dubrovnik, 21. Rujna 2014.

 

LUDE ŽELJE

Koja ti je želja mali
Hajde reci ne budali
Pa kad već me pitaš mama
Lude su mi znaš i sama
Sad mi jedna na um pade
Pa neka se i to znade
Iz helikoptera s biciklom izletit
I po zraku s njime letit
Pa se spustit na livadu
Za Iana sad svi znadu

Dida

LEPTIRIĆ

Leptirić me neki gnjavi
Već dva dana svud se skriva
Kroz prozor ga želim hitit
Al’ ne želim biti kriva
Ak postane laka meta
Baš bi bila vel’ka šteta
Sad mi više i ne smeta
Ma neka ga
Neka leta

Lipanj, 2020


PRED KIŠU

Lastavice nisko lete
U zraku je vel’ka vlaga
Otežala kukcu krila
Puno deblja neg’ su bila

Otežali počnu padat
Kiši se je brzo nadat
Ljudi znaju po tom znaku
Niskog leta u sumraku

Lipanj, 2020.

LASTAVICE

Otvorili ptići usta
Po redu ih mama hrani
Svi zinuli i galame
Nek galame tko im brani
U brzom je mama letu
Insekt neki u naletu
U kljun mamin uletio
Pa kada je to shvatio
Bilo mu je pajdo kasno
Plijen postade vrlo lasno
Ptići će se osladiti
Omastit će svoje brke
I bez neke vel’ke frke
Svoj želudac napuniti
Pa se malo odmoriti
Al’ u istom ovom času
Insekata cijelu masu
Tata naš’o pa se divi
Ostat će mu ptići živi
Gozba prava to će biti
Radost svoju neće kriti
Bravo mama bravo tata
Sva četiri ptića viču
A sad djeco na spavanje
Sutra pišem novu priču

Lipanj, 2020.

 

DUPIN NOA iZ DALEKOG SAMOA

Dupin mama
I
Dupin tata
Gledaju svoje klince
Kako oko plaže kruže
I s djecom se druže
Hej klinci ! - ja sam
Dupin Noa
Iz dalekog Samoa
A ovo je moj brat
Ian
Možda vam se čini
Da je malo
Pijan
Ali ,nije
Alkohol se piti
Ne smije
Samo je veseo
Što nam je dopustio
Tata
Da mu se skinemo
S vrata
I dođemo k vami
Da nismo sami
Jedan klinac
Uhvati Nou za rep
Drugi mu dira
Leđnu peraju
A treći uhvatio
Brata
Oko vrata
Hajde klinci
Penjite se na naša leđa
Malo ćemo plovit
I ribe lovit
Pa nek vam mame
Večeru spreme
Nemojte jesti
Samo te vaše kreme
Prijatelji naši
Noa i Iane
Da budemo na čisto
Sutra opet na istom
Mjestu i u vrijeme isto.

 

JANJE I MAMA

Izgubilo malo janje
Na livadi mamu
Pa sve trči i doziva
Kak’ je pusti samu

A i mama tužno gleda
Janjeta joj nema
Jel’ se možda vuk privuk’o
Što li joj se sprema

Bleji skače traži janje
Teško joj se snaći
Dan nestaje noć se spušta
Kako će ga naći

Odjedanput iza žbuna
Vražić mali pred nju skoči
Od veselja sretna mama
Iskolači samo oči

I nemoj mi više bježat
Pored mene budi
Kad me vide kako bjesnim
Smijat će se ljudi

Lipanj, 2020.

 

JEŽIĆ I VRANA

Vidjela sam ježića
Kak’ prelazi cestu
I odmah se stvorila
Baš na tome mjestu

Kljunom sam ga gurala
Da sa ceste siđe
Vjerujući nevolji
Da ga zaobiđe

Pa kad sam ga dogurala
Do samoga kraja
Otišla sam svojim putem
Nek se uči raja

Tako veli crna vrana
Što pomaže ježu
A ti nemoj prijatelju
Postavljati mrežu

Lipanj, 2020

 

PRIČE

Pričajte djeci
Priče
Htjela to ona
Il’
Ne htjela
Kakve god bile
Uvijek su priče
Bolje od glupog
Mobitela

 


 Jure burićs
   Iz malo mlađih dana

KAMENE SUZE
(HERCEGOVINA)

Kameni
Krov
Kameni
Pod
Postelja kamena
Jastuk
Od
Kamena
Kamena čaša
Kamena zdjela
Od
Kamena
Tijela
Kameni put
Sve
Kamen ljut
Srce k’o stijena
I
Nema mijena
Domovina ljubav
Želja
I
Bit
Pa bio gladan
Il’
Bio sit
Kameni grob
Što tvoju kob
Prekriva
Brani
Čovječe stani
Ko mi to uze
Moje ga čekaju
Kamene
Suze

 

NERETVA

Kamo se žuriš
Čekat će more
Čeka te već
Tisuće ljeta
Bez tebe neće
Svitati zore
To vam je zbilja
I sudba kleta

Miluju vali
Pognute vrbe
I kamen sivi
Pješčani sprud
Kamena riva
Kaskadna kriva
Malenih vala
Bilježi trud

Svašta je ona
Pronijela toga
Dobra i loša
U proteklom vijeku
Svašta se dogodi
S desna i lijeva
Radosti i suza
Uz ovu rijeku

Podari Bože
Ljubavi i mira
Rijeci ovoj
Što sad krivuda
Nek obala desna
Lijevoj ruku pruži
I neka radost
Zavlada svuda

 

GRUMEN HERCEGOVAČKE ZEMLJE

Jel’ ovo zemlja
Poput one
Što ju je moj predak
Pred silnim agom
Jeo
I
Je li baš
Smjeo
Kad ga upita aga
Kako ćeš preživjet
I
Što ćeš jesti
Evo ovako
Gorostas reče
I
Kleče
U šaku zgrabi
Zemlje grumen
Onako rumen
I
Snažan
Ponosit i
Važan
Stavi je u
Usta
I
Proguta
Eto moj aga
Ostade pred ovakvim
I ti bez
Aduta

 

PUSTA SLAVONIJA

Pusti puti prazne kuće
Nigdje traga od obuće
Nigdje dima ni žamora
Nigdje vidjet živog stvora

Spustile se hrasta grane
Zanijemila tri javora
Kom će mahat kad se svane
Kome šumit kad je zora

Baš je tužno baš je ružno
Je li ovo bilo nužno
Pored svoje zemlje svete
Da ti gladno bude dijete

Spustile se hrasta grane
Zanijemila tri javora
Kom će mahat kad se svane
Kome šumit kad je zora

 

IZUMIRANJE

Samo nemojte
Filozofirati
I
U zdravu pamet
Dirati
Ne treba tu nikakva
Znanost
Puste pisanije
Zna se to od
Ranije
Znao je to
I
Nepismeni seljak
On je samo djecu
Rađao
I
Nije
Nagađao
Jel’ potreban prirast
Od jedan zarez
Devet
Il’
Od dva cijela
Tri
Možda to danas
Znadeš
Ti
Al’ djece nemaš
I crnu sudbinu
Svom narodu spremaš
U
Kojoj možda nećeš biti
Rob
Al’ će ti budućnost
Biti
Grob

 

BLEIBURG

Gomile oružja
Razoružane
Hrvatske vojske
Na Bleiburškom
Polju
Partizani spremni
Hrvate mučit
Ubijat
Ljubičici bijeloj
Ispunit
Volju
A
Sve zbog jednog
Pokvarenog vođe
Harolda Macmillana
Što iz Engleske dođe
I
Da ne trepne okom
Poveza se
S
Titinom stokom
Predade ljude
A
Jame Hude
Postaše grobišta
I
Nikom ništa
Ništa onda
Ništa i danas
Još nam brane
Moj jarane
Za žrtve naše
Svete mise zborit
Hoćeš li Bože
Neke ljude stvorit
Što će zločince
Pa i post mortem
Osudit
A
Onda se potrudit
Obilježit mjesta
Barem ta gesta
Kako bi naši
Muževi žene i djeca
Hrvatskoj što jeca
Dali mira
Ma kako vas
Prokletnici
Ovaj vapaj
Ne dira

 

HUDA JAMA

Ma da je samo
Huda jama
Sama !
I ništa više
Niti jedan drugi zločin
Samo taj gnjusni čin
Što ga zločinac Broz
Odobri i naredi
Dovoljan bi bio
Da mu se u Hrvatskoj
Nebi smio
Spomenik naći
Na javnom mjestu
Ni njegovo ime
Valjda će doći
I
To vrime

Mislio je
kako će svaki
Trag satrat
I
nitko neće
Nikad saznat
Što se iza dvanaest
Zidova krije
A
on se smije
I
podlo ideji svojoj divi
Pobivši tisuće
Što nisu krivi
I
što ih ranjene
zazida žive
O !
kakve li smrti
Kakve agonije
A
Broz se smije
On
i
njegovi partizani !
Hoće li opet kao i lani
Uz zvijezdu petokraku
Sa šakom u zraku
Svom se idolu
U Kumrovcu klanjat
I neku novu Jugu sanjat ?

Ma sve je to jadno
Ljudsko smeće
Što svoju miljenicu
Nikad više
Vidjeti neće !

Svibanj 2018.

IZDAJA ZA KORIST- Juda
USTRAJNOST U ZLU- Pavao
IZDAJA U STRAHU- Petar

U prvom pokajanje nešto kasnije ali, kad je već kasno i sam si sebe osudio i sebi presudio.
U drugom progonitelj se obratio, vjeru u kušnji i trpljenju svjedočio te Život vječni zaslužio .
U trećem pokajanje odmah - s iskrenom tugom i uz čvrstu odluku - nikad više.

I drugo i treće uz veliku žrtvu, kušnju i muku na ovome Svijetu, ali s beskrajnom nagradom i viječnim životom na Drugom.

Korist - 30 srebrenjaka ili položaj - svejedno.
Gdje si ti u svemu ovome ?
Volio bih kada bi se progonitelji obratili, a izdajice na vrijeme pokajali !!!

 

KOLOSOV PRAH

Kad ugledaš vrbu,
Pored plahe rijeke
Il cvjetove bijele
Čudne neke
Jablana granu
draču ,
kupinu
Il ljubičica
Malu skupinu
Kad vidiš lastu
Kako u kljunu
Nosi grančicu
Za svoje gnijezdo
U koje ce ptići
Skoro stići
Je li to grana
Od onog jablana
Pa
kad ti
od prizora
Zastane dah
Možda je
KOLOSA
Našega prah
Spustio se
na zemlju
Basš pored njih
Na sreću njihovu
A i nas svih !
Evo me !
Tu sam !
Opet pored vas
Posluhnite prijatelji
Čujte moj
Glas
Budite složni
Imajte mjeru
I čvrstu
vjeru
Božji zakoni
Moral
I
Pravda
Neka vam
Brazda vodilja
Budu
Pa čak ako vas
Neki čudni ljudi
I
Osude
Na sudu !!!

Ravno, 1.studenog 2017.
Nakon objave želje pokojnog Hrvatskog generala SLOBODANA PRALJKA da se njegov pepeo
razaspe po njegovim ratistima u Hrvatskoj i Herceg Bosni.Hvala vam ako u moje ime prilozite
ovih nekoliko redaka u knjigu žalosti za našeg GENERALA PRALJKA
Vaš Dr Jure Burić

 

CROATIO VOLIM TE BESKRAJNO

Ne pitaj me jer ti neću reci
Volim li je ko i dijete mati
Ne pitam te jer ti neću reci
Volim li je k'o i svi Hrvati

Zemljo moja kralja Zvinimira
Tomislava,Zrinskih i Tuđmana
Zemljo moja Ante i Stjepana
Alojzija i Jelačić bana

Za tebe su mnogi život dali
Tamnovali uvijek s Bogom bili
Za tebe su sebe žrtvovali
Žrtvovali jer te nisu dali

Zemljo moja kralja Zvonimira
Tomislava,Zrinskih i Tuđmana
Zemljo moja Ante i Stjepana
Alojzija i Jelačić bana

Prijatelju ako opet pitaš
Reći ću ti - oduvijek za trajno
Domovino doktora Tuđmana
CROATIO volim te beskrajno

Ovu moju pjesmu uglazbio je Đelo Jusić

 

PRABAKI HERCEGOVKI

Jesi li se umorila
Jel' ti breme
Leđa tere
Jel' te uže vratom steže
Jel' u tebi jošte vjere

Jel' ti sanak
Bio tanak
Jel' komadić
Kruha bio
Il' grudica
Suha sira
I
Imaš li ikad mira

Jel' motika otežala
Jel' ti zemlja bila tvrda
Donosiš li opet drva
Iz dalekog onog brda

Jesil' djecu nahranila
U postelju jesul ' legli
Bole li te manje ruke
I zglobovi jesul ' stegli

Bog će pomoć tvojoj muci
I anđeli bit pri ruci
Svi će oni molit zate
Odgojit ćeš ti Hrvate !!!

Lipanj , 2018.


 LJUDI I SJENE

Ne vidim
Ljude
Vidim samo
Sjene
Kako se
Pjene

Ne vidim
Djela
Već opet
Sjene
I opet se
Pjene

Al vidim
Ispod raspela
Ljude i djela
Na koljenima
Pognute glave
Kako bez sjena
Stvoritelja slave

 

HOĆU ......

Hoću stan
Al 'onaj veliki
S pet soba
I boravak -veliki
S pogledom na more
Hoću sretne zore
I hoću more
I hoću gore
Ma sad hoću
kuću
Veliku -vilu
S vrtom i bazenom
I hoću travu
Englesku -pravu
I gomilu novca
Na računu
I to Eure
Ne kunu
Hoću i jahtu
I meku plahtu
Onu od svile
I hoću vile
One prave
Što zavode
Ljude
I
Što se trude
Ispunit želju
ama baš svaku
I onu tešku
I onu laku
Hoću i zrakoplov
Hoću.....
Što hoću
Hoću dan noću.....
A sad ?
Samo zrak
Samo jedan dah
Da mogu udahnut
I malo lahnut
Ma vidi koliko ga
Oko mene ima
Daješ ga svima
Samo ne meni
Sve mi oduzmi
Al 'daj mi dah
Znam
Sve će biti
Samo ću ja
Bez Tvog daha
Bit malena
Hrpica
Praha

Ravno, prosinac 2017,

 

NEMREM ITI NA PROŠTENJE

Nemrem iti na proštenje
Kam sam nekdar išel znati
S pajdašimi vince piti
Pred birtijom vsakom stati

S mužikašim zapevati
Nek se čuje lepi kaj
Kotlovinu poručiti
Prijatelu bi to raj

Ondar pak bi z Barom išel
Tam gde gvirc se toči sam
Ak me vide z medenjakom
Znaš da furt me bilo sram

A sad eto v svojoj hiži
V postelji ležim sam
Nema Bare nema gvirca
Zadnj cajti došli znam.

12.rujna 2015., Ravno o 50-oj obljetnici Kajkavske popevke u Krapini

JEL’ OVO KREN’O

U jednom kupeu
Putničkog vlaka
Šareno društvo
Sjedi
I
Šuti
Odjednom će jedan
Jel’ ovo kren’o
Upita
Pa
Zašuće
Nije
Ovo radi tebe
Pored prozora
Pronose
Kuće

 

KRALJ TOMISLAV

Hej dugonja
Ti koštunjavi
Crni
Tebi govorim
Priđi bliže
Od kud
Stiže
Jesi li na
Hercegovačkom kršu
Niko
Moja diko
Jesi li
U
Prolazu
Ili ćeš
Duže ostat
Jesam kralju
Kako znaš
Dobro
I
Ti si naš
I
Tvoja je duša
Kamena
Ramena i
Stas
Naš si
Vas
Nego kralju
Dočekuješ li Ti
Svakog ovako
I
Javlja li ti se
Kao ja svako
Ma i nije
Baš
Netko priđe
Netko proleti
Netko me tiho
Za Bana pita
Gdje ga skrivaju
I hoće li opet
Doć
Eeee
Djeco moja
Još će vremena
Proć
Još će se svašta
Zbiti
Al će se za tvoga života
I
To dogoditi
Samo nemojte
Da nas ubije sram
Neće kralju
Obećajem
Vjerujem
I
Znam!

Ožujak, 2019.

 

TRAŽI SE NOVI JUDA ....

Pakao
Dante
Ante
Deveti krug
I
Neki drug
A
Ime Šime
I
Njegove škude
Za
Neke lude nude
Pa
Nek mu sude
Samo da nam
Ne naude
A
Haag vrag
Ivici drag
Sad kad si gori
Prodaješ onog
Što
Državu ti stvori
Znam
Strah te mori
Jer
Hrvat zori
Carli se moli
Pontio -Ponte
Za
Iste konte
Izdajice luda
Nakon škuda
I
Tebe čeka prvo
Judino drvo !

Ravno-Dubrovnik

Ovo je napisano u trenutku kad je Vlada Ivice Račana i njegova ministra Šime Lucčna raspisala
tjeralicu i obećala novčanu nagradu za dojavu o Hrvatskom generalu Anti Gotovini , kojeg bi onda isporuciti u Haag.

SVI SMO SPREMNI ZA HRVATSKU !

Kad u zoru prva zraka,
Pomiluje plavo more
I obasja tvoje rijeke
Zlatna polja tvoje gore

Kad probudi Ličkog vuka
Herceg Bosnu ljutu zmiju
I gusara sa Neretve
Neka uđu ako smiju.

Vučedolsku golubicu
Dvorac Zrinjskih, Senjsku kulu
Sinjski alkar zove Tvrđu
Ako smiju neka uđu

S Velebita vila kliče
Pozdravljam te Dubrovniče
Lijepu Istru i Primorje
Slavoniju i Zagorje

Posavinu, Dalmaciju
Probudi ih zraka sviju
Zapjevaše pjesmu rajsku
Svi smo SPREMNI ZA HRVATSKU !!!

Dubrovnik - Napisano u vrijeme najjače Srbo-četničke i Crnogorske najezde na Hrvatsku , kad je "Crvena kasarna" prijetila Osijeku,a general Glavaš budio nadu, kad su ubijali Vukovar i herojske branitelje s generalom Zadrom na čelu, razaralii Dubrovnik....dok je general Norac branio Gospić, kad je petokraka prljala naš Plavi Jadran...... jesen 1991. ISTA PORUKA VRIJEDI I ONDA I DANAS !!! - NAMA I NJIMA !

ADAMOV MOBITEL...

Kad je STVORITELJ
Einsteinu dao milost
Kako bi spoznao
Teoriju relativiteta
Pa zar sumnjaš
Da mogao nije
Isto učiniti
Od postanka Svijeta

Bitna je povijest
I dobro je znati
Gdje se nekad
I nešto zbilo
Al uvjeren budi
Da bez MILOSTI
ne bi danas
Ni tebe bilo.

Pa da je htio
Mog'o je dati
Mobilni uređaj
I internetsku vezu
Il možda u Zernu
Ciklotronske cijevi
Od samog početka
Adamu i Evi

Ravno, pred zoru, 12.listopada 2017.

 

ZRINJEVAC BEZ ZRINJSKOG

To je kao da u
Washingtonu
Spomenika Georgeau
Nema
Bila bi grehota
A
I sramota
Samo se kod Hrvata
Do velikana
Ne drži
Samo se kod nas
Povijest prži
Doduše
Ima na Zrinjevcu
Jedna slika
Kojoj bi često
U
Tamnoj noći
Znalo studentsko
Društvo doći
Poklonit se
Velikanu
Ili
Po danu
Krišom se divit
Sigetskom kapetanu
Znajuć’
Kakva te čeka
Sudba
Dok te iz prikrajka
Prati
Udba
Danas eto
Nema više
Udbe
Al’
Ni Zrinskog nema
Je li to opet naša
Naivnost
U
Nizu
Čini mi se da je
Udba
Opet negdje
Blizu
Ona više možda
Ne zapisuje
Ona nešto novo
Snuje
Ona danas
Savjetuje!

Ožujak, 2019.

 

ZADNJI DAN

Doći će dan
Što će ti biti zadnji
Idući će
bez tebe svanut
Sklopit ćeš oči
I bit u miru
Iz nekih drugih
Suza će kanut

Dubrovnik, 23.1.2018.

 

VISIBABA

Visibaba bijela
Na snijeg se
Propela
Uzdignute
Glave gleda
Kome zvončić
Svoj da preda
Poklonit ga želim
Onom
Malom zvrku
Što po cijele
Dane skače
I
Jede u trku !

 

SIROČE

Svako dijete
Ima mamu
I
Njezino toplo
Krilo
Samo moje
Drage mame
Nije nikad
Bilo
Zato sam je nacrtao
Na betonskoj
Cesti
Da u krilo moje mame
Mogu i ja
Sjesti
Cipelice posložio
Blizu mojoj mami
Uživat ću i ja sada
Ja i mama sami !

Ravno, 10. travnja 2019.

ŽENA

Žena je
Stijena
Il
Meka put
Kad si sretan
Il
Kad si ljut
Žena je radost
Ovoga svijeta
Ak’ je drukčije
Nešto ti
Smeta

 

DJECA I KUĆNI LJUBIMCI

Ima li išta ljepše
Od
Dječijeg osmijeha
Nema tu
Grijeha
Jer
Lijepo je
I
Kad ti tvoj pas
Repom maše
Tvoja maca i zeko
Seko
Što se oko tebe
Maze
I
Na svaki tvoj pokret
Paze
Ali
Ako ovih prvih
Ne bude
Više
Loše nam se
Piše

 

DALAJ LAMA

Čujem da je
Dalaj Lama
Progovorio
Navodno u sred
Londona
I
“ Bez pardona”
O
Migrantima
I
Ovoj
Svjetskoj pošasti
“ Vratite se u svoje zemlje
Od kuda ste i došli , a Europu
ostavite Europljanima”
Pa ako tako
Dalaj Lama veli
Zašto tako nešto
Ne bi i mi
Smjeli ?

 

KAD HERCEGOVAC ODLAZI U ZAGREB

Hajd u Zagreb mali
Došlo ti je vrime
Nađi pajdo dobar posa
I curu do zime

Ako fali kakav papir
Škole il’ diplome
Evo ti adresu
Od našega Tome

Nek ti Jure nađe teren
Nigdi oko Bana
Okani se brate
Perifernog stana

I nek cura bude lipa
Nek joj ćaća bude bogat
Nemoj gledat dite moje
Ako ti je punac rogat

Ako budeš birat moro
Triba i tu sreće
Poveži se s onim našim
Što odvaža smeće

To je bolan dobar posa
I sigurna para
Za priliku namirisat
Triba imat dara

Pa kad u džep staviš paru
I povećaš konto
Politika bit će blizu
Jesi’l pajdo skont’o

Nemoj odma put Sabora
Il’ u zgradu Vlade
Na Pantovčak baci oko
Posrećit se znade

E onda bi mogo lako
Rođake i braću
Za sobom potegnit
Na novu zadaću

Primakni se malo
Vojsci i redarstvu
Nemoj pajdo zaboravit
Na Kaptolu pastvu

Budeš li me samo slušo
S jezikom bez dlake
Prepišat ćeš onog našeg
Iz Pogane Vlake

A sad evo zadnji savjet
Za Matu iz Cima
Proguraj ga sve do Pape
On ti je za Rima

HERCEGOVAC

"Pitaju me odaklen si žuti
Od Ravnoga Hercegovac ljuti"

Bura zimi Sunce ljeti
Opasnost mu stalno prijeti
Ljudska zloća svakog dana
Al' jos ima tvog jarana

Turčinu je dosadio
Četnik zube polomio
A i Sunce manje žeže
'Ko god proba - svak pobježe

I zmija je odustala
A i bura posustala
Mjesta ima njem i drači
Izmučeni - al'najjači !

Hercegovac stjene lomi
Ore zemlju, divljač lovi
I tako ce biti vazda
Na kamenu on je gazda

Ne sustaje Ero lako
Stoljećima vec je tako
Svakog dana Boga moli
I Hrvatsku svoju voli !

Ravno, svibanj , 2018.

GDJE JE MOJ BRAT

O
Noći tamna
Nemoj mi reci
Ne znam !
Gdje je moj brat?
Molim te - reci mi !
Upitaj zemlju
Ona sigurno zna
Zašto ga krije ?
Nek mi ga vrati
Ma znaš da neću stati
Tražit mog brata
Iz ovog rata
Pa zar puno hoću ?
Samo mjesto
Za križ bijeli
I
jednu svijeću
I
Ništa više neću !
I
Da reći mogu
Hvala dragom Bogu!
Ovdje počiva
Moj brat
Znam da je bio rat
I
da su mnogi pali
Ali mi fali .....
Braco moj mali.

Pred zoru, 18.studenog 2017., na dan pada Vukovara

 

OVO JE MOJ PRIJATELJ

Prijatelju
Kako si ?
“Svakim danom
Gore”
A Tvoja Vesna
“ Polako dogorijeva”

Kratko
I
Jasno !
Ne može
Glasno

Al’može napisat
I
Ponizno prihvatit
Božji plan
“Ich habe das meine getan”
( Ja sam svoje učinio )

A
Sada neka
STVORITELJ odluči
Ja sam SPREMAN
I
Ništa me ne
Muči

Evo,
To je moj prijatelj
HRVAT
U
KRISTOVU ruhu
Gorostas
U
Vjeri
Životu
I
Duhu !

28.listopada 2018.

 

SMIRAJ U VJETRENICI

Za Hajdučki stol sjedni
Rasvjetu ugasi
I slušaj tišinu
Kap što sa stalaktita
Na zemlju hita
Ustrajno polako
Tisuće ljeta
I bit će tako
Do konca svijeta
Il 'možda
Vjetra i vode zvuk
Negdje u daljini
Muk
Samo sjene
U mašti
I miru
VILE
u
Krilu
I
Vilenjaci u vodi
S ribicom čovječjom
Izvode bravure
A tisuće
"Očiju"
U njih zure
Od onih malih
Sitnih bića
baš je srića
Uživat u mraku
I hladnom zraku
od stvarnosti pobjeć'
U ovaj čudni
tihi svijet
Gdje cvijeta nema
A sve je cvijet.

 

ZADNJI DAH
(Goranu Kliškiću i svim hrvatskim vitezovima što za dom život dadoše)

Nečiji sin,
Muž
Il brat
I Domovinski rat
Izdahnut će svoj
Zadnji dah
Sklopiti oči
I u isti mah
Po nekom čudnom
Božjem planu
Bit zaokružen
Na Njegovom dlanu

A ti ga poštuj
Zapamti žrtvu
Jer na njegovu
Čelu mrtvu
Stavljen je Svetog
Križa znak
Gdje nikad neće
Nastupiti mrak
I gdje će heroji
Po svojoj žrtvi
Živjeti vječno
I nikad mrtvi

Na dan 25 obljetnice pogibije hrvatskog heroja -viteza GORANA KLIŠKIĆA
Bistrina 25 ožujka 2017.

 

MALA MARA

K'o gudalo savijena
Pognuta do zemlje
S drvenim štapom
I krpom na glavi
Koraka spora
S krunicom u ruci
Nedjelju svaku
Svetu Misu slavi

I možeš je vidjeti
Uvijek tamo - s desna
U prvom redu
Što bliže oltaru
Sklopljenih ruku
U razgovoru s Bogom
Skrušenu i poniznu
Našu Malu Maru

A kad si doš'o u njezinu kuću
Povirit je samo ili joj nešto dati
Podignute ruke i glasa blaga
Blagoslov čut ćeš
BOG SINKO PLATI !!!

Studeni 2017.  A ovo je jedna dobra starica u Ravnom kojoj često donesem ručak. Danas joj je sprovod. A ovo sam joj napisao prije 2 mjeseca.

 

ISTANBULSKA

Minica na momku
A vire mu muda
Kuda ?
Na spoj ćaća !
Jesu li te
Vidjela braća ?
Jesu
Pa što kažu ?
Ništa
Samo su okrenuli glavu
Pa to je ćaća na tvoju slavu
Zar za ovo nisi
U Saboru digao ruku
E pa ćaća
Sad trpi bruku !

 

PAHULJICA

Miljarde panu u jednom trenu
I niti jedna nije ista
Svoj pečat nose čim s Neba krenu
Stvarajuć čudnu bjelinu čistu

Bijelo će gnijezdo na grani sviti
Krovove prekrit zamesti put
Dok pogled seže sve će bijelo biti
Na pahulju malu nemoj biti ljut

Ona te samo razveselit želi
I nije ljuta sto ćeš je gazit
Ljepotici maloj samo obećaj
Da ćeš i bez nje prirodu pazit.

Dubrovnik-Ravno 2016.

 

MATINA MOLITVA

Hajde bolan ĆAĆA
Pomozi mi
Izjednači me
S ovim mojim
Vidiš koliko TE
Molim
Svim srcem svojim
De kakva mercedesića
Ili bmwejića
Za svoga tića
Ne mogu bolan
U ovoj sramoti
Izlazit u polovnoj
Toyoti
Zato i hodam pješke
Možda i u meni
Ima greške
Al’ neki dan
Evo u petak
U Ferariju pored mene
Projuri k’o metak
Onaj moj susjed
A ni on ni ćaća ni djed
Nikad u crkvi nisu bili
Vazda dobro jeli i pili
Nijedan od njih za crkvu
Ne mari
A eno ga vozi
Ferrari
Nego de bolan
Osim taj volan
Daj mi i kakav kućerak
Sa sedam osam sobičaka
I koji milijun Eura
Nemam ni cura
‘Ko će samnom
Ko li gledat zamnom
U polovnoj Toyoti
Pomozi svom Mati
Tako Ti !

Ravno, siječnja 2019.

CORONA TAT

Poput lopova
Uvučeš se
U
Čovjekovo tijelo
A
Onda polako
U
Usta nos i oko
Na sijelo
I
Nije te briga
Koja je krvna grupa
Ti nakazo glupa
Il’
Boja kože
O
Dobri moj BOŽE
Nedaj da ova
Zloća i tat
Zametne rat
Između čovjeka
I
Sebe
Ne znajuć
Da ja imam
TEBE
što ćeš me
Branit
A
Nju sahranit

 

KORONA NA GRANICI

Hajde nju zaustavi
I pitaj joj putovnicu
Je li valjana
I
Ima li karton zeleni
I
Je li mu istekao rok
Samo digni ruku
I
Reci joj
Bok
Stara
Ne moraš imati
Ni para
Ni umjetničkog dara
Loše brate sviraš
Al
Zato pobro
Mi igramo
Dobro

 

NE SMIŠ KRIŽU NA DVA METRA

Ne smiš križu
Na dva metra
Ne smiš bratu
Ni rođaku
Ne smiš nikom
Živom stvoru
Završit ćeš
U zatvoru
A
Ni kave više nema
Sa susjedom
Na livadi
Corona nas
Brate mili
Sve udalji i zavadi
Posluhu nas
Uče vješto
Pa možda je
I to nešto
Naučiti slušat vlasti
Opet će ti ruže cvasti
Pa ako te trn ubode
Trpi rođo
Do slobode

 

ŠTO ZAPRAVO ŽELIŠ

Rad’ korone
Nestaše kolone
Uf
Stalno gužva
Pa
Nije Grad spužva
Galamio si
Lani
De malo
Stani
Stradun ti je
Prazan
Plaže puste
Kafići i restorani
I
Oni u centru
I
Oni po strani
Zjape prazni
Eto
Želio si mir
Imaš ga
Jel’ bio
Suludi hir
Tražiti mir
Stalno se buniš
Prigovaraš
Mjeriš
Pomogao bi’ ti
Čovječe
Al’
Ne znam što
Zapravo
Želiš

Dubrovnik, 2. srpnja 2020.

 

SENJSKA BURA

Senjska buro
Traži pojačanje
U
Hrvatskoj
Opsadno je stanje
Corona se doselila
Vamo
Otpuhaj je
To te molim samo
Protresi joj moždane
I
Kosti
Pa od stijene
Nek mi Bog oprosti
Ak’ Velebit
Ne mogne je srušit
S
Njom u more
Pa će se ugušit

 

OOOOO MARE BONA

Oooo!
Mare bona
Jel’ u tebe dolazila
Corona
Nije
A
Da je i došla
Loše bi prošla
Kraj moga Joze
I
Njegove loze
U mene je
Po danu i mraku
Vazda u zraku
Bona bila
Pet promila
Pa ako i pređe prag
Brzo će je
Odnijeti vrag

MIRIS RIBE

Uh kako lijepo
Miriše riba
Reče djevojka
Dečku
Dok prolaze
Pored konobe
A
On će bez zlobe
Dušo ako imaš želju
Možemo ovu
Noć
Pored konobe
Još koji put
Proć

 

IMOĆANIN MATE

Vratija se Mate
Iz daleka svijeta
Pa počeo brate s pričom
Koja pajdi smeta

S Reganom sam Whiskey pio
S Gorbačovom dnevno jeo
A s Papom sam kapućino
Jednom tjedno piti smjeo

Ne mogu ti vjerovati
Lažeš Mate mili brate
Provjerit bih rado htio
Ne sliči mi ovo nate

Dobro pajdo pripremi se
Na put će mo krenut sutra
U Washington trebali bi
Stići nešto prije jutra

Di si Mate kućo stara
Odavno te brate nema
Veli Regan - Nensy pita
I za Matu Whiskey sprema

Vidim čudo neviđeno
Zbilja Regan Matu pozna
A što opet Mate sprema
To ubrzo pajdo dozna

Sutra dan su već u Moskvi
Na vratima Mate zvoni
Gorbačov se evo javlja
Samo suze što ne roni

Di si bolan kud nestade
Bez tebe mi nema ića
A i žena stalno brunda
Nema Mate ode srića

Sve je ovo pajdo nula
Do Rima nam treba skoknut
I sa Papom prijateljem
Capućino jedan loknut

Hajde bolan od kud s Papom
Kad u crkvu ideš rijetko
Ja se bojim velim Mati
Moga bi nas hapsit netko

Vatikan je - prije podne
Ostavi me Mate sama
I reče mi gledaj prozor
Istina je - nije fama

Ode Mate pa se vrati
Da ga pita što to viđe
Al’ se gadno iznenadi
I to mu se baš ne sviđe

Razbuđuju dobrog pajdu
Pored njega doktor stoji
Pita Mate što se zbilo
Za život se pajdin boji

Ne pitaj me i ne zbori
Ti sa Papom mili brate
Kad odjednom ljudi zbore
‘Ko je onaj pored Mate

 

DLAKA

Kad je život težak
Kažu da je dlakav
Timarenom konju
Svi se ljudi dive
Dlaka mu je sjajna
Od sapi do grive
Vuk čud uvijek istu
Od postanka ima
Al’ da dlaku mijenja
Poznato je svima
Za dlaku si proš’o
Na ispitu juče
I za dlaku preživio
Kad ti guma puče
Na glavi ih svakim
Danom ima manje
Neki bi za dlaku
Dali i imanje
Al’ ih zato ima
U nosu i uhu
Ima ih po malo
Na tvome trbuhu
Kad je feta tanka
Kažeš kao dlaka
A u jelu kad se nađe
Eto muke
Eto svađe
U očima tuđim
Nemoj tražit dlaku
Dok u svome
Izgleda
Ne smeta ti
Greda
Usporedba puno ima
Misleći na dlaku
Al’ te molim
Nemoj tražit
U
Jajetu
Dlaku !

 

PČELE NA GRANICI

Smiju li pčele
Kraj granice
U
Drugu državu letit
Tamo skupljati med
I
Nositi ga doma
Bez carine
I
Bez loma
Il’ se moraju
Na carinu prijavit
Let najavit
I
Svaki put
Stat na vagu
Ma idi
K vragu
Ti i tvoj
PDV
I
Tvoja carina
I
Tvoj šef
Med će bit
Smješten
U
Moj sef
A
Ti se
Lijepo žali
Međunarodnom sudu
Zaludu

 

CVIJET I SNIJEG

Najgore je kad se
Sastane
Bijelo i bijelo
Bijeli cvijet stabla
Što procvjeta
I
Bijelog snijega
Na vrhu brijega
Što u nevrijeme
Pade
I nevolje ljudima
Dade


      BUDAN

Probudim se
U
Tri poslije
Pola noći
Ha
Hoću li više
Zaspati moći

Čim počnem mislit
Kontat nabrajat
Potrebe zbrajat
Sam sebi čudne
Savjete davat
Svijet spašavat
Neće više
Na oči san
Otvorenih očiju
Dočekat ćeš dan

Al’ valja i to
Vidjet ćeš zoru
Zamišljat sebe
Negdje na moru
Besanicu pajdo
Prihvatit ćeš lako
Dobro će biti
I
Molit se polako

Stvoritelj
I
Ti
Sami u noći
Vidjet ćeš kak’ će
Noć brzo proći

Pa ako je bio
I
Kratak san
Horan ćeš biti
Za novi dan

26. srpnja 2020.

ĆAĆIN TAJKUN

Kaže
Sve je to
Naslijedio od ćaće
Svu tu silnu lovu
Imanja i kuće
I
Neke dionice
Ma sitnice
I
Tajne račune
Po inozemstvu
Našem novom plemstvu
Očito cvatu ruže
Samo moj druže
Kad jednog dana
Izađe djelo na vidjelo
Neće ti pomoći
Ni
Pancirno odijelo
Ni
Raspelo
Polagat ćeš račune
Za svoje nedjelo

Svibanj, 2020.

LOKRUM

Tko te baš tu postavi
K’o neki brod
Jak i velik
Čvrst k’o čelik
Usidren bez sidra
Pred kamenim Gradom
Parca s bradom
I
Nadom
Kako će te se gledati
Beskrajno dugo
I
Kad je bura
I
Kad je jugo
S
Razmakom istim
I
Morem čistim

Srpanj, 2020.

NA PARKINGU

Po boji smo svi
Isti
Crni
De malo pogled
Vrni
I
Što vidiš
Neki su stari
Neki mladi
Mom’ dvadeset i jedna
Neki
Od prošlog’ tjedna
Sve dobre marke
Nisu varke
Nekad je i moj
Bio mlad
A sad
S Božjom pomoći
I
Ja ću se
S mojim starcem
Svoje kuće
Domoći

ŽENSKA TORBA

Tražim
Tražim
Tražim
I
Nema
A
Onda ono
Što sam tražila
Juče
Bilo papir
Il’
Ključe
Odjednom se
Stvori
I
Govori
Takva je
Ženska torba
U
Njoj svašta
A
Ne mozeš
Naći ništa
I
Nisam ja
Kriva
Neka nevidljiva ruka
Po mojoj torbi
Moje stvari
Skriva

Dubrovnik, 2. srpnja 2020.


POMOĆ

Ne traži prijatelju
Pomoć od
Kukavelji
Kukavelj je dostatna
Sama sebi
I
Ni pod koju cijenu
Ne bi
Pomoć dala
Hrvatskom čestitom
Nacionalisti
Nisi Prika na njihovoj
Listi
Ti imaš ponos
Znanje
I
Sreće
Što te to
Smeće
Neće

Ravno, 1. srpnja 2020.


PETAR I PAVAO

Nema ljudskih prava
Povrh Božjih zapovijedi
Taj zakon
Jedini je ispravan
I
Jedini on vrijedi
Zato je Istanbulska
Kršćanima pljuska
A
Sad o ova dva
Velikana
Sveta
Bez ljudskih mana
Petra razapeše
S glavom prema
Zemlji
Po vlastitoj
Želji
Pavlu glavu odrubiše
Izvan zidina
Rima
Obadvojici
Šezdeset sedme godine
U
Vrijeme
Vladavine Nerona
Te ljudske spodobe
Mahnitova
S trona
A
Onda s Božjom pomoći
Ovaj sveti dvojac
Ovaj Božji tim
Osvoji
Rim
Vidite
Kako je potrebno
Upoznati
I
Mahnitova
E da bi
Slijedio
One
Čestitog kova

U Ravnom, 29. lipnja 2020., akon propovijedi biskupa Ratka Perića u Mostarskoj katedrali.

PAVLE I KRTICE

Prekrasan travnjak
Kraj kuće Bošnjaka
Super za igru
Pavla i rođaka
Sve je tako lijepo
Zemlja utabana
Užitak pravi
Pavlovih jarana
Ganja se lopta
Čuje se vriska
Kad odjednom počne
Trest se trava niska
Hrpice zemlje
Pojave se
Tamo
Na više mjesta
Po travnjaku
Samo
Što se to zbiva
I tko zemlju vadi
Tko sad takvu glupost
Na travnjaku radi
Krtice male
Sad pod zemljom ruju
Zaludu ih gone
I uzalud truju
Opet će nered
Na travnjaku stvorit
Bez veze je njima
Prijetit i govorit
A ja si mislim
Možda samo
Hoće
Igrati se s nama
I one bez
Zloće

Blidinje, 27. lipnja 2020.

DEMOKRACIJA

Vidiš li prijatelju
Ona tri čobana
Dok god oni mogu
Nadglasati
Mene i Sokrata
Ja ti u demokraciju
Ne vjerujem
Platon reče
A
Onda jedno veče
Čobani zbilja
Dođoše na vlast
I
Naš Sokrat moraše
U
Otrovu tražiti
Spas
Dobra poruka za sve
Nas

Ravno, 28. lipnja 2020.

MODROKOS

Modrokos
Nije kao kos
Sa žutim kljunom
I crn
On je modar
I njekov kljun je
Modar
I
Cijeli je modre
Boje
Baš kao i
Moja jakna
Modrog vlakna
On divno pjeva
I
Po njegovom pjevu
Ja znam
Jel’ veseo il’ tužan
Jel’ mu dan bio
Lijep il’ ružan
Kad ptiće hrani
Ako sam na dvoru
On čeka na grani
Ptići se deru
Hranu traže
Ne lezi vraže
Uđem u kuću
A
On istog trena
U gnijezdo leti
Valjda osjeti
Da mu više
Opasnost
Ne prijeti
Takav je moj
Modrokos
Modra kljuna
Modrih nogu
A
Bos
Ma baš je
Smiješan
Skroz

Ravno, lipanj, 2020.

ZVRK

Ja sam Pavle
Mali zvrk
Smijel’ samnom
Tko u trk
U
Školi ću bit
Odličan
Nema meni nitko
Sličan
Sad ću reći
Neću kriti
Najdraže mi
S didom biti
On me voli
Svašta daje
Baš je fino
Sam’ nek traje
A tek baku
Kako volim
Svim na znanje
Lijepo molim

Blidinje, 27. lipnja 2020.

CORONIN TEROR

Eto
Uspjelo ti je
Utjerati me u
Kuću
I
Natjerati da pijem
Vodu vruću
I
Uz tu muku
Ne smijem nikom
Pružit ni ruku
A
Kad izađem
Svetog mi Petra
Ne smijem nikom
Na dva metra

CORONA U TENIS MEČU

Usavršila se
Naša Corona
I
Odmah stavila
Na sva zvona
Kako je
I
U tenisu glavna
I
Kako i tamo
Može biti slavna
Ne pašu joj baš
Reket i loptica
Al’ to je sitnica
Ona radije
Po tenisačima
Skače
Po političarima još
Jače
Ne da im mira
Svira
A
Oni plešu
Na svu prešu
Provociraju naciju
I
Ne žele
U
Izolaciju

Lipanj, 2020

PAMET

Kad bi kojim slučajem
Neki čudni vjetar
Ljudima odnio pamet
I
Onim pametnim
I
Onim glupim
I
Onim jeftinim
I
Onim skupim
Znam
Ne bi to bilo
Lako
Al’ bi opet
Svak za svojom
Skako

Lipanj, 2020.

VUK

U Dubrovniku
Vuk
Muk
Možda je
I
Čagalj
Il’
Odbjegli nečiji
Kućni ljubimac
A
Možda je
I
Gost
Neki novi
Kad nema pravih
Divljake zovi
I
Što ćeš sad’
Sklopiti ruke
Trpjeti muke
Čekati vrijeme
Što je nekad bilo
Kad se je dobro
Jelo i pilo
Od kreveta dva
I
Dva dobra gosta
Sad ti samo
Sjećanje osta
Jel’ možda za sve
Korona kriva
Tako to biva
Kad si
Bahat
Nisi
Rahat

Lipanj, 2020.

PREDIZBORNA KAMPANJA

Predizborna kampanja
Pravi odraz stanja
I
Naše zbilje
S
Lažima od milje
Svi optužuju
Galame
I
Viču
Svi imaju svoju
Uvjerljivu
Neku
Čudnu priču
Ništa ne valja
Valja samo moje
Stalno nešto
Kroje
I
Broje
A
Što to broje
Mandate brate
Saborske klupe
U
Koje će useliti
Svoje lijeno dupe
I
Umjesto glavom
S
Njim razmišljat
Dizati ruke
I
Bez neke muke
Zakone krojit
A
Sad’ mi brojit
Kol’ko im ostade
Do kraja mandata
Kol’ko nama
Od kredita rata
I
Tako opet
Do nove kampanje
U
Kojoj će biti
Opet isto
Sranje

Lipanj, 2020.

 

HRVATSKI EMIGRANT

Otiš’o sam vratiti se neću
Noge teške ostarjelo tjelo
Svakim danom sve sam zemlji bliže
Omrzlo mi i najdraže jelo

I mogu se junačit i pravit
Kako mogu živjeti veselo
Fališ meni zavičaju stari
Fališ meni moje rodno selo

Nevolja me u svijet otjerala
Teško sam se u njem snalazio
Svakog dana zavičaju pjevo
I u pjesmi radost nalazio

Znam da su ti puti sakriveni
Narasla je kupina i drača
Al’ svejedno ostadoh te željan
Pusta želja od pameti jača

Sve da hoću ne smijem se vratit
Zapjevaše komunisti pjesmu
Čim me vide samnom će u bajbuk
Ak’ me prije sa maljem ne tresnu

Pojavi se onda Franjo
Čini mi se zora sviće
Ima nade ima snova
Nezavisne moje bit će

Lipanja, 2020.


DOMOVINA

Za te Boga neću prestat molit
Moleći ga da nam snage dade
Što nam treba i što će se zbiti
Ponajbolje naš Stvoritelj znade

Na nama je radit i moliti
Sve probleme i teškoće dana
Čestit život ne prestat voditi
Prihvaćati od Boga su dana

Pa kad vidi naš trud i odluku
Božjim stopam neće biti kraja
Uhvatit će sve nas On pod ruku
I povesti do samoga raja

Sve ću dati i ništa ne gubim
Domovini toj najdražoj mati
Croatio iz srca Te ljubim
Beskrajno te vole svi Hrvati

Lipanj, 2020.


ODABERI

Ima jedno mjesto
Kroz koje izlazi
Život
Rađa se dijete
Ostaješ svijete

Ima jedno drugo
Na koje izlazi
Smeće
Ono što od probave
Osta
Pametnom
Dosta

Jesi li za život
Il’ si za govno
Jesi li
Da ostane svijet
Il’ želiš bit
Proklet

Lipanj, 2020.

ŠTO ĆU JADNA

Što ću jadna
Kad me dika neće
Drugog gleda
U njem’ traži sreće
Kud za oko
Zape tebi muško
Udri grome
Pucaj name puško
Na homića
Naletila mala
Pa se drugi
Požaliti stala
Vidi moje grudi
I obline
Reci pravo
Lijepe li miline
A on gleda
Tamo nekog momka
Duge kose
I ravnoga stomka
Više voli
Njegovu guzicu
Mjesto mene
Izabra stražnjicu
Neka mu je
I neka mu bude
Za čim žalim
Vidi mene lude

KRALJEVSTVO NEBESKO

Ma možemo mi pričati
Koliko god hoćemo
Možemo se derat
Možemo se žderat
Možemo ignorirat
Možemo se folirat
Možemo negirat
Možemo znanstveno
Dokazivat
Možemo se kao nevjernici
Iskazivat
Možemo samo
Odmahnuti
Rukom
Samouvjereno
Il’
S mukom
Možemo puno lošega
Raditi u nizu
Izazivat’ krizu
Ali je
Upamti to dobro
Kraljevstvo Nebesko
Blizu
Bliže danas u podne
Neg’ je jutros bilo
Pa bilo ti pravo
Il’ ti bilo milo

Lipanj, 2020.

COLOMBO

Konj, krava, svinja
Koza i ovca
Ameriko eto ti novca
Eto ti konjaničke sile
Do volje mile
Zar ti i do danas
Vidi vraga
Nije mjera
Konjska snaga
A tek mlijeko i meso
Od svinje i krave
Uz lozu i vino
Fino
Otvara sve brave
Al’
Zato i mi imamo
Krumpir i grah
A možemo i pušit
Cigaretu
Kletu
Malo se trovat
Malo bolovat
Malo uživat
Puno se zaduživat
I
Sve tako
U
Krug
Dok ti neki
Drug
U
Kremlju
Ne vikne
Mrš
Pod zemlju

Lipanj, 2020.

MED I MLIJEKO
VINO I KRUH

Kad čovjeku želiš
Blagodat dati
Obećaješ mu
Meda i mlijeka
I
To je tako
Od pamtivjeka
Ali
Ako si šećeraš
Nije to baš
Blagodat
Med mu dat
Ako mu pak
Daješ mlijeko
A on alergičan
Na laktozu
Dao si mu
Smrtnu dozu
Nečeg što
Ne smije piti
Ako želi i dalje
Živ biti
Na koncu med i mlijeko
Nije čovjekov proizvod
Nije to njegovih
Ruku djelo
Za jelo
Već nečija muka
Koju otimaš iz
Tuđih ruka
S kruhom i vinom
Posve je drugo
Za to dvoje
E
Onda je to tvoje
Treba vremena
Rada i znoja
Kako bi na tvome stolu
Bio komad dobra kruha
A
Ti pun radosti i duha
Pa da uz čašicu koju
Možeš uživat u svom
Znoju

Tjelovo, 11. lipnja 2020.

SVJETLO I TAMA

Odlazi tama
Dolazi svjetlo
Mjesec blijedi
Zvjezdam ni traga
Tamo na svodu
Nazire se jutro
Kako je zora
Lijepa i draga

I tako će svjetlo
Svjetlit do noći
Donoseć tegobe
I
Radosti dana
Tako će biti
Sve do tamne noći
Kad ćemo opet
Na počinak poći

A onda opet
Svjetlo i tama
Pa
Svjetlo kleto
Moraš li baš
Živjeti napeto
Il’ ćeš u miru
Čekati zore
Kad se hoće
Sve se more

Ravno, 10. lipnja 2020.


SLUH

Ne čujem cvrčka
Ne čujem ni komarca
Jednog se bojim
Drugi mi drag
Dođe vrijeme
I
Moj sluh
Odnese vrag
Pa neka ga nosi
Neka mu bude
Ukraden je
Nije prodan
Za Judine škude
Na koncu
Zar nije bolje
Ostati i bez sluha
A
Imati vraga
Gluha

Ravno, 10. lipnja 2020.

VANJŠTINA

Sklopljene ruke
Pogleda uprta
Put Neba
To ti treba
A ne savršena
Frizura
Otpast će kosa
Nabildani bicepsi
Omlohavit će
Birana jela i pića
Jer će se sve
U
Naredna dvadeset i četiri
Sata
Iza zatvorenih
Vrata
Pretvoriti
U
Nesnosan smrad
Tvoje brendirano
Odijelo
Bit će moljcima
Jelo
Tad
Ćeš shvatiti
Da će se i ona tvoja
Atraktivna dama
Izborati
A
Ti morati
Pogledati istini u oči
I
Kako pjesnik sroči
Sve što ti
Treba
Sklopljene su ruke
I
Pogled uprt put
Neba

Ravno, 10. lipnja 2020.

BESPLATNA ENERGIJA

Imaš čovječe
Besplatnu energiju
Prikopčaj se
Troši koliko hoćeš
I opet
Puni
I ti što si
Na prosjačkom štapu
I ti što si blizu
Kruni
Samo troši
I
Opet puni
A
Tko je vlasnik
Besplatnog lanca
I
Hoćel’ me netko
Tužit za
Krađu
Ako me u krađi
Nađu
Budi bez brige
Vlasnik je
Krist
Radostan i čist
Samo se na Krista
Priključi
I
Od Krista - uči

Ravno, 9, lipnja 2020.

LET

Lete misli
I
Riječi lete
Lete
I
Slova
Baš je čudna
Tehnika ova
Napišeš nešto
I
U trenutku
Na nekom dalekom
Zemaljskom kutku
Sve se pojavi
Tvom jaranu
Na njegovom ekranu
Hoćel’ se dogodit
Jednoga dana
Kad ćeš u čudnih želja
Naletu
Završit
S nekom damom
U
Njezinom krevetu


RASTANCI

Rastaje se
Dan od noći
Koliko će
Još ih proći
I
Bez mene
U
Samoći

Ravno, 9. lipnja 2020.

Jutros sam se probudio u četiri i pol sata, Izašao na taracu i gledao kako se dan rastaje od noći!!!


SVE SE PLAĆA

Sve se vraća
Sve se placa
Ne čudi se
I
Ne buni
Ak’ ostaneš
I
Bez gaća

MILIJUNAŠI

Svatko od nas je
Multimilijunaš
To ne znaš
A znaš
Kako
Evo ovako
Što kažeš
O
Tri stotine milijuna
Alveola
U
Tvojim plućima
Što danima i noćima
Troše kisik
I
Tvojim ga stanicama
Daju
A
Pri tom ne laju
Kako to puno košta
I
Još što šta
Onda
Samo eritrocita imaš
U jednoj litri krvi
Pet puta deset na dvanaestu
Pomnoži to s pet
I
Nemoj mi rijet
Kako je to malo
Milijuna
Dobro to nije kuna
Nije ni Euro
Moja curo
Al’ je puno brate
I
Zame i zate
A
Znaš li ti moj Prika
Koliko za svoga vika
Samo spermija stvoriš
Desetke milijarda
Dakle više nego
Što na svijetu ima ljudi
Od postanka
Do današnjeg dana
A
U mog jarana
Iskorišten jedan
Deset
Il’ niti jedan
Pokazujući zapravo
Koliko si vrijedan
I
Koliko bijedan
Eto
Moj milijunašu
Podigni čašu
Nazdravi Bogu
Onako s nogu
I
Reci mu
Hvala
Bit će mu drago
Ako je i
Mala

Lipanj, 2020.

CIJENE

Jesi li možda računao
Koliko u dvadeset i četiri sata
Potrošiš litara zraka
A
Koliko udahneš kisika
Moj dobri Prika
I
Koliko to sve skupa
Platiš
Ti samo mlatiš
Koliko šta košta
I
Još što šta
A
Kisika potrošiš oko
Tisuću i četiri stotine litara
I pet puta više
Zraka
Od jednog do drugog
Mraka
Sve te to moj Prika
Bez ikakva trika
Košta nula kuna
Il’
Isto toliko dolara
Al’ to te ne zamara
Samo trošiš i živiš
Stalno nekog kriviš
Nisu ljudi zahvalni
Bogu
Što i bez plaćanja živjeti
Mogu

9. lipnja 2020

POTPIS

Na svakom atomu
Tvoga tijela
I na svakom mjestu
DNK
Isti je potpis
Ostavit smjela
Samo osoba
Koja te zna
A
Ona je Stvoritelj
Svega što vidiš
Pa i samog tebe
Valjda to znaš
Potpisnik i jamac
Svijeta oko tebe
Sasvim sigurno
Stvoritelj je naš
I
Nemoj strahovat
Izgubit se nećeš
Tko god te nađe
Morat će te vratit
Potpisniku tvome
U ruke predat
I
Ne nećeš za to
Ništa morat platit

NA KOLJENIMA

Predsjednik Trump
I
Njegova Prva Dama
Padoše na koljena
Ponizno pred
Krista
Neka taj primjer divni
Zablista
U cijelome
Svijetu
Po
Kojem je bezboštvo
U
Naletu
Hvala Vam Predsjedniče
A
Ti jadniče
Što ga želiš rušit
I
Vjeru zagušit
Sad neka znadeš
Za
Ameriku ima nade
Kad tvoj Predsjednik
Pred Krista
Na koljena
Pade
Tako to veliki
Ljudi rade

Dubrovnik- Ravno 7. lipnja 2020.

TRAGOVI

Rimljani su čizmom
Ovaj kamen trali
Hercegovoj zemlji
Mira nisu dali

Preko moje zemlje
Išli u pohode
Tragovi ih dalje
Preko rijeke vode

Izglancan i sjajan
Od silnih koraka
Što po danu blješte
Od Sunčevih zraka

Stoljeća su prošla
Nemam priču novu
I danas ih ljudi
Rimskim putem zovu

A doline Rimlje
Gdje planduju ovce
Nebih ti ih dao
Za nikakve novce

ODVEDI ME ZORO KUĆI

Odvedi me zoro kući
I ne pitaj gdje sam bio
Što te briga samo šuti
Jesaml’ tamo biti smio

Otprati me do kapije
I pridrži dok se snađem
Da u potok ne upanem
Sam’ u kući da se nađem

Klecaju mi noge stare
Glava mi je ko tambura
Nije više piće zame
A ni mlada neka cura

Drž se pajdo svoga doma
Mjesto vina nagni mliko
Ostavi se mladih cura
S bukarom te netko slika

Sad ćeš babi na sud doći
Gdje si bio cijele noći
Uhvati se svog kreveta
Prošla su ti mlada ljeta

JE LI ZNALA

Je li Marija mogla znati
Kako će ručicu njezinog Sina
Jednoga dana probiti čav’o
Autor - đav’o
Kako će joj dijete pribiti na križ
S njim se izrugivat
Lažno ga optuživat
Kako će pod križem biti samo Ona
Autor - sotona
Mama - sama
Samo s onim najvjernijim
I najhrabrijim što su ga pratli
Do Golgote
Ljudske- sramote
Ali i Kristovog cilja
Nakon tusuća milja
I
Božje suze
Što ga u svoje krilo
Uze
Hvala Ti Majko
Za Tvoju muku
Uzmi i mene
Majko za ruku
I
Povedi tamo gdje je
Milina
Odvedi me Majko
Do svoga
Sina

Lipanj, 2020.

SVA DOBRA SVAKOMU

Kad pada kiša
Pada svakom
I onom što ima puno
I onom što ima malo
Do svakog je kiši
Podjednako stalo
Kad lipa cvjeta
Nije zbog nje
Već radi svijeta
Ne miriše lipa
Sebi
Već
Tebi
Kad smokva rađa
Neće je smokva jesti
Jest će je ljudi
Hajde se probudi
Sve na ovome svijetu
Je radi tebe
Samo moraš bit’
Pošten i mudar
Upravljati znati
Čovječe već jednom
Shvati

Lipanj, 2020.

 

 GORA

Goro
Moro
Zoro
Kad ćeš
Svanut
Nemoj goro
Planut
Kako ti nije žao
Tića
I
Dragih bića
Koja je priša
Znam
Bojiš se
Kiselih kiša
Al’
Molim te
Nemoj planut
Brzo će
Svanut

Lipanj, 2020.

Kisele kiše sve više uništavaju naše šume.

OLOŠ

Koliko partizanskog ološa
I njihovih potomaka
Još i danas
Po Zagrebačkim vilama
Živi
Tužitelji šute
Šuti i Država
Znači
Nisu krivi
A
Krivi su
Jer poubijaše ljude
Bez suda
U Maceljskoj šumi
Međ njima dvadeset i jednog
Svećenika
Smaknu ih metkom u glavu
Stjepan Hršak
Partizanska dika
Krojač
Što svojim nečasnim rukama
Pravdu kroji
Suda se ne boji
Naravno
Kad su još uvijek
Njegovi na vlasti
Al’ ćeš zločinče
Živ il’ mrtav
Jednoga dana
I
Ti pasti
Bit’ ćeš na
Božjem sudu
Kad tvoje žrtve
Svjedoci budu
Zazivat Titu
Bit će ti
Zaludu

ZORA

Zora uz more
Zora u planini
Zora uz rijeku
Zora na ravnici
Jesu li sretnici
Oni što je
Dočekuju
Il’ oni
Koji je prespavaju
I
Likuju

Lipanj, 2020.

NEBESKI SVOD

Jel’ noć na Marsu
Veneri i Zemlji
Il’ na nekom
Trećem planetu
Tom čudnom
Svijetu
Ista
I jel’ im sličan
Nebeski svod
U mračnoj noći
Zablista
Jesul’ im zvijezde
Po nebu prosute
I
Jesul’ ljute
Što ih
Ljudi moji
Nitko ne
Broji

Lipanj 2020.

PUSTA PRIRODA

Oko mene
Zelena stabla
Grane lišća
Poljskog cvijeća
More trave
Prave
Al’
Nema krave
Nema ni
Kosca
Nema ni
Prosca
Nema ni koze
Nema ni ovce
Ni za sve novce
Ne možeš naći
Čovjeka živa
Da u toj ljepoti
Uživa
Radije sjedi
Pored ekrana
Gleda reklame
I
Neke dame
Što ga mame
Trbuha prazna
Dok se na ekranu
Redaju jela razna
O
Bože sveti
Jesmo li pri
Pameti
Možda i nismo
Takvi smo
Kakvi smo

Ravno,svibanj 2020.

TRIDESET GODINA

Negdje toliko
Samo neku
Godinu manje
Imali bi i oni naši
Mali anđeli
Što su živjeti
Htjeli
Al’ nisu mogli
I
Nisu smjeli
Samo zato
Jer su Hrvati
Treba to znati
Zahvalan biti
I
Molit se
Bogu
Svašta maleni
Kod Njega
Mogu

Ravno, 30. svibnja 2020.



DAN DRŽAVNOSTI

Danas je
Trideseti svibnja
Dan Državnosti
Hrvatske moje
I
Tvoje
I
Moje sestre
I
Moga brata
Što se ne vratiše
Iz
Onog rata
Ugradiše živote
U
Njezine temelje
Danas nas isti
Neprijatelj melje
Satrat nas neće
Ima nas
Brate
Računaj Franjo
Na svoje
Hrvate
A
Svima vama
Na današnji
Dan
Najljepše želje
Za njezin
Rođendan🇭🇷🇭🇷🇭🇷

Ravno, 30. svibnja 2020., Kada nakon puno godina ponovno slavimo na ovaj datum svoj najdraži državni blagdan.

ODVEDI ME

Odvedi me pored
Plahe rijeke
I onog grma
Crvenih ruža
Na kamen
Sivi
Čvrsti i
Krivi
Što hlada
Daje
I
Traje
Stoljeća duga
K’o da se ruga
Vremenu i sviti
Što hoće svoje
Gnijezdo saviti
Baš pored njega
E nećeš lopove
Tako mi svega
On će za moju
Dušu biti
Nanj ću leći
Mjesečinom se
Pokriti
I
Sniti

Svibanj, 2020.

BAHATOST

Oko sebe vidim
Samo bahatost
Niti traga
Poniznosti
Baš me
Žalosti
Ova dva
Znamena
Možda su
Posljednja vremena

Svibanj, 2020.

NE VARAJ ME

Nemoj me varat
Nemoj obećavat
Nemoj mi lažne
Opet nade davat
Za onaj kružić
Na glasačkom
Listiću
Čekaj
Promislit ću

Sve ono što se
Sa zdravim razumom
Kosi
I
Mojom vjerom
Istom mjerom
Bit ćeš mjeren
Prije neg’ te
Ubacim na teren

A
Onda se čuvaj
I
Dobro pazi
Pošteno rasuđuj
Ne podilazi
Ostani čvrsto
Na
Kristovoj stazi
U
Protivnom
Odlazi

Svibanj, 2020 - pred izbore

SVJETLO NA KRAJU TUNELA

Ima li svjetla
Na kraju tunela
Bi li se nada
Probudit smjela
Bar tračak jedan
U
Život bjedan

Ima ga čovječe
Pogledaj bolje
Uz malo vjere
I
Dobre volje
Sve će ti krenut
Odmah na
Bolje

Svibanj, 2020.

DOĆI ĆE SAMA

Doći će sama
Nećeš je morati
Zvati
Nećeš ni
Znati
Kad će ti pokucati
Na vrata
Nećeš ih morati
Niti otvorit
Ona će se samo
Pored tebe
Stvorit
Primit te za ruku
Tebe i tvoju muku
Odvesti daleko
U neki novi
Svijet
Gdje nema suza
Patnje i muka
U
Kom’ će cvijet
Uvijek cvasti
A
Ti nemoj pasti
I
Nemoj krasti
Za života
Bila bi sramota
Primiti ruku
Što dođe po te
I
Tvoju muku

Svibanj, 2020.


 
 
ZEMLJA I PRAH
Sve iz zemlje niče
I
visoko stablo
I
Niska trava
I
Da nije tako
sve bi bile priče
I
nebi bilo
Ogromnog slona
I
Malog mrava
Iz zemlje i praha
Izrastaju kuće
I
One ogromne
I
One male
Tamo gdje je hladno
I
Tamo gdje je vruće
Kapelice
Crkve
I
katedrale
Znamenita zdanja
Vrijedna hvale
I sve što leti
iznad tebe
Po zraku
Il' se spušta na druge planete
Po danu i mraku
Čovječe vjeruj
Pa - nisi dijete
Sve je to iz zemlje niklo
Sve je to Božjih ruku djelo
I
Nije zato
Što se je to čovječe
Tebi prohtjelo
Iz zemlje i vode
Zapravo blata
Stvoritelj stvori
I
Tvog brata
Udahnu mu dah
Kad će po Njegovoj volji
Ponovno vratiti
Sve
U
Zemlju i prah !
U
Jednom trenu
Presušit će rijeke
Isušuti se mora
Nestat će zora
Ma
Zar baš ovako
Biti mora ?
Mora !
 
Lipnja 2018.

BAN I GENERAL

E kad bi se moglo
Samo malo praha
Na sablju Banovu
Generala stavit
Pa da možemo
Oba heroja
Na jednom mjestu
Ponosno slavit !!!

Ravno 6. prosinca 2017.

PRVI PUT U SUDNICI !!!

E što smo mi skrivili
Dragom Bogu
Da nam sude
Oni
Što prvi put
U Haagu
Obukoše togu

Skupilo ih
S brda s dola
U euru samo
Vide idola
I što istinu traže
Samo na jednoj strani
Pa ti sad
Pri pameti ostani

Ravno, prosinac 2017.

STARAC NA RIVI.

Okovanih ruku s jarmom oko vrata
Savijen do zemlje i koraka spora
K'o pobjednik starac izađe iz rata
A sad se ovako ponižavat mora

Gdje zastavu vidi ponizno je ljubi
Ponosan i sretan što ih puno ima
Tek poruku šalje i nadu ne gubi
Pod jarmom smo tuđim želi reći svima

Okove smo većma skinuli sa sebe
Stičući slobodu krvlju bojovnika
I ne bi te s nama -ne upoznah tebe
Sad si doš'o glumit svjetskog pravednika

Zar ne čuješ vapaj i narodnu volju
Ne donosi zakon što se s Božjim kosi
Od naroda Božjeg nemoj pravit drolju
Teški križ nam dade al'ga narod nosi

Pitanje je samo do kad ćemo trpit
I do kad ti puštat da se igraš s nami
Do kad s tobom ići tvoje rupe krpit
Stanut ćemo na kraj mi i ovoj drami

Pa kad jednom shvatiš kakvo zlo nam dade
A prijevaru narod stavi na sva zvona
Što moćnici svijeta tvom narodu rade
Hoćeš pognut glavu bjegom put Londona ?

12. travanj 2018.
U Splitu na dan prosvjeda protiv ratifikacije Istanbulske konvencije .

ASIMETRIJA

Asimetrija - diskretna
Milonskoj Veneri
Daje ljepotu
Vrlinu
I
Neku milinu
Velika - plaši
I daje strah
Sve bi se moglo
Pretvorit u dah
Od asimetrije
U prah !!!

Lipnja 2018.

KOCKASTI

Kamo god pogledaš
Kockasti barjak
Crvene i bijele
Kockice u skladu
Nasuprot jadu
I
Udbaškom smradu
Kockasti dresovi
I
Zastave kockaste
Po danu i mraku
U
Zraku
"Za narod svoj
U boj"
Ponosno stoj
Za
našu Domovinu
Za
nase navijače
I
Branitelje naše
Dignimo čaše
Izborniče bravo
Jer
Bez njih ničeg
Ne bi bilo
Pa bilo vam
Mrsko
Il'
Vam bilo milo


16. Lipnja 2018.
Nakon prve utakmice na Svjetskom nogometnom Prvenstvu u Kaliljingradu gdje smo, uz desetak tisuća navijača na stadionu i blizu dva milijuna pred malim ekranima pobijedili momčad Nigerije s 2:0, koja uz put budi rečeno broji četrdeset puta više stanovnika od naše Hrvatske !

MATER DOLOROSA

Vjera u začeću
Vjera u
Trpljenju
Vjera na svakom
Koraku
Po danu
I
Mraku
Mater Dolorosa
Uspravna - tiha
S bolom na licu
Ispod raspela
Ali
S vjerom
I to onom
Od začetka
Do smrti na križu
I ovozemaljskog
Završetka
Znala je:
"Budi volja Tvoja"
I Prihvatila !
Dao Bog da takva vjera
bude
I
Moja !!!

OVO JE MOJ PRIJATELJ

Prijatelju
Kako si ?
“Svakim danom
Gore”
A Tvoja Vesna
“ Polako dogorijeva”

Kratko
I
Jasno !
Ne može
Glasno

Al’može napisat
I
Ponizno prihvatit
Božji plan
“Ich habe das meine getan”
( Ja sam svoje učinio )

A
Sada neka
STVORITELJ odluči
Ja sam SPREMAN
I
Ništa me ne
Muči

Evo,
To je moj prijatelj
HRVAT
U
KRISTOVU ruhu
Gorostas
U
Vjeri
Životu
I
Duhu !


28.listopada 2018.

Mom prijatelju Šimunu (Šimi) Križancu
koji s čvrstom vjerom dočekuje svoj ovozemaljski kraj.

KLJUČEVI

Nema ih u ladici
Nema ih na polici
Nema ih u džepu
Nema u ormaru
Pameti moja
Ne vrijediš ni paru
E, nije baš tako
Premda nije lako
Problem će nastat
Jednom
Kad ih nađeš
Il' ti ih netko pruži
A ti pojma nemaš
Čemu
Ključ služi!

Ravno, rujan 2018.

OLIVEROVA VELIČINA

Da - bio je velikan
Glazbene riječi
Neponovljiv pjevač
Čudesnog glasa
Svi se slažu
I tu nema spora
Oliveru našem
To se priznat mora
Al' nitko ne spominje
Nešto puno veće
Dosljednog čovjeka
Integralnog Hrvata
Što do svoje riječi drži
Pa kad su se naši vrli pjevači
Natjecali tko će do Beograda
Biti brži
On dosljedan osta
Zaludu
Svi novci Svijeta
Oliveru smeta
I
Neće pjevati onima
što su njegov narod
I
Domovinu ubijali
A
Oni na Terazijama kavice
Ispijali
Rijetkost je naći
VELIKOG ČOVJEKA
I VELIKOG PJEVAČA
Za takvo nešto
Treba ljubav jača
Hvala Ti prijatelju
I
Za onog
Širokobriješkog topnika
Hvala Ti brate
Što si volio i nas
Hercegbosanske Hrvate !

1. kolovoza 2018.

UMRO JE NAŠ BRAT

Umro je General !
Naš ponos
I
Naša tuga
Naš heroj
I
Naš brat
Gorostas
S krša
Gdje svaka duša
Za Hrvatsku živi
Ma koliko ju se kuša !

Da !
To je naš
Heroj
To je
naš brat
Koji je hrabro
I
Pošteno
Vodio
Ovaj krvavi
Domovinski rat

I tužno
Jeca zvono
Po kršu sivom
Razliježe se zvuk
Međ nama
Muk

Pa jasno !
Ova ljudina
Ne prihvaća
Kukavelj od ljudi
Koja mu po
Podlom planu
Život u patnji
Nudi
I
Koja se iz petnih žila
Trudi
Njegove principe
I herojstvo
Satrat
A
On časno
Svoj ljubljeni
Hrvatski narod
Oslobodi
I
Dobi rat !

Ravno, 11.srpnja 2018., na dan časne smrti generala Praljka

IZLOZI

Ilicom šećem
Gledam izloge
I
Tražim razloge
Kako bi trebao
Baš sve
Kupit
Samo tko će
Tolike novce
Skupit
Al’ recimo
Da mi svane
I
Da mi baš
Tolika hrpa
S
Neba pane....
A
onda ugledam
Nekog zanesenjaka
Il’
Možda
Prosjaka
Kako sa svojim psom
I
Izvrnutim šeširom
Na
Ilici sjedi
I nešto pjeva
A
Mozda samo
zijeva
Jer se od
Tramvaja buke
Samo vide
Uzdignute
Ruke
I
Odmah me želja
Za
Kupovinom mine
I
Neka nova
Misao sine
I
Kao da čujem
Glas s Neba
Čovječe gledaš
Što ti sve
Ne treba
A
Ta hrpa
Što ti pade
S Neba ....
Ni ona ti
Ne treba
Riješi se
Muke
Predaj je u one
Ispružene
Ruke !

Ožujak, 2019.

SENEKA

Najbistriji um je
Pred zoru svaku
Ma bistar vjeruj mi
K'o bistra rijeka
Uz malo truda
I dobre volje
Mog'o bi postati
I ti Seneka

BOŽJI TEKUĆI RAČUN

E tamo u minusu
Nikad nebi trebao biti
Tamo se dnevno
Mogu silne cifre sliti

Moli dok živiš
Račun puni polako
Ne košta te ništa
A bogatstvo stičeš lako

I kad na kraju
Podvučeš crtu
I vidiš saldo
Nemoj moj pajdo
Da Umjesto u raju
Završiš s onu stranu stakla
Kao jadni stanovnik
Vječitog pakla

SIN PORED OCA

Kad SIN bez
Mane
Sjedne pored OCA
S desne
Strane
Čista srca
I
Obraza čista
Tamo gdje
Čista ljubav
Blista
Gdje ima svega
Osim
Komunista
I
Masona
To im je očito
Zabranjena
Zona

Na Veliku subotu 2019.

 

USKRSNUĆE

Zaslijepljujuća svjetlost
Znažna zraka
Usred mraka
Iznad groba
Prodrje do
Krista
Odbaci platno
Obgrli tijelo
Izmučeno
Cijelo
Lagano ga dignu
I
Krenu put Neba
Malo mu treba
Do prijestolja pristupit
Pred OCA stupit
I
NJEGOVU slavu
Čovječe vjeruj
Podigni glavu
Reci HOSANA
Znam da imaš
Mana
Al’ OTAC je dobar
Samo se obrati
I
Svom se Bogu
Jedinom
Vrati !

Uoči Uskrsa 2019.

DIJASPORA

Onog trenutka
Kad si napravio
Prvi korak
Iz svog doma
Jedan
Il'
Tisuće
Posve je svejedno
I
Samo jedno
Znati se mora
Tog trenutka
Postaješ
Dijaspora
I
S tim se nosi
Vremenu prkosi
Trudi se i muči
K'o i svi Hrvati
Al' se jednom
Ipak
Svome domu vrati !

Kolovoz 2018.

Budale

Od uvijek je bilo
Na Svijetu budala
I kad bi Bog
slušao svaku
Brzo bi živjeli
U ledu i mraku

ISTOSPOLNI BRAK

U istospolnom braku
Nema života
I nema ploda
Tamo će bez posla
Ostati roda
Osim
Ako iz nečijeg
Tuđeg gnijezda
Tića ne ukrade
A onda se znade
Blagoslova Božjeg
Neće biti
ukradeno
Živjet će
Bez nade

KAP SREĆE

Kap vode
Kap rose
Kap vina
Kap života
Kap ljubavi
Kap nade
I
Nek se znade
Kap .......
I suza je kap
I bez kapi sreće
Postaje slap
Što nosi i ruši
ostavljajuć' pustoš
U tvojoj duši

NA VELIKU GOSPU U POSUŠJU

Hvala Ti Bože
Za sve ovo što imam
I
Ono što nemam
Hvala Ti
Na Marijinu Uznesenju
I
Našem spasenju
Hvala Ti
Majko
što si bila s nama
U
Zla vremena
Hvala Ti što si nam pomogla
Nositi naša teška bremena
Pomozi nam da
Svoj život gradimo
S Bogom
I
Majko
S Tobom !

Posušje, 15.8.2018., za vrijeme propovijedi provincijala fra Šteke.
Ravno, prosinac 2017.

KAMENJE GOVORI

Govori ono pored
Tvoje kuće
I
Ono iznad
Jeruzalema
I
Ono pored otvorenog
Groba
U
Ono davno
I
Ovo novo
Doba
Ma ne govori ono
Ono se iz petnih žila
Dere
Do te
Mjere
Da ti zaglušuje
Uši
Želeći pristupiti
Tvojoj griješnoj
Duši
Ne bi li konačno
Odbacio sotonu
A
Prihvatio istinu
I
Sa svojim
Spasiteljem
Vinuo se u
Visinu !

Na Cvjetnicu, 2019.

VENIT ET CAPE

Dođi i uzmi
Ako
imaš muda
Budi
još jedna
U nizu luda

Na Slovenske prijetnje oko Piranskog zaljeva
Rujan,2017.

"ALITER LOGUERIS ALITER VIVIS"

"Drukčije govoriš
Drukčije živiš"
Samo je prvi
Izrekao Seneka
Možda su tako
Živjeli ljudi
I od samog početka
Vijeka

RODITELJ

Jesam li jedan
Il' možda dva
Unučicu pitam
I nije mi jasno

Jel' ovaj svijet
Došo do dna
U glavi zbrka
Ljudska ludost
Krasno!

I nema više
Otac i mati
Tako sad veli
U školi teta
Meni se čini
Gluposti mlati
Da nije doš’o
Svršetak svijeta

Pa, ako zbilja
Ima pravo teta
Hoće li umjesto
Meštrovićeve MATI
Na postolju biti
Jedna epruveta
Il' brojka jedan
Pa ti sad shvati

Ravno, 2017.
Povodom izglasavanja Istamb.konvencije u EU Parlamentu

 

KRENO PJEVAC NA KOCKICU

Kreno pjevac
Na kockicu
Za njim trči koka
Čini mi se moj pjevčiću
Nisi duga roka
Pa kada se to dogodi
Da ne budeš prvi
Bit ćeš pajdo il'
U loncu
Il' će jest te crvi
Ne računaj više na me
I na moja jaja
Ja odlazim za kockicam
To je moja raja

Ravno - Dubrovnik

 

MAMURNI MJESEC

Nakrivio mjesec kapu
I malo se culja
Ovaj dan je bio predug
Noć će bit još dulja

Moram brzo doći k sebi
Mamurluk me slomi
Da sam znao pio ne bi
U glavi mi gromi

Hajd' mi skuhaj dobru kavu
Saturnova mati
Da razbistrim malo glavu
Nek sve Pluton plati

Na ovo me on naveo
I taj party ludi
Malo popit i zapivat
Pa ti mudar budi

U buduće neću slušat
Nek se Pluton samo ljuti
Neću više vino kušat
Na dobro mi to ne sluti

Od sad pijem samo vodu
Il' jabukov sok
Uvest ćemo to u modu
Nekom dobro- nekom šok !

Kolovoz, 2018.

 

DJEVOJKA S NAJVEĆIM SRCEM

Danas će u Škabrnji
Tužan oproštaj biti
Jedno prelijepo stvorenje
Predat će Hrvatskoj zamlji
I nema oka iz kojeg neće suza liti
Takvu tugu trebalo je zaslužit
I nekog zadužit
Djevojačko srce
Nastavit će kucati
U nečijen drugom tijelu
Poput onoga na raspelu
Što se žrtvovalo za sve nas
A njezino bi spas
Bar za jednog brata
Što je živio htjet
Ma kao da je spasila
Cijeli Svijet !
Hvala Ti KATARINA
I roditeljima Tvojim
Ma za njih se ne bojim
Znat će se oni
Pomoću Božjom
S tom neizmjernom tugom
Borit i razborito zborit
I neće se prestat Stvoritelju
Zahvaljivat
Što im
Dvadeset i dvije godine
Podari ljepote
I beskrajne dobrote !

2.kolovoza 2018.
Roditelji pok. Katarine djevojke - studentice pete godine Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je u teškoj prometnoj nezgodi dolazeći u očevo rodno mjesto Śkabrnju - ne svojom krivnjom smrtno stradala. U svoj tuzi roditelji su odlučili donirati njezine organe , među kojima i srce, kako bi netko drugi njima ne poznati nastavio živjeti. Hvale vrijedno i svakog poštovanja!

NA SRCU RUKA

Smeta mu na srcu
Ruka
Oooo koja
Muka
I
Bruka
Ne može podnijeti
Tuđu ljubav
i tuđu sreću
Ma o toj kukavelji
Neću
Neću o njihovoj
Zloći
Tu samo Bog može
Pomoći

Ravno, srpanj 2018.

 

 

 


SMIRAJ

U smiraju gledam valić
Kako pjenu morsku nosi
Ponesi je moj galebe
Baš pristaje njenoj kosi

Još se sićam Tvoje kose
Tvojih ruku, grudi, lica
Još se sićam Tvog pogleda
Svakog dila Tvoga tila

I reci joj da je volim
Nek mi dsde jedan pramen
Na svoj jastuk stavit ću ga
Ljubav moja i moj znamen

Još se sićam Tvoje kose
Tvojih ruku, grudi, lica
Još se sićam Tvog pogleds
Svakog dila Tvoga tila

 

ZNATIŽELJNI TROMB

Tromb se uputio
S noge u pluća
Veli pajdo
Tjesna mu kuća
Pa se eto uputio
Put pluća

I sve je išlo
Po voznom redu
Upravo onako
Kako tromb želi
Neću se žurit
Sam sebi veli

Kad je treb’o prijeći
U deblju venu
Nešto ga čudno
Klepnu u trenu

I dok se tromb
Nije ni snaš’o
U bijelom tupferu
Samo se naš’o

Tu mu se puti
Neslavno svrše
Tako to biva
Kad se pravila krše

Pa kud si kreno
Budalo luda
Zašto baš moraš
Zavirit svuda

E moj Buriću
Što bi se reklo
Nije ti još
Vrijeme isteklo

U Mostaru nakon operacije tromba
u lijevoj natkoljenici koji se uputio put pluća - 24. travnja 2019.

 

HVALA

Hvala Ti Bože
Za proživljene dane
Hvala Ti
I
Za rane
Hvala Ti za beskrajne
Milosti
Oprosti
Molim Te čuvaj me
Štiti i brani
Kao stvar
I
Svojinu svoju
I
Smiluj se na
Slabost moju
Neka me prati
Tvoja sjena
I
Neka moj život
Bude uspomena
Na sve dobro
Što si mi dao
I
Što me ljubit
Nisi stao
I
Molim Te
Budi mi na
Pomoći
Da jednoga
Dana
Ili
Noći
Mognem
U
Tvoje krilo
Doći

U Dubrovniku, za moj 73. rođendan, 21. studenog 2019.

 

LULA STAROG KAPETANA

Svakog jutra
Negdje u isto
Vrijeme
Spustim se
Niz moju ulicu
Na
Onu
Frana Supila
Ta mi se scena
U
Krv upila
Osjetim miris
Parfimiranog duhana
I
Znam
Moj prijatelj
Netom je
Prošo ....
I
Tako je to
Svakog ‘ dana
Kud prolazi lula
STAROG KAPETANA !!!

Na dan smrti moga prijatelja
Đela Jusića

 

STARA HIŽA

Stara se hiža
Kraj breze skriva
Stotine let joj
Al’ još je živa

Još samo ptiček
Pri njoj stoji
S hižom poveda
Kaj se zgodi

Nekdar je v njoj
Života bil
Dečica malena
V njoj su spil

A ondar je došel
Prokleti rat
Kad te ni poznal
Ni vlastiti brat

Joža je vumrl
V nekom reštu
Štef je nestal
Na križnom putu
Deca se zdela
V tujdem skutu

Več dugo živeju
Ptiček i hiža
Nekak su složni
I tak ubožni

Umesto dece
Ptičeki poju
I nikdar ne daju
Hižu svoju

 

KAMEN

Lijep mi je trg
Jelačića bana
Drag Kaptol
I
Gornji grad
Kazališni
I
Cvjetni trg
Britanac
Znanac
Pogled s Griča
I
Ivane Brlić Mažuranić
Priča
Oltar Domovine
I
Moje Sljeme
Al
Mi je drago
I
Moje
Sljeme
Kamen sivi
Na kojem sam
Rođen
I
Pored koga
Hoću uživat
Pod kamenom sivim
Želim
Počivat

 

KAKO IZGLEDA BOG

Jel’ možda biće
Poput nas
Sam’ malo više
I nešto
Teže
Kad hoda
Ostavlja li
Trag
Jel’ pogledom
Žeže
Il’ mu je pogled
Blag
Jel’ dobar
I je li strog
Kakav je naš
Dobri BOG
Pravedan
Lijep
S kosom od
Zlata
Što ne prestaje
Kucat na tvoja
Vrata
Ti ih samo
Otvori
I tiho
Zbori
Ne galami
Sad ste sami
TI I tvoj
BOG
I
Kad k tebi
Krene
Poput sjene
Sjeti se
Kristovih riječi
“ TKO VIDI MENE
OCA VIDI”
I
“TKO SE MENE
POSTIDI”
Poznati neću ni ja
Njega
Tako mi
Svega

 

BETLEHEMSKO DIJETE

Može li maleno
BETLEHEMSKO DIJETE
Probudit’ ljubav
U
Tebi Svijete
Može li njegova
BEZGRJEŠNA MAMA
Istu ljubav
Probudit’
I
Sama
Jasno je
Može
Samo kad ljudska
Srca se
Slože
U toj vjeri
Po BOŽJOJ mjeri
Uz pregršt želja
I dosanjanih snova
SRETAN VAM BOŽIĆ
I
GODINA NOVA

VELIKI I MALI

Vidiš li
Kako veliki od malenog
Imaju straha
Ostajuć bez daha
I
Ništa neće moći
Ako se maleni
Odluči doći
Nego
Macrone veliki
Došlo je vrijeme
Ako ne želiš
Da ti se
Satre sjeme
Otiđi u Notre Dam
I
To sam
Na koljena klekni
Ne drekni
Već se tiho moli
Za sve uvrede Bogu
Isusu Kristu
I
Njegovoj Majci
Ne živiš u bajci
Već u surovoj zbilji
U
Kojoj je Božja pravila
Tvoja bulumenta
Pod noge stavila
Sotonu prihvatila
I
Njegove želje
Zar ne vidiš čovječe
Kako te sotona melje
Sad javno reci
Oprosti mi Bože
I
Vidjet ćeš kako se
S Bogom
Sve može

GDJE NESTA VJERA

Kako nešto sitno
Nevidljivo
Jadno
A
Očito gadno
Ugrozi tvoju
Vjeru
S
Kojom bi
Da je imaš
Živio sretno
I
Sve ove strahove
Zaobišao
Spretno
Bojiš se smrti
Naravno
Sve se oko nje
I
Života vrti
Ali
Kad imaš vjeru
I
Nadu
Posljedice se
Znadu
Straha bez
Mjere
I
Čvrste vjere

 

BETLEHEMSKE JASLICE

U TIHOJ NOĆI ZAPLA TIHO
RUČICAM MALENIM MILUJUĆ ZRAK
RADOSNA SUZA SPUSTI SE TIHO
NA MAJČINOM LICU OSTAVI TRAG

OVCA VOKO I ZEKO U SLAMI
U ČUDU ZURE U ČUDAN PAR
BAŠ NAM JE LIJEPO ŠTO NISMO SAMI
OVO DJETEŠCE BOŽJI JE DAR

MAGARE SIVO SAMO MUDRO ŠUTI
ZNAJUĆI DOBRO ŠTO ĆE SE ZBITI
REĆI ĆE NEŠTO ŠTO TREBAJU ČUTI
DOK TOPLIM DAHOM MALENOG ŠTITI

ZNAM DA VAM ZVUČI K’O NEKA VARKA
MISLITE DA SAM HVALISAVI GAD
JEDNOG ĆU DANA OVOG JUNAKA
NA LEĐIMA SVOJIM UNIJET U GRAD

 

SAM

Evo me za Uskrs
Sama
Na mom stolu
Samo jedan
Pjat
Na zidu
Sat
Otkucava podne
A
Ja čekam gosta
Samo jednog
Sustolnika moga
Današnjeg
Jela
Danas mi dolazi
Prijatelj moj
S
Raspela
Eto
Na današnji
Dan
U
Moj stan
Dolazi Krist
Radostan i čist
I
Neće me biti
Sram
S PRIKOM mojim
Neću biti
Sam

Za Uskrs 12. travnja 2020.

 

HRAST

Pod njim su ljudi
Provodili dane
U dobroj hladovini
"Debeloj"- kažu
Pod njim su hajduci
Vidali rane
Pod njim su davno
Čuvali stražu
Pod njim se nekad
Igralo kolo
A mladost prve
Poglede krala
Pod njim su pjevači
Pjevali solo
Oko njeg' trčala
Djeca mala

Pod njim su starci
Vijećali noću
Kako preživjeti
Sutrašnji dan
Pod njim su sudili
Ljudsku zloću
Pod njim imali
Miran san

Pod njim su u sumrak
Ispijali kave
Dimili lule
Pričali priče
Pod njim su pratili
Źivote svoje
Gledajuć novi
Kako niče
A
Hrast je i dalje
Tamo gdje je bio
Samo nema ljudi
Što bi mu došli
Nema ih dugo
I neće ih biti
Kažu mu da su
Daleko pošli
A on se nada
I po malo boji
Svejedno svakog
Proljeće lista
Samo da pod njim
Jednoga jutra
Umjesto ljudi
Ne osvane - bista !

9.kolovoza 2018.

 

ČOVJEK I PAS

Pas pamti
Čovjek zaboravlja
Dobra djela
Pruženu ruku
Kad si mu pomog’o
Riješiti muku

Zato čovjek
Dobro je znati
Loša pamti

Al’
Ima loših pasa
I
Dobrih ljudi
Ipak pošten budi
Reci to na glas
Od čovjeka je ipak
Vjerniji pas !

 

NAOPAKO

Hrvati su oko vrata
Smislili kravatu
Ljudi drugu sudbinu
Namijenili vratu

Za vrat ljude vješaju
I nije ih briga
Za ljepotu čovjekovu
Baš se njima friga

Stražnjica je stvorena
Da sjedne na stolac
A Turci nabijali
Stražnjicu na kolac

Možda nije baš sve tako
Kak’ se čini naopako
Možda ipak ima reda
Ak’ ga nema, baš smo bijeda.

Ravno, sijecanja 2019.

 

BORNINA ČESTITKA

Rođendan mi ima mama
Ali pri lovi baš i nisam
Nek si poklon kupi sama
Od obveza neznam di sam

Moram spavat
Moram jesti
Moram plakat
Iz objesti
Moram piškit
Moram kakat
Istina je
To je fakat

Uložit ću danas trude
I mami ću dobar biti
Bornin poklon nek’ to bude
Mama će me pohvaliti

10.sijecnja 2019.

 

SVE U SVOJE VRIJEME

Bila je zgodna
Naočita
Lijepa
Bila je
Radost
Ah ta mladost
Danas ništa od toga
Više ne treba bit
I bit ćemo kvit
Samo nek ne bude
Kobra
Nek bude
Dobra
I bit će opet
Radost
Za
Starost !

Siječanj 2019.

 

ISUS U TVOM SRCU

Ma dopusti mu da se
Useli u tvoje srce
I da po svojoj i Božjoj volji
Budeš čovjek bolji

I odmah ćeš znati
Čim mu dopustiš ući
Kako se to maleno dijete
Vratilo svojoj kući

Tako ćeš najljepše NJEGOV
Rođendan slavit
I sve stvari u savršen red
Postavit !

Prosinac 2018.

 

CENTURY OF MIND AND SOUL

"Stoljeće duše i uma"
Jesmo li možda
Skrenuli s
Druma
I
Dal' neki drugi vjetrovi
Pušu
U kojem nema mjesta za
Dušu
Gdje će vladati
Depresija
I
Tjeskoba
Čudno neko
Doba
Vrati se čovječe svome
Bogu
I
Izbriši
Depresiju
I
Tjeskobu!

Ravno, rujan 2018.

 

SVEMIRSKI RED

Sve je u nekom
Savršenom redu
Sve se vrti
I svi slijede staze
I svi na sve
Paze
Da ne bi nastao
Neki kaos
Pomutnja
Il’
Ljutnja
Il’
Manevar neki
Loš
Il’
Što - šta još
U
Svemiru zakoni
Nevidljivi vrijede
Pa ako netko
I
Napravi nered
Božja ruka
Tad stupa na scenu
Vraćajući red
Pod svaku cijenu
I
Sve se opet
Nastavlja vrtit
U
Poslove Božje
Nemoj se prtit
Jer ćeš izvući
Deblji kraj
A onda
Pa pa
Raj !

Veljača, 2019.

 

HOĆEŠ LI

Hoćeš li
Nektar
Il’
Žuč
Piti
Hoćeš li
Čestit
Il’
Fukara
Biti
Hoćeš li
Ljubit
Ili ćeš
Mrzit
Hoćeš li
Umjesto ruke
Pružiti
Nogu
Hoćeš li se
Klanjati
Sotoni
Il’
Bogu
Sam odluči
Drugog ne
Muči !

Ožujak, 2019.

 

MOŽEŠ LI

Možeš li se na ogledalu
Otraga gledat
Može li pila naopako
Rezat
Možeš li se
Sa smrtno ozbiljnim
Zezat
Možeš li gurat
Ispred sebe
Špagu
Možeš li predsjednika
Poslati k vragu
Možeš li čarapu
Nosit na glavi
Možeš li plivati
Pred kućom
Na travi
Ma naravno da ćeš
Sve to moći
Dok te jednom
Ne pokupe
Noći
A
Onda slijedi
Luđačko odijelo
Il’
Ono prugasto
Na tvoje
Tijelo

Ožujak, 2019.

 

OBLJETNICA RADIćEVE SMRTI

Idemo Stipici
Na obljetnicu upaliti
Svijeću
Taj dan preskočiti
Neću
Znajući da će
Žbir
U
Jedan tir
Stvorit se kraj
Groba
I
Zapisati nas
Oba

 

VIŠAK

Pa imam dva - tri odjela
Imam i dva- tri para cipela
Imam i jela
Više nego mogu pojesti
Imam i stolica nekoliko
Za
Sjesti
Kreveta
I
Fotelja
I
Glupih želja
I
Lonaca
I
Pjata
I
Nekoliko košulja
Baš sam hulja
Imam i majica
Raznih boja
I penkala
Njima ne znam broja
I
Dva sata
I
Puno kravata
I
Slika pun
Zid
I
Nije me stid
A od svega bi mi bilo
Dosta po jedno
Zato ovaj višak
Izgleda
Bijedno
Ma imam i nekolika
Televizora
Pa me pred njima
Dočeka
Zora
I
Čudna mora
Što će mi sve to
Možda mi je dosta
Samo jedna stolica
I jedan stol
Na koji ću
Nasloniti glavu
I
Jedan pjat
I
Krevet jedan
Gdje ću
Spat !

Čista srijeda, 2019.

 

NEVJERICA

Pretpostavimo da
Ne znamo
Kako postoje
Godišnja doba
I da se sve u krugu
Vrti
Od našeg rođenja
Pa do smrti
I onda ti netko
Usred zime kaže
Dok je led
Svud oko tebe
A
Tijelo ti drhti
I
Zebe
Da će doći
Uskoro dan
Kad će baš na ovom
Mjestu
Biti ogromne
Žege
I
Nesnosne vrućine
A “proročanstvo” se
Ispuniti
Do u tančine
Onaj koji zna
Za godišnja doba
Nije zloba
On samo zna
I
To je mudrost
Sva
Eto sad znaš i ti
Što će sve biti
I
normalnom se nemoj
Čuditi

Ožujak, 2019.

 

OTAC

Najbolji otac
Muž
I
Brat
Ponizan
I
Šutljiv
I
Nikad
Smutljiv
Čuvar
I
Hranitelj
Božjeg
Sina
Milina
Blagosti
I
Dobrote
Bez
Zloće
I
Pohote
A
I kad spava
Na jedno oko
Uvijek žmiri
I
Neku sigurnost
I
Ljubav
Širi
Obitelj mu je
Na prvom mjestu
Tu očinsku gestu
Mali ISUS dobro
Vidi
O
Dobri BOŽE
Nek TI se
Svidi
I
Daj da bude
I
Zaštitnik
Naš
STVORITELJU
Svijeta
Molim TE
Baš
Ma uostalom
Ne trebam TE
Uvjeravati
TI i onako
Sve
Znaš

Ožujak, 2019.

 

RASVJETA

Jel’ uistinu bitno
Koliko žarulja imaš
I kako ti je raskošna
Rasvjeta
Il’ je mozda
Samo
Jedna svijeća
Od svih žarulja
Veća !

Zagreb, prosinac 2018.

 

DA DA - NE NE

Naka tvoj odgovor bude
DA DA- NE NE
I
Barem na tren
Budi iskren
Ne treba za to
Neka pamet
Nećeš trebati
Niti
Odvjetnika
Kako bi od krivca napravio
Pravednika
Kaznu ćeš dobiti
Sukladno djelu
Samo se zakuni
S
Rukom na raspelu

Ožujak, 2019

 

BOŽJE LICE

Znaš li kakvo će biti
BOŽJE lice
U onom danu
Što će se zbiti
Kad svjetlo dođe
I
Nestane tmice
I
Hoćeš li ZANJ
Spreman biti
Pa
Ako je stvorio
Adama i Evu
Na svoju sliku
Nije li BOG
I
U tvome liku
Valjda sliči
Na svoga
SINA
Tu je sva tajna
I
ISTINA

10.travnja 2019.

 

KAMENJE GOVORI

Govori ono pored
Tvoje kuće
I
Ono iznad
Jeruzalema
I
Ono pored otvorenog
Groba
U
Ono davno
I
Ovo novo
Doba
Ma ne govori ono
Ono se iz petnih žila
Dere
Do te
Mjere
Da ti zaglušuje
Uši
Želeći pristupiti
Tvojoj griješnoj
Duši
Ne bi li konačno
Odbacio sotonu
A
Prihvatio istinu
I
Sa svojim
Spasiteljem
Vinuo se u
Visinu !

Na Cvjetnicu, 2019.

 

ZADNJI DAN

Doći će dan
Što će ti biti zadnji
Idući će
bez tebe svanut
Sklopit ćeš oči
I bit u miru
Iz nekih drugih
Suza će kanut

Dubrovnik, 23.1.2018.

 

DVA HRAMA KRAJ TIBRA

Jedan Augustov
Drugi Kristov
Oba kraj Tibra
Jedan pored drugog
Ovaj prvi
Ruševina i jad
Okupljalište mačaka
I svakakve živine
A drugi u sjaju
I Kristovoj veličini
Sve mi se čini
Da progonitelj
Nije znao kako će
Onaj koga je progonio
Rast
A on sa svim sjajem
U zaborav i ništavilo
Past !

U Rimu, ljeta 1990 nakon posjeta
Hrvatskom zavodu Svetog Jerolima
u čijoj je neposrednoj blizini hram cara Augusta koji je Krista progonio!

 

EUROSONG

Deranje brate
Iz petnih
Žila
I
Nije to za
Krila
Krila su za
Molitvu
I
Tihi
Let
Što grije dušu
I
Čuva
Svijet

Zgb, veljača 2019.

 

SEOSKA GOZBA

Pozvo pjevac malog patka
Na kokošje sjelo
Večeras ćeš gost moj biti
Bit će lijepo jelo

Pripravit će koke svega
Bit će i kolača
Uživat ćeš mali patak
A bit će i trača

Mrak se spušta eto patka
I na gozbu stiže
Pored pjevca sjeo pajdo
Sve je jelo bliže

Donose im koke mesa
Paste i krompira
U čudu je mali patak
I ne zna što bira

Jedna riba velka neka
Pred patkom se nađe
Od koščica strah ga hvata
Nikak da se snađe

A što ako kost mi zapne
I počnem se davit
Što ću radit prijatelju
Hoćul’ se zadavit

Niš’ se ne boj - nemaj straha
Samo jedi mali klinac
Ak’ i zapne neka drača
Gazda mi je otorinac

Mostar, travanj 2019.

 

“QUO VADIS, DOMINE”

“QUO VADIS, DOMINE”
“VENIO ROMAM
ITERUM CRUCIFIGI”
“KAMO IDEŠ GOSPODINE”
“IDEM U RIM DA ME PONOVNO RAZAPNU”

U ovom mnoštvu
Širokih cesta
Morat ću stići
Do tisuća
Mijesta
Da me ponovno
Raspeti mogu
Nevjerni puče
Povjeruj
Bogu
I
Miljardam Toma
Neka ne brane
Staviti prste
U
Moje rane

U Zagrebu, na Sv Ivana 2018.

 

KITA

Nekad je bila
Pravo imanje
Danas mu služi
Samo
Za pišanje
I
Da pišanja
Nema
Priča kruži
Ne bi znao
Zašto mu služi

 

FITNESS

Koliko izgubljenih
Sati rada
Koliko energije
Bačene u zrak
Koliko od vježbanja
Izlivenog znoja
Sve dok ti na oči
Ne padne mrak
Jednako dobro
Moglo je biti
Da si na zemlji
Htio znoj liti

 

CARMEL AGIUS

Dobro zapamtite ovo ime
I ovaj bijedni lik
I ne nasjedajte na prozirni trik
"Bilo je po pravu"
Ne dopustite da vam
Siluje pamet zdravu .

Jednoga dana
kad po
Božjem sudu
On i bratija
U paklu budu
Bože mi oprosti !!!
Volio bih se i ja
Među tu kukavelj
bar na trenutak slit
Jer im bez mene
Pakla ne može bit !

Ravno, 2017. 


Jure i Martinović
                    S prijateljem Mišom Martinović

 

Kad stihovi naviru

Nevjerojatan je taj naš Prika Jure Burić; njemu je napisati pjesmu kao nama običnim smrtnicima reći dobar dan. Kad pomisliš da je iscrpio svoje teme, evo nove pjesme. Ili dvije, tri...pet u seriji. I ne znaš koja je bolja od koje. On će reći: „Nije to moje, to je dar od Boga“. I nama se čini da je to jedino moguće objašnjenje. Kad smo pokušali napraviti mali izbor iz njegova opusa uvidjeli smo da nije baš jednostavno; svaka mu je pjesma na svoj način zaokruženo malo remek djelo. Do objave njegove zbirke potražite ih ovdje.

  

GDJE ME NAĐE

Ma nema me čovječe
Nit’ na vojnoj karti
Toliko sam malo
Da me ni tamo nema
A
Glupa Korona
Baš meni stiže
Nađoh te reče
I
Priđe mi bliže
Wuhan je velik
Dosta daleko
Kako si uopće
Znala i smjela
Doskitat do mog
Prdečeva sela

Listopad, 2020.

DVIJE VELIČINE

Ivan Pavao Drugi
I
Ronald Regan
Dvije veličine
Jedan u Kristu
Drugi u snazi
Pazi
S njima bi Svijet
Mogao opstat
Krenuti dalje
Bez njih ga čekaju
Sotonine ralje
Beskrajno hvala
Što nam je veličine
Stvoriteljeva
Milost dala
Ova dva borca
I
Mirotvorca
Al’ sotona
Ne posustaje
On ide dalje
Sotona na veličine
Metke šalje
Atentati
Stvoritelj
Uzvrati
Tako to biva
Božjom dobrotom
Oba mirotvorca
Ostaše živa

Ravno, 7. listopada, 2020.
Nakon emisije na Laudato televiziji
o životu Svetog Ivana Pavla Drugog

PUHOVSKI

Na zemlju ga konačno
Predsjednik spusti
I
Neko veče
O
Tome klaunu
Istinu reče
Po nalogu UDBE
Studente si
Prokaziv’o
Imena mnoga
Na suđenju dav’o
Po cijele dane
Svjedokom bio
Udbin poslušnik
Baš sve je smio
Samo mu na nosu
Loptica fali
I
One cirkuske
Cipele duge
Veliki trbuh
I
Odijelo na pruge
Spretno ga čovjek
U
Sedamdeset prvu
Vrati
Čupa se bijednik
Nikako da shvati
Kako su u laži
Kratke noge
Besane noći
Čekaju ga mnoge
Al’
Možda mu neće
Ni remetit san
Udbaška kukavelj
Jasna je k’o dan

Listopad, 2020.

LOPTA

Radosno čekam
Kad će po me doći
Od čuda zinut
S police me skinut
I
Uz jedan
Kakao vrući
Odnijet me konačno
Svojoj kući
Možda me već danas
Na travu bace
Te lijepe drage
Dječje face
Oh kako ću skakat
Kako bit sretna
Kad me dotakne
Ona noga spretna
Veselo stalno
Biti na travi
Il’ bit u zraku
Bilo po danu
Ili po mraku
Sve dok mame
Ne počnu zvati
Vrijeme je djeco
Morate spati
A
Onda će klinci
S
Loptom pod ruku
Krenut u svoju
Mirnu luku

Listopad, 2020.

 
E MOJI RODITELJI
KAKVA SI TI TO
MATER
I KAKAV SI TI TO 
ĆAĆA
MOZAK MOJ
NE SHVAĆA
PA TKO VAM MOŽE
ZABRANIT
DIJETE SVOJE
DO PEDESETE HRANIT
Listopad, 2020.

DAN MANJE

Kažu
Kad shvatiš da ti sutra
Nije “Novi dan”
Već
“Dan manje”
Pretvorit će te se i ti
I
Tvoje imanje
U
Brojanje
Pa
Budu li ti preostali
Prožeti Božjim duhom
A ne ruhom
I
Trbuhom
Moći ćeš vjerovati
U
Sretan kraj
A
Možda ti se osmjehne
I
Raj

Dubrovnik, 16. rujna 2020.

ŠTO ĆE MI .....

Što će mi
Znanje
Što će mi
Imanje
Što će mi bogatstva
Cijelog Svijeta
Ako mi u kući
Raspelo smeta
Šteta
Jer si samo
S Njim
Mogao imati
Mir
I
U jedan tir
Krenuti
U
Radostan đir

Dbk. 16. rujna 2020.

ZOV

Zovem te čovječe
Jesi li gluh
Popravi sluh
I naćuli uši
Život tvoj
Očito se ruši
Olakšaj duši
Vrati se Bogu
Tek onda pomoći
Ti
Mogu

Dbk. 16. rujna 2020.

KRONIČNO NEZADOVOLJNI

Smeta nas
Ako nam čelnici
U crkvu
Ne idu
Smeta nas
I
Kad idu
Tražimo razlog
Za kritiku
I
Polemiku
Jel’ on to ide
Da ga vide
Il’ se zaista
Obraća Bogu
Dokučit ne mogu

U
Euharistiji
Koju Bog
Svakome nudi
Ma budimo
Ljudi
Prihvatimo žrtvu
I
Onih što stoje
I
Onih što kleče
Dobro netko reče
Nije se rodio
Tko je svijetu
Ugodio

Dbk. 16. rujna 2020.

OGLAS

Dajem oglas
Na sva zvona
Pobjegla mi
Noćas ona
Cura moja
Čudna kroja
I
Smeta joj
Što ja hrčem
I
U snu se derem
A
Po danu
Što lijenčarim
I
Suđe ne perem
Što popijem
Koju više
Loše mi se
Znadem piše
Al’ da će mu
Pobjeć zato
Nije skonto
Striček Mato

Rujan, 2020.

HOD

Hodajuć zapravo
Razmičem
Zrak
I svaki
Korak
Zrak se
Miče
I
Uzmiče
Pred mojim
Tijelom
Dok se
Ne smirim
I
Na nekom
Mjestu ne
Primirim
Onda
I
Zrak dobije
Voljno
Dok se opet
Ne pokrenem
Bezvoljno

Dbk. 16. rujna 2020.

RIMCI

Jedan Rimac
Proizvodi
Električne automobile
Druga Rimac
Elektriku
Al’ preko
Vjetra
Jedan sinonim
Uspjeha
Druga
Jebivjetra
A valjda tako
Mora biti
Neka u Svemiru
Ravnoteža
Jedna lakša
Druga teža
Jednom nagrada
Za muku
Druga
U
Bajbuku

Dbk. 16. rujna 2020.

ŠTO ĆU TI JOŚ DATI

Ništa Stvoritelju
Već si mi puno
Dao
Dobru ženu
Skladnu i pametnu
Djecu
Zlatnu unučad
Divne zetove
I
Snaje
Samo nek
Ovako traje
Imam i krov
Nad glavom
I
Divne prijatelje
Ma imam
Stvoritelju
Sve
Još kad bi mi
Pomoći htio
Da ove moje meleme
Mogu prodat
Pa se odužit
Neću se tužit
Al’ mi pomozi
Postoje
Razlozi
Ma znam da
Hoćeš
Samo ne znam
Kako ćeš

Dbk. 26. rujna 2020.

UGROŽENI

Niste htjeli
Il’
Niste smjeli
Svijetu objavit
Kako se više
Umire s koronom
A
Ne od Korone
I
Da su kroničari
Ugrožene zone
Hipertoničari
Dijabetičari
Bolesni na pluća
I
Oni na srce
Pretili
Jesi li
Mogao reći
Pa ti bi ljudi
I
Od obične gripe
Mogli nestat
Al’ onda bi morao
Prestat
Stalno o Koroni
Zborit
Širiti strah
Zgrtati novce
A
Od nas praviti
Glupe ovce

MASKE

Možemo li
Umjesto ove
Brnjice
Na
Lice
Staviti pravu
Masku
Pri
Ulasku
U
Zatvoreni prostor
Poput one
Od
Maškara
S kojom bi zaštitili
I
Usta
I
Oči
I
Nos
Skroz
A
Možda na Koronu
Objesimo
I
Zvono
Ono
Što zveči
A
Ti bez riječi
Stožer slušat
Al’
Slušat
I
Koronu
I
Uvijek moć’ ćeš
Reći
Jel’ ovo
Šala
I
Vrijeme
Maskenbala

SKALINI I STAROST

Stotinu sedamdeset
I
Tri
Skalina s plaže
Do moga
Stana
Svakoga
Dana
Znao bi ih
S djetetom
Na ramenima
Istčat
I
Ne stanut
Danas i bez djeteta
Ako na sedamdesetom
Neću stanut
Mogo bi panut
Treba se Prika
Odmorit
Zaludu je zborit
I
Mislit’ da si
Mlad
Nisi Prika
Već si po malo
Jad
Pomozi Bože
I
U jadu se
Uživati može

PRVI

Pružila mi se prilika
Biti i ja u nečemu
Prvi
Samo je problem
Što će to
Svi znati
Osim mene
Ma nisam ja neki
Čovjek iz sjene
Koji nešto
Skriva
Ne
Samo je sudbina
Kriva
Naime
Otvara se uskoro
Novo groblje
A
Ja sam pri kraju
U njeg će se
Netko morati ukopati
Prvi
Lako bi to mogao
Biti ja
Što će vjerojatno
Biti zapisano
I
Svi će to znat
Samo ja neću
J.... ti
Takvu sreću
Svi će znati
A
Ja ću
Spati

ARALICA I MANOLIĆ

Ovaj prvi
Mudar
Pametan
Čestit hrvat
Vrsni knjižavnik
Ponos svog roda
Za
Razliku od
Ovog drugog
Izroda
Što je narod svoj
Mučio
A
Danas bi nas
Učio
O
Naciji i demokraciji
Hvala
Ne treba
Nek te samo
Mediji hvale
Mi imamo naše
Radosti male
Svog velikana
Slaviti
A
Vi se gluhi
Praviti

OBIČNI SMRTNICI

Kraljevi bez
Krune
Generali bez
Odore
Biskupi bez
Mitre
Obični su
Smrtnici
Na
Ulici
A
Tek kad ih
Zamislimo
Kako se
S tvrdom stolicom
Bore
A
Sa strahom još
Gore
Kad potres
Dođe
Pa treba spašavati
Glavu
E tad ćeš vidjeti
Čovjekovu bijedu
Pravu

Rujan, 2020.

NE GALAMI

Ne galami
Jesmo li sami
Pa što se
Dereš
Nisam gluh
Dobar mi je
Sluh
S
Galamom nećeš
Uvjerljiviji biti
I
Loše gluposti
Svoje kriti
Polako
Argumente na stol
Ja moje
Ti svoje
Odmah će mo
Znati
Tko je
U krivu
A
Tko u pravu
I
Tko je obio
Moju bravu

Rujan, 2020.

JESEN

Kad cvrčci
Utihnu
Poskoci se
S grana
Kote
A
Lastavice na
Dalek put
Spremaju
Podrumi
Opremaju
Kad Sunce nije
Više onako
Žarko
I
Kad grožđe
U
Badanj strpa naš
Marko
Znaj da je jesen
Na pragu
I
Da si na dobrom
Tragu
U
Obilju dočekat
Jesen
Dragu
Uz pune vreće
I
Malo sreće
Možda bez
Srama
Priđe
I
Neka dama
Samo da nije
I
Ona sama

Rujan, 2020.


BIJEG BAKTERIJE

Kažu pobjegla
Bakterija bruceloze
U
Kini
O
Bože moj
Mili
Kao da ima
Noge
Il’
Krila
Možda je
I
Na Olimpijadi
Bila
U
Trci na
Sto
Stani
Polako
Nisam
Vo
Pa da ti
Vjerovati mogu
Još sam
Pri pameti hvala
Bogu

Rujan, 2020.

PROGLEDALI

Progledali poljski
Biskupi
U Istanbulskoj
Rodnu ideologiju
Vide
Možda se ti pogledi
I
Našima konačno
Svide
Pa i oni dignu
Glas
U
Ime svoje
I
Sviju nas
Za
Spas
Kršćanstva
U
Europi
S
Tolerancijom
Božjih zakona
Po
Nultoj stopi

Rujan, 2020.

NE GALAMI

Ne galami
Jesmo li sami
Pa što se
Dereš
Nisam gluh
Dobar mi je
Sluh
S
Galamom nećeš
Uvjerljiviji biti
I
Loše gluposti
Svoje kriti
Polako
Argumente na stol
Ja moje
Ti svoje
Odmah će mo
Znati
Tko je
U krivu
A
Tko u pravu
I
Tko je obio
Moju bravu

Rujan, 2020.

MATE KAPOVIĆ

Herr kreten
Nastavlja srati
I
Nikako budala
Da jednom shvati
Kako je bezvrijedan
Naže pažnje
I
Komentara
Onih na ulici
Bez kuloara
Al’
Ako mu se
Sere
Do te mjere
Da će posrati
I
Vlastitu glavu
Samo nek
Sere
Tu je
U
Pravu

Rujan, 2020.

SVI U BIJELOM AL’ IM FALE PRUGE

Svi u bijelom
Izadnju
Na
Žderanju
Izgledaju brate
Zadovoljno
I
Sretno
Dok spretno
Svoj život vode
Dok im sreća
Ne ode
Jer
Čim je kraljica
U
Remetinac
Sjela
Brzo je
Htjela
Da svi
Na okupu budu
Opet u bijelu
Onako u krugu
S odjelima
Na prugu

POZDRAV SUNCU

Čim svane
I
Prva zraka
Pane
Na bakinu
Šljivu
I
Njezinu
Njivu
Baka izađe
I
Veli
Pa se
Veseli
Dobro jutro
Sunce moje
Tako jutrom
I
Po danu
Ne mozeš im
Naći manu
A
U smiraj
Kada tone
I
Večernja zvona
Zvone
Baka mu mahne
Zaželi sreću
Dok mi se
Ne vratiš
Mirna bit
Neću
Ali ću ipak
Malo spati
Da mi se snaga
Sunce moje
Vrati

Rujan, 2020.

DOSTA

E sad uistinu
Mislim
Da bi bilo
Dosta
Tko zna
Koliko ti
Vremena još
Preosta
Kud si
Kidiso
Sredi ovo
Što si dosad
Napis’o

Rujan, 2020.

JONINI PRVI KORACI

Dosta mi je
Puzanja
Dizanja
I
Padanja
Na svoje sam
Noge stao
Kak’ je lijepo
Nisam znao
Sad me stigni
Pa me digni
U naručju
Mama tvome
Il’ tatinom
Lijepom mome
Ipak mi je
Najbolje
Tad nemam
Glavobolje
Al’ me mama
Nemoj stiskat
Jer ću stvarno
Počet vriskat
Nemojte me
Puno gnjavit
Mogli bi me
Još zadavit

Dida Jure

BRADE

Ima ih raznih
Nose ih
Znanstvenici
Umjetnici
Crkveni prvaci
Nose ih
I
Zaneseljaci
I
Seljaci
Al’ ih nose
I
Budaletine
Pa i neki
Političari
Kako bi ukazali
Na svoje
Čari
I
Tako prekrili
Svoju
Baby facu
Običnu štracu
Postoje dakle
Brade
Znanja
Zvanja
I
Sranja
Koja je koja
Nije briga moja
Ja već znam
A
Za vaš izbor
Nit’ me je briga
Nit želim
Znati
Bitno je samo
Da narod
Shvati

Rujan, 2020.

OD GOSPODINA JE

Godine idu
Sve brže
I
Brže
Dogorijevamo
Polako
Primičuć se
Kraju
Pa što onda
Samo nek bude
Barem blizu
Raju
I
Što god se
Na tom putu
Zgodi
Od Gospodina je
Prihvati
I
Polako brodi
U
Susret Njemu
I
Njegovu svemu

Ravno, 25. rujna 2020.
Nakon dojave mog prijatelja Ante
da nam je zajednički prijatelj Brdar obolio.

LOPINA

On ne krade
On samo koristi
Priliku
A
Što stvaramo
Lošu sliku
O
Tome liku
Stvar je
Percepcije
Na loš rad
Institucije
Jer
Da na kraj stadošmo
Onom s tri polovine
Lake bi bile
Druge
Lovine
Tad smo prokockali
Raj
A
Poštenju rekli
Bye bye

Rujan, 2020.

PRVI ROĐENDAN

Hej mama
Hej tata
Danas mi je
Baš lijep dan
Prvi mi je
Rođendan
Nisam više
Mala beba
I
Volim vas
Sve do Neba

Što kažete
Na svog lolu
Druga mi je
Na pomolu
Vidiš kak’ sam
Visok jak
Mogao bih bit’
I đak
Ali ću se
Strpit malo
Do igre je
Meni stalo
Nek’ pričeka malo
Škola
Pozdravlja vas Jona
Lola

Dida Jure
Mome malom Joni za njegov
prvi Rođendan
Ravno, 26. rujna 2020.

PRVA GODINA

Godina mi
Prva
Nisam više
Mala mrva
Već sam tatin
Vel’ki sin
A
I mamin dečko
Pravi
Didam
Bakam
Svima javi
Kak’ je Jona
Ljudina
A
Tek mu je
Godina

Dida Jure
Za Jonin prvi
Rođendan, 25. rujna 2020.

ANĐEO ČUVAR

Kud god krenem
Šta god radim
I
Gdje god se
Nađem
Nekako se
Baš u svemu
Uvijek dobro
Snađem
Nevolji ću svakoj
Moći na kraj
Stati
Jer me onaj
Lijepi mali
Budnim okom
Prati

Rujan, 2020.

MALI ISUS

Živio Ti nami
Naš Isuse
Mali
Super nam je
Bilo s Tobom
E sad nismo sami
Prijatelju budi
Blizu
I
Stalno nas
Pazi
Što radimo
Kud švrljamo
Kud nam noga
Gazi
I
Sretno nas vrati
Kući
Moramo se
Preobući
Svi smo mokri
I
Od blata
Dovedi nas
Ti do
Vrata
A
Po Tvojoj
Dobroj volji
Našu mamu
Udobrovolji

Rujan, 2020.

LOPOVSKO PRAVILO

Malo radi
Puno kradi
Ne zamjeri se
Vladi
Pravila znaju
Za
Život u raju
Al’
Kad saznaju
Kako je krasti
Opasno
Bit’ će kasno
Jer se
Lopovska ruka
Brzo dočepa
I
Bajbuka

Rujan, 2020.

MIŠJA SVADBA

Kad Sunce grane
A
Kiši
Ljudi vele
Žene se
Miši
Čuj molim te
Po kiši
Pa
Kad smo k’o djeca
Išli tražit svadbu
A
Svadbe nema
Iako bi
Postavili za svadbu
Stražu
Naučili bi
Da nas
Ljudi
Lažu

Rujan, 2020.

NOĆ

Noć
Tamna noć
Nigdje svjetla
I
Nebo tmurno
Burno
Ne vidiš
Prst pred
Okom
Ovo se rjetko
Viđa
Baš mi se
Sviđa
I
Muk
Zlokobna tišina
A
Onda
Vuk
U
Mrkloj noći
Iza
Pol noći
Zavija glasno
Opasno
Il’
Možda samo vuk
Siv
Čoporu javlja
Da je
Živ

Ravno, u noći 28. rujna 2020.

RAČUNICA

Sve sam ja
Dobro skonto
I
Na vrijeme se
Pripremio
U
Auto
Lovu spremio
Pa ako me
I
Osude
Izlaskom iz
Bajbuka
Neće bit
Muka
Jer me moj
Milionček čeka
Nije lova neka
Al’
Za ovih
Dvadesetak godina
Što mi
Preosta
Izračun’o sam ja
Bit će mi
Dosta
Jer
Dnevno
Za
Tisuću kuna
Trbušina je
Puna

Rujan, 2020.

JEDAN

Za
Vrijeme
Svinjske gripe
U
Općini Ravno
Oboli samo
Jedan
Jer
U
Vrijeme toga
Hira
Napade samo
Našeg
Bećira
A
Onda
Na sva zvona
Dođe
Korona
I
Statistika javlja
Do rujna se samo
Razbolje
Direktorica
Doma zdravlja

Ravno, rujna 2020.

SUDNJI DAN

Više se ne vrti
Zemlja je
Stala
Bogu
Hvala
Sunce ne
Izlazi
Sudnji dan
Dolazi
I
Što sada moji
Mamlazi
Hoćete li
U
Ovome mraku
Zazivat
Petokraku
Il’
U ovom blatu
Do vrata
Zazivat
Boga
Oca
I
Isusa
Brata
Znam
Nije vam
Lasno
Al’ je za sve
Kasno
Kasno
Kasno

Rujna, 2020.

KRATKO IL’ DUGO

Hoće li
Sudnji dan
Trajati
Kratko il’ dugo
E
Moja tugo
Trajat će
Trajat
Dugo- dugo
Da bi
Shvatili
Kako ste život
Tratili
A
Popravka nema
Shvatit će te dobro
Što vam se
Sprema
Jel’
Strah i trema
Od
Boga
Za kojeg ste
Tvdili kako ga
Nema

Rujan, 2020.

MASKA I KACIGA

Ma baš me
Briga
Bude li uz masku
Još i
Kaciga
Gledajuć onako
S
Ekonomske strane
Nema tu neke
Mane
Naprotiv
Ušteda je na
Vidiku
I
Treba iskoristit
Priliku
Neće trebati novci
Za frizure
A ni za kape
I
Šešire
S kojim se
Šepire
Neće trebati trošiti
Niti za
Šminku kreme
I
Pomade
Da te pomlade
Plastični kirurzi
Bez posla će
Ostati
A
Ti i bez zuba
Lijepa
Postati
Samo imaj
Lijepe oči
Sudbini
Doskoči
Jer
Dok je maske
I
Kacige
Nećeš za ljepotu
Imati
Brige

MASKA I(L’) KACIGA

Stručnjaci kažu
Ako ne lažu
Kako je vjerojatnost
Veća
Da će nas pogoditi
Asteroid
I to nula cijelih
Nula četrdeset dva
Posto
I
S tim postotkom
Ne bi živ
Ost’o
Za Koronu
Trebat će ti manje
Da bi doživio
Isto
Agregatno stanje
E
Sada
Hoće li stožer
Naredit
Da uz masku
Stave još i
Kacigu na glavu
Tvrdu
Svome krdu
Il’ će samo zamijenit
Ovo dvoje
Dok neka druga
Pravila
Ne skroje

NIJE LAKO....

“Misli sva’ko
Da je meni lako”
U
Slovenskoj gledati
Hostese
I
Paziti što
Tko još
Donese
Nitko ne zna
Za moju
Nevolju
Učiniti svakome
Na
Volju
Od onijeh prdavca
Iz
Vade
Pa do onog
Njegovane
Brade
Ne smijem se nikom
Zamjeriti
Jer bih mog’o
Lako svezan
Biti
I
Upućen prema
Remetincu
Nije lako
Jadnome
Jedincu

Listopad 2020.

HRČAK HRČE

Hrčak hrče
Klinci mrče
Po kavezu
Suhe smrče
Skakućući
Više trče
Radoznalo
Put svoj krče
Do kaveza
Suhe smrče
Netko hrče
Netko zeza
Oko hrčka
I
Kaveza

Listopad, 2020.

MALI MIŠ

Cvili cvili
Mali miš
Ugledao je
Slatkiš
A
I komad lijepog
Sira
Pa mu ne da
Mira
Hoće slatkiš
Hoće sir
Daj mu oba
Ak’ ćeš
Mir
Moli mišić malu
Dicu
Il’ ću pojest
Čarapicu

Listopad, 2020.

RAPORT

Pozvao sam slona
Na raport kod
Vuka
Od tvog hoda
I
Od trešnje
Već je meni
Muka
Tako zbori
Mali zeko
Pa i prijeti
Slonu
Budeš li me
Dalje treso
Otić ćeš
U
Zonu
A
Do znanja
Dat ću svima
Hodat smjet ćeš
Na prstima

Listopad, 2020.

STRAH

Po ledini zeko
Smije se
I
Valja
Ugledao liju
Kak’ glavu
Pomalja
Iza one vel’ke
Smreke
Bit će smjeha
Bit će
Dreke
Misli kak’ joj paun
Svojim perjem
Prijeti
Prepala se naša lija
Srce joj
U
Peti

Listopad, 2020.

OPASNI ZEKO

Sjedi zeko
U rupi
I pognute
Glave
Odgovara medi
Iz rupe
Sa trave
Što to radiš
Pita medo
Jel’ te možda
Boli glava
Oštrim panđže
Odgovara
I
Zaklat ću lava
Pročulo se
Po šumi
I lija
Doskita
Što to radiš
Nesretniče
Sad i lija
Pita
Oštrim panđe
Jsil’ čula
Lava ću
Pobjedit
I
Bez puno muke
Lako ću ga
Sredit
Tud prolazi
Strašni vuk
I
Promisli
Lud je zeko
Jel’ moguće
Što si rek’o
Istina je strašni
Vuče
Odluka je ta od
Juče
Došli glasi
I
Do lava
Kakva mu se
Sprema
Strava
Pa će odmah
I on
Doći
Da provjeri
Kak’ će
Proći
Svašta čujem
Jel’ istina
Kakva ti je sad to
Psina
Dobro jutro
Šumski kralju
Evo kreno
Da se kupam
Sjedim brate
Čistim nokte
I
Gluposti
Lupam

Ravno, 3. listopada 2020.

EIN STEIN

Ein Stein
Ein Schwein
Il’
Edelstein
Želiš li biti
Stijena
Il’
Svinja
Kakva želja
U
Tebi
Tinja
Radije budi
Einstein
Odmah si
I
Edelstein
Dragi kamen
Ljepote
I
Postojanosti
Znamen
Amen

Listopad, 2020.

MAČAK

Kren’o mačak
Kupit sira
Počastit se
Hoće
Al’ mu nešto
Neda mira
I
Ne zna kako će
Prazni đžepi
Nema para
I
Kartica prazna
Po glavi mu
Misli lete
Nagađanja razna
Pravit će se
Da je bogat
Pare mu kod kuće
A
Ako mu ne vjeruju
Evo im obuće
Bolje mi je
Biti bos
Ne bit gladan
Biti sit
Sira daj mi
Pa smo
Kvit

Ravno, 4.Listopad, 2020.

LIJENA MACA

Nakrivila maca glavu
A
Gleda je seka
Što je sada
Lijenoguzo
Šalicu bi mlijeka
Nećeš dobit
Niti vode
Dok miševi
Kolo vode
Sam’ lijenčariš
I
Odmaraš
Probleme mi
Stalno stvaraš
Sve mi šuplje
Čarapice
Lijena moja
Miljenice

Ravno, 4. listopada 2020.

VRABAC

Leti vrabac
Iznad žita
Pa se pita
Stvarno treba
Biti vol
I
Ne vidjet
Švedski stol

Listopad, 2020.

MIŠIĆ I SIR

Daj mi samo
Malo s kraja
Da ne vidi raja
Onda nešto
Tu zalijepit
Ili reći
To je rupa
Neće skužit
Raja glupa

Listopad, 2020.

CRVIĆ I JABUKA

Uselio crvić
U
Zrelu jabuku
Svi ga redom
Osuđuju
Ne znajuć
Za muku
Sam’ da znate
Što sam proš’o
Dok konačno
Nisam došo
Mogao sam
Još i krepat
Jabuke se
Ne dočepat

Listopad, 2020.

NEĆU

Idi mi donesi
Šuferine
Neću
Donesi iz butige
Mliko
Neću
Dodaj mi nesrićo
Žmul vode
Neću
Iznesi smeće
Neću
Pa što hoćeš
Herlekinu
Ništa neću
Zapravo nek’ znaš
Sve neću
A oli doć
Na marendu
Neću
Čekaj malo
Stani
To hoću
Vidiš da
Hoću
Pitaš me
Naopako
Zato je to
Tako
Pitaj me
Lipo
Ma ti isto
Neću donit
Ni šuferine
Ni mliko

Listopad, 2020.

SPASOJE

Neću u zadrugu
Al’
Neću ni na Brčko- Banoviće
Prugu
Nedam ni za
Mlinicu
Pa kako ćeš
Jadan ne bio
Kukuruz mljeti
Neću mljeti
Ja ću
Ćukat
Kukat
I
Ćukat
Al’ za mlinicu
Neću dat
Dukat
Dobro
A zašto svoju njivu
Nećeš ogradit
Ma neću ni to
Radit
Kad ogradite
Vi svoje
Bit će ograđene
I
Moje

Listopad, 2020.

NERETVA

Teci rijeko
Od sad pa do
Vijeka
I donesi
Što donosi
Rijeka
Uspomene na
Mlađahne dane
Lijepe cure
I
Moje jarane
Pored tebe
Igralo se kolo
I
Pjevalo
U klapi
I
Solo
Tu sam često
Provodio noći
Ćekajući
Dragu kad će doći
Tvoji su je
Milovali vali
Dirali je
Uzavreli žali
Tvoje vrbe
Dotakle joj grudi
Sve donesi
Rijeko dobra
Budi
Samo tiho
Da se ne
Probudi

Ravno, 4. listopad 2020.

DONESI MI RIJEKO

Donesi mi
Sijela
I
Igranke
Zimske noći
I
Ljetne opanke
Crnog vina
U
Bukaru toči
Curu digni
U
Nebesa skoči
Nek se vidi
‘Ko je bećar
Mate
Koji Mate
Svi ga dobro
Znate
Pa kad kreneš
Sa Bradine rijeko
Pamti dobro
Sve što sam ti reko
Zaboravit nemoj
Ama ništa
Malo luga
Sa starog ognjišta
I
Na koncu
Najbolje od svega
Želju momka
Sa Širokog Brijega
Miljenicu
Moju uzdanicu
Herceg Bosnu
Lijepu
I
Ponosnu

Ravno, 4. listopada 2020.

PRIJATELJ

Prijatelj je
Drugi brat
To treba
Znat
Al’
Znati treba
Da je to
I
Dar s
Neba
On ne čeka
Da mu se
Kaže
On odmah
Pomaže
Hvala Ti Bože
Na
Dobrom prijatelju
S njim’ je lakše
Dočekat
Nevolju

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

BOKELJI

Ponosni
Markantni
Uljuđeni
Stasiti
Treba naglasiti
Odore lijepe
Što dušu
Krijepe

Po cijelom
Svijetu hode
Tražeć’ zgode
Pronijeti po
Zanatu
Časnu istinu
O
Bokeljskom
Hrvatu

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

NOVI BISKUP

Novi biskup
Nova nada
Novi pastir
Starog’ stada
I
Što nas to
Čeka sada
I
Tada i sada
Čekanja su
Ista
Sve
Ama baš sve
Mora biti
Samo u znaku
Krista

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

KRIST

Hodao si
Propovijedao
Učio
S ljudima se
Mučio
I
Nisi gledao
Ugodit vlasti
Znajuć’
Da ćeš pasti
Krv i znoj
Liti
Na križ pribijen
Biti
Svejedno
Odustao nisi
Jer
Spasitelj naš
I
Bog naš
TI si

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

NE MOŽE SVATKO
BIT’ BISKUP RATKO

Ne
Ne može bit’ svatko
Naš
Biskup Ratko
Za tako nešto
Treba gen
Onaj kameni
Stameni
Ne smiješ
Bit’ lijen
I
Ne smiješ
Bit’ plijen
Zločestih ljudi
Samo odrješit
I
Stabilan budi
Pricipijelan
I
Čestit do kraja
Bez brige budi
Prepozna to
Raja
I
Naravno moraš bit’
Zaljubljen u
Krista
Tek onda
Život tvoj
Zablista

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

RASPISAN JE NATJEČA ZA
ŠUMSKOGA ŠEFA

Raspisan je natječaj
Za šumskoga šefa
Svi se prave
I
Šepire
Jedan drugog
Kefa
Medi vele
Što je s tobom
Ti ne možeš
Šefom biti
I namjere nemoj kriti
Želiš da su
Pčele tvoje
Pa kad počnu
Da se roje
Glasova ćeš
Imat puno
Jer glasovi
Svi se broje
A ti vuče
Prefriganče
Poznamo te
Ne od juče
Dlaku mijenjaš
Čud ostaje
I
Što sad nam
Preostaje
Tebe birat
Bit će ludost
Za nos povuć
Ovu mladost
Hajdemo se
Dogovorit
I
Jasno govorit
Lisica je prelukava
Obećanja iz rukava
Sipa brate
K’o u priči
Dok joj želja
Osta ista
Poput starih
Komunista
Podaj meni
Klinac tebi
Kad lukavstvo
Upotrijebi
Cijela šuma
Bit će njena
Zadovoljstvo njenih
Htijenja
Jazavac je isto
Mutan
A i srna
Nešto vrda
Hoćel dobit
Podrškicu
Bar od svoga
Krda
Ježić nam je
Za prihvatit
Ali i on mora shvatit
Da se problem
Ne rješava
Sklupčanjem u klupko
Praveći se brate
Kao da je tupko
Odjedanput s jedne
Grane
Svi začuše riječi
Vrane
Moj je prijedlog
Dugouško
I
To onaj bijele boje
Dugih nogu
Kratka repa
Može trčat
Dok ne krepa
A s ušima ovim
Dugim
Moć će čuti
Kad zatrubim
Da u šumi
Ima stranac
Tad će vuku
Dati lanac
A batina potom
Slijedi
Onom jakom crnom
Medi
Pa ćeš vidit
Kak’ se šuma
Od uljeza pajdo
Čuva
Svi će mo mu
Bit pri ruci
U
Šefovskoj velkoj
Muci
Tako zeko
Posta šefom
Dogovorom
A
Ne blefom

Dubrovnik, 15. rujna 2020.

       

        LUDE

Kad jedna luda
Nađe drugu
Najbolje se
Od luda
Odmaknut
Jer bi te lude
Mogle
Smaknut

Rujan, 2020.

TAMNA NOĆ

Nit’ mjeseca
Nit ‘ zvijezda
Nit’ ičeg
Što na Nebu
Svijetli
Kad će
Već jednom
Pijetli
Dozvati zoru
A
Ovu noćnu moru
I
Jučerašnji dan
Burni
I
Ovaj oblak
Tmurni
Otjerat s Neba
Samo to mi noćas
Treba

Rujan, 2020.

TEŽAK SAN

Imao sam
Težak san
Ukra’ mi netko
Mobitel
A
Na njem’ mi sve
I
Moji stihovi
I
Priče
I
Poruke
I
Sve moje
Muke
Baš sam se
Namučio
A
Nisam se trebao
Toliko ni mučiti
Ni uzbuditi
Trebao sam se
Samo ranije
Probuditi

Rujan, 2020.

MJESEC

Nema ga
Na Nebu
Negdje se
Skrio
Moj lijepi mjesec
Svjetal
I
Mio
Zato su zvijezde
Sad puno veće
Nebeski svod
Sam’ nek se kreće
Kakav god bio
Izvor je sreće

Rujan, 2020.

PRVI ČOVJEK NA MJESECU

Gledam ga
Pa se divim
I
Nešto razmišljam
O svemu
Pa i o hodu
Armstronga po njemu
Prvog čovjeka
Što na njem bješe
Njegove riječi
Nek se pamte
Kad ljudi jednom
Na Mjesec svrate
Tko mi je kriv
Što sudba nije
Mene zapala
Da na njem budu
Moja stopala

Rujan, 2020.

ZVONO

Dok je Boko
Bio živ
Zvonio je
Boko
Od kad je
Boko sklopio
Oko
Zvone automati
Prihvati
I
Shvati
Da su neka
Druga vremena
Možda će trebati
Vremena
Kako bi ti se
Složilo u glavi
Slušaj
I
Ne gnjavi

Rujan, 2020.

HLAD

Lipo li je
Bit u hladu
Dok vrućina
Svuda vlada
Lipo li je
Cvrčka slušat
Bit ispružen
Kao klada
Lipo li je
Lijenčariti
U debelom hladu
Biti
Al’ ako te
Lijenost uze
Doć’ će vrijeme
I za suze

Rujan, 2020.

ARALIČEVIH DEVEDESET

Devedeset godina
Čestita
Plodna
Ponosna života
Divota
Božji dar
Za mar
I
Divnih romana
Puno
Hrvatska kruno
Lijepe riječi
Hrvatsku povijest
Po čudnom
Planu
Dade nam
Akademiče
Kao na
Dlanu
Dok bijedni ljevičari
Nikako da Ti
Na kraj
Stanu
A
Ti im i bez
Para
Otkri tko je
Fukara
Poživi Prika
Hrvatska kruno
U dobru zdravlju
I
Radosti
Još godina
Puno, puno, puno

Tvoj Prika Jure Burić
Dubrovnik, 10. rujna 2020.

GROZĐE I SMOKVE

Jesen na pomolu
Smokve i grožđe
Slatko
Sve je
Zrelo
Spremno za
Jelo
Uz komad friška
Kruha
Ispod peke
Pa pored rijeke
Sjedi
I
Jedi
Smokava i kruha
Pa onda
Kruha i grožđa
I
Sve tako
Po redu
Dok se smokve grožđe
I
Kruh
Ne pojedu
I
Danas me želja
Mine
Uz isti obrok
Od miline

Rujan, 2020.

MENE MOJA NAUČILA MATI

Mene moja
Naučila mati
Pjevaj sine
Živili Hrvati

Ovo si smio pjevati
Samo između
Četiri dobro
Debela zida
Bez stida
I
Straha
Od
Milicajca plaha

A kad si ga htio
Za nos potegnut
I svu miliciju
Upregnut
Onda si ovo prvo
Ponovio dva tri puta
Pa kad je milicija
Bila hapsiti spremna
Samo si nastavio
Pjevaj sine
Ta nećeš plakati
I
Kad milicija shvati
Baš je krasno
Samo si kratko
Živio opasno

Rujan, 2020.

GOLUB

Eno mi
Na moga
Zida rub
Sleti golub
Ak’ nosi pismo
Vjesti željni
Nismo
Čini mi se
Da pleše
Il’ samo
Fata morgana
Bješe
Možda se tek
Odmorit’ htio
Valjda je smio
Bez poštanske torbe
Poput grka Zorbe
U ritmu biti
A onda
Dragoj svojoj
Odletiti

Rujan, 2020.

MALA MUHA

Rijetko ćeš vidjeti
Malu muhu
Jel’ se možda
Pojavi u nekom
Drugom ruhu
Il’ se dok
Velika nije
Pojaviti
Ne smije

Rujan, 2020.

SEOSKE DOSKOČICE

Moja draga
Po brdu kalaši
A
U gradu
Auta se plaši
Moj je dragi
Izučio zanat
Rusak na vrat
U Dubrovnik na rad
Ovako se pjevalo
Nekolike godine
Poslije rata
Kad je bijeda kucala
Na svaka vrata
A
Onda cure krenuše
Put grada
Momci u školu
Pa kad bi se našli
Opet u kolu
Nema vriske
Nema cike
Samo neke
Čudne vike
U kojoj se
Nešto zbori
A
Zapravo tek mrmori
Nitko ne zna
Tko šta hoće
Krevelje se i
Hihoće
Klimaju se samo
Glave
Dok se važni
Momci prave
Tražeć malo
Neke trave

Rujan, 2020.

GOLUB

Eno mi
Na moga
Zida rub
Sleti golub
Ak’ nosi pismo
Vjesti željni
Nismo
Čini mi se
Da pleše
Il’ samo
Fata morgana
Bješe
Možda se tek
Odmorit’ htio
Valjda je smio
Bez poštanske torbe
Poput grka Zorbe
U ritmu biti
A onda
Dragoj svojoj
Odletiti

Rujan, 2020.

LEPTIRIĆI

Nečujno lete
Krilima mašu
Uvijek u paru
Nekako pašu

Skupljaju i šire
Šarena krila
Bože moj dobri
Prizora fina

Ne znaš jel’ ples
Il’ neki balet
Ritam je čudan
I čudan nalet

U jednom trenu
Kak’ da će sudar
Pa onda odlet
Manevar mudar

I tako izvode
Bravure neke
Sve u tišini
I bez dreke

Dok ih vjetar
Ne uzme pod svoje
A onda se opuste
I jedre
Al’ sad u troje

Rujan, 2020.

VRABAC

Ni jedan korak
Napravit neću
Skakućuć samo
Tražit ću sreću

I stalno pjevam
Svoj Živ- živ-živ
Nisam tužan
Pa ja sam živ

Ak’ usput nađem
Mrvicu neku
Pojest ću je Prika
Uz onu rijeku

A onda se kupat’
Sve mi se čini
Ne u rijeci
Već u prašini

Rujan, 2020.

ŽDRALI

Onkraj šume
Pored žala
Ima jedna
Vala mala
Odmorište
Naših ždrala
Tu će oni prenoćiti
I
U zoru horni biti
Na put dalek
Odletiti
Dobro pazi
Vođo ždralu
Nemaš pravo
Nit na malu
Pogreškicu dok se leti
Imaj pajdo na pameti
U tople nas vodi kraje
To su želje tvoje raje

Rujan, 2020.

GLADAN I ŽEDAN

Jesi li gladan
Hoćeš li kruha
Ne
Ja bih kolača
Jesi li žedan
Hoćeš li
Vode
Ne
Ja bih vina
Eto odgovora
Fina
Ako jesi
I
Gladan i žedan
Nisi vrijedan
Sažaljenja
Jer ugađaš
Prknu
Dok te negdje
U ćošak
Ne frknu
Pa tamo
Ugađaj
Prknu

Rujan, 2020.

GLAS

Noć je tiha
Čujem neki
Glas
Nije mačka
Nije ni
Pas
Nije ni vuk
Nije ni lija
Ma k vragu
Možda samo
Jazavac doziva
Dragu

Rujan, 2020.

NE BUDI BAHAT

Ne budi bahat
Budi rahat
Ne budi lijen
Budi vrijedan
Život je jedan
Pa
Ako ti u bahatosti
I
Lijenosti prođe
Od
Tebe nikad
Nit’ čovjeka
Nit’ vođe

Rujan, 2020.


LIJEPA JESEN

Svježe noći
Od
Ponoći
Svježa zora
Pored
Mora
Il’
Na žalu
Ispod
Bora
Svježe noći
Lijepi dani
Veseli se
‘Ko ti
Brani

Rujan, 2020.


SMILUJ SE BOŽE

Smiluj se
Bože ljudima
Neka se
Obrate
I
Nek’ se
U
Tvoje Očinsko
Krilo
Vrate
E
Moj
Crni, žuti i bijeli
Brate
Nek dobrota
I
Ljubav
K tebi
Svrate

Rujan, 2020.


PODARI MI BOŽE

Podari mi Bože
Zrelu misao
Nemoj onu
Nezrelu
Nemoj ni
Trulu
Molim te onu
Zrelu
Čovjeka na
Selu
Koji i nema
Puno škole
Al’
Ima dobru obitelj
I
Djecu što se
Mole
I
Koji ima zdrav
Razum
Odvojiti dobro od
Zla
Nenormalno od
Normalnog
Boga od
Vraga
U
Kojem će bez
Traga
Nestati zloća
Zavist i bahatost
A
Ostati radost
Života s Tobom
I
Zakonima Tvojim
Da ih ne brojim
I
Nek’ misli Tvoje
Budu moje
Eto
Stvoritelju
Jel’ da ne tražim
Puno
Pomozi i ti
Moj mali
Kruno

Rujan, oko Male Gospe 2020.

LAŽNI  TESTOVI
Ako je do četrdeset posto
Testova na Koronu negativno
Lažnih
I do pet posto pozitivno
Lažnih
Jsl’ to dovoljno podataka
Važnih
Što na ovo znanost
Kaže
Il’ i ona poput političara
Laže
Kome više vjerovati
Onima u znanosti
Onima u politici
Ili
Onima na ulici
Što ipak nešto 
Znaju
I
Bez veze ne
Laju
Što je gospodo 
Istina na
Kraju
Pustite već jednom
Na miru
Raju
Rujan, 2020.
INKUBACIJA
Koliko dugo Korona
Boravi na sluznici
Nosa
I
Dok tamo 
Vreba
Koliko joj vremena
Do ulaska u stanicu
Treba
Jesul’ to sati
Il’
Dani
Hajde već jednom
Lani
Il’ me se
Okani
I
Još nešto važno
Kad se Korona iz nosa
U
Pluća seli
Jel’ i dalje 
U
Nosu
Il’ nije
Ti je tražiš 
Gdje je nema
A
Ona ti se smije
Valjda će mo 
I
To doznati
Kasnije
Il’
Prije
Rujan, 2020.
NOVI  DAN
U pet i četrdeset
Već se nazire
Novi dan
A
Ja pospan
De prijatelju malo
Uspori
Pospanac 
Zbori
I
Baš se ne raduje
Zori
Što će doći
A
On iz kreveta
Put posla
Poći
Čekajuć’ duge zimske
Noći
Rujan, 2020.

SIVI  MAČAK
Nit’ dužan
Nit’ kriv
Mačak siv
U
Hladu lijenčari
Za miša ne mari
Ma baš ga briga
Za miša i sir
Sad mu je potreban 
Samo mir
Rujan, 2020.
PIJEVAC
Nema ga više
Ne kukuriječe
Ne budi koke
Jer i njih nema
Nema ni ljudi
I
Nikog više
Ne treba da
Budi
Jel’ se ovaj svijet
Ludi
Uopće trudi
Da ima života
Ma divota
Ne poznamo više
Ni pjevca
Ni koke
Poznajemo samo
Pile
Batake
Krilca
I
Bjelo meso
E
Moj bleso
Do malo nećeš
Poznati ni to
Pit ćeš tabletu
I
To je to
Žalim te što si
Vo
Rujan, 2020.

NAREDBA

Naredbu je izd’o medo
Dok je malog zeku gled’o
Nitko zeku ne sm’je dirat
Ni njegovu braću
A ako se tko usudi
Vrlo brzo znat ću
Vrabac će mi dojaviti
Nasilnika ja zgrabiti
I prebit ga kao vola
Draga su mi zečja kola
Kak’ po travi skakuću
Ne ulazeć’ u kuću
Sve dok medo ne naredi
Za danas je bilo dosta
Idite u krevet
Sutra opet da ste ovdje
Malo prije devet

Rujan, 2020.

PATAK i LED

Izašao mali patak
Na zaleđen potok
Baš je htio doplivati
Na maleni otok

Začudi se što je potok
Poput stakla gladak
Sve se boji nagaziti
Baš je mali sladak

Ispod leda gleda ribu
Al’ kako je lovit
Kljuca kljunom vrti glavom
Eh da mogu plovit

Pa se vrati pitat mamu
Što se ovo zbiva
Hoćel ovo vječno trajat
I jel’ kriva zima

Niš’ ne brini mali patak
Čim Sunce zagrije
Otopit će led se brzo
Bit će k’o i prije

Rujan, 2020.

ZORA

Nazire se Nebo
A zora već tutnji
Hoćel’ nekog noćobdiju
Zateći u ljutnji

I ptice su uranile
Vidim kako lete
Još će proći neko vrijeme
Dok na žicu slete

Zbor jesenski
Tad će počet
I dogovor pasti
Kojom rutom
Treba krenut
Kako milje krasti

Na zemlju je pala rosa
A krtica neka mala
Svoju njušku provirila
U čudu zastala

Jel’ moguće - eno zeko
Neku malu liju ganja
Jel’ se možda iz inata
Najeo špinata

Sve u svemu stiže zora
Priroda se budi
Spavanja je bilo dosta
Hajd’ ustajte ljudi

Rujan, 2020.

MACA I PATAK

Hajd u vodu
Maco skoči
Malo samnom
Plivaj
Il’ u svojo kućici
Lijenčari
I
Snivaj
Ne budali
Mali patak
Imam šape
Ne peraje
Na suhu ću
Rađe ostat
Pa dok traje
Traje
I
Još nešto
Lijepo molim
Okani se
Moje raje
Budi tiho
Bit ću gluha
Od te tvoje
Graje

Rujan, 2020.

ČUČKA

Čim ti čučka
Blizu kuće
Jedne zime
Doskakuće
Znaj da
Snijeg je
Negdje blizu
Hladni dani
Brzo stižu
Maloj čučki
Podaj hrane
Da ti ljepši
Dan osvane

Rujan, 2020.

CRNI KOS

Ja sam crni kos
Bos
Al’ nisam crn
Skroz
Imam žuti
Kljun
I
Žute noge
I
Crveno oko
Nisam neki
Soko
Al’
Dobro vidim
Crvenu smreku
Ak’ je nema
Ja ću u
Dreku
Razmišljao sam
Nabaviti nešto
Šarene robe
Al’ ću onda biti
K’o papiga iz
Tvoje sobe
Kažem vam bez
Zlobe
Možda vam budem
U oku
Trn
Ipak želim ostati
Crn

Rujan, 2020.

RUJAN

Za sad mi
Treba plahta
I
Tanka deka
Neka
Mojoj zimogroznosti
Ipak ima
Lijeka
Samo tanka
Deka
Ah
To sam već
Reka
Možda nas
Hladna zima
Čeka

Rujan, 2020.

JESEN

Zrelo grožđe
Zrele smokve
Po putu su
Već i lokve
Žuti lišće
Žuti trava
Na pragu je
Jesen prava

Rujan, 2020.

JAJE

Imaš u ruci
Obično jaje
Koka ih dnevno
Po jedno daje

Hoćeš od njega
Čekati pile
Il’ su ti od njeg’
Delicije mile

Pa ćeš od jajeta
U jednom trenu
Napravit lijepu
Bijelu pjenu

Il’ onu tvoju
Omiljenu hranu
S dobrom šunkom
Slasnu kajganu

Rujan, 2020

SKAKAVAC

Preskočit ću
Svaku branu
Igrajuć’ se
Tražeć hranu
A
Zid onaj
Pored strica
Za mene je baš
Sitnica
Tako zbori
Skakavac
Najveći
Hvalisavac
U
Tanjur ti
Mogu skočit
A
Mogu te
I
Preskočit
Ja sam skakač
Najbolji
Al’ sam sad
U
Nevolji
Uhvati me
Išijas
Umoran sam
Kao
Pas

Rujan, 2020.

KOMARČEVA SVADBA

Komarac se ženi
A
Draga mu ljuta
Zašto salon
Za vjenčanje
Nije bliže puta
Kak’ ti draga
Nije jasno
Onaj pored bare
Pored puta
Zbilja jeste
Al’ ću bacit pare
Tamo nema
Žive duše
A
I vjetar
Stalno puše
Pored ovog
Što ga nađo
Za hranu se
Nisam svađo
Jer je kirvaj
U blizini
I za ljude
Ti ne brini
Kol’ko hoćeš
Bit će krvi
Sve od ljudi
Tamo vrvi
Napit će mo
Svakog gosta
Svati siti
Lova osta

Rujan, 2020.

MUHA

Navalila muha
Na našega
Matu
Oko njega
Stalno leta
Eno je na
Vratu

Čas na nogu
Čas na ruku
Čas u kosu
Čas na nosu

Nikako mu
Neda mira
I
Stalno ga
Brate dira
A
Na lice
Kad mu sleti
Zveknu sebi
Dobar šamar
A
Muha odleti

Rujan, 2020.

VINSKA MUŠICA

Mušica
Na čepu
Sa
Figom
U
Džepu
Odčepit je
Hoćel’ moći
I
Vina se ja
Domoći

Rujan, 2020.

LAŽNI PROROCI

Lažnih proroka
Puna je lista
K’o u priči
Antikrista

Sve će vele
Da ti blista
Odreci se
Samo Krista

Il’ su ludi
Il’ ne znaju
Da je meni
K’o u raju

S Kristom mojim
Što mi fali
Oh kako ste
Bijedni
Mali

Zaludu vam
Obećanja
I
Sva vaša ta
Imanja

Vjeran ostat
Samo mogu
Svome Kristu
Mome Bogu

Rujan, 2020.

NOĆ NA IZMAKU

Tišina koja se
Može čuti
Molim te šuti
Budi tih
Zapiši stih
I
Mjesec će se
Brzo skriti
Zvjezdano nebo
Još će kratko biti
A
Onda će
Puknuti zora
I
Noć mora
Sklonit se
Pred danom
Svojim jaranom
Dok opet
I
Njega nestane
Opet se smrkne
I
Opet svane
A
Ja ću u tišini
Spavati noći
I živjeti
Dane
Do trenutka
Kad sve to
Barem meni
Stane

Konac kolovoza 2020.

BEZ TEBE MOGU

Bez tebe mogu
Bez problema
Dalje
Čovjeku Zemlja
Poruku
Šalje
Zemlja i zrak
Nebo i voda
Nastavit će
Isto
Pa ti se bunio
Il’ na to
Prist’o
A
Ti ćeš u
Ralje
Covida 19
Iz
Tamo nekog
Miša slijepog
Pa kad se jednom
U stvarnost
Vratiš
I
Shvatiš
Da si moj sluga
A
Ne gospodar
Život na Zemlji
Bit’ će neka
Posve druga
Stvar
Možda dobiješ
Život na
Dar
I
Priliku drugu
Ne vrtit se više
U
Začaranom krugu
Čovječe živi
Život čestit
I
Život prost
Nisi moj gospodar
Ti si
Moj gost

Rujan, 2020.

GDJE KOGA ZATEČE

Gdje ti stari zaglavi
Na Krbavskom polju
U
Ljutom boju
Mene zateče u Sigetu
Sa Zrinjskim
U
Naletu
Mene na Titaniku
Mene
U
Rudniku
Mene u raketi
Mene u klijeti
Mene u Prvostolnici
Mene u bolnici
Mene na putu
U autu
Mene na rijeci
Mene u apoteci
Mene u šumi
Ma daj ne glumi
Bio si na kumi
Mene na plesu
U nekom bijesu
Mene u avionu
Kad sam ušao
U
Zabranjenu zonu
Mene u podmornici
Mene na ulici
Mene u Sibiru
Mene u Kašmiru
A
Tebe čovječe
Gdje tebe
Smrt zateče
Na moju bruku
Mene na moju bruku
U
Bajbuku

Dubrovnik, 26. kolovoza 2020.

STARA MAJKA

Sklopila je stara majka
Žuljevite ruke svoje
Pa se moli dragom Bogu
Počuj Bože boli moje

Domovini dadoh djecu
Rodila ih brate dosta
Pogiboše odseliše
Stara majka sama osta

Zemlju kopam muku mučim
Nedam vatri da se gasi
U daljinu vazda gledam
Djecu moju Bože spasi

Vrati mi ih dok sam živa
Unučiće mi dovedi
Pomilovat baš ih želim
De se smiluj mojoj bijedi

Poživi me dok se vrate
A onda me uzmi k sebi
Ispuni mi Bože želju
Molim Ti se i vjerujem
Dobri Bože samo Tebi

SUTRA

Hoće li biti
Sutra
Ne znam
Znam
Da je bilo
Jučer
I
Da je ovo
Danas
A
Hoće li biti
Sutra
I novog
Jutra
Znat će mo
Sutra

Dubrovnik, 27. kolovoza 2020.

JUTRO

Evo ga
Pomalja
Na zidinama
I
Lokrumu
Već su prve zrake
I
Bez sumnje svake
Svanut će novi dan
Netko naspavan
Netko umoran
Zahvalan budi
Sunce svoje zrake
Svakom’ od nas
Nudi

Dubrovnik, 27. kolovoza 2020.

NEVIDLJIVI

Oboje nevidljivo
Prvo daje mir
Drugo mir oduzima
Jedno daje život
Drugo daje smrt
I
Nemoj biti ljut
Prvo uzmi
Od drugog bježi
Životu teži
Jer
Prvo je djelo
Božjih ruku
Drugo ljudskih
Na njihovu
Bruku

Međugorje, 24. kolovoza 2020.

Dok sam boravio u Međugorju razmišljao sam o “nevidljivom”. Blažena Djevica Marija i Korona. Jedno i drugo na jednome mjestu. Jedno ljude okuplja i smiruje, drugo ih tjera i uznemiruje! Tko će se “zadnji smijati” valjda je jasno!

STRADUN LJETA 2020.

Stradun prazan
Nema turista
Ni onih naših
Ni stranih
A
Prošlo ljeto
Ovdje je bilo
Napeto
Sve od ljudi
Vrvi
I
Nisi prvi
Koji reče
Pa se opeče
Dosta mi je
I
Turista
I
Gosta
Bez mira
Osta
A
Danas
Imam mira
A
Nemam para
Dobro je
Rekoh seko
Da imaš
Za kruh i mlijeko
A
Ovo nek ti bude
Na spominanje
I
Resetiranje

Kolovoz, 2020.

COVID 19

Okruglo
Sa šiljcima
Modro plavo
Mudra glavo
Nađi lijeka
Ponudi joj
Mlijeka
U njeg’ stavi
Otrov
Kako bi ovaj
Zlotvor
Na našu
Sreću
Završio na
Smeću

Dubrovnik, 27. kolovoza 2020.

EVO TI KORONO

Evo ti
Srednji prst budalo
Luda
Zavlačiš se
Svuda
Bolest nosiš
I
Ljude
Kosiš
Al’
Moja zločesta
Drugo
Nećeš još
Dugo

POTKOVANI MIŠ

Potkovat ću miša
Da mu čujem
Hod
Ili ću ga potkovanog
Odnijeti na
Brod
Pa nek tamo
Švrlja
I
Podove
Mrlja
Sve dok pajdi
Na um
Pane
Da u nekoj luci
Stane
Tak’ potkovan luku
Plijeni
Dok ga gleda mačak
Lijeni

Dubrovnik, 29. kolovoza 2020.

ISKRA

Od jedne iskre
Ogromni požar
Od jedne kapi
Brzaci i rijeke
Od loše riječi
Svađe neke
Od lošeg koraka
Krivi put
Ne budi ljut
I
Nemoj samo
Rukama mahat
Jer ćeš mahanjem
Vjetar stvorit’
I
Sa svim ovim
Teško se borit


KOME
Kome zlatno klasje
Hodi
Kome more šumi
Brodi
Kome jablan granam
Maše
Dok Koronom mene
Plaše
Kom’ jezera
I
Kom’ rijeke
Kom’ planine
I
Kom’ šuma
Kome cvjetić
Pored druma
Kome nebo
Kome zora
Zar ovako biti
Mora
Konac kolovoza 2020.
BEZ TEBE MOGU
Bez tebe mogu
Bez problema
Dalje
Čovjeku Zemlja
Poruku
Šalje
Zemlja i zrak
Nebo i voda
Nastavit će 
Isto
Pa ti se bunio
Il’ na to
Prist’o
A
Ti ćeš u
Ralje
Covida 19
Iz
Tamo nekog
Miša slijepog
Pa kad se jednom
U stvarnost
Vratiš
I
Shvatiš 
Da si moj sluga
A
Ne gospodar
Život na Zemlji
Bit’ će neka 
Posve druga
Stvar
Možda dobiješ
Život na
Dar
I
Priliku drugu
Ne vrtit se više
U
Začaranom krugu
Čovječe živi
Život čestit
I
Život prost
Nisi moj gospodar
Ti si 
Moj gost
Rujan, 2020.

 

STRADUN STUDENI 1991.

Upijam sliku noći
Jer znam da je
Rijetkost
Zlosutna tišina
Nigdje ni traga
Svjetlu
Kao da je netko
Uzeo metlu
I pomeo sve
I životinje
I ljude
I one što te vole
I one što te kude
Sam, samcat
Na Stradunu
I kamo god pogledam
Samo tišina i tama
I po koji pas
Il' mačka sama
I Nebo je tamno
Sakrile se zvijezde
Ni mjeseca nema
Bože moj dobri
Što nam se to sutra
Sprema ?
Znam !
Čim zora svane
Zazviždat će
Granate
I sila metaka
Krenut će na te
I na tvoj Grad
Dok krezubi jad
Sniva o kavi
Na Stradunu
I bogatoj pljački
Šljam seljački
A već ste opljačkali
I spalili Konavle i Župu
Doći će dan
Kad ćete se sakriti
U mišju rupu
Iz koje možete samo gledat
Jer Hrvat se nikad neće predat
Zapamtite - to će vam biti
Pljačka zadnja
Sramna za vas i vaš narod
A Hrvat s pladnja
Uzet će svoje
Stečeno u krvi
Stasat u silu
I
Oslobodit svoju
Domovinu
Milu !

Na Stradunu, doživio u sudenom 1991., napisao 27 godina kasnije


ČEGA SE BOJATI

Tko se Boga boji
Ničeg se ne boji
Tko se Boga ne boji
Svačeg se boji
I
Koga bi se ja to
Trebao bojati
Corone
Il’
Neke sive zone
Gatesa i Soroša
I
Ostalog ološa
Taman posla
Ne pada mi na pamet
Jer je mišica moga
Boga
Jaka
Puno jača od
Ološa i njihovih
Đaka

Ravno, 5. svibnja 2020.

RAZBOJNIK KRADLJIVAC SEBIČNJAK

Što te čovječe
Muči
Jel’ možda
Jedan od ove
Trojice u tebi
Čuči
I
Muči
A
Možda čuče
I sva tri
Pa bio ti
Filozof radnik
Il’
Propovijednik
Vidiš li kolik si
Čovječe
Bijednik
Ostavi zloga
Prihvati Krista
Dok ti je na
Vrijeme
Da ti se ne bi
Satralo
Sjeme

Čuči li negdje
U nama
Jedan od ove
Trojice
Il’
Možda čuče
Sva tri
Pa bio ti
Filozof radnik
Il
Propovjednik
Shvaćaš li čovječe
Kakav si
Bijednik
Odreci se zloga
Prihvati Krista
Dok ti je na
Vrijeme
Da ti se ne bi
Zatralo
Sjeme

Ravno, 5. svibnja 2020
Ispiriran propovijedi fra Tomislava Pervana

SVETI IVAN PAVAO DRUGI

Ivane Pavle Drugi
Sveti
Jednom nam sretno
Daj umrijeti
Nek Tvoja blaga
Moćna ruka
Zašita bude
Hrvatskog puka

Noću i danju
Nad nama bdi
I kad moj narod
Radi i spi

Sve nas u krilo
MAJKE
Povedi
Optosti molim te
Svoj našoj
Bijedi
Pred lice BOŽJE
Ti nas dovedi

Svibanj 2020.


OPROST

Gledam Te
Sveti Oče
Kako sjedeći
Na zatvorskoj
Stolici
Opraštaš rado svom
Ubojici
Ovako se
Samo netko
Sveti
Može
Ponijeti
I
Imati milost
Za svoga brata
Teško mu breme
Skinuti
S vrata
Hvala Ti
Bože
Na dobrom
Papi
Majka Božja
Za ovakvim
Vapi

Ravno, 1.svibnja 2020
Potaknut nadahnutim riječima nadbiskuoa Puljića
o našem dobrom Papi Ivanu Pavlu Drugom.

O MOJ MATO

O moj Mato
Suho zlato
Deder meni
Nešto para
Milki znade
Milki stvara

Popljuvat će
Milki Mate
I napasti
Sve Hrvate

Pa što s puškom
Ne uradi
Danas bit ću
Blizu Vladi

Da po mome
Zakon kroji
Etno biznis
Kog se boji
Nit’ svog brata
Nit’ Hrvata


AUSTRALSKA ZORA

Zora na domaku
Sydneja
Rudi
Ljude neke budi
Nas sa snom
Muči
I
Uči
Nemojte baš rano
Tako
Znam
Nije vam lako
Al’ malo uspori
Ne gori
Po koji klokan
Preskoči put
Možda je ljut
Što smo u njegovoj
Šumi
Pa se eto
Buni
Eukaliptus sivi
Samo se divi
Putnicima ranim
Ma baš se kanim
Njemu poklonit
I njega zamolit
Čuvaj mi lijepu
Australsku zoru
I ovu na kopnu
I
Onu na moru

 Na putu od Canbere do Sydneja 1992. s mojim rođakom Nikolom Žarkom.

 

OTKRIĆA

Puno je prošlo
Od
Otkrića
Da Gama
Vasca
Sad otkrij i ti
Kako je
U
Sinju potrebna
Alkaru
I
Konju
Maska

Kolovoz, 2020.
U vrijeme pandemije Covid-19

 

KAP KRVI

“Više vrijedi kap krvi
prolivene za Domovinu
od tisuća izgovorenih
riječi”
A
Ti se samo
Beči
Laj
Kao papagaj
Ponavljaj
A
Kad je trebalo
Krv liti
Znao si se
Skriti
Skrio si se
K’o
Tat
Čekajuć da prođe
Rat
A
Sad samo
Laješ
I
Lajati ne
Prestaješ
Vjeruj mi
Ne znam
Kako te više
Nije sram

Kolovoz, 2020.

 

ZDRAVO

Hoćeš pod ulje
Il’
Na masti
Hoćeš zdravo
Il’
Ćeš od života
Krasti
Ma
Ja mislim da je
Oboje dobro
Pobro
Samo treba
Biti umjeren
U
Jelu
I
Molit’ se
Onom
Na
Raspelu

Kolovoz, 2020.

 

MOLITVA

“Svi vi molite Boga
za kišu do Velike Gospe,
a ja ću sam poslije”
Vjerujući kako će baš
Njegove molitve
Bog uslišat
I
Vrućinu “utišat”
Tako je to
I
Nemoj ulagati
Veto
Jer se o Velikoj Gospi
“Prelama” ljeto

Kolovoz, 2020.

 

RAJ

Misliš li kako
U
Raju
Baš takvu
Trebaju
Raju
Prevrtljivu jadnu
S
Raspelom
U
Kući
S
Kojim će svoju
Prevrtljivost
Kriti
I
O raju
Sniti
A
Ne znaju da se
O njima sve znade
I
Da će na žalost
Ostati bez nade
Povirit
U
Raj
I tamo dočekati
Kraj

Kolovoz 2020.

 

NEŠTO SMO POBRKALI

Ljudi su stvoreni
Da se vole
I
Da se mole

Da se koriste
Stvorene su stvari
Al’
Nitko to ne mari

Oni stvari
Vole
A
Koriste ljude
Eto nam naše
Sreće hude

Onda se čudimo
Zašto je
U
Neredu Svijet
I
Zašto nam je
U
Tom neredu mrijet

Kolovoz 2020.

 

MAJKA

Ne kaže se zaludu
Domovina je
Majka
Jer
Majka je jedna
I
Dvije
Mati
Ne možeš
Imati
Osim one
Što te rodila
I
Ovom što je
S
Tobom
Kroz život
Brodila
Pa
Zašto se onda čudite
Kako ne vole
Ovu
Ona im je
Maćeha
I
Čekaju valjda
Neku Yugu
Novu
Samo što im je
Za njihovu glavu
Ludu
Čekanje
Zaludu

Kolovoz 2020.


STRAH

Strahuj od Korone
Strahuj od kolone
Strahuj od poreznika
Strahuj od odvjetnika
Strahuj od doktora
Strahuj od direktora
Strahuj i od traktora
Strahuj od šefa
Dok te kefa
Strahuj od punice
Strahuj od žene
I
One bahate seoske
Bene
Strahuj od konobara
Strahuj od zubara
Strahuj od policije
Strahuj od racije
Strahuj od političara
Strahuj od nadničara
Strahuj od ispovjednika
Strahuj od bojovnika
Strahuj od štraca
Strahuj od trgovaca
Strahuj od sudaca
I
Od seoskih mudraca
Imaš prostora
Strahuj i od majstora
Kako je krenulo
I kud naginje
Strahuj i od manjine
Ne odmahuj
I
Od emigranata strahuj
Ma strahuj brate
Od svega što se
Oko tebe miče
Strahuj i od priče
Ona je ponajgora
Uz nju će svitati loša
Zora
Valjda to tako biti
Mora
Strah je dobar
Kome ga je Bog
Dao
Jesi li
Znao
Da strah
Donosi stres
I
Odnosi bijes

Kolovoz 2020.

 

JESEN NA VIDIKU

Velika Gospa
Prelama ljeto
Kleto
Dan je sve kraći
Sve duža noć
Ni Sunce nema
Onu ljetnu moć
Polako nam je
Put jeseni poć

Kolovoz, 2020.

 

ŠTO JE ISTINA

Milorade
Što je istina
Kad si
Za vrijeme rata
Stao uz svoge
Četnika brata
Il’
Ovo sad
Kad želiš
U
Škabrnji uz mene
Stat
Uz
Moju žrtvu
I
Mater mrtvu
Ne vjerujem ti
Ovo na dobro
Ne sluti
Molim te
Ne dolazi
I
Šuti

Kolovoz 2020.

 

VINO I DOBROTA

“Reci mi kakvo
Vino piješ
Pa ču ti reći
Kakav si čovjek”
Možda je istina
A
Možda i nije
Možda se istina
U
Novcu krije
Jer
Netko može biti
Dobar čovjek
S puno
Dara
Problem je u tom
Što za dobro vino
Jednostavno nema
Para
I
Nek’ te zato
Etiketa ne muči
Možda iza
Lošeg vina
Dobar čovjek čuči

Kolovoz 2020.

 

SNIJEG

Pisat’ o snijegu
Na ovu žegu
Nije ni loše
Rekoše
Ma baš te briga
Što ljudi vele
Od kud mu snijeg
Ove noći vrele
Al’
Ako mu je
Pišući o snijegu
Na brijegu
Hladnije
I
Ako je baš tako
Mog’o bi mu lako
Pahulju koju
Prihvatit
K’o moju

Kolovoz 2020.

 

ZVJEZDANA NOĆ

Zvjezdana noć
Mjesec na vidiku
Poneki oblačić
Što lijeno plovi
Prilika prava
Liji što lovi
I
Ne lovi samo ona
Lovac je i jež
Mišiću bjež’
Bjež’ i ti zeko
Jesam ti rek’o
Mog’o bi stradat
Al’ se i nadat
Da lija glupa
Skužiti neće
Gdje si se skrio
I gdje je tvoja rupa
Eno ti mišić
Na vrata lupa
Budi dobar
Primi ga k sebi
Da oba noćas
Stradala ne bi

KRAJ SVIJETA

Svakog trenutka
Dana il’ noći
Nekom je s ovoga
Svijeta poći
I
Tako je njemu
Stigao
Kraj svijeta
Tko tebi smeta
Što ne vjeruješ
U
Svijeta kraj
Promašit’ ni tebe
Neće
Znaj

BESKUĆNICI

Njih dvije tisuće
U
Hrvatskoj
Kojima je krov
Nebo
Ono zvijezdano
Il’
Tmurno
Burno
A
Krevet
Klupa
Il’
Kakva vreća
Ljudima što ih
Napusti sreća
A
Ne bi trebalo
Baš tako biti
Jer bi se
Od viška mnogih
Ogromni novac
Mogao sliti
Beskućnicima krov
Nad glavom
Dati
Čovječe shvati
Beskućnik je
Tvoj brat
I
Božje dijete
I
Tvoja sramota
Besćutni svijete

Ravno, 8. prosinca 2019.

U vrijeme vijesti na HRT-u gdje su ljudi diljem Svijeta prespavali noć pod vedrim nebom u znak solidarnosti s beskućnicima
kojima je svaka noć takva!


NE VARAJ ME

Nemoj me varat
Nemoj obećavat
Nemoj mi lažne
Opet nade davat
Za onaj kružić
Na glasačkom
Listiću
Čekaj
Promislit ću

Sve ono što se
Sa zdravim razumom
Kosi
I
Mojom vjerom
Istom mjerom
Bit ćeš mjeren
Prije neg’ te
Ubacim na teren

A
Onda se čuvaj
I
Dobro pazi
Pošteno rasuđuj
Ne podilazi
Ostani čvrsto
Na
Kristovoj stazi
U
Protivnom
Odlazi

Svibanj 2020. - pred izbore

Budale

Od uvijek je bilo
Na Svijetu budala
I kad bi Bog
slušao svaku
Brzo bi živjeli
U ledu i mraku

dr. Jure Burić

KAP SREĆE

Kap vode
Kap rose
Kap vina
Kap života
Kap ljubavi
Kap nade
I
Nek se znade
Kap .......
I suza je kap
I bez kapi sreće
Postaje slap
Što nosi i ruši
ostavljajuć' pustoš
U tvojoj duši

Ravno, prosinac 2017.

NA VELIKU GOSPU U POSUŠJU

Hvala Ti Bože
Za sve ovo sto imam
I
Ono sto nemam
Hvala Ti
Na Marijinu Uznesenju
I
Našem spasenju
Hvala Ti
Majko
što si bila s nama
U
Zla vremena
Hvala Ti što si nam pomogla
Nositi naša teška bremena
Pomozi nam da
Svoj život gradimo
S Bogom
I
Majko
S Tobom !

Posušje, 15.8.2018. zavrijeme propovijedi provincijala fra Šteke

KAMENJE GOVORI

Govori ono pored
Tvoje kuće
I
Ono iznad
Jeruzalema
I
Ono pored otvorenog
Groba
U
Ono davno
I
Ovo novo
Doba
Ma ne govori ono
Ono se iz petnih žila
Dere
Do te
Mjere
Da ti zaglušuje
Uši
Želeći pristupiti
Tvojoj griješnoj
Duši
Ne bi li konačno
Odbacio sotonu
A
Prihvatio istinu
I
Sa svojim
Spasiteljem
Vinuo se u
Visinu !

Na Cvjetnicu, 2019.

VENIT ET CAPE

Dođi i uzmi
Ako
imaš muda
Budi
još jedna
U nizu luda

Na Slovenske prijetnje oko
Piranskog zaljeva
Rujan, 2017.

RODITELJ

Jesam li jedan
Il' možda dva
Unučicu pitam
I nije mi jasno

Jel' ovaj svijet
Došo do dna
U glavi zbrka
Ljudska ludost
Krasno!

I nema više
Otac i mati
Tako sad veli
U školi teta
Meni se čini
Gluposti mlati
Da nije doš’o
Svršetak svijeta

Pa, ako zbilja
Ima pravo teta
Hoće li umjesto
Meštrovićeve MATI
Na postolju biti
Jedna epruveta
Il' brojka jedan
Pa ti sad shvati

Ravno 2017.
Povodom izglasavanja Istamb.konvencije u EU Parlamentu

ORMARI U KUĆI

Imam pet stotina
Kvadrata ormara
I u njima je savršeni red
Zna se gdje su veste
Gdje kaputi
Zašto ste ljuti
To je sve moje
Veliki dio zauzimaju
Moje cipele
Kolekcije cijele
S potpisom jasno
Krasno
Imam i šalova gomilu
I haljina silu
Ma imam sve
A ipak mi nešto fali
Nemam mira
I zadovoljstva nemam
Stalno nešto hoću
Budim se noću
I tresem u strahu
Hoću li i sama
U jednom mahu
Biti ormar
Dok me domar
Eto mi sreće
Ne izbaci na smeće.

Kolovoz 2018.

SAMO TI DOĐI

Svakog trena sve si bliže smrti
Uteći ti neću žurit se ne trudi
Oko mene sve se ipak vrti
Straha imaš , ali hrabar budi

Neću pitat' jesil' danas spreman
Da navratim možda ipak sutra
I neboj se nisam neka neman
Istekla su većma samo tvoja jutra

Baš me briga - dođi kad te volja
Naći ćeš me gdje sam često bio
Obuci se lijepo - nemoj biti drolja
Ja sam spreman zašto bi se krio

I sigurna budi da se bunit neću
Pos'o tvoj je odnijeti me samo
Pojma nemaš kakvu nosiš sreću
Kakvu radost očekujem tamo

Travanj 2018.

MJESEC

Ja uvijek istom
Jačinom svijetlim
I uvijek se istom
Brzinom krećem
Pravac je isti
I
nigdje ne skrećem
Po meni možeš
I sat navijat
Name se ljutit
Pa i zavijat
Al' moja zadaća
Posve je jasna
Ljudima ugodit
I
Da im noć
Bude krasna
Mjesečina
uz rijeku
Il' ona na moru
beskrajnoj ravnici
U
Sumrak il' zoru
Uvijek osjećaj
Isti budi
Pjevaj
Il' piši
Uživajte ljudi
A to što me oblak
Po nekad skrije
Nisam ja kriv
Do mene nije
I
Što ti pute
Osvjetlit ne mogu
Pa " veseo" možeš
Ozlijedit nogu
Pametan budi
Ti čudni stvoru
Radije sjedi
I
Čekaj zoru!

Kolovoz 2018.

HRVATI

Hrvati se znaju veseliti
Beskrajno - rajno !
Vidjeli ste kako dočekuju
Svoje Kockaste heroje
Cijeli dan stoje
Sate ne broje
Znaju tugovat
Vidjeli ste kako ispraćaju
Olivera iz njegovog Splita
I nitko ne pita
I nije ga briga
Što nema katriga
Deseci tisuća prate ga
Niz RIVU
Uz zvuke zvona
Pa i onog sa Svetog Dujma
A
Onda stotine brodica
I
Tisuće mornara
Radosno i bez muke
Prate svog "Priku"
Do Vela Luke

Došli su po svojoj volji
U radosti i tuzi
Od Hrvata nitko
Bolji !

31.srpanj 2018.
Na dan ispracaja velikog Hrvatskog glazbenika i dobrog čovjeka Olivera Dragojevića na Splitskoj rivi na putu za Vela Luku.

KOLJENO, LAKAT, KRALJEŽNICA

Ma je li moglo
bez savitljivih kralježaka
Bez koljenog zgloba
I onog u laktu
I manjeg droba
Ne pitaš se srećom ti
To je zamisao i odluka - Boga.

Možda bi živio
Hodajuc' ko štap
A atletika bi bila
nešto
Posve drugo
I rezultatima sportskim
Nitko se ne bi rugo

Možda bi i doktori
Imali manje posla
Umjetni kukovi
Trebali nebi
Bez bola u križima
I onim u vratu
Bilo bi lakše njima
I tebi

Možda je Bog ipak htio
Da bi mu vjerni podanik bio
Pa da na koljena pred njim
Možeš panut
Sagnute glave ponizno ga slavit
I znak križa na čelo stavit.

Svibanj 2018.

ORBAN

Gospodine Predsjedniče
Slušao sam Vašu državničku
Božićnu poruku
I u jednu ruku
Bio ljubomoran
Na Mađarski narod
Zavidjevši im
Na njihovoj sreći
Što mogu reći
Ovo je otac
Naše Nacije
Što narod svoj
Beskrajno voli
Naroda koji se
Bogu moli
I želi po Božjim
Zakonima živjet
A ne u ništavilu
I lažnim idolima
Mrijet
Bog vidi
I Bog zna
I svoju zaštitničku
Božansku ruku
Stavlja na glavu
Mađarskom puku
I
Neka Vas gospodine Predsjedniče
BOŽJI blagoslov prati
I nekad kršćanskoj Europi
Nadu vrati.

Siječanj 2018.

NEMOJ TUĐE PROKLETO JE

Tuđe je i kad nepošteno
Zarađenim novcima
Gradiš kuće
Ili uz more ispijaš kave
U dane vruće
Tuđe je i kad
S istim novcima
Kupiš auto
S kojim lutaš
I zalogaj gutaš
Il' nosiš odijelo
A u kući ti -
Raspelo
Pa kako se
Ne bojiš
Od takvih novaca
Kupiti djetetu
Ili unučetu
Čokoladu
A kamo li stan
U
Gradu
Dok tvoj brat
Nema ni za jelo
A u kući ti -
Raspelo
Misliš li baš da ćeš
Lišo proći
I
Na ovom svijetu
Dok gramzljivo
Skupljaš
Lovu prokletu
I misliš li
Da ti je zaštita
Za tvoje bogatstvo
Cijelo
U
Kući imati -
Raspelo ?!

12.kolovoza 2018.

THOMPSON il' BAJAGA

Thompson il' Bajaga
Palma il' toljaga
"Kreće armija srpska
Jednom zauvek sve će
da smrska"
" Lijepa li si - kad Neretva moru krene
Ti se tada sjeti mene"
Ljepota, ljubav i odanost
Domovini
Umjesto divljenja
Divljoj sili
Pa hajde čovječe
Sad odluči
Hoćeš li za toljagom
Il '
Palmom
Što te muči ?
Uz toljagu
Morat ćeš uzeti i ljagu
A uz palmu
Samo ljepotu
I
Dobrotu
Eto
"Forum mladih"
Ukinuo bi "OLUJU"
I ispičavao se Srbima
Jel' za to što su nas
Ubijali, pljačkali
I
Palili ?
Josipoviću
Ovo je fašistička
U njedrima guja
A ne izmišljene
Ustaše
I
Oluja
Forumaši !? ma daj
Već jednom
Sjaši !

Kolovoz , 2018.

REZERVNI DIJELOVI

Na što bi sve ljudi
Boga natjerali
I stalno ga zvali
Daj mi ono
Nadoknadi mi ovo

Bog je slijepima
Vraćao vid
Hrome na noge podizao
Mrtve iz groba dizao
Opsjednute u život vraćao
Sotonu u svinje spraćao
Gluhima vraćao sluh
Gubavce čistio
I nemoj biti gluh
I na tebe je mislio

A to što nikad i nikom
Nije vratio odsječenu nogu
Hvala Bogu
I to bi mogao
Zar ne ?
A
Neće !
Zašto?
Pa možda i zato
Što bi neki ostali
Slijepi i na to
Uvijek bi bilo nevjernih Toma
Onih što bi u vrijeme čuda
Sjedili doma
Pa bi Bog morao
Svako malo
Ako mu je do njihove
Vjere stalo
Vraćati noge i ruke
Eto mu muke
Možda bi na koncu
Niknula samoposluga
Cijela
Dijelova ljudskih
Tijela !

Na Veliku Gospu 2018.

BAN

Što si sve Bane
ovih godina gledo'
Lijepa
I
Ružna
Vesela.
I
Tužna

Tko sve
Ispred
Tebe prođe
Tko li ti
Sve ne
Dođe

Gledo si Franju
Kad te je
Vraćo
Gledao onog
Što te
U
Podrum
Spraćo

Gledao one
Što na spoj
Trče
Slušao klošara
Kako pijan hrče

Gledao
Tisuće
Razdraganih lica
Pa i ti s njima
Sportašima
Klica

Gledao
Ivana Pavla
I
Mlađeg Buša
I
Onog što tvoje
Strpljenje
Kuša

U
Čudu gledo
I
Gay paradu
I u svom jadu
poželio možda
Iskreno reci
Ponovno biti
U
Gliptoteci

Ban Josip Jelačić bio je hrvatski ban od 1848 do 1859 god. Spomenik na istoimenom trgu u gradu Zagrebu podiže mu se 16.prosinca 1866.Tamo ostaje do 25.srpnja 1947, kad ga komunisti uklanjaju,da bi nakon 43 godine provedene u gliptoteci ( muzeju skulpture pri HAZ-u) bio ponovno postavljen na isto mjesto 16.listopada 1990.( na dan njegovog rođenja)

Ravno, svibanj 2016.

HRVATI NA RUSIJU

Španjolska
Turska
Portugal
Argentina
Brazil
Poljska
Njemacka .....
Messi
Ronaldo
Neymar...
Ma sve to pade
Ima li nade
Za nas Hrvate
Pa valjda znate
Da Hrvati
Idu na Rusiju
Svjetsku silu
U Sočiju
Na stadion gdje ih
Četrdeset tisuća
Navijača čeka ....
Koja dreka
Pakao - galama
U kojoj se po neki
I
Hrvatski poklič čuje
I pobjeda snuje
Dramatičan kraj
Nije baš raj
Kod rezultata
Nakon produžetka
Dva prema dva
Opet će odlučiti
Jedanaesterci
I naši Sveci
Šuba se krsti
Krajnjim naporom
Loptu dlanom brani
I
Naše nade hrani
Drugi Rus
Promaši gol
I onim četrdeset tisuća
Nanese bol
I
na koncu
Udarac odluke
Našeg Luke
Za mir i nadu
I
Rakitićevu paradu
Kad udarcem zadnjim
Hrvatsku odvede
U polufinale
I
Anale
Kako je jedna
Zemlja mala
Najbolje igrače
Na Svijetu dala
Čekajuć
Dan
Da svojoj
Domovini
Donesu zlato
E
Isplatilo se Daliću
Živjeti za to !

8. srpnja 2018.

BAN

Što si sve Bane
ovih godina gledo'
Lijepa
I
Ružna
Vesela .
I
Tužna

Tko sve
Ispred
Tebe prođe
Tko li ti
Sve ne
Dođe

Gledo si Franju
Kad te je
Vraćo
Gledao onog
Što te
U
Podrum
Spraćo

Gledao one
Što na spoj
Trče
Slušao klošara
Kako pijan hrče

Gledao
Tisuće
Razdraganih lica
Pa i ti s njima
Sportašima
Klica

Gledao
Ivana Pavla
I
Mlađeg Buša
I
Onog sto tvoje
Strpljenje
Kuša

U
Čudu gledo
I
Gay paradu
I u svom jadu
poželio možda
Iskreno reci
Ponovno biti
U
Gliptoteci

Ban Josip Jelačić bio je hrvatski ban od 1848 do 1859 God .Spomenik na istoimenom trgu u gradu Zagrebu podiže mu se 16.prosinca 1866.Tamo ostaje do 25.srpnja 1947, kad ga komunisti uklanjaju,da bi nakon 43 godine provedene u gliptoteci ( muzeju skulpture pri HAZ-u) bio ponovno postavljen na isto mjesto 16.listopada 1990.( na dan njegovog rođenja)

Ravno, svibanj,2016.

MAJKA I SIN ( RASTANAK ) DON ĐURO MASLAĆ

Kako si
Sine?
Majka pita
Tiho
Jel’ noć
Ti bila
Opet teška
‘nako ?
Jedva čujno
Reče:
Bog o svemu
Brine
I
Nemoj se bojat
Dobro mi je
Majko

Tad zatvori oči
I starica ode
Stežu joj se
Grudi
Tiho, tiho
Ode
Da ga ne
Probudi

Kad zazvoni
Zvonce
Pojavi se
Opet
Utjeha na
Zidu
Pa i ON je
Propet !

Samo uzdah tihi
“zlato moje milo”
Glava tiho
Klonu
U
Majčino krilo

Kapnu
Suza
Kapnu
Spusti se
Na čelo
I
Majčine oči
Postadoše
Vrelo ....!

 

KOCKAR

Stavit ću na par
Pa neće zar
Opet nepar biti?
I
Bi

Što sad?
E, ovog puta
Stavit ću
U
Kolonu
Samo što opet
Moja nije
Baš mi se sreća
I
Ne smije

A sad ću staviti
Sve na crno
I kuglica kruži
Kruži i kruži
Trenuci iščekivanja
Sve duži i duži

E
Moja beno
Eno je stade
Na
Crveno

Zar nisi čuo
Odavno se trubi
Beno moja
U
Kockarnici samo
Kockar
Gubi

Listopad 2018

MIROGOJ

Franjo
Gojko
Zdeslav
Miro
Zvonimir
Siniša
Srećko
Jerko
Bruno
Ilija
Rudolf
Daiđa
Mišin sin
Jure
Ratko
Naš Ante ....
Ma sve ih znate
Do nedavno
Svi su bili živi
Bili su naši
Prijatelji
Vođe
I vrijeme dođe
Da više Ilicom
Ne hode
Po noći i danu
Ne dolaze Banu
Ne zalaze u Katedralu
Ne šetaju više
Gornjim gradom
I Markovim trgom
Sad su u nekom
Svijetu drugom
Gdje smicalica nema
I ljudske zloće
I gdje svak svakome
dobro hoće
Nama preostaje
Obilazit mjesta
Možda ta gesta
Počivališta cjenit
I manje se pjenit
Na događanja oko nas
U molitvi i spokoju
Tražiti spas

2017.

GALEBI I JA

Na plaži jutros rano
Samo tri galeba i ja
Umivaju se
Gnjure glavu s kraja
I
Protežu bijela
Krila
Kako bi za let spremna
Bila
Dvojica stalno izvode
Bravure
Prave se važni
Valjda se udvaraju
Onom trećem
Koji bi trebao ženka
Biti
I
Svaki je od njih želi
Pridobiti
A
Ona samo okreće
Glavu
I
Nije ju briga
Možda razmišlja
O
Dobrom doručku
Zato uzleti
I
Vidim je kako se brzo
Na more
Spušta
Vjerojatno sad
U
Lijepom zalogaju
Gušta
A ona dvojica i dalje
Svoje perje uređuju
I
Za neku drugu
Damu se
Sređuju

Kolovoz, 2020.

ŠKOPCI

Dolaze dani
Kak će se škopiti
Gudini
Andrija i Zeko
Škopci
Jedini
Ni jedno mudo
Neće ostat
Svi će u danu
Uškopljeni postat

PUZAČ JONA

Pužem po krevetu
Pužem po taraci
Pužem po parketu
Mamu volim najviše
Na svijetu
Čim joj čujem glas
I
Vidim kosu plavu
Derem se samo
I
Okrećem glavu
Mali sam
Što mogu
Kad imam najbolju mamu
Hvala dragom Bogu

Dida
Dubrovnik, 26. kolovoza 2020.


        

 
Jure VLjpeg 
 
 
Prozni ogledi
 
 
Pod istom kapom nebeskom...
 

“Nekome je od rođenja sve servirano na pladnju-sjedi, jedi i uživaj. Netko se od rođenja bori za barem nešto na tom istom pladnju!

Dok ovaj prvi uživa blagodati obilja za koje se nije trudio, ovaj drugi radi, trudi se, muči, znoji da bi preživio, a možda pomogao da preživi i onaj koji mu tu blagodat nije poput onim prvima mogao priuštiti.

Ti koji priskrbljuju u pravilu bi trebali biti roditelji koji su rođeni pod “sretnom zvijezdom” pa to mogu ili pak nesretnom, pa ne mogu.

Jedni i drugi pod istom kapom nebeskom žive, isto ih sunce grije, isti zrak udišu, a nisu isti. Zašto? Odgovora nema! Osim onoga “ Moje misli nisu vaše misli”

U što proniknuti ne možeš, nemoj se niti truditi- uzmi svoj svakdan na svoja leđa-bila ona krhka ili snažna i … nosi.

Nosi – dok te ONAJ s “mislima” ne pozove i tereta te tvoga ne rastereti. Tad ćeš ujedno dobiti i odgovor zašto si svoj teret nosio ili zašto tereta na tvojim leđima nije ni bilo”.

 *       *       *

SUŠA

Srce ljeta, o Ilindanu, sparina, vruće do miloga Boga, muhe ujedaju- mogla bi i kiša. Ako i padne neće sama. U ovo doba godine rijetko kad je sama. S njom je grad i svaki jad- krupa- glupa. Samo nam još ona fali. A lijepo je ponijelo i loza i jabuka i breskva....baš bi bila šteta.
Rijeka je davno presušila, čatrnje popucale i još neobnovljene- prazne. Nema narod para za obnovu. I kuće su nikakve. Ni za njih nema para. Država misli da je i previše naklonjena “narodnim neprijateljina”, pa ti daje samo pravo da u svojoj ogradi usječeš vlastito drvo i od njega napraviš rožnik- osnovu za novi krov.
Nema obnove kao danas. A opet i danas kako kome. Više daju onima što su nam kuće palili nego nama. Možda je to i dobro.
Možda narod odseli u neke bolje i bogatije krajeve, pa će im još i zahvaljivati poput malog Jozina što mu nije išla škola, pa izučio mesarski zanat i sad svog profesora što ga je “oborio” svakog tjedna bogato nagrađuje dobrim komadom friške teletine. Kaže da prođo možda bi u doktore, profesore ja u inženjere pa kud onda- gledat od mizerne plaće u nebesa ili se usput još kakvim poslom baviti. Možda praviti vrečice za zamrzivače ili vesti kakve stolnjake za ugostiteljstvo.
Hajde dobro- sve zlo u tom bilo. Nego gdje smo ono stali, aha! na suši i kiši!
Ide narod u svojoj muci do Vjetrenice ( špilje iz koje za vrijeme ljeta stalno puše hladan zrak- nikad iznad 11 stupnjeva Celsiusa) s burilima na vratu ili leđima, provlači se kroz uske hodnike da se nekako dočepa na podzemnim jezerima vode. Rasvjeta im je upaljena guma! Dobro je barem se nešto vidi i uz pipanje će i vodu napipati. E onda pajdo moj teret na vrat pa doma. Šta ti je 5-6 kilometara s tridesetak kila na vratu- ništa sitnica.
A koliko danas po teretanama proliješ znoja zaludu?! Puno brate- puno, a niškoristi, osim vlasniku što te je pustio umarati se i zato platiti. Svukud se rad plaća, a ti eto radiš da bi platio.
E, jedne zgode trebalo narodu više vode, stoka žedna, a svaka kuća barem jednu kravu i konja. Znaš li ti pajdo koliko oni litara dnevno smaknu? Ne znaš! I bolje je. Znam ja. Puno brate puno. Seljani se nešto dogovaraju, jedan od njih ode šefu stanice priopćiti što su naumili, pa nek im Bog bude na pomoći. Otišli oni šefu pojasniti da to nije nikakav državni udar i bunt protiv vlasti, već nevolja brate- nevolja. Kažu da će stanuti na sred “pruge”- tako su kolosijek zvali, zaustaviti vlak i iz tendera (to je depo vode koji je tik uz “mašinu” i koji bi se trebao pretvoriti u paru kojom bi “mašina”vozila) uzeti koliko više mognu. Pjevalo se:
“Vozi gara što vozila nisi, staru babu i mene barabu”. Slabo će ona ikoga voziti ako joj žedni seljaci i zadnju kap iskape.
A neće valjda, znaju oni s koliko litara “mašina” može do prve “crpne stanice”.
Dobro je, šefa su uvjerili. Stadoše s granama zelenike na prugu i mašu li mašu.
Vidi vlakovođa da se nešto čudno događa i nema mu druge već “mašinu” zaustaviti.
Kako se “mašina” zaustavi navali narod na tender. Penju se k’o oni pljačkaši vlakova na divljem zapadu dok se nisu dočepali “vratnjika”. Prazni se voda brže od poštanskih sefova i što bi rukom o ruku nivo vode na rezervi. Gleda vlakovođa i isčuđava se. Što će vam vruća voda ljudi ako Boga znate. Pit će mo je pajdo, ohladit i pit i mi i stoka.
E vala odavno kruh zarađujem vozeći “mašinu”, ali ovo još ne viđo!
Nego bude li opet potrebe vi na “prugu”, grane u ruke i mašite stat ću ja vama opet!!!

Ravno, 24. srpnja 2020.

 *       *       *

RADANOV DUH

U vrijeme dugih zimskih noći kad zapadne dubok snijeg, a vjetar se zavlači u svaki kutak ovog malog hercegovačkog sela nedajući mira preostalom suhom listu na grabovim granama i borovim šišarkama, pa ih tjera iz jednog kuta u drugi stvarajući pri tom čudne zvukove nadnaravnog.
Kažu da se stoka uznemiri, lavež seoskih pasa umukne, a tornjaci dobro naćule uši znajući da bi se po ovakvom nevremenu vrlo lako mogao pojaviti duh čovjeka koji stoljećima u ovakve zimske dane posjećuje mjesto gdje je nekad sa svojim sinovima živio. Radanov duh - odavno u narodu poznat kao netko što ti neće nanijeti nikakvo zlo, ali će ti dati do znanja da je tu i da još uvijek traži nešto što do danas nije našao.
Radan je bio dojmljiv, krupan, brkati gorštak s rukama u kojima bi se tvoje osjećale kao da su od malog djeteta. Izborano lice davalo je jos upečatljiviji dojam čovjeka koji je puno propatio i kojeg ništa više na ovom svijetu ne može iznenaditi i koji se ama baš ničega ne boji. Bila su to zloslutna turska vremena u kojima mu se najmlađe dijete - mala Mara razbolilo od sušice i vrlo brzo otišlo u Božije krilo, a dva sina kao dva mala anđelčića završila u korpama Janjicara i odvedena put Istambula. Dva starija sina odmetnula su se nakon toga događaja u šumu i više ih rijetko tko viđa. Jedino bi se kažu u Badnjoj noći pojavili u blizini svojih kuća gdje bi ne ulazeći u njih nekoliko trenutaka proboravili sa svojim ocem i majkom. Žena mu je od prevelike tuge za svojom djecom i onom što joj ih odvedoše i ovom što se u šumu odmetnuše i svojim malim anđelom svaki dan sve više kopnila dok se jedne baš ovako zimske snježne noći nije preselila u mire Božije.
Radan ostade sam. Turci su ga znali često na muke nagoniti tražeći od njega da im oda gdje mu se sinovi kriju. Kažu da su im grdne muke zadavali. Presretali su njihove konjanike pljačkali ih te ih svezane s povezom na očima u sepetima pustali da ih konji odvedu tamo od kud su pošli. Ako bi ponekad dolazilo i do borbe nisu ih štedili, samo im više nisu vezali krpe preko očiju već bi ih onako beživotne preko sedla sputili.
Znali su ljudi u selu jutrom nalaziti ispred svojih vrata kojekakve stvari od hrane do robe i predmeta kojih su očito prije bili vlasnici konjanici što su spućeni ili s povezom na očima prolazili. I nije to bilo rijetko. Ma moglo se računati da samo od tih jutarnjih darova može selo ostati na životu. Svak je šutio i znao od kud darovi dolaze. Kažu da bi se u maloj seoskoj kapelici znali seljani noću često moliti za zdravlje braće koju ne vide ali za njih znaju.
I tako je to potrajalo nekolike zime dok jedno jutro Radan nije pred vratima svoje kuće našao mrtvo tijelo jednog od svojih sinova i krvavi trag koji je vodio u šumu. Cijeli dan Radan i seljani sve do smrknuća slijedili su trag - i ništa. Drugog sina nema. Ni traga ni glasa od njega, a zvali su vičući Ivvvaaaneeee, Ivaaaneeee.... Ništa.
Anđelka su sahranili, a Ivanu ni traga. Zaludu je Radan svake noći (jer po danu od Turaka ne bi smio) obilazio brda i doline tražeći barem kakav trag nestalog sina. Netko bi pronio vijest kako je na putu daleko od sela susreo konja s bezžvotnim jahačem. Vjerovali su da je to Ivanovo djelo.
Radan je čekao Badnju noć nadajući se da će se kao nekad blizu njihove kuće pojaviti mladić s dugim crnim uvojcima i pohitati mu u zagrljaj. Ali od zagrljaja ništa. Samo duga mirna tiha noć u kojoj samo možeš čuti pucanje zaleđenih snježnih grana i u daljini zavijanje gladnih vukova i Radan se uputi tražiti svog Ivana. Kažu da su seljaci negdje oko pola noći čuli neki neobičan zvuk sličan jauku i zavijanju, a u šumi se pojavilo svjetleće užareno stablo koje je lebdjelo iznad svih stabala i samo na horizontu nestalo.
Ujutro su seljaci našli otvorenu Radanovu kuću, a Radana nigdje. Nema ga dan, nema ga dva, nema ga čitav mjesec. Tek na godinu oko Božića kad su snježne oluje znale zamesti selo pročuje se glas kako su djeca vidjela svjetleće stablo i oko njega troje male djece oko koje se sklupčala jedna starica, jednog krasnog mladića i jednog gorostasa kako to stablo nosi i nesto traži ......!

Studeni 2017.

 *       *       *

Kud ja tud i ona (korona)

Ja iz kuće ona zamnom, ja u pekarnu ona zamnom, ja u tramvaj ona u tramvaj, ja na pos’o ona na pos’o, ja u bolnicu da mi je prepasti, ona samnom u bolnicu, na boji se ni kirurga ni internista, malo pred zaraznim zasta al’ i tamo uđe, ja na psihijatriju ona prije mene, kaže njezini su već tamo, ja na policiju da mi je budalu prijavit, ona na policiju.Prijavljujem da me cijelu dan prati. Ko te prati? Pa ona me orati. Gdje je ona? Evo je kraj mene. Jedan zove hitnu, kaže za psihijatriju je, drugi donosi lisice, a ja u trk koliko me noge nose, jedva glavu spasi’!

Ja na aerodrom- hoću što dalje. U avionu ona kraj mene. O muko moja, kud god ja tud i ona. U Ameriku, eto i nje, u Rusiju, eto i nje u Rusiju, ja u Koreju i ona u Koreju, u Japan i u Japanu me ne pušta, u Australiju, Afriku svud ona za mnom.
Ja u Kinu, ona neće. Što nećeš u Kinu. Šta ću tamo od tud sam i došla. Ja na Novi Zeland, a ona me čeka. Stani bona. ‘Ko si i šta hoćeš od mene. Jesi li muško ili si žensko, kud te vrag zamnom nosi!

Ne znam. Kako bona ne znaš. Fino. Ne znam. Ne znaju ni tvoji dok ne namire 18 godina. Zašto bi ja znala? Zovu me Korona. Pa onda si žensko vrag ti sreću odniio! Al’ moji su muško. Kako muško. Ko te rodi. Ne znam pitaj. Evo pitam. Pitaj njih. Ko su oni. Ni to ne znam. Pa što znaš jadna ne bila. Znam samo da si me po cijelom svijetu proveo. Mene i miljarde mojih prijateljica koje su bile samnom, samo ih ti nisi vidio. Vidio si samo mene, a i to ti je dosta. Svud sam ja njih posijala i zadatke podijelila...
Majke mi ću te ubit... evo ti na....

Kad me nešto opali po glavi. Sve sam zvijezde vidio. Šta uradi Janje bila jadna, ubi me noćas. Kako i neću cijelu noć nekog vraga hvataš po zraku, nešto trabunjaš nekud hodaš evo me sad i udari, majke mi ako se ne smiriš zvat ću policiju. Ne policiju žalosna ti majka, samo me Božinoviću ne prijavljuj, noćas sam im jedva pobjeg’o........?!

 *       *       *
 
Ne mora biti svako zlo za zlo!
 

Pogodio nas je koronavirus. Nije samo nas, pogodio je čitav svijet. Je li to sotonsko djelo koje preko loših ljudi želi ljudima nauditi, ne znam!

Možda i jest. Ali se ne bojim. Evo i zašto?

Zato što sotona može zlu biljku zasaditi, može je zalijevati i njegovati, može ona i zlim plodom uroditi, a onda će je naš Stvoritelj jednoga dana samo uzeti pod svoje, nakalemiti je najboljim kalemom i biljka će Njegovim plodovima rađati i ljude hraniti.

Nemojo stoga svako zlo uzeti za zlo. Možda je Stvoritelj pripuštajući koronavirus nešto gore preduhitrio, a možda je i veće sukobe među narodima spriječio. Možda j i treć Svjetski rat “odgodio”. Sjećate li se uzavrele retorike svjetskih moćnika i zvona na uzbunu netom prije pojave korona virusa.

Danas se samo o koronavirusu govori, danas je samo on opasnost od koje strahuju i “veliki” i “mali”!

Je li taj virus prekretnica u ovom stoljeću, hoće li nas on “naučiti” drukčije misliti i drukčije živjeti? Hoćemo li iz ove krize postati bolji ljudi, čestitiji, vedriji, vrijedniji i Bogu zahvalniji?

Ne znam, ali bih volio da tako bude!

 *       *       *

Prosjaci i s(i)novi

Kao što su prije puno godina prosjaci krenuli u svijet, “naoružani” znanjem što bi im ga Matan na “briefingu” u glavu utuvio
pa onda s dobrim rezultatima učvrstili svoj status u grupi, a Matanu donijeli lijepu korist, “briefing” je i te kako dobio na važnosti. Doduše Matan ga nije zvao “briefing”, ali su rezultati bili dobri.

Tako i danas, u kakav god posao krenuli “briefinzi” su neizistavni dio uspjeha. Na jednom takvom našla se od nedavno i naša poznata gospođa ili gospođica (još nije utvrđeno) Corona. Evo kako je to toga jutra prije odlaska na posao izgledalo: Dobro jutro radni narode, vjerujem da vam je zdravlje dobro, a vi za posao horne. Pred vama je izazov i velika odgovornost. Od vas se drugarice omladinke očekuje veliki trud i veliki uspjeh naše radničke kljase koji ne smije da izostane, a sve na korist svima nama i našoj revoljuciji.

Drug Pajo Tong sad će da vam objasni kako taj posao najbolje da izvršite. Izvoli druže Pajo. Jutros će mo pojasniti neke činjenice koje će vam pomoći da u vašem radu polučite dobre rezultate. Morate znati kome i zašto dolazite, na kakve će te probleme nailazititi i kako ih u datom momentu riješiti. Imat će te razne mogućnosti, zalaziti u različite grupe i prostore koje čine skupine što se zovu ljudi. Oni su vam čudna živa bića i neće vam biti lako ući u njihove sustave, navike i živote, ali vremenom će te vi to shvatiti i u svome poslu uspjeti. Ne zaboravite da ste poprilično za svoje zdravlje sigurne jer oni još nemaju stedstva kojim bih vas kad jednoga dana u njih uđete mogli uništiti. Kad ste jednom u njima oni to zovu bolest, a to je zapravo vaše zdravlje. I što dulje u njima ostanete veća je mogućnost i vašeg uspjeha.

On će doduše značiti i vaš kraj, ali je vaša misija završena, a vi ponosne što ste našem vođi dale rezultate. Razna mjesta i razne skupine značit će i razne rezultate. Tako na primjer one čiji će zadatak biti vrtići i škole ( to su vam mjesta u koja dolaze djeca koju nema tko kući čuvati i mjesta na kojima ih uče između ostaloga kako se i protiv vas jednoga dana boriti), imat će slabije rezultate, ali i neviđene mogućnosti da svoj posao prošire na one koji vaš trud neće izdržati. Neke od vas doći će među radnike i seljake, studente i propalice, vojnike i policajce, sestre i doktore i na svu moguću mlađu raju kojoj će te zagorčiti život, ali će te im teško moći naškoditi. 

Dolazit ćete i u crkve. Tamo nećete nikoga naći osim te njihove svećenike što “u prazno govore”. Dolazit ćete i u trgovine. Ni tamo neće biti neke gužve. U njihove političke organizacije ali oni se znaju čuvati. U sudnice i urede, radione i salone.... koji će isto biti prazni. Svejedno vi tamo budite. Čekajte priliku i djelujte.

I sad dolazimo na one koji su nam najzanimljiviji i najdraži. Tamo je uspjeh zajamčen i tamo će ići samo one koje su se u dosadašnjem radu iskazale kao uzorne i vjerne omladinke. Ta mjesta zovu se starački domovi.
A što su to starački domovi? E to su vam drugarice moje mjesta u kojima žive stari i onemoćali ljudi. Najčešće bolesni s hrpom nekih tableta koje dnevno poput hrane gutaju i s njima život produžuju. Oni vam dolaze iz raznoraznih sredina i raznoraznih razloga. 

Neki su tamo zbog pomanjkanja kvadrata i manjka novca, neki zbog viška kvadrata a manjka ljubavi, neki zbog viška ljubavi( za novcem) i kvadratima najbližih, neki zbog nemoći, neki zbog bolesti neki zbog ludosti. Uglavnom svi oni imaju svoje razloge i nije vaše o tome glavu razbijati. Vaše je što prije u njih useliti i napraviti ono što se od vas očekuje. Od čega god umrli vaše ime će se spomenuti. Gazda će biti zadovoljan, a zadovoljne i vi, a tko to na svoj uspjeh i ne bi bio zadovoljan! A to što će te i vi glavom platiti nije uopće važno. Vi ste svoju “rolu” u svome životu odradile, pripremajući teren za neke druge drugarice koje će nakon vas doći, pa zvale se one “Covid 20 turbo”... ili nekako drugačije, manje je važno. Uvijek će biti onih koji će vas se bojati i od vas bježati, a vaše je “Pratiti, locirati, identificirati uhititi i gazdi isporučiti”

 *       *       *
 
Na Svetog Antu
Pored malene crkvice u seoskom groblju puno naroda…
 
Danas sam bio na svetoj misi na Brijegu. Sveti je Ante! Pored malene crkvice u seoskom groblju puno naroda- muška i ženska, djece i nešto staraca. Njih je sve manje, djece isto, ali se na ovakve svetkovine okupe pa ih ipak bude.

Za vrijeme svete mise pored mojih nogu (a bio sam na samim vratima od groblja na koja sam se mogao nasloniti i tih tridesetak minuta koliko će misa trajati lakše na nogama izdržati) ugledao sam jednog velikog mrava s još većim teretom ispred sebe. Sjedao nisam, kamen je još uvijek hladan, a to za nas muške može biti pogubno!

Vratimo se mravu. Pratio sam sv. misu, ali i tog mrava. Trčao je nesmanjenom brzinom čas u jednom čas u drugom smjeru, noseći teret od kojega nije mogao vidjeti “ni prst pred nosom”- tako barem ja mislim.

Odlazio bi u jednome pravcu da bi ga nakon koju minutu ponovno vidio izgubljena “u vremenu i prostoru” sa svojim teretom koji ne ispušta.

Nešto razmišljam. Našao hranu, valjda tu negdje u blizini, zametnuo se bremenom i nosi je u svoj dom. Tamo će ga vjerojatno pohvaliti kad donese teret veći od njega samog, a možda i neće, možda će mu samo reći: spusti to i idi po drugi!

Ako je znao za ovaj drugi scenarij možda namjerno krivuda tamo-amo sa svojim teretom umjesto da ga odnese kući. Paradira s njim praveći se pred ostalim mravima koji su svi redom manji od njega i sa skoro nevidljivim teretom jer su i oni za moje ostarjele oči teško vidljivi.

Trajalo je to njegovo nošanje – trajalo cijelo vrijeme dok je i misa trajala.

Uvijek u onih 1-2 metra kvadratna. Misa završila, narod otišao. Krenuo sam i ja, ali sam se ipak ponovno vratio. Želio sam vidjeti “moga” mrava. Ima li ga, nađe li put do kuće i što bi s njegovim teretom.

Dobro je – preživio je, nitko ga nije zgazio, ali nije dobro što još uvijek lunja bez veze. Kako mu teret ne dosadi. Što ga ne pusti i vrati se kući ili nađe kakav manji preko kojeg će vidjeti kuda “maršira”.

Gledam ga i tražim kakav mravinjak u blizini. Vidim jednog na dva tri metra od mjesta gdje je sada. Sagnem se, pustim da mi se popne na prst i odnesem ga do onog mravinjaka. Spustim ga na zemlju i čekam. Uđe! Laknu mi! Ali evo ga opet!

I to s istim onim velikim teretom. Valjda nije njegov mravinjak. Odnio sam ga na krivo mjesto. I nije mi bilo druge već ga ponovno na prst i na “početni položaj”.

Hajde moj mravac, evo te gdje si i bio, snalazi se kako znaš i umiješ, ja ti više pomoći ne mogu.

Lunja li još uvijek ili je pronašao kuću ne znam. Ako jest dobro je, ako nije – nije jedini! Kad li tad li – naći će je!

 *       *       *

FRA DOBROSLAV

Ako iti jednom čovjeku na svijetu odgovara ovo DOBRO- slav, onda je to našemu fra- Dobroslavu. Takvu ljudinu od čovjeka još ne upoznah. Jedan divan, pravi - krajnje narodni i dobrodušni fratar koji je imao vremena i lijepe riječi za svakoga. I za ono malo dijete što bi se motalo oko njegovog habita, do starca prikovana za krevet ili ljude i žene koje bi susretao bilo na ulici ili svome samostanu.
Dok je boravio i svoju službu vršio u Slanom rado bi navratio kod mojih roditelja, brata i nevjeste. Svaki taj susret bio je radost, na obostrano zadovoljstvo.
Prepričavali bi se tu razni zanimljivi i smiješni trenutci njegovog dugog fratarskog života. Za jednog takvog susreta pri blagovanju “što su Bog i kuća dali” fra Dobroslav Stojić im ispriča jednu zgodu iz Međugorja. Bio je ispovijednik. Pred njegovom ispovjedaonicom uhvatio se dugi red onih koji su fra Dobroslavu htjeli “istresti” svoje grijehe i tražiti oprost.
Pred jednom drugom gdje se je ispovijedalo na francuskom jeziku- nikog.
Kad eto ti naše Mare i ravno pred onog francuskog. “Parlez- vous francais” pita fratar. “Šta reče”- priupita Mara. Fratar ponovi. “Eto ti ga de” reče Mara “ovi čini mi se ništa ne zna”. Prekrsti se i ode.
I mimo onog cijelog reda, čim se podiže onaj što se ispovijedao, ravno pred fra Dobroslava.
“Neugodno meni radi svih onih što strpljivo čekaju, ali što mogu, (vidio sam je kako se vraća iz one “francuske” ispovjedaonice).
Kleknu Mara i prekrsti se, a ja je priupitah:
“Parlez- vous francais”?
Stade Mara, pogleda fra Dobroslava i reče:
“O Bože mi pomozi, što je ovo Blažena Gospe, ni ovi ništa ne zna”- u čudu se prekrsti i ode!
Ili jedna druga- još kao mladog tek zaređenog fratra zapalo ga otići ispovijedati u jedno daleko selo povrh Jablanice. “Ljetno doba, vrućina ja pozamašan- biva debeo k’o i sada jedva uz onu stranu izađo i dođo pred crkvu”. Narod čeka, među njima i jedna postarije žena ne baš dobre pameti priupita fra Dobroslava. “Koji si ti, ne viđoh te prije, a nisi ni neki mladi - nov”?
“Nisam”! odgovori fra Dobroslav. “A koliko bi ti meni godina dala”?
“Pa negdje oko sedamdeset, koja manje ja više”.
“E, pogodila si brate koda si mi u krštenicu gledala”- odgovori fra Dobroslav- smijući se od srca.
“Eto”- reče tad starica okrenuvši se pred mnoštvo. “Svi vi govorite kako ja ništa ne znam, a vidite da znam”!
I još jedan s Humca.
Ljetno doba, vrućina za ne izdržati.
Odjednom se naoblači, nebeske munje udariše počne padati krupa i svu onu ljetinu stuče do kraja. Što će jadan narod.
Nevolja, ali govore- “hvala Bogu- pa neka je, Bog dao Bog uzeo”
Stoji tu jedan postariji čovjek, seosko spadalo i pri malo manjoj pameti pa reče:
“Dobro dobro, samo vi Njega sokolite, pa će On opet”!

 *       *       *

DRAGI TATA I DRAGA MAMA

Evo nas u našem lijepome stanu već skoro mjesec dana. Mi se samo igramo, još smo mali, ništa vam ne možemo pomoći, ali smo bili dobri. Nismo vas ljutili. Slušamo vas i onda kad kažete: djeco dobro operite ruke, sjedite za stol prekrižite se molit će mo prije jela. To ranije nismo često radili- možda nedjeljom i za Božić, Uskrs...
Danas to činimo svaki dan. Znamo da je to dobro kad vi tako kažete. Naš braco i seka svaki dan s mamom uče pored televizora. Ja sam malo ljut jer ne mogu gledati crtiće, ali sam najmanji i moram
slušati. Zato ću mom tati čim dođe s posla skočiti u krilo i s njim se duuugo duuugo igrati. On će me bacati u zrak i samnom svake gluposti izvoditi. Sjedit ću mu na glavi i gledati vas onako s visoka. A bude li danas lijep dan možda nas mama pusti i vani. Moramo se dobro paziti da nam druga djeca ne dođu blizu. Mama kaže da je to opasno i da bi se mogli razboliti. A ja se bojim kad dobijem temperaturu. Moram piti one grozne sirupe i neke smrvljene tablete i čajeve. Ufff kako to mrzim. Ponijet ću i moju loptu, moj braco lijepo igra nogomet i mene će naučiti, naučio je i seku he he, najbolji smo. Tata nas uživa gledati. Dok se mi tako igramo tata će otići u trgovinu i kupiti nam hrane da imamo što jesti. Neki dan nam je donio i sladoled! Najbolji tata na Svijetu! Kako sam ga smazao. Bio sam cijeli od sladoleda ha ha. Svi su mi se smjali. Ma baš me briga što mi se smju, meni je bilo super.
Evo spušta se mrak, ne volimo mrak ni ja ni moj braco, seku baš briga, ona se ne boji. Striko nam je rekao da je sve isto kao i po danu samo što se ne vidi, ali nas je svejedno strahJoš malo pa će mo u krevet. Pomolit će mo se s mamom anđelu čuvaru, malo popričati, možda mama pročita i koju pričicu za laku noć, naš dida nam priča svaki puta neku drugu, a ja mislim da to on izmišlja samo mu nećemo reći .I u jutro opet iz početka. Ma kad će ta glupa Corona otiči više iz našega grada. Baš je dosadna, eto ni malo je ne volim, pa nek se ljuti koliko god hoće.
Voli vas vaš mali Borna
I nisam mali, mali je moj rođak Jona, ja sam veliki!

 *       *       *

BOŽE MOJ KAKO TI JE S NAMA TEŠKO

Netko mi reče da je ovakav ili sličan natpis vidio pored nekog puta kojim dnevno prođe na stotine automobila.
Ako je istina, trebali bi barem u ove korizmene dane diljem Svijeta pored svih modernih autocesta niknuti ovakvi natpisi.
Pa neka se ljudi zamisle: kako je to uistinu našem Stvoritelju s nama ovakvim kakvim jesmo: Licemjerni, bahati, nerazumni za tuđe potrebe i nevolje, spremni napraviti u svakome trenutku zlo svome bližnjemu ili mu u njegovoj potrebi i ljutoj nevolji okrenuti leđa.
Promislite na trenutak kako bi se kao roditelji s puno djece osjećali da neka od vaše djece obiluju, nerazumno trošeći i uživajući dok druga vaša djeca oskudijevaju i to do te mjere da nemaju što jesti, nemaju što obući i obuti, da su bolesna bez mogucnosti da im se medicinski ili na bilo koji drugi način pomogne.
Ne bi vam kao ocu ili majci bilo svejedno.
Vaše srce razdirala bi tuga nerazuma vaše bogate djece spram svojoj siromašnoj braći i sestrama.Vjerojatno bi pokušali tu vašu bahatu djecu urazumiti, moliti ih ( a vaša su djeca!) nagovarati i savjetovati kako bi njihovo srce omekšalo i njihove oči progledale.Možda bi od tuge i nemoći i umrli? Možda ? Zasigurno, ne bi vam bilo lako i ne bi bilo poželjno nikome u vašoj koži biti.
E, a sada zamislite kako je uistinu našem Stvoritelju? Kako mu je gledati da neka njegova djeca na ovome Svijetu obiluju, trošeći milijarde na debljanje jedući i pijući neumjereno, pa onda opet milijarde kako bi tu prekomjernu težinu skinuli dok mu druga djeca oskudijevaju i to od onih najmanji pa do onih najstarijih svakodnevo na desetke tisuća umiru od gladi ili od neke bolesti koju njihova braća u bogatim dijelovima svijeta uspješno i za kratko vrijeme liječe.
Mislite li da je Stvoriteljevo srce mirno ili se od tuge razdire? Mislite li da će o Sudnjemu danu ovi bahati proći bez kazne, a ovi siromašni bez nagrade? Mislite li da ste se u prilici popraviti ili ovako nastaviti?
Ma mislite što hoćete, ali na Božju pravdu jednoga dana ipak računajte !

*       *       * 

KRALJICA ELIZABETA

Kažu da ima stalnog kušača hrane. Prvo jede on, pa ako mu se svidi- jede ona.
Ima i rezača mesa i svoje kuhare koji je ako ide na put prate s kontejnerima birane
“domaće hrane”. Tu su i boce njezine vode.
Uz nju idu i “razgazivači cipela”, da njezine nježne nožice ne bi u novoj obući patile.
Ima ona i svog gajdaša koji je svako jutro u devet i petnaest budi svirajući pod njezinim prozorom. Doduše moglo bi je buditi i onih preko tisuću satova što po njezinim zidovima vise, kucaju i zvone, jer ih netko mora redovito navijati i pratiti da nebi brzali ili usporavali. Kraljica majka mora uvijek znati koliko je točno sati. Tako hrpa tih satova usput i ispraća vrijeme koje se više vratiti ne može. Takvoga sata još nema i neće ga ni biti. Tu su i čuvari njezinih nekoliko tisuća slika i tisuća minijatura. O čuvaru i timaritelju konja da i ne govorimo kao i vrsnim kuharima koji dnevno pripremaju obilje birane hrane za njezine pse......!
Ma ima ona svašta, a nema ništa!
Može izgledati zadovoljno, ma može i zadovoljna biti kad u šest poslije podne pije svoj Dubonnet i gin u omjeru 50% i 50%! Ili nakon porcije graha glasno prdnuti! Ali, tu nešto fali! Ja mislim da ona sve češće misli kako će brzo “Bogu na račune” gdje neće biti ni silne posluge i još silnijih bizarnih zahtjeva razmažene bakice. Doduše trebat će i na to malo pričekati. U međuvremenu raspast će se i nježne nogice i srebrna frizurica. Neće biti ni namještenog osmjeha, glamuroznih šeširića ni smiješnog klanjanja. Samo četiri tamna zida i .... mrak! To njoj neda mira i to je vjerojatno muči, za razliku od nas smrtnika koje to isto čeka, ali smo mi već za života na to naučili!
Ma ne bi ti brate bio kraljica za sve na Svijetu!!!

*       *       *

CVRČAK ŠIME
 
Od kada zna za sebe i svoje pretke cvrčak Šime - valjda zadnjih pedeset i više godina - baštini ove borove i to prvi red do mora - u jednoj maloj uvali najljepšeg mora na svijetu.
Čuo je on to već tisuću puta od turista koji se u toj uvali kupaju.
On do duše i ne poznaje niti jedno drugo more do li ovo Hrvatsko, ali ako je vjerovati turistima, a zašto im ne bi vjerovao jer su to sve redom stranci i to imućni koji svoj godišnji odmor po njihovoj priči provode već godinama upravo ovdje - kupajući se u ovoj prelijepoj uvali.
On je svjedok ove, jer ranijih nije bio niti živ ( jest ali ne na kori bora) a iduću godinu sasvim sigurno neće dočekati. Od ranog ljeta pa do kasne jeseni ispod njegovog bora smjenjivali su se ljudi i djeca, lijepe djevojke i one u poodmakloj dobi, muškarci snažnih mišića i oni goluždravi što hodaju po plaži kao kakav uskličnik, debeli i mršavi, zdravi i bolesni, mirni i veseli, trijezni i pijani. Koliko li je samo puta njegov bor pridržavao vesele strance koji bi malo više popili, a bor im u jednom trenutku bio dobar oslonac dok im se snaga i samopouzdanje ne vrate da bi svoj noćni put mogli nastaviti.
Jedne zgode već rano u jutro došla je jedna mlada austrijska obitelj s dvoje male djece. Dečka koji je mogao imati pet ili šest godina i curicu dosta mladu od njega. Pa možda je njoj bilo dvije do tri godine. Čim su došli nisu se ni skinuli u kupaće gaćice onaj malac reče tati.
Tata, tata pa gdje je više taj Cvrčak. Ti si mi obećao da će me na samom dolasku pozdraviti svojom pjesmom, a evo ga još nema.
Ne znam sine, prošle godine kad smo isto tu bili sjećaš se da nas je dočekao svojom drekom.
Ali ja se sjećam i da ti je išao na živce, pa si tražio da ti ga pronađem i uhvatim kako bi ga ušutkao.
Moždaje je to cvrčak zapamtio sad te prepoznao i boji se zapjevati.
Da tata sjećam se, ali ga nismo uhvatili a on je stalno pjevao.
Cijeli Božiji dan nije " uvlačio jezik u sebe ".
Sutra dan ponovno je bila ista melodija, a onda sam već na njegovu pjesmu naviknuo.
Nije se valjda naljutio na mene.
Ove godine ako se vrati na ovaj bor uhvatit ćemo ga i ponijeti s nama u Alpe. Tamo nitko od djece nema cvrčka i bit ću glavni. Možda ga i povedem sa sobom u školu kad na jesen pođem u prvi razred.
Ušutio se Cvrčak - nema glasa iz njega. A što ako ga zbilja uhvate i odnesu tamo negdje u te Alpe. Što li bi to uopće moglo biti. Saznao je slušajuci priču odraslih da je u Alpama jako, jako hladno, da ima puno snijega i da taj snijeg bude sve do kasnog proljeća. Sama pomisao na takvu zimu ledila mu je od straha krv u žilama.
Čovječe moram se pritajiti dok ovaj malac ne otiđe, inače ću morati cijelo ljeto imati " jezik za zubima ", a onda ništa ni od moje pjesme ni od moje drage ni od mojih potomaka.
Tri puna dana cvrčak nije pustio ni glasa, a onaj malac nije prestao dosađivati ocu s pričom o lanjskom cvrčku.
A da taj malac zna, a i njegov otac da cvrčak živi samo jedno ljeto i da on nije onaj " od lani"- možda bi ga pustili na miru i on bi mogao uživati u ovom ljetu kao što uživaju svi oni što su došli baš do ovog njegovog bora.
Jedno jutro uz njih četvero dođoše još nekih dvoje. Jedan stariji gospodin u bijeloj kapi i jedna dama s velikim bijelim šeširom na glavi. Izgledali su učeno.
Započela se priča baš o njemu- cvrčku koga eto nema.
Taj mladi par saznao je od tih ljudi što ni cvrčak nije do kraja znao.
Naime kad su im se požalili kako nema onog lanjskog cvrčka, gospodin s kapom im reče .
Dragi prijatelji vidi se da ste liječnici a ne prirodoslovci, pa ne postoji " lanjski cvrčak". Postoji cvrčak samo od ove godine i od ovoga ljeta.
A kad su čuli kako njihov malac ima nakanu uhvatiti cvrčka i ponijeti ga sa sobom u Alpe, samo što nisu crknuli od smijeha.
E ovako dragi prijatelji, moram vas naučiti malo bolje o cvrčku i njegovom životu pa ćete cvrčka i više voliti i više htjeti slušati. I neće vam više nikada pasti na pamet da bi ga iz ovog njegovog raja ikamo odveli.
Oooo kako mi je lahnulo.Odmah sam postao veseliji i mirniji. Nije sve onako crno kako sam u početku zamišljao. Gospodin s kapom spasit će mi život i život mojih potomaka. A priča i to istinita ide ovako.
Mi cvrčci kad nas mama kao male ličinke spusti na zemlju odmah počnemo s ukopavanjem.
Ukopamo se do metar dubine u zemlju i tamo ti ostanemo punih četiri do pet godina.Polako rastemo dok ne postanemo pravi cvrčci s krilima i jakim nožicana s kojima trenjem proizvodimo nama dragi zvuk, a nekima očito neugodni, ali kada saznaju istinu onda cijene više i nas i našu pjesmu.
Izađemo iz zemlje kao neki "podzemni ljudi" i odmah se penjemo na koru drveta gdje su i naši roditelji bili. Tamo počnemo nožicama proizvoditi čudan prodoran zvuk s kojim bi trebali primamiti dragu. Nekada to traje danima i tjednima, ali draga ipak dođe. E onda nakon parenja mi ugibamo a naša draga kroz izvjesno vrijeme ispušta ličinke koje će opet u zemlju i nakon pet godina naši potomci će ponovno cvrčati i cvrčati - doduše tu našu pjesmu malo tko će razumjeti i uvijek će se naći klinaca koji bi s nama u Alpe!
E, u Alpe nećemo pa makar cijelo ljeto držali " jezik za zubima "i ostali bez svojih potomaka .
Sve u svemu idući dan okuražio sam se i već rano u jutro počeo svoju pjesmu.
Došao je malac i ostali i kad su me čuli toliko su se obradovali da mi je bilo žao što sam i na trenutak o njima loše mislio. Toliko pažljivo su me slušali da bi u pauzi dobio i pljesak od ono dvoje malih i ono četvero odraslih .
Klinci su otišli, a ja sam nastavio sa svojom pjesmom do kasnog ljeta negdje tamo do Male Gospe , kad me je moja draga čula i došla mi. Rekla je kako je puno borova obišla i da joj je moja pjesma bila najdraža.
Bravo ja! Bravo Šime - bit će kroz koju godinu opet malih Šimuna!
 
I evo vam jedna korisna zanimljivost. Ako nemate mjerač temperature zraka i želite znati koja je temperatura, a blizu vas cvrči cvrčak samo izbrojite koliko puta zacvrči u jednoj minuti, oduzmi 40 , to podijeli sa 7 i dodaj 10. I to je sasvim sigurno temperatura zraka toga dana i na tome mjestu.
 
Ravno, 8.kolovoza 2018.

   *       *       *

TURSKI ZULUM

Dolaskom Turaka u ove do tada kršćanske prostore dolaze novi zakoni , nova vjera , nova kultura, novi problemi s kojima su se Hrvati stoljećima nosili.U tim burnim i neizvjesnim vremenima Hrvati su bili na stalnoj kušnji očuvanja svog identiteta i kršćanskih korijena.
Neki nisu odolili primamljivim pogodnostima prelaska na islam , pa su islam prihvatili kao svoju novu vjeru i novi identitet.
Koliko god mijenjali ime i vjeru gen je ostao .On se i danas nazire na licima njihovih potomaka.
Hercegovacki ustanak koji je počeo baš u ovim krajevima vodio je ondašnje katolički svećenik u Ravnom - don Ivan Musić.
Među njegovim najbližim i najodanijim pobočnicima bili su i dvojica iz moga roda, jedan s majčine, a drugi s očeve strane .
Pećko s majcine strane bio je dobar govornik i izvrstan organizator, hrabar i odvažan čovjek na kojeg se Don Musić mogao osloniti .
Drugi - iz loze Burića ( moj prapradjed) bio je Musićeva uzdanica I najbliži suborac koji je uz ostalo bio u za ono vrijeme vrhunski zanatlija - puškar.Popravljao je Turcima puške , a kad je došlo njegovo vrijeme zanat se i te kako učinio dobrim.Iz tog razloga Burići su dobili nadimak Tufekčići - puškari.
Na otkrivanju spomenika Hercegovackom ustanku u Gabeli dodijeljena mi čast taj lijepi spomenik i otkriti .

   *       *       *

NA DANAŠNJI DAN - 28. srpnja

U ovo “gluho doba noći” na današnji dan prije točno trideset i tri godine zazvonio je telefon u stanu mojih prijatelja u Monte Carlu! Bio sam sam. Moji dragi Njirići ostali su u Dubrovniku, a meni dali ključeve kako bi tamo besplatno boravio dok su moja supruga i moj mali Krunoslav na kardiološkom odjelu bolnice u Monte Carlu. Znao sam da su vijesti loše. Tko bi te u ovo doba noći zvao da ti nešto lijepo kaže. Na drugoj strani uplakani glas moje supruge. Nije morala ništa govoriti- znao sam! “Umro nam je- umro je naš Kruno”!
“O Bože moj, Bože moj”- jedino je što sam u tom trenutku mogao izgovoriti. “Eto me ženo moja- odmah dolazim”.
Prolazim u suzama pored čuvara zgrade
(Naime ta zgrada, a vjerojatno i ostale u tom kvartu imaju 24- satni nadzor i nitko tko nije stanar- stalni ili povremeni ne može bez njegovog znanja i odobrenja ući niti izaći), koji me ovoga puta ništa nije pitao i ništa tražio!
Izlazim na cestu koja vodi pored najpoznatije kockarnice na Svijetu. One u Monte Carlu! Plačem, molim i hodam!
Prolazim pored nje. Na jednoj strani iste ulice smijeh i radost razuzdanih kockara , milijunaša i njihovih dama, pored ulaštenih Ferarija, Mustanga, Rols Rojseva.... na drugoj- tuga. Nikada, kroz tih sedam dana boravka u gradu glamura nisam želio ući u taj “hram kocke i raskoši”. Nikada, pa niti turistički. Nisam ni kasnije kad sam dolazio u taj grad. Dok bi moji prijatelji ulazili, ja bih ostajao vani. Nikad se nisam mogao pomiriti s činjenicom da sam jedne noći dok se tamo veselilo, ja tuda prolazio u najtužnijoj noći moga dotadašnjeg života. Ne zamjeram ja tim ljudima. Svak ima pravo na svoj život i svoje veselje. Imam pravo i ja na moju tugu!
Kako sam se dočepao bolnice ne znam. Ušao sam u sobu, zagrlio moju uplakanu suprugu i zajedno s njom plakao, plakao.....koliko dugo ne znam. Nema se tu što govoriti, a ima. Ima, kada bi čovjek imao ono malo vjere- malo- poput gorušičina zrna.Hvala dragom Bogu da nam je to zrnce dao!
Dočekali smo zoru pored praznog krevetića i puno nade da će nam naš Gospodin dati snage i načina da ovu neizmjernu tugu savladamo. To jutro najprije sam otišao u crkvu. I pored nje sam svako jutro i večer prolazio, ali redovito u nju i zalazio moleći Gospodina da nam bude na pomoći. Toga jutra ušao sam s drugom nakanom. Molio sam GA da mi oprosti ako ga u svojoj tuzi uvrijedim.
Ako MU nepromišljeno zamjerim što mi je uzeo moje maleno dijete. “Bože moj, znam ja da je on Tebi potrebniji nego nama, znam ja da Ti zbijaš redove svoje anđeoske vojske, znam ja da je od danas i jedan moj među njima. Naš najmanji i najdraži!
Molim Te Bože pomozi našoj drugoj djeci.
Mome Božidaru Domagoju, mojoj Jeleni i mome Stjepku. Pomozi im da ustraju u svojoj vjeri i povjerenju u Tebe”.
Odmah nakon toga nazvao sam moju djecu i javio im tužnu vijest. Plakali su- ridali - “Zašto moj tata, zašto- pa po cijele dane molili smo na koljenima za našega maloga bracu da nam ozdravi- zašto?”
“Djeco moja zna tata da vam je teško i mami i tati je, ali imajmo vjere da je naš Stvoritelj učinio ono što je i za našega maloga Krunu i za nas u ovome trenutku najbolje! Moramo prihvatiti Njegovo davanje, a On će nam dati snagu u vjeri da i ove najtužnije trenutke, jednoga dana pretvori i u najveću radost”!
Znam ja koliko su oni svoga maloga brata volili- koliko ga željno dok je bio još u maminom trbuhu isčekivali. Kad im je mama jedne zgode rekla, a odugovlačila je bojeći se kako će to oni prihvatiti. Već su veliki- Božidar 15, Jelena 13, Stjepko 7 godina! Trebalo je vidjeti tu sreću kad su saznali. Božidar je mamu podigao i rekao joj : “ I ti si nas pustila cijelo ovo vrijeme da se ne radujemo.... hvala mama hvala, sad će nas ako Bog da biti četvero”. I bilo je!
Ima ih i danas, jer je mama rodila i peto- našu Krunu koja danas zajedno sa svojim mužem odgaja našeg malog Jonu s vjerom ( kao uostalom i svi mi) da imaju na Nebu moćnu zaštitu koju ne smijemo baš za svaku sitnicu nešto moljakati. Ali kad uistinu njegova pomoć bude potrebna znamo mi da naš mali patak neće zakazati!
Slava Ti Bože i hvala!
Danas će biti Sv. misa, kao i svake godine do sada, za našu obitelj, jer anđelu mise nisu potrebne. Uvijek su mi na pameti riječi sada već pokojnog don Ive Pavlovića (koji je našega Krunu i krstio i sprovodio) kada mi je nakon jedne takve mise prispodobio.
“Prijatelju moj za vrijeme Podizanja čuo sam jasan dječji glas kako govori -BLAGO MENI I MOJIMA- molim te imajte uvijek na ovaj dan Sv. Misu”!
I imamo je prijatelju, imamo i do kraja naših života će mo je imati!

    *       *       *

DEMOGRAFIJA NA MIŠLJENSKI NAČIN

Negdje između dva Svjetska rata u malom hercegovačkom mjestu Mišljenu domaćin uz ognjište nakon večere rasporeduje čeljad sto će tko sutra raditi.Djece ,nevjesta i unučadi puna kuća.
Jedni će okopavati njivu,drugi skupljati drva za zimu,neki cistiti kucu i oko kuce,neki kositi i skupljati travu neki .....i kad ih je sve rasporedio osta bez čobana koji bi trebao čuvati janjce.
Nema djeteta za čuvanje janjaca !
Najmlađi sin sto je sjedio sučelice ocu okrenu se prema svojoj ženi i reče joj.
E noćas ćemo ženo praviti onog što ce janjce čuvati.

Ovo je istinita priča koju mi je ispričao moj prijatelj Dragan Vukić, a ja je evo zabilježio da se ne zaboravi.

Ravno,ožujak 2018.

    *       *       *

NEVRIJEME
Prohladno jesenje predvečerje.
Nešto tmurnih oblaka iznad Vranjaka i Lipnice -dva naočita brda -kroz koje probijaju posljednje zrake Sunca na zalasku.
Stoka je u oborima, sita i mirna.
Lavež seoskih pasa daje do znanja potencijalnim kradljivcima - onima na dvije i onima na četiri noge da se plijena neće lako dečepati i da bi im bilo najbolje ostaviti se "ćorava posla".
Sve zapravo sluti na jedan uobičajeni
završetak jednog običnog jesenjeg dana.
U Ivanovoj kući brkati domaćin sa svoja tri sina i jednom kćeri raspoređuje sutrasnji dan.
Zna se tko ce u han ,tko u polje,a tko u brdo.
Znaju se i stopanjice ( kuharice) - njih rasporedivati i ne treba.
Njihov posao nitko drugi niti želi , a niti zna obaviti .
Nekoliko tigrastih mačaka i jedan žuti glavati macak vec su na svojim mjestima čekajući svoju porciju nakon sto čeljad završi skromnu
ali zdravu večeru .
Kruha ispod sača ima od jutros, sira iz mijeha ne fali, kisjelina u drvenom sudu - drhti , drvena zlica u njoj nikako potonut. Možes je nožem rezati .Danas je bio naporan dan.
U Hanu ima putnika namjernika i zapreznih kola - bit ce i nesto "gotovine", pa su Burići mogli sebi često priuštiti ovako dobru večeru .
Ima i jaja sa slaninom.
Ova je jedna od boljih!
Domaćin se prekrsti,blagoslovi jelo.Bogu se mole zahvaljujući mu na svim dobrocinstvima i preporučuju da nad njima i dalje bdije.
Želje često bas i ne budu ispunjene,
ali njihovo je moliti ,raditi- posteno raditi i dobru se nadati.
Najstariji Vide odmah nakon večere morat ce u han .
Mozda putnicima ustreba kakav caj s rumom ili dobra domaća loza,čaša vina.
U loncu ima i kupusa sa suhim mesom
Gladni neće biti.
Ostajalo se nakon večere malo i posijeliti ,žene bi uvijek imale posla u rukama - ili pletu ili vezu ili vunu predu.
Muški bi ponekad otišli kod susjeda na partiju domina i razgovor.
Eto noci !
Tamne i tmurne .
Počela je prokapati i kiša .
Krupne kapi odzvanjaju na limenoj natstresnici, pa ce sijelo potrajati nesto kraće nego li sto je uobičajeno
Najbolje je sto prije u krevet ,zasuškati se i dobro se odmoriti.
Negdje oko pola noći uleti Vide u kucu
probudi braću ii reče kako je pala ogromna kiša .
Iz hana nije mogao nosa promoliti sve dok nije kiša malo "jenjala".
Putnici su se malo uznemirili , jer su obilazeci konje i kola vidjeli da je voda prodrla u stalu, ali nista ozbiljno.
Ako kopita i budu malo u vodi nije
"smak svijeta ".
Han je smješten u sredini "okuke"
Oko njega obilazi makadamska cesta sto vodi put Stoca i dalje do Mostara.
Sve je to između dva velika brda:
Lipnice i Vranjaka.
Na Lipnici vododerina tko zna od kada koja se poput lijevka spusta bas prema okuki i hanu.
Izgleda kao da je tu od postanka Svijeta.
Han je kameni, debelih zidova s kamenim krovom napravljenim od tankih kamenih ploča sto bi se lako našle u ovoj " kamenoj pustoši".
Braća su ustala,oca su ostavili neka spava,a oni u han da budu pri ruci .
Zlu ne trebalo.
Tek sto su ušli u han, počne prava oluja praćena zestokom grmljavinom i gromovima koji su svuda okolo udarali .
Čim munja "raspara nebo"istog časa žestoko zagrmi i udari.
Po vremenu koje protekne od munje do groma znali su da je udario negdje u blizini.
Han je srećom posteden.
U jednom trenutku svi zacuju neki cudni sum, kao da se kamenje noseno vodom kotura.
Voda kroz han vec prolazi , putnici u strahu za svoje konje i kola po onom nevremenu vec su na nogama i žele ih po svaku cijenu izvesti na neko sigurnije mjesto.
Sigurnijeg mjesta do duše i nema
jer u okolici niti zgrade niti bilo kakva skrovista.
Svejedno odlučili su se izmaknuti nekoliko stotina koraka u pravcu Ljubinja.Na putu jesu, na kiši jesu.
Po glavi pljuska,ali nema potoka pod nogama.
Ovo ne sluti na dobro, rekose braća .
Ono kamenje i jezivi sum vode sve je bliže .
Kiša sve jača .
Kad munja sijevne i obasja brda
vide kako je bujica u lijevku sve bliže .
Nije bilo druge vec i oni za putnicima
Izmakli se i do kože mokri - čekaju .
U jednom trenutku prva " pošiljka"
kamena i vode zabi se uz strahoviti tresak u zid hana.
Nista. Han stoji - kao da ga je muha udarila.
U drugom naletu koji je bio jos žešći i bucniji padose prve ploče s krova, a u narednom bujica prekri skoro cijeli han.
Kao da se je nebo spustilo na zemlju.
Sudnji dan ! - Boze mi oprosti.
Čuje se samo lom, kamenje i voda sto sve brže i sve jače zasipaju han i u jednom trenutku cijela okuka pretvori se u jezero.
Munja zapara nebom., grom udari negdje po sredini onog jezera i uz strahovit lom počne nestajati- voda i s njom han!
Kao da nikada tu nije bio,samo potok i kamenje .
Za nekih pola sata kad se nevrijeme smirilo onako u mraku braća su mogla samo vidjeti da hana vise nema !
Nema ga, srušen i odnešen !
Samo temelji koji se i danas nakon toliko vremena naziru.

LA GOSPA

Moje selo svake godine slavi dvije feste.
Jedna je u proljeće za Mali Uskrs, druga pod jesen za Malu Gospu.Prva nije “fiksna” i svaku godinu manje više je drugog datuma, dok je Mala Gospa i onda i danas- dakle vazda osmog devetog. Samo se godina i ljudi mijenjaju. Neki umiru, neki se rađaju, al’ nas ima brate k’o mrava! Neka! Tako i treba. Da nas je Bogdo toliko i danas!
Još su ljetne sparine, mada je dan “okrač’o”! Prilika je to za seoske kicoše navući nase što najbolje imaju, ne bi li kojoj zgodnoj curi izmamili pogled ili kakav smiješak. U selu su bila i nekolika invalida iz Prvog svjetskog rata. Među njima i moj djed i njegov rođak. Jedan od njih ranjen je u Gjoru, drugi kod Trsta- na Gorici! Car Franjo se je potrudio svoje vojnike redovito svaki mjesec obdarivati skromnom mirovinom- malom, ali redovitom, koju bi ja i moj brat redovito dobrim dijelom u medenjacima i karamelama “stukli”, a ostatak bi nam dida prebacio na poštansku štednu knjižicu , za kasniji trošak. Ja sam s moje trošio i dok sam bio u Zagrebu, još je na njoj ostalo tisuću dinara. Propala država, propali i dinari. Neka!
Svakih nekoliko godina Franjini invalidi imali bi pravo i na dobre crne cipele s debelim đonom, kožne crne rukavice i štap. Lijep drveni ne nužno crni! Meni je moj dobri dida jedne kožne , crne poklonio 1961. kad sam krenuo u Dubrovačku gimnaziju, a druge 1995 kad sam otišao u Zagreb na fakultet.Eno ih i danas “k’o nove” pogotovo one iz 1965. “Box” koža- prava! Bit će dobre kad ih i ja mojim sinovima budem jednoga dana, ako Bog da, kao “ostavštinu”poklanjao! Zašto ja ovo sad napominjem. Kakve to veze s ova dva derneka ima. Ima, ima “bute vidili”!
Jedino bi se za Malu Gospu festa “preselila” iz sela na “stanicu”- tamo kud je vlak vozio. A kako vlakovi i nisu bili baš česti,mogla se ona ravnica koristiti kao lijepa šetnica. Tribina brate za “modnu reviju”, samo takva! Obuk’o bi svak što najbolje ima ili što je netom u paketu iz Amerike dobio. Bilo je tu, poglavito za momke i šarenih gaća i onih američkih na “pruge”, šarenih košulja, “perlon” i”najlon”......!
I tako jedne Male Gospe, dok je Sunce još bilo na obzoru preseli se festa i na “stanicu”.
Mrak se nije smio čekati, jer će tek za koju godinu doći struja i to iz onog agregata koji je svaku večer po tri sata Mata palio, a mi pjevali: “selo Ravno sjaji se k’o jaje Mata Burić njemu svjetlost daje”!
Dakle još za dana počeo je “stanični špalir”. U jednom momentu iz “prokopa” se pojavi naočita momčina s crnim šeširom na glavi, crnim cipelama koje nisu bile one s debelim đonom i na vrhu “tupe”već prave “šimi”- špicaste po najnovijoj modi- crnim ispeglanim hlačama i crnim zimskim dugim kaputom-
raskopčanim, na rukama su i one Franjine crne rukavice, doduše samo na jednoj, druga je bila na guzici s rukavicom u ruci, a ne na njoj!
Gleda narod, gledaju i cure, gledam i ja, a momčina uzdignute glave nešto sa svojim pajdašom raspravlja gestikulirajući s onom rukom bez rukavice- u ruci, znoji se i pri tom misli: “Bože moj fin li sam i obučen li sam”.
“Nema nitko kao ja”! I nema Prika! Nisi ti ni kriv što Mala Gospa nije u zimi nego baš u ljetu- a to je i jedina prigoda za pokazati što se ima!

Ravno, 25. srpnja 2020.

  *       *       *

RENT A LOPTA

Jedna seoska baraba skupila stotinjak onijeh dinara i krenula u biznis. Kupit će kaže loptu. Malu, gumenu- malo veću od klikera, pa će je iznajmljivati. Tko hoće igrati morat će platiti- dva dinara po utakmici uz uvjet da na prašnjavom terenu igra bos. Da bos! Zašto bos? Pa zato da svojom kundurom ne ošteti loptu, a što će prsti biti u ranama manje je važno- zarasti će! Lopta neće. Viš puta tiijekom utakmice
udarilo bi se nogom u kamen umjesto u loptu, ali u žaru igre takvom “incidentu” ne bi se pridavala neka važnost. S jedne strane pet s druge isto pet igrača. Kad bi i zadnji uplatio, a igralo bi se ‘ko prije zabije pet golova, moglo je početi. Nije bilo vremenskog ograničenja, pa bi momci igrali nekad i satima, jer oni peti jednostavno ne bi zabijali kako bi igrali što duže. Konac utakmice prije bi presudile rane na nogama nego li zabijeni golovi.
Bilo kako bilo u pet utakmica investicija bi se isplatila, pa bi bisnismen ili kupov’o novu loptu ili “pare slag’o”.
Jedne zgode došli neki novinari iz Oslobođenja u selo pa ravno na Igrište. Rekli im da se igra utakmica. Došli ljudi gledaju i čude se. Što ovo rade? Igraju! Čega? Lopte brate zar ne vidiš? Pa gdje im je lopta? E sad nas zaje....!
Sutra dan izašao članak: “bosi na prašnjavom makadamu igraju lopte, a od prašine ne vidiš ni loptu ni igrače”
Izašla i slika. Hajde se prepoznaj majčin sune. U onom oblaku prašine svak tvrdi da je to on i ne možeš mu dokazati da nije!
Jedino se vlasnik lopte sa sigurnošču prepoznaje. On je obuven, stoji sa strane i budnim okom prati da se što loše lopti ne bi dogodilo- barem dok se investicija ne isplati!

Ravno, 24. srpnja 2920. Iz sjećanja na djetinjstvo!

 *       *       *

ČOVJEK I NJEGOVE DOMAĆE ŽIVOTINJE

Bila su vremena u kojima si na ovim krševitim bespućima mogao ostati živ i pri pameti samo ako si imao: konja, kravu, psa, mačku, ovcu i “kamufliranu” kozu - koja te je doduše, ako je otkriju mogla odvesti u zatvor i pomaknuti prema dolje na društvenoj ljestvici podobnih. Za tu “društvenu prijevaru” i sama bi bila smaknuta. Jer, “ugrožavati socijalizam i tekovine revolucije” nije dopušteno - niti kozama!
Idemo po redu:
S konjem nisi bio umoran, a s kravom i ovcom gladan. S psom si bio siguran i zaštićen od velikih, a s mačkom od malih neprijatelja.
Vidiš zaboravio sam kokoš i pjevca - promaklo mi, a ni bez ovo dvoje ne možeš.
Koka daje jaja i dobru juhu ako je stara, a pjevac se trudi da kokošinjac uvijek bude pun bez obzira na društvenu klimu i međuljudske odnose, a i kokodakanje ima svrhu, kao i kukurijekanje, ako se na vrijeme želiš buditi i biti horan za narednu “dnevnu bitku” sa životom i s ljudima.
Bolji je i sigurniji od “zvonjarina”, jer ga ne trebaš navijati i na popravak nositi.
Doduše bila su to vremena kad se išlo u krevet kad i kokoši, a u “pijevce ustajalo”.
A danas se kokoši vraćaju doma “u pijevce”!!!
Konj je za tebe teglio- vukao, pa i onda kad bi s njim “magarac zapovedal”, nosio tebe i teret, okopavao i orao zemlju, za tebe trčao i činio te ponosnim kad bi trku dobio ili tužnim kad bi je izgubio.
A kad ostari, omršavi i “megdan izgubi” ostaju mu k’o i starim curama- Talijani!
Nije se zaludu pjevalo: “stare cure i mršavi konji sad će doći talijani po nji”.
Krava- s njom pak nisi bio gladan. Doduše nju si trebao prije dobro nahraniti da bi ona tebe prehranila. Puna kuća! hoćeš mlijeka, hoćeš sira (onog iz mijeha ili ulja, mladog ili suhog) kiseline i kajmaka, mlaćenice i hurde, maslaca, vrhnja....( imali smo i mi naše- “sira putra, sira putra, jajca i krumpira” samo naše nije išlo za “beli Zagreb grad” već bi ostajalo za našu “kućnu obradu”!
I ne za to što to mi ne bi znali prodati - taman posla, ni Židovi nam tu nisu ravni- znamo mi nekad i sami sebe prodati, a kamo li nebi naše “znanje i imanje”- već što bi i sami krepali od gladi.
Zato nam i trgovina nije išla baš najbolje sve dok se nismo- najeli!
E hajde sad pajdo da vidimo ‘ko je bolji u “prodaji i nagodbi”!
Dobro - idemo dalje- ovca je na redu.
Ona će ti isto dati što i krava samo puno manje-zato ćeš njih imati više. Uz to će te zimi grijati a ljeti hladiti (sjeti se samo bičalja koji te štiti i od vjetra i od studeni od kiše i od sunca...)
Imat ćeš toplu i obuću i odjeću. Doduše nećeš s njom moći na ”crvene tepihe”ali u brdo hoćeš!
Ovca je tiha domaća životinja - ona samo pase i bleji. Bleji kad se pastiru oglašava gdje je ili za svojim janjetom kad joj ga otmu i namjenu mu sudbinu ražnja ko i nekdašnjim pastirima za turskog zemana.
Bleje one i danas, za svojim potomstvom kad im u tuđi svijet ode, ali koga za to briga.
Jadna ovca - cijeloga života strahuje od vuka, a nastrada od onog što je čuva, jer manje više završi ili u njegovom tanjuru ili na ražnju. Dobro, barem ima pravo blejati i svom pastiru vjerovati, a kako će završiti manje je važno!
E, s psom i mačkom je već druga priča.
Doduše laju oni i mijauču kao i prije, ali u drugu svrhu i s dugim ciljem. Oni su ti se pretvorili iz čuvara i lovaca u kućne ljubimce. I jedno i drugo vode na uzici kad su u javnosti u “glumačkoj opremi” u zimskom i ljetnom modnom izričaju.
Stanuju u kućama sa svojim vlasnicima i uživaju pravo na nenasilje i rasizam.
Danas ti ovi novi “čuvari imanja” ne brane kuću kako bi netko nepoželjan u nju ušao, već brane tebi da iz nje izađeš- osim ako vodiš i njega sa sobom.
A mačka pored “mačje hrane” u trgovinama - da je ne imenujem jer bi me mogli optužiti za reklamu - više nema potrebe loviti miša za preživljavanje. Ona svom vlasniku s vremena na vrijeme donese po nekog i ostavi ga pred vrata, ne da bi se pohvalila, već da bi poučila “nižu vrstu” kako se za život lovi.
A onda ako se dogodi da vlasnik napusti ovaj svijet, a u kući je sam sa svojom mačkom - kad ga pronađu bit će to samo oglodani kostur i sita mačka, a ukoliko je vlasnik ili vlasnica s psom naći će samo dva kostura.
Pa sad ti reci da je danas kao i prije, da je danas bolje ili lošije nego prije, da si danas sigurniji nego prije, zadovoljniji nego prije?!
E moj pastiru dok si bio samo pastir možda ti je i bilo bolje, danas kad imaš i ti svog i svoje pastire možda ti je i gore samo to još ne znaš- nisi pajdo shvatio i to je tvoj problem od kojeg će te “kad li tad li” glava zaboljeti.
Ali - ima “analgetika”- farmacija radi!!!
A i po bolnicama ima mjesta!

Ravno, 8. siječnja 2020.

DAMJAN I SPASOJE

Dva dobra prijatelja Damjan i Spasoje i prijatelji dobre kapljice ostadoše jedan bez drugoga. Damjan se razbolje i umrije. Malo nakon toga razbolje se i Spasoje i završi u bolnici. Kad se malo oporavi i vrati iz bolnice dolaze prijatelji i rodbina. Obilaze ga i tješe govoreći mu kako dobro izgleda, kako se lijepo oporavio.... Dođe i Damjanov sin Ante- seosko spadalo. Hvaljen Isus Spasoje! Kako si?
Vazda budi mali, tako- tako, čini mi se k’o da sam malo bolje!
E, neka- nego nešto bi ja po tebi treb’o poslat mome ćaći Damjanu!
A što bi mu posl’o?
Pa jedan bocunić vina i malo rakije....
Donesi mali je.... ti zoru! Donesi!

Listopad, 2020.
Ps.
Sjećanja iz mog kraja (ovo je Spasoje Sentić)

 *       *       *

ČOVJEK I NJEGOVE DOMAĆE ŽIVOTINJE

Bila su vremena u kojima si na ovim krševitim bespućima mogao ostati živ i pri pameti samo ako si imao: konja, kravu, psa, mačku, ovcu i “kamufliranu” kozu - koja te je doduše, ako je otkriju mogla odvesti u zatvor i pomaknuti prema dolje na društvenoj ljestvici podobnih. Za tu “društvenu prijevaru” i sama bi bila smaknuta. Jer, “ugrožavati socijalizam i tekovine revolucije” nije dopušteno - niti kozama!
Idemo po redu:
S konjem nisi bio umoran, a s kravom i ovcom gladan. S psom si bio siguran i zaštićen od velikih, a s mačkom od malih neprijatelja.
Vidiš zaboravio sam kokoš i pjevca - promaklo mi, a ni bez ovo dvoje ne možeš.
Koka daje jaja i dobru juhu ako je stara, a pjevac se trudi da kokošinjac uvijek bude pun bez obzira na društvenu klimu i međuljudske odnose, a i kokodakanje ima svrhu, kao i kukurijekanje, ako se na vrijeme želiš buditi i biti horan za narednu “dnevnu bitku” sa životom i s ljudima.
Bolji je i sigurniji od “zvonjarina”, jer ga ne trebaš navijati i na popravak nositi.
Doduše bila su to vremena kad se išlo u krevet kad i kokoši, a u “pijevce ustajalo”.
A danas se kokoši vraćaju doma “u pijevce”!!!
Konj je za tebe teglio- vukao, pa i onda kad bi s njim “magarac zapovedal”, nosio tebe i teret, okopavao i orao zemlju, za tebe trčao i činio te ponosnim kad bi trku dobio ili tužnim kad bi je izgubio.
A kad ostari, omršavi i “megdan izgubi” ostaju mu k’o i starim curama- Talijani!
Nije se zaludu pjevalo: “stare cure i mršavi konji sad će doći talijani po nji”.
Krava- s njom pak nisi bio gladan. Doduše nju si trebao prije dobro nahraniti da bi ona tebe prehranila. Puna kuća! hoćeš mlijeka, hoćeš sira (onog iz mijeha ili ulja, mladog ili suhog) kiseline i kajmaka, mlaćenice i hurde, maslaca, vrhnja....( imali smo i mi naše- “sira putra, sira putra, jajca i krumpira” samo naše nije išlo za “beli Zagreb grad” već bi ostajalo za našu “kućnu obradu”!
I ne za to što to mi ne bi znali prodati - taman posla, ni Židovi nam tu nisu ravni- znamo mi nekad i sami sebe prodati, a kamo li nebi naše “znanje i imanje”- već što bi i sami krepali od gladi.
Zato nam i trgovina nije išla baš najbolje sve dok se nismo- najeli!
E hajde sad pajdo da vidimo ‘ko je bolji u “prodaji i nagodbi”!
Dobro - idemo dalje- ovca je na redu.
Ona će ti isto dati što i krava samo puno manje-zato ćeš njih imati više. Uz to će te zimi grijati a ljeti hladiti (sjeti se samo bičalja koji te štiti i od vjetra i od studeni od kiše i od sunca...)
Imat ćeš toplu i obuću i odjeću. Doduše nećeš s njom moći na ”crvene tepihe”ali u brdo hoćeš!
Ovca je tiha domaća životinja - ona samo pase i bleji. Bleji kad se pastiru oglašava gdje je ili za svojim janjetom kad joj ga otmu i namjenu mu sudbinu ražnja ko i nekdašnjim pastirima za turskog zemana.
Bleje one i danas, za svojim potomstvom kad im u tuđi svijet ode, ali koga za to briga.
Jadna ovca - cijeloga života strahuje od vuka, a nastrada od onog što je čuva, jer manje više završi ili u njegovom tanjuru ili na ražnju. Dobro, barem ima pravo blejati i svom pastiru vjerovati, a kako će završiti manje je važno!
E, s psom i mačkom je već druga priča.
Doduše laju oni i mijauču kao i prije, ali u drugu svrhu i s dugim ciljem. Oni su ti se pretvorili iz čuvara i lovaca u kućne ljubimce. I jedno i drugo vode na uzici kad su u javnosti u “glumačkoj opremi” u zimskom i ljetnom modnom izričaju.
Stanuju u kućama sa svojim vlasnicima i uživaju pravo na nenasilje i rasizam.
Danas ti ovi novi “čuvari imanja” ne brane kuću kako bi netko nepoželjan u nju ušao, već brane tebi da iz nje izađeš- osim ako vodiš i njega sa sobom.
A mačka pored “mačje hrane” u trgovinama - da je ne imenujem jer bi me mogli optužiti za reklamu - više nema potrebe loviti miša za preživljavanje. Ona svom vlasniku s vremena na vrijeme donese po nekog i ostavi ga pred vrata, ne da bi se pohvalila, već da bi poučila “nižu vrstu” kako se za život lovi.
A onda ako se dogodi da vlasnik napusti ovaj svijet, a u kući je sam sa svojom mačkom - kad ga pronađu bit će to samo oglodani kostur i sita mačka, a ukoliko je vlasnik ili vlasnica s psom naći će samo dva kostura.
Pa sad ti reci da je danas kao i prije, da je danas bolje ili lošije nego prije, da si danas sigurniji nego prije, zadovoljniji nego prije?!
E moj pastiru dok si bio samo pastir možda ti je i bilo bolje, danas kad imaš i ti svog i svoje pastire možda ti je i gore samo to još ne znaš- nisi pajdo shvatio i to je tvoj problem od kojeg će te “kad li tad li” glava zaboljeti.
Ali - ima “analgetika”- farmacija radi!!!
A i po bolnicama ima mjesta!

Ravno, 8. siječnja 2020.


buric 660x330
                            dr. Jure Burić
 

Kolumne - Iz dana u dan - pogled s juga Domovine

Iako je najprije zamišljeno da ovaj mali dio cyber prostora bude rezerviran samo za književni dio Burićeva stvaralaštva, ubrzo se pokazalo da bi to bilo manjkavo bez njegovih osvrta o aktualnim zbivanjima kod nas i u svijetu, i najvećim problemima i krizama kroz koje prolazi hrvatsko društvo u ovom našem ubrzanom vremenu. Njegove kolumne otkrit će nam znalca klasičnog formata, čovjeka velike energije i izuzetne hrabrosti, koji, kad su u pitanju domoljublje, čovjekoljublje, obrana temeljnih vrijednosti naše tradicije i identiteta – obitelji, kulture, vjere, dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganje za sve što je na tragu DOBRA, neće ustuknuti ni pred kakvim moćnicima i autoritetima ovoga svijeta. Najmanje pred onima koji će sve to a priori i bez ikakve dvojbe proglasiti najpogrdnijim nazivima i atribucijama kao što su: nazadno, zaostalo, praznovjerno, primitivno, homofobno, ksenofobno, nacionalističko, fašističko itd. Ne moramo se nužno složiti sa svim njegovim stajalištima, ali bi veliki propust bio i šteta, ne osvrnuti se na njegove poruke i dobro razmisliti o njima. Jednako za nas obične smrtnike kao i za one kojima je dato da upravljaju društvom.

Ante Bukovac

 

A ovako o svom radu govori sam autor:

KOLIKO

Koliko imam u svome izričaju uvjerljivosti, prihvatljivosti, znanja, duhovitosti, pameti ili ludosti?
Pa, imam upravo toliko koliko mi je Gospodin namjenio i namjerio dati. Ništa manje niti više od toga. Koliko god je i kako god je od Gospodina je!
Moje nije ništa osim ovog relativno dobrog mobitela, kojeg sam opet s njegovom pomoći kupio i posvojio.
I znamo to i ON i ja. Dobro je da to isto znate i vi koji me čitajući pratite i u mojim mislima podržavate. Nedaj Bože da iti jedna napisana riječ bude u neskladu s Njegovim skladom! Bude li je - dalje ne čitajte ili me opomenite!
Vaš Prika Burić

  *       *       * 

 

PRLJAVA AGRESIJA I KAO SUZA ČISTA POBJEDA

Jedno sijećanje je iza nas. Za koji mjesec prisjećat će mo se okrugle- tridesete obljetnice “krvavog Uskrsa” na Plitvicama u kojem je život izgubio hrvatski vitez Josip Jović. Prva žrtva Domovinskog rata! Onda će doći strahote Knina, Kijeva sela, stradanja Slavonije, Like, Zadra, Splita Šibenika, Zagreba, bezočnog razaranja Dubrovnika, Konavala, Župe dubrovačke i Dubrovačkog Primorja, masakra u Škabrnji i pada grada heroja (nije on herojski grad- kako neživo može biti heroj- on je grad hrvatskih heroja- onih mrtvih i ovih živih!) Vukovara! Europa će se susresti s najvećom masovnom grobnicom izmasakriranih ljudi (mahom bolesnika izvučenih iz Vukovarske bolnice) nakon Drugog svjetskog rata- Ovčarom i pri tome će ostati nijema i slijepa, kao što je ostala zajedno sa cijelim svijetom slijepa na našu tragediju diljem naše napaćene domovine. Skrštenih ruku gledali su neravnopravnu borbu Davida i Golijata u kojem im je na koncu David pomrsio račune. Svladao je i nadvadao Golijata- kao suza čistom pobjedom u kojoj je tom jadnom i varavom Svijetu iskazao svu hrabrost hrvatske mladosti i mudrost njihovog vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana! Da- hrabrost i mudrost protiv
prljavih zlodjela! I što je pri tome i te kako važno- hrvatski vojnik u početku razoružan i ponižen niti u jednom trenutku svojom nogom nije stao na tuđi teritorij. Borio se i ginuo samo na svome i za svoje!
Agresor je poznat i Svijetu i nama - JNA i srbocrnogorske četničke horde koje su imale svoje zapovjednike i vojnike. Pobilli su oni 7.263 civila i među njima 402 djece. Dobro ste pročitali- 402 nevine dječice. Kako si nevoljni Svijete mogao ovo ne vidjeti, kako ovaj zločin ne osuditi. Ne! Ti radije sudiš one koji su tu djecu i njihove riditelje branili!
Dječje žrtve ne uklapaju se u tvoju politiku
obrane tvog izopačenog djeteta- Jugoslavije! Ona je bila tvoj cilj i tvoja želja.Na našu sreću i vašu tugu- neostvarena! A, onda kad metci i granate utihnu, kad dođe mir vi slijepo, ali podlo hrlite u hitnu pomirbu. Pomirbu za koju se niti jedan od uvjeta za takvo nešto nije ispunio. Nema pomirbe bez istine! Nema istine bez činjenica koje ne želite vidjeti!
Nema oprosta bez kajanja! Nema ga i bez priznanja zločina koji ste počinili! Nema oprosta niti pomirbe dok niste za te zločine kažnjeni! Nema pomirbe dok niste svu štetu (koju ste jednom narodu učinli) platili! Nema pomirbe dok računi nisu čisti!
Nema oprosta dok se i zadnja žrtva vašeg zločina ne pronađe i dostojno sahrani!
A računi se pod tepih guraju, istina u vjetar baca! Samo vam je na pameti pomirba koje nikad- upamtite nikad neće biti dok se kao i u svakom uljuđenom svijetu sve ovo što nabrojah ne zgodi.
Nema klečanja, bez plaćanja- računa, nit oprosta bez pokajničkog gesta!
Shvatite to već jednom vi poslušni vlastodršci svakom osim svom narodu, da na ovakav način vrijeđate žrtvu, a nagrađujete agresora. Možda i dobijete neke nove prijatelje između ovih drugih, ali će te izgubiti svoje, one što su vam državu kojom upravljate stvarali i za nju svoje živote davali. Nedovoljno je napraviti tužno lice i izgovoriti slatkorječive rečenice- trebat će puno više i uvjerljivije od te farse i prijevare!
I da zaključim: drž te se reda, evo ovoga koji ću vam napisati. Nije težak- lako se pamti -
PRIZNANJE ZLOČINA
OSUDA I PRESUDA ZLIČINCIMA
KAJANJE
MOLBA ZA OPROST
PRONALAZAK SVIH UBIJENIH I NESTALIH HRVATA
NAKNADA ZA SVU ŠTETU KOJU STE PROUZROČILI (i onu po logorima logorašima i onim progonjenim i prognanim po zbjegovima. Orjentacije radi samo ona materijalna i ona izgubljene dobiti je oko tristo milijardi dolara- onih Američkih)
Tek onda klečite i u kolonama sjećanja stupajte koliko god hoćete, ako hoćete a i ne morate!
Bez ovih uvjeta pomirba će biti “na vrbi svirala”- pa gospodo kako hoćete, punoljetni ste- odaberite!
Vjerujete li da ste odabrali pravi ili krivi put?
Niti trenutka ne dvojim da ste dovoljno pametni i sve ovo znate, pitanje je samo
na koji ste se put odlucili?
To izgleda samo znate vi i dragi Bog, ali dobro pripazite da pod okriljem mreže bijednog klijentelizma ne povučete za sobom i sve one čestite ljude koji će vam povjerovati!
Nas izgleda samo Providnost može spasiti i izvesti na pravi put!

Studeni, 2020.

  *       *       * 

TEORIJE ZAVJERA: Danas mnogi olako prihvaćaju laž za istinu

Možete li se uopće sjetiti broja teorija zavjere samo u recimo zadnjih godinu dana? Bilo bi glupo nabrajati ih i još jedanput im davati na važnosti.
Bilo ih je, slažemo se, kao što će ih i u budućnosti biti, u čemu se opet slažemo! Navest ću samo jednu, onu davnu, o upitnosti slijetanja Amerikanaca na mjesec! Pa zar mislite da bi Rusi prešutjeli takav skandal, kad imaju neviđene mogućnosti kontrolirati svaki pedalj tog nama najmanje udaljenog nebeskog tijela! Pitanje je koliko takvih teorija ima uporište u argumentima, dakle dokumentima.
Jedina koju do sada priznajem je ona u atentatu na američkog predsjednika Johna Fitzgerald Kennedya, . Jedina ona ima dokaze, dok sve ostale dokaza nemaju ili su nedostatni!
Danas mnogi olako prihvaćaju laž za istinu. Raspamećeni ljudi nerijetko uzimaju “zdravo za gotovo” raznorazne izmišljotine koje im se serviraju, a onda se s tim izmišljotinama bore i s njima žive.
Davno je rečeno da je najispravnija stvar ona koja se s malo riječi zna pojasniti. Pa vi sada odlučite je li s manje riječi danas lakše dati prolaznu ocjenu za uspješno cjepivo koje su ljudi svojim znanjem stvorili, a koliko riječi bi bilo potrebno da bi ju osporili?!
Teško je u današnjem vremenu, kada svatko svakoga može kontrolirati, podvaliti nešto nečasno i opasno. Brzo bi se takvo što otkrilo, a onda bi za takve nečasne ljude značilo i kraj njihove karijere..
Prije bi se reklo da je na sceni “teorija” zapravo “praksa profita”, bezočnog i nemoralnog profita koji se uvukao svugdje i u svakoga. On postaje opasnost i za čovjeka i za države.
Kako odmičemo u budućnost sve više država ostaju ili postaju države sa svim svojim atributima državnosti, a njezini stanovnici njezini jedini i pravi čuvari. Stoga se može i očekivati kako nacionalnih država zapravo neće nikad nestati. One će opstati jer su jamac prava i slobode jednoga naroda koliko god se mi ujedinjavali i spajali.
A Amerika ili neka druga država vodit će najprije računa o sebi, a za ostale ih baš i neće biti odveć briga. Prema tome ona narodna poslovic, a one su uvijek aktualne i točne, „Uzdaj se use i u svoje kljuse“ i te kako je danas aktualna.

*       *       * 

STVARNOST

Živimo u svijetu u kojem već godinama gubimo vjeru. Živimo u vremenu u kojem su strah i beznađe zamijenili nadu. A živjeti bez vjere i voditi život bez nade znači polako umirati, najprije duhovno pa onda i tjelesno. Korona je samo dio podmuklog sotoninog plana kako će kolebljive i strašljive ljude odmaknuti od Boga, a privući k sebi. Iz dana u dan okruženi nevidljivim, podmuklim neprijateljem izmičemo na trenutak smrti strahujući da idućeg izmicanja više neće biti. Na sve smo spremni- i na maske i na rukavice i na distancu i na često pranje ruka i na svaki posluh koji bi mogao odgoditi susret s opasnim i “nevidljivim”!

Nesvjesno postajemo žrtve vlastitog straha koji nam se iz dana u dan stalno nameće i vrti pred očima. Ukoliko netko umre mlad, a bio je pozitivan na koronu- to postaje udarna vijest, kao da je to pravilo, a ne iznimka. Pa za Boga miloga umiru često i mladi ljudi na nogometnim ili drugim terenima, ali to nije pravilo već tužna iznimka, pa će mo se prema njoj sukladno tome i odnositi. Ne- ovdje je nešto drugo po srijedi, ovdje se pošto poto želi narodu uliti strah u kosti iz samo njima razumljivih razloga, ali već po malo i nama!

Bit će zanimljivo jednoga dana imati izvješće o stvarnom broju umrlih od korone (ne s koronom!), njihovoj životnoj dobi, tjelesnoj masi svim bolestima od kojih su umrli bolovali....

Niti u jednom trenutku ne želim zanemariti opasnost za pojedine ljude od zaraze Coronom, pa niti postotke smrtnosti bili oni 0,1 ili 0,2 ili više od toga, jer onome koga uhvati i od nje umre taj postotak je 100%!

Ali budimo realni i zaključimo kako to nije niti iz daleka tako opasno kako se u medijima prikazuje. “Znanstvenici” i oni bez navodnika “sole” narodu pamet svojim procjenama i ocjenama stanja u kojem jesmo. Umiremo ne znajući je li to od “prirode” ili čovjekove ruke. Olako prelazimo preko tvrdnji dobitnika Nobelove nagrade za medicinu (koji ju je dobio jer je otkrio virus AIDSA) kako je to umjetno stvoren virus na koji su se ljudskom rukom “ubacili” segmenti AIDSA!

Lako je meni “začepiti usta”, hajde njemu recite da zašuti!

Je li u sve ovo upetljana nevidljiva ruka moćnika koju poput virusa ne vidimo, ali je i te kako osjetimo. Je li u nečijem planu bilo rušenje Amerike u njezinom gospodarskom uzletu i čovjeka koji je za takav uzlet i najzaslužniji?! Tko je idući na redu, kakva je uloga vrha Vatikana u svemu tome, tko kome tamo “klipove podmeće”?

Sve su to na žalost pitanja za koje u ovom trenutku odgovora nemamo, ali bi ga uskoro mogli i dobiti. Hoćemo li tada “biti kući” i “pri pameti” - e to uistinu i pored najbolje volje ne znam!

Znam jedino da Bog povremeno pripušta čovjeku zlo- kušajući ga, ali s vjerom i nadom koje nam se želi oteti -sotoni i njezinim sljedbenicima uspjeha - na njihovu žalost- ipak nema

Studeni, 2020.

 *       *       * 

SMRAD

Kažu da je ispušteni čovjekov zrak zvan “prdež”svakome nesnosni smrad osim onome tko ga je ispustio. Njemu miriše!
Nedavno sam pohodio grad moje mladosti- tamo gdje sam proveo punu godinu dana studirajući prvu godinu medicine u Rijeci.
Stanovao sam odmah pored Piramide.
Idući prema mome domu prelazio sam Rječinu. Ne malo puta osjetio bi se neugodan miris koji bi se odmicanjem izgubio. Krenuo sam tim istim putem evocirajući uspomene na mlade dane.
Kako sam se primicao Rječini osjetio sam neugodu, nekakav smrad koji je što idem dalje bio sve žešći i nesnosniji.
Nisam sam pa sam pomislio da netko od
supješaka ne onečišćuje zrak. Pružim korak kako bih se odmaknuo, svejedno smrdi. Sad još i jače. Dobro kad prođem preko mosta nestat će. Ma kakvi smrad je još jači i nesnošljiviji. U jednom trenutku podignem glavu i na jednom neboderu, onom simbolom Rijeke, ugledam ogromnu
crvenu zvijezdu petokraku!
Ha to je to! Od tuda taj nesnosni smrad.
Pogledam ljude oko sebe, smrdi li i njima. Očito ne smrdi, jer jedini ja imam vlažnu maramicu na nosu.
E sad razmišljam ili je “njihov prdež” pa im miriše ili su na smrad naučili.

Ravno, 11. listopada 2020.

  *       *       * 

NE DIRAJTE MI LIJEVI RADIKALIZAM

Beljak nije nepismen. On nije neupućen.
On nije glup. On je u srži pokvareni mrzitelj svega hrvatskog. On je potencjalni ubojica emigranata i njihovih obitelji uključijući i djecu. On je opasan čovjek na lijevom političkom spektru. On nije čovjek “osebujnog vokabulara” kako ga je njegov koalicijski partner Bernardić pokušao braniti. On je čovjekolika spodoba što je izgovorila “premalo je Udba pobila emigranata” onih za koje Beljak drži da su krivi i za Domovinski rat početkom devedesetih u Hrvatskoj?!
Zamislite što bi se u našem medijskom prostoru dogodilo da je neki politički etablirani političar iz desne političke opcije izjavio kako je u Drugom Svjetskom ratu ubijeno premalo komunista!
Sva lijeva kamarila digla bi se na zadnje noge uz larmu koja bi trajala tjednima.
Bila bi to prva vijest u svim medijima što bi se tjednima vrtila, a zagovornik takvog izričaja ne bi bio “osebujni govornik”, već fašista čija bi politička karijera završila.
Primiri Beljače dok ti je vrijeme i dok te ne dohvati ruka preživjelih hrvatskih emigranata u kojoj će ti biti sve više nego ugodno.
Sram te bilo, kukavelji jadna, bahata i bezlična.

  *       *       * 

SAVJEST

Dok sam kao student u vrijeme “Hrvatskog proljeća” bio u istražnom zatvoru u Zagrebu, davne 1972 godine moj “cimer” koji je bio osumnjičenik za krivično djelo pljačke u jednoj poznatoj velikoj zagrebačkoj firmi na čijem je čelu bio reče mi: “ blago tebi, jednoga dana kada iz zatvora izađeš bit ćeš heroj i hodati ćeš uzdignute glave, a ja lopov pognute glave kojeg će ljudi na ulici prezirati”!
Razmišljao sam o tome i sažaljevao toga čovjeka, ali ga i uvjeravao da će opet jednoga dana kada svoje “odguli” imati priliku za pošten rad i čestit život.
Priznao mi je da u optužnici ima istine, ali puno manje od onoga što mu se tovarilo. On je naime prihvatio mjesto direktora nakon što je dotadašnji “odlepršao” u Švicarsku i tamo razvio “prljavi posao”
s bivšom firmom zgrćući ogromne novce.
On je bio poznati politički miljenik jugo- sustava radi kojega je u jednom ranijem trenutku Jugoslavija bila spremna “zaratiti” sa svijetom šaljući im poruku: “ ne damo našega Lazu”! a moj “cimer” žrtveno janje koje će odgovarati i za svoje i Lazine grijehe!
On se je uz “mrvice”, zadovoljavao
užitkom poslovnih putovanja po svijetu gdje je uživao u bizarnim iživljavanjima
po luksuznim restoranima poput onog
žderanja mozga živog majmuna! Užas!
Eto, on će trunuti u zatvoru dok će Lazo uživati u Švicarskoj!
Tako je to bilo nekad.
Nakon što je “odgulio” pristojnu kaznu moj
“cimer” dao se je na pošten posao. Otvorio svoju putničko- turističku agenciju i živio od svoje sposobnosti i poštenog rada.
A što je s ovim današnjim što za slična nedjela čekaju po zatvorima ili na slobodi
izricanje kazni za pljačku države?
Kaju li se oni? Hodaju li po ulicama pognute ili uzdignute glave. Je li ih sram za ono zbog čega su suđeni? Hoće li po izlasku nastaviti živjeti i raditi pošteno ili će od onoga što im policija nije pronašla u stanu ili garaži (mudri su oni- nije lako naći skriveno blago po stranim bankama i sumnjivim stranim kompanijama!) nastaviti lagodno živjeti dajući nam “roge”
ali i do znanja kako ipak nisu ni u laži “kratke noge” ,a kako i lopov može biti “pošten”!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

PRESTANITE NAS VIŠE SILOVATI

Prestanite nas više molim vas silovati sa svako satnim izvješćima koliko i gdje po Hrvatskoj i Svijetu ima zaraženih i u izolaciji od COVID-a 19. To već postaje zamorno, degutantno pa i zastrašujuće. Izvolite raditi svatko svoj posao, a nas samo povremeno- svakih pet ili petnaest dana izvjestite o broju, pa i onih umrlih, s jasnim pojašnjenjem o dobi i anamnezi umrlog, njegovoj kilaži i svim bolestima koje je u trenutku smrti imao. Sve drugo je prijevara, koja će vam se obiti od glavu ako već i nije, samo što to ne znate ili vas nije briga jer ste “veliki” i nedodirljivi, a “malima” ne morate polagati račune.
Samo pri tome pripazite da maloga previše ne omalovažite, jer kad “malome” prekipi mogli bi proći poput srba u “Oluji”!, jer su oni vršili nad nama teror mučenjima, progonima i ubijanjima, a vi nas terorizirate, mučite i polako ubijate vašim suhoparnim izvješćima, porukama i zastrašivanjima. Pa kako se više samih sebe ne sramite, kako vam ne dosadi uvijek jedno te isto “trubiti”!
Daj se već jednom uozbiljite!
Izvolite narediti što i kako se moramo ponašati i mi će mo vas pokorno slušati.
Selite više s tih ekrana!
Dosadili ste Bogu i čovjeku!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

“KAD UĐU”, “AKO UĐU”, “ NEKA UĐU”!

Odmah na početku pojasnit ću što to uopće znače ove dvije riječi pod navodnicima, najprije u onim normalnim, a onda u nekim izuzetnim okolnostima.
Čovjek bi morao za svaku od ovih triju varijanti biti spreman- pripremiti se i ne iznenaditi se.
Kad smo sigurni da će se nešto dogoditi - to je ono “Kad dođu”!- stvar je tvojih mogućnosti,tvoje organiziranosti i sposobnosti upravljati datim okolnostima, posložiti stvari po nekakvom redu i običaju spokojno i mirno čekati onog tko će ti doći i koga rado ili ne rado primaš. Upravo tako- htio ti ili ne htio eto njega na tvoja vrata, a ti se snalazi kako znadeš i umiješ. Pripremio si se i ti i oni okolo tebe na činjenicu kako ti netko drag ili mrzak na tvoj prag dolazi.
Do tebe je kako ćeš ga primiti i kakvim ga počastima dočekati. Bilo bi od tebe lijepo da to bude s osmijehom i pruženom rukom kako bi se došljak osjećao ugodno, a ti sigurno da ti se nista loše neće dogoditi od došljakove ruke koja je i veća i snažnija od tvoje. Neka je, bolje će te i sigurnije zaštititi!
Naravno da se to odnosi na dragoga gosta, ali isti rezultat i zaštitu očekuješ i od onog nezvanog, mrskog ali jakog, pa ne lezi vraže neka i to bude s osmijehom i pruženom rukom. Manje više sve je tu znano i nepoznanica ne bi smjelo biti.
Tako pripremljen, pognute glave dočekat ćeš neka nova vremena i živjeti neki novi život. Kakav? E to bi već ti meni trebao jednoga dana kazati!
“Ako dođu”- to je već nešto drugo, tu su sve mogućnosti otvorene, tu se i tebe pita, tu se možeš drugačije ponašati i na drugi način za dolazak gosta pripremati.
Može to opet biti pružena ruka, može i noga.Stisak može biti mlohav ili žestok, osmjeh mio ili upozoravajući. Imaš vremena o svemu razmisli. Možeš ga dočekati živ ili mrtav, veseo ili ljut, zabrinut ili oduševljen, iskren ili podal. Tamo ni ti ni tvoj gost nikad nećete biti posve sigurni jeste li prošli dobro ili vas zlo očekuje. Ono “ako” bit će uvijek otvoreno pitanje i nesiguran odgovor!
“Neka uđu”- e to je već nešto posve drugo. To se izgovara s radošću i veseljem, lijepim očekivanjem i sretnim krajem- to se govori prijateljima ( novim ili starim) koje se jedva čeka vidjeti i s njima za isti stol sjesti, pa bilo da se radi o proscima koji pred vratima tvoju zapovijed isčekuju ili glumcima, starim znancima koje jedva čekaš ponovno vidjeti i u njihovoj umjetnosti i bravurama uživati!
Ovo je bio uvod- “dug i širok” kakvi uvodi obično- nisu! Oni nas samo kratko uvode u neku dugu i zanimljivu radnju, a ovaj dugi u radnju koja neće dugo trajati!
O čemu se zapravo radi?
Kasna jesen 1991 godine - Dubrovnik je u pitanju. Dubrovnik je okružen- u blokadi s kopna i mora! Nakon višednevnih srbo-crnogorskih granatiranja kad su granate “od jutra do mraka” ili zujale iznad naših glava ili na naše glave padale, skupi se sve što je u ovome gradu upravljalo i branilo. U maloj vijećnici za istim stolom nađe se i zapovjednik obrane grada, biskup dubrovački, gradonačelnik, predsjednik Izvršnog vijeća, šef policije , ratni povjerenik Vlade RH za jug Hrvatske - ja, zatim ljudi i žene iz Civilne zaštite, Crvenog križa, Saniteta....i Slobodan Lang (danas pokojni) mirotvorac koji evo svoje usluge nakon Slavonije nudi i nama, samo ne daj Bože s istim završetkom. On se je naime - nakon što je došao u Grad s onim konvojem u kojem je bio i Mesić i prof. Padovan ispred HAZU-a
i mnogi viđeni ljudi iz Zagreba, a koji je “probio” pomorsku blokadu Dubrovnika- stavio meni na raspolaganje u organiziranju civilnog života u Dubrovniku.
Tražio je on od mene (stari lisac) i pismenu zamolbu za ostanak i rad koju je naravno i dobio, a onda je pospremio kao dokument jednog vremena koji će on jednoga dana ako ostane živ znati i upotrijebiti. S njim su i njegovi pajdaši Prosoli i Čuljak- vrijedni i pametni ljudi koji su i njemu i nama bili od velike pomoći!
Čim smo se nagurali i nekako smjestili u tu ne veliku prostoriju ( nije ona mala, nego je nas puno!) riječ uzima Lang i veli: “ Danas smo se okupili u ovakvom broju i na ovome mjestu kako bi se pripremili “KAD UĐU” postrojbe JNA u Dubrovnik.....”
Meni je već puknuo film, već krv navrla u glavu, ruke se zatresle i sva sreća da su podalje od govornika....?! Što se mene tiče taj sastanak je bio gotov!
Podigao sam se sa svoga mjesta poslao njega i one koji kao i on misle glasno i jasno u neku stvar, zaprijetio, izletio s tog jadnog sastanka zalupivši žestoko vratima. To je potpuno suprotno mome izvješću na HTV-u iz okruženog Dubrovnika gdje sam jasno dao do znanja: “Borit će mo se do zadnjeg kamena i zadnjeg čovjeka, pa kad pomisle da su i posljednjeg ubili izdiće se ruka hrvatskog branitelja i pomrsit će im račune”!!!
A sada ovako?!
Što je iza toga bilo na tom sastanku ne znam. Znam samo da je zamnom izletio i Gradonačelnik, inače moj dobar prijatelj, a ja u nevjerici uletio u jednu od prostorija na tome katu i uza zid odmah iza vrata ugledao prislonjenu sliku povrh koje je bio čavao spreman “za vješanje”- Titu. “ A tko tebe tu donese majku mu je....” i opalim nogom u njega da se je razbio u stotine komadića. Pokidah novu cipelu! Neka!
Ode cipela, al’ ode i Tito!
Tko ga tu donese ne znam (samo pretpostavljam, zapravo znam, pa neka to ostane samo za mene) ali zašto ga donese valjda znamo i vi i ja!
Umjesto da smo i raspravljali o onome “AKO UĐU”- mi odmah o onome “KAD UĐU”!- očito s vjerom predlagača koji bi nakon našeg “usuglašenja mišljenja” vjerojatno želio čuti i ono-“NEKA UĐU”!
E niti su ušli niti će ikada ući!!!

Ps. Naravno vjeran odluci da niti jedno ime iz Dubrovnika u knjizi neću spomenuti, osim nekih funkcija, pa koga bude zanimalo neka traži!

Dubrovnik, 14. listopada 2020. - po sijećanju nakon punih dvadeset i devet godina!

  *       *       * 

SILA
Upravo pročitah članak uzoritog kardinala Puljića i njegova razmišljanja o svjetskim silama i trećem entitetu.
“Nepravedno je ovo što ste učinili u BiH gospodine Holbruk”! Reče mu kardinal Puljić
“Ja znam da si ti u pravu, ali mi imamo silu”- odgovori silni Holbruk!
E moj gospodine Holbruk sad ću ja Vam reći ono što trebate čuti i što o vama mislim, pa shvatite kako hoćete. Kardinal Puljić je ili svjestan nemoći ili Božje poniznosti pa Vam se nije to usudio izgovoriti.
Pa nije to problem što vi imate silu, neka je imate- zato mi imamo srce i dušu - upravo ono što Vama fali! Problem je u tome što uz to nemate niti morala, a niti pameti.
Lako se na slabijem iživljavati, njega ponižavati i njemu zlo činiti. Gubite iz vida da će vam se sve to zlo jednoga dana vratiti i to s kamatama.
Tko ste vi da nama Hrvatima dajete entitet. Čuj molim te oni bi to nama dali! Pa mi smo ovdje prije svih ovih dotepenaca bili, živjeli i vladali. Svi vi koji tako mislite vrijeđate cijeli jedan narod Hrvata, svu njegovu povijest i kulturu, svo njegovo postojanje.
A Vama uzoriti Kardinale zamjeram što to niste na sva zvona stavili onoga trenutka, kad Vam je ta kukavelj to izgovorila!
I pored sve vaše sile gospodine Holbruk imajte na umu odgovor moga pretka kad ga je silni aga htio poniziti i zastrašiti, baš kao što to Vi danas činite pa ga upitao:” a kako vi to mislite živjeti i što mislite jesti”- rekavši saginjući se i uzimajući šaku hercegovačke zemlje koju stavi u sta i proguta -- “evo ovako silni aga”!
Aga je ostao zatečen i bez riječi- trebali bi i Vi !!!

Listopad, 2020.

  *       *       * 

KOGA PODUPIRE ŠPANJOLSKA VELIKA LOŽA MASONA

Svjedoci smo prijelomnih vremena i to ne samo ovih pod utjecajem COVIDA 19 i svim onim što taj virus nosi sa sobom, što je manje važno, jer će učinkovito cjepivo riješiti Korona- zavrzlamu, već onih u duhovnom, religioznom puno bitnijem protiv čega vakcine neće biti. Svjedoci smo i “podijeljenosti” ili “dupliranju” Duha Svetoga koji je sašao nad dvojicom rimskih biskupa papu Benedikta XVI i papu Franju.
Koliko je to u suglasju s katoličkim naukom i Biblijom ne znam. O tom bi trebali suditi znalci, a ne naklapati mi laici.
Koji je od Papa vjerodostojniji Kristovom nauku? Da li papa Franjo koji otvara širom vrata “gostima”, pozivajući se na Ktistovu riječ kako gosta treba sa svim počastima primiti (samo ovi našega Sv. Oca Franje i ne žele biti baš gosti, oni se čini mi se spremaju biti domaćini!) i svojom enciklikom “Svi smo braća” dodatno komplicira i onako bezvjernu Europu i u nju unosi Islam s previše liberalnih stajališta koja su sva većma u suglasju s Vatikanskom politikom. Doduše Vatikan ni u kojem slučaju Božje ne bi smio nuditi Caru!
Ili je pak Sv. Otac Benedikt XVI čije je ime po zašitniku Europe samo po sebi znakovito i koji se kao i njegov prethodnik
Sv. Ivan Pavao II protivi ekscesima globalizma i svim onim što taj globalizam sa sobom nosi.
Teško se s ovim činjenicama nosi obični puk, onaj koji je u prvom danu pontifikata Sv Oca bio pozdravljen na Vatikanskom trgu s “Bona sera” ili
osam godina ranije s “Hvaljen Isus i Marija”
U narodu je ostala jedna nedorečenost: je li Sv. Otac Benedikt XVI uistinu morao odstupiti radi lošeg zdravstvenog stanja- (jer evo ga hvala Bogu i danas pri pameti pa iz njegovog pera izlaze veličanstvena obimna teološka djela)ili je na taj nezabilježeni čin u zadnjih sedam stoljeća- primoran.
Ne očekujmo kako će mo odgovor na ova pitanja tako skoro, a možda i nikada dobiti.
Ostaje nam jedina mogućnost pogledati tko prihvaća nauk i poruke Sv. Oca Franje, a tko osporava Sv. Oca Benedikta XVI da bi kao mali vjernici mogli i sami nešto suvislo zaključiti.
Evo, recimo meni je teško prihvatljiva
poruka Sv. Oca Franje koju zdušno prihvaća Španjolska velika loža masona!
A zašto? Pa valjda zato što masonstvo i Krist nemaju ama baš ništa zajedničkog i što masonima u Vatikanu nema mjesta, a sve se bojim da ga ima!
Do kada? Pa do trenutka kad i Stvoritelju dosadi pa nas dobro “klepne po glavi” ne bi li opametili!

Listopad, 2020.

  *       *       *

“DIVIDE ET IMPERA”

Oduvijek je bilo i biti će: “Zavadi pa vladaj”- pa radilo se tu o crkvenim ili svjetovnim strukturama. Sotonini prsti uporno “švrljaju” i po jednima i po drugima. Nekad s manjim, nekad s većim uspjehom.
Ali kad se prsti približe rimskom Papi to je već ozbiljan znak za uzbunu i opravdani strah. Ne da bi sotona uspio, već da bi unio zrno razdora i posijao ga na Petrovoj stijeni. Nije stijena dobro tlo za nikakvo zrno, ali ono divlje zna se i u njoj ukorijeniti. Dovoljno je pogledati neke od neodržavanih gradskih zidina!
Tako je i ova izjava koja se pripisuje Papi Franji kako on tobože podržava istospolne zajednica i posvajanje djece u tim zajednicama jedno od takvih sotoninih zrna. Pod žurno se i sam Otac Franjo od takvoga tumačenja treba odmaknuti, a crkvene strukture o tome izjasniti!
Jer ako se dogodi da bi se po nekim zlim jezicima mogli u katoličkoj Crkvi zaređivati i homoseksualci, a da sama Crkva priznaje takve istospolne zajednice i odobrava posvajanje djece u njima, ja ću iz takve Crkve morati bježati, jer to nije više Kristova, pa samim tim niti moja Crkva.
Potražit ću Krista negdje drugdje, jer znam da Ga mora biti!!!

Dubrovnik, 22. listopada 2020.

  *       *       *

OKRUGLA ĆELAVA GLAVINA

Iz dana u dan, sve više i više zaokružuje se ćelava glavina s izbuljenim očima i začuđenim neshvaćenim pogledom u prazno- prateći tako salastu trbušinu koja zajedno s guzicom čini tugaljivu cjelinu u kojoj više nisi siguran što je ono prvo, a što ovo zadnje.
Slušajući što ovo prvo zbori, a ovo zadnje odgovara i nema tu nekakve velike razlike.
Samo što u ovom prvom dominira glas, a u ovom drugom smrad. Vremenom se funkcije smjenjuju zamjenjuju i usuglašavaju prostoru i potrebama, ali smrad ostaje smradom bez obzira na vrijeme i okruženje. Jednom je to davni socijalizam i studenti, drugi put friškija demokracija i generali. Glavina putuje i zbori, poručuje i izručuje- glasno i jasno! Prvi put u Zagrebu 1972. gdje je se čuje i uvažava, drugi put u Haagu gdje je se čuje i omalovažava.
A onda se glavina vrati do Zagreba pa zajedno s ovim zadnjim u duetu- glasa i smrada- počne čudnu priču u kojoj nas uvjerava kako su je zapravo ono prije pedesetak godina sa studentima u Zagrebu omalovažili, a ovo netom prije nekoliko u Haagu uvažili. To što je ovo prvo rezultiralo zatvorom, a ovo drugo slobodom nije bitno- bitno je da glavina misli kako joj vjerujemo i kako će vremenom smrad postati miris od kojeg će cijela država- zaudarati!

Listopad, 2020.

  *       *       *

DAMIR GRUBIŠA- MALI MANOLIĆ

Nije problem Hrvatskoj ostarjeli Manolić.
Problem su njegovi istomišljenici u “rodu i broju” poput ove kukavelji iz 1971.
Da bi se uopće komentiralo što ovo piskaralo želi poručiti, treba znati tko je to
Damir Grubiša?
E pa ja ću vam to iz prve ruke pojasniti vraćajući vas u vrijeme Hrvatskog proljeća i bunta hrvatskih studenata iz 1971 godine. Po onome što je i na kakvim sve funkcijama bio i kakva mu se budućnost smješila, a mi mu je pomrsili i malo odgodili dok ne dođe naše, a zapravo na žalost njegovo. Jer da je naše ova kukavelj bi odavna bila lustrirana zajedno s ovima koje u svom piskaranju nabraja. Njegovo je pa može što hoće i kako hoće, ali jamačno ne zadugo, jer će lustracija uskoro, a i biologija čini svoje.
Kao mlada nada komunističke kamarile ponuđeno mu je i po tome pitanju sve učinjeno da ga se instalira kao prvog studentskog prorektora u povijesti hrvatskog Sveučilišta. Dobro bi mu to došlo za životopis, a bila bi dobra i odskočna daska prema Titinim visinama.
Komitet ga je nametnuo kao jedinog i Bogom danog kandidata pišući u ondašnjem tisku hvalospjeve o tako reći več izabranom prorektoru. Nije se on bunio, već se ponosio komunističkim manirima nadobudnog omladinca. I sve bi to lijepo prošlo “ispod žita”, da moji prijatelji pok. Jerko Đerek, pok. Srečko Mandić, pok Matko Bradarić, pok. Jure Juras, pok. Ferdo Bušič i živući Ivan Zvonimir Čičak, Dražen Budiša, Goran Dodig, Ljilja Vokić, Ljerka Mintas, Zvjezdana Žnidarčić, Ante Žužul .....i još mnogi drugi nisu “skužili” što to Partija smjera učiniti.
E, nakon što smo se vrhunski organizirali i krenuli u neravnopravnu borbu s Grubišom i Partijom nametnuli smo svoga kandidata Ivana Zvonimira Čička i ....pobijedili!
Kako? Svakako! Trajala je ta borba, trajala sve dok studenti nisu završili u zatvoru. a njihovi protivnici na položajima. Položaji su doduše bili malo tijekom domovinskog rata “primireni”, a ambicije “ušutkane” dok nisu vidjeli da im se ništa neće dogoditi i da bez ikakvih strahova mogu nastaviti započete Yu karijere, poglavito što im je pod glavom bio Manolić i njegova klika, a i danas su- zato su opasni i bit će sve dok se ono s lustracijom ne dogodi.
Ima tu puno zanimljivosti iz tih “Proljećarskih dana”, a mene Bogu dragom hvala pamet još dobro služi pa bi Grubiši mogao i reći s kakvim je rezultatom u prvom i u drugom krugu izbora u Studentskom centru izgubio.
Porazno je to i ponižavajuće bilo i za Grubišu i njegove grube zagovarače!

Listopad, 2020.

  *       *       *

“BALKAN U PLAMENU- JUGOSLAVIJA- BAČVA BARUTA”

Ovo je nastavak nakon vrlo, vrlo kratkog osvrta na “ličnost” Damira Grubiše.

Grubiša kao školovani kadar još za Titina vremena vrlo umješno sa zavidnim riječničkim vratolomijama želi poniziti ministra Radmana, a sebe naravno uzvisiti. Analizira on svaku od njegovih jedanaest ili dvanaest točaka u kojima ministar dokazuje kako je dokumentarna serija ZDF-a “Balkan u plamenu- Jugoslavija - bačva baruta”-zlonamjerna netočna i jednostrana da bi na koncu i on dao svoj sud pozivajući se na povjesničara Goldsteine (jel’ to onaj što je u prostorijama svoga veleposlanstva u Parizu držao svo vrijeme zločinca Tita?!- al’ nema razlike od Goldsteinova Tita na zidu i Grubišina na srcu- oba smrde i oba zaudaraju) i njegovo kapitalno djelo “Jugoslavija 1918-2008.” I “Hrvatska povijest 2013. s recenzentima prof. Ivo banac i Akademikom Petrom Strčićem- koji su znali što rade. Naravno da su znali i to predobro kao što znate i Vi gospodine Grubiša! Žuljaju Vas i Vrdoljakove zabrane (u paklu rata) ulaska pojedincima na HRT...,možda Vas žulja što i Vas nije pozvao da budete glavni urednik vijesti na HRT-u?! Taman posla, Vrdoljak je pametan čovjek i pravi hrvatski domoljub, a ne Titin okot kao što ste Vi.
Poziva se on i na galamu gospodina Genschera od 4. veljače 1992. i njegove optužbe kako Tuđman “prenosi rat “ u BiH i to punih pet mjeseci kako je rat u BiH već uvelike otpočeo i to baš zanimljivo gospodine Grubiša u mome selu i na mojoj kući u Ravnom (1. listopada 1991.) Ne vjerujete? Dođite, nećemo Vam ništa. Ni dirnuti Vas nećemo, jer znamo što slijedi kad se nešto dira!
A u ovom vremenu dosta nam je straha
od gubitka njuha radi Korone. Taman posla još i s Vama rizikati!
Čudite se i zamjerate ministru Radmanu kako ne postupa diplomatski, pa se eto bojite da ne dovede u pitanje svoju školu i znanje. Nemojte previše brinuti, Vi i takvi kao Vi ovu državu i sramote i omalovažavaju i podrivaju, nanoseći joj neviđeno zlo.
A što drugo i očekivati od Titina i Bakarićeva miljenika do li ovo što danas ili ste jučer radili! Svaki od Vaših komentara na Radmanove točke rekao bi moj pokojni kum Šime zaslužuje pljesku (dobru šamarčinu), a kako je nasilje zabranjeno onda samo prijezir!
Čudno Vam je i zamjerate gospodinu ministru Radmanu što je reagirao puna tri mjeseca nakon što je ZDF-ov dokumenatac bio prikazan?! Možda je ministar očekivao kako će se javiti i taj monstrozni uradak demantirati netko s veleposlaničkim iskustvom države koja je napadnuta i njezinog Predsjednika (poput Vas naprimjer!) ili neki
nadobudni novinar Vama ne dragih medija, pa kad je vidio da ni od kuda “glasa nema”, morao se sam oglasiti.
I to s punim pravom i s pravim odgovorima.
A to što se oni Vama ne sviđaju uopće nije bitno, kao što nije bitno što ovu državu niti vole niti žele njihovih dvadesetak posto stanovnika.
Svi ste vi toliko minorni, nebitni mali miši koji iz dana u dan glođu šljanak noge velikana hrvatskog naroda dr. Tuđmana u strahu da se noga spomenika ne podigne i ne pričepi vas baš onako kako se zločesti miši pričepe!
Ali, samo vi živite u tome strahu i varavoj nadi kako vas nismo do kraja razgolili- a jesmo vjerujte nam baš do kraja!

Listopad,2020.

  *       *       *

GOSPOĐO HRGA I JA SAM IMAO TITU, SAMO JE MOJ IMAO POSVE DRUGU FUNKCIJU

Jednoga ljeta za vrijeme školskih praznika u neko srpsko ljetovalište u Lapadu dođoše djeca iz Valjeva sa svojim skrbnicima na ljetovanje.
Jedno se od te djece razboli. Peritonzilarni
absces je bolan i niti malo bezazlen.
Kako sam upravo ja imao takozvanu “pripremu”- a to znači da nakon radnog vremena svu brigu oko pacijenata ja preuziman- preuzeo sam brigu i oko tog djeteta. Napravio jedan mali operativni
zahvat i dijete smjestio na odjel.
Naravno s djetetom su bilia i dva njegova skrbnika.
Nakon par dana kad se je dijete oporavilo
otpustio sam ga i naručio za pet-šest dana na kontrolu.
I na kontrolu uz dijete ponovno ona dvojica. Uđoše u moju ordinaciju, obadvojica stadoše mirno, jedan od njih izvadi neki zamotuljak i svečano reče:
“ Druže doktore Vi ste naše dijete spasili i radni kolektiv je u ovih nekoliko dana dao napraviti specijalno za Vas ovaj poklon koji će resiti Vaš dnevni boravak”.
Prihvatim je poklon i kako se nisam nadao povečoj težini za malo mi ne ispade iz ruke.
Odmotam i ugledam malu, ali tešku Titinu bistu izlivenu u nekom sjajnom žutom metalu- zlato nije, na što me odmah upozoriše, ali jest zlatan- rekoše. Odglumim ugodno iznenađenje, jer samnom su i dvije medicinske sestre...zahvalim na velikodušnom poklonu i.... poklon odnesem kući.
Kažem ženi što sam dobio, a ona me priupita: “kud će mo s njim?”
“Šuti ženo, zamotaj u novine i s njim u špajz, nemoj da nam ‘ko vidi ovu sramotu.
Bacit ga ne smijemo A što ako dođe “kontrola” i ne nađe druga titu” ?!
I tako je naš drug boravio u špajzu, dok se u stanu nije pojavio miš. Mali miš kome nikako stati na kraj. Nađemo tik iza hladnjaka rupu iz koje je izlazio i začepimo nekom novinom, sve do jednoga dana kad me žena sa smješkom dočeka s posla.
“ E, znaš što ima nova?”-
“ Ne znam” rekoh misleći pri tom da je opet jedno od naše tada troje djece napravilo kakvu ludost.
“Drug Tito dobio funkciju”.
“Kakav Tito kakva li funkcija”- začudih se.
“Dođi i vidi” i odvede me do hladnjaka, malo ga pomaknu, kad ono Tito s glavom začepio onu mišju rupu.
“E neka sad ovo proglođu” reče.
I tako je naš Tito nas uspješno štitio od miša sve dok nije došla Hrvatska, a on bez našega straha završio u kanti za smeće.
Pokazivali smo ga samo dobrim i sigurnim prijateljima. Naš pok. prika Niko priupita moju ženu: “Pa kako si se sjetila, kako ti ova ludost pade na pamet”?
“ E moj prijatelju, dosadilo mi se boriti s mišima i čekati dok ovaj moj s malo cementa začepi onu rupu. Sjetim se Tite
, izvadim ga iz špajza i probam. Ama glava taman za onu rupu k’o da je za nju rađena”.
“E svaka Ti čast ženo bolju funkciju i nije mogao dobiti”!
Kakva se tek rupa mogla začepiti s onim s
Pantovčaka!

Ravno, 4.studenog 2019, a povodom tv razgovora s Mirjanim Hrgom, savjetnicom Predsjednice gdje govori kako je u njihovom dnevnom boravku visila Titina slika jer” otac je- veli -bio obrtnik i svak je u kuću zalazio”

  *       *       *

SKIDANJE KRIŽA

Zadnjih dana svjedočili smo skidanju križa sa Zagrebačke Katedrale. Jedan je skinut “silom” tj. potresom velike jačine, a drugi “milom”- izuzetnim ljudskim naporima.
Jedan pade na krov Nadbiskupskog dvora, a kud bi drugo, ta neće valjda na “Centralni komitet”- on je daleko! Hvala Bogu da ni jedan ni drugi nikoga ne ubiše ni ozlijediše. Je li pad onoga “silom” nekome poslao poruku i opomenu ne znam. To zna onaj na koga je pao. Ako jest neka se zamisli i opomenu prihvati. Meni neda mira onaj drugi. Onaj što “pade milom”.
Uza sve čestitke i uvažavanja građevinara i svih onih dragih ljudi čiji je trud rezultirao
uspješnim skidanjem i spremanjem na sigurno vrha tornja s križem- mene je u tom trenutku obuzela nekakva tuga i sjeta.
Zašto? Evo za ovo. Da mi je netko prije 55 ( pedest i pet ) godina kad sam u moj Zagreb dohodio rekao kako ću doživjeti stvaranje moje države Hrvatske i skidanje križa s Prvostonice, a da će narod pri ovom drugom likovati i aplaudirati ostao bih u čudu. Prvo čudo bi bilo kako ću eto za života dočekati stvaranje moje Neovisne hrvatske države, a drugo da će se u toj mojoj državi skidati križ! - i to onaj najviši- s tornja Katedrale. Unatoč svemu oboje se obistinilo. Država se stvori- križ se skinu. Na trenutak zanemarimo uspješni građevinski poduhvat, zažmirimo i zamislimo se nad činjenicom skidanja križa? Je li netko bio sretan što se križ uspješno skinuo ili je netko likovao što križa na Katedrali više nema?!
Ja mislim da je bilo i jednih i drugih. E pa radi ovih drugih ja bih recimo angažirao nekog uglednog katoličkog režisera ( a mi to vrlo dobro znamo) kako bi izrežirao dostojanstveno skidanje križa. Nikako se ne bih složio da se pri tome po Kaptolu razliježu stihovi “Ode radost” što bi ovi drugi vjerojatno i priželjkivali, ali protiv
“ALELUJE” ne bih imao ništa. Možda bih još dodao i koji lijepi domoljubni stih, a tih imamo na pretek!
I još nešto isto tako važno, angažirao bih i poznate krščanske arhitekte i umjetnike, da do vraćanja križeva i tornjeva na svoje mjesto “izmisle” neke lakše, a oku ugodne križeve koji bi resili našu Prvostolnicu, a nama dalo mira i sigurnosti kako ni u kom slučaju i ni u jednom trenutku nećemo ostati bez našeg znamena, naše vjere i radosti- našega KRIŽA!!!
Ps
Poznati Hrvatski kipar Nikola Šanjek prihvatio je moju ideju i sugerirao kako bi se na tornjevima Zagrebačke katedrale mogli postaviti privremeno lijepi križevi od maslinova drveta!!!

Ravno, 17. travnja 2020 kada se skidao križ sa Zagrebačke katedrale.

  *       *       *

KARDINALE BOZANIĆU JESTE LI SE UPITALI ?

Jeste li se uzoriti kardinale Bozaniću
upitali zašto križ s Vaše katedrale u vrijeme potresa pade baš pred vrata Vaše sobe iz koje onda niste mogli izaći?
Dobro, možda to nije istina, možda su to ljudi izmislili, ali je nepobitna istina da je pao na krov Nadbiskupskog dvora!
Niste?
E upitajte se!
Jeste!
Onda u redu! I koji je odgovor? Koji je to bio razlog i kakva poruka?
Vidite taj križ mogao Vas je i prignječiti- ubiti- a nije!
I neka nije- poruka je bolja od smrti!
Kakva?
Evo ovakva: nije li to radi onih silnih milijuna koji se nađoše na Vašoj knjižici na Vašem imenu, a ne na imenu Crkve, pa da nedaj Bože nastradate. Kome bi novci ostali? Vašoj rodbini ili našoj Crkvi?
Nije li možda radi one mlake ( da ne kažem bljutave) osude ratifikacije Istanbulske konvencije u kojoj ste dopustili da Premijer od svih vas napravi neuke budale što “ne znaju čitati”, pa ne vide što on vidi ili vi vidite što on ne vidi?
Nije li možda radi “tolerancije” na navedeni dogođaj uz prihvaćanje dvoličnosti političara koji u blagdanskim danima sjede u prvim redovima Vaše Katedrale, uredno primajući Kristovo Tijelo iz Vaših ruku, a netom prije toga natjeraše neke druge ruke da prihvate sotonsku Istanbulsku konvenciju?!
Nije li Vas možda Krist istjerao iz svoga doma, kao što ste vi isjerali vjernike iz Njegovog?!
Je li to možda bila poruka- idući Blagdan
Isusova Uskrsnuća neće Vas biti i to iz dva razloga. Prvi je uzdrmat ću temelje Tvoje Katedrale kao što si Ti uzdrmao temelje
moje Crkve- pa ću uz drugi sotonski znak
Corona virusa isjerati i njih i ostale vjernike iz Tvojih crkava?!
Ostat će te u svojim domovima virtualno prateći ono što ste trebali zajedno slaviti!
Je li ova zadnja pošast u obliku Korona virusa opomena i Vama i Vašem šefu u Vatikanu da će te ostati SAMI - baš onako kako je i Sveti Otac ostao SAM na ogromnom Trgu Svetog Petra pred Raspelom, Bogorodičinom slikom i Presvetim neku noć dajući nam svoj blagoslov protkan nadom u Kristovu moć

Sveti Oče
Eto Te na Trgu Svetog Petra
Sama
Obasjan svjetlom
A
Oko Tebe
Tama

A kada jednoga dana budete kod svoga šefa, ispričajte mu priču o križu, Istanbulskoj, Koroni i Marakešu - dobro o ovom zadnjem i ne morate- ovo je od Vašega šefa i krenulo!

  *       *       *

JESTE LI PRI PAMETI

Nije mi jasno, zapravo jasno mi je, a nije mi jasno?! Gledam sinoć na Tv ekranu glasnogovornika “Crkve u Hrvata” kako se zdušno pridružio obrani od Corona virusa priopćenjem o zabrani
Svetih Misa na sam dan ISUSOVA USKRSNUĆA. I to u cijeloj Hrvatskoj!!! Ma ni da trepne, a kamo li da zbog tih riječi suzu pusti.
“BOŽE MOJ, BOŽE MOJ K O M E SI NAS OSTAVIO”!!!
Ovim Tvojim bezdušnim sljedbenicima koji se u aktualnoj vlasti nisu uspjeli izboriti niti za Svete Mise na DAN TVOJEGA USKRSNUĆA!
A mogli su- mogli da su htjeli!
Kako?
Evo ovako: već mi je dojadilo i kritizirati i
“savjetovati”- sam sam na sebe ljut, pa ću navesti samo dva primjera kako su se dva lobija izborila za svoja prava, a jedan nije.
Trgovački lanci uspjeli su osigurati da ljudi pribave “tjelesnu hranu” za najveći kršćanski blagdan. Oni su ishodovali tri kvadratna metra po kupcu- pa koliko kvadrata u trgovini toliko kupaca.
Zašto niste vi ishodovali po istom principu
nabavu “duhovne hrane”
koliko kvadrata u crkvama toliko vjernika u njima.
Blagajnice u trgovačkim centrima s maskama na licu i rukavicama na rukama
bliži su vam od jednoga metra!
Jeste li vi mogli ishodovati da po istom takvom principu i pod istom zaštitom budu vjernici od ispovjednika?!
Ako je drugi moćni lobi ishodovao da 150 Saborskih zastupnika budu u jednom prostoru, jeste li vi mogli ihodovati više od pet koliko ih danas smije u crkvama biti?
Niste?!
Što smi mi kršćani zarazniji od ostalih?
A zašto niste?
Niste jer ste nesposobni, strašljivi i jadni!
Samo ne znam od čega je jači strah?
Od bolesti koju bi mogli dobiti ili što bi je mogli drugome prenijeti? Ili od “stare bolesti” ne zamjeranja vlastima.
Pitam se samo u ovim tužnim i teškim vremenima što bi bilo da su danas u Vatikanu Sveti Otac Ivan Pavao Drugi, a na Kaptolu blagopokojni Kardinal- Franjo Kuharić ili Blaženi Alojzije Stepinac.
Oni bi se jamačno znali izboriti za prava svoga stada i ne bi ga ostavljali u torovima sa sotonskim pastirima, već onim pravim
Kristovim što se ne boje ni bolesti ni vlasti!!!

Ravno, na Veliki Četvrtak 2020.

Ps
Rizikam da me ne izopćite iz Katoličke Crkve, ali što je život bez rizika?!
Samo probajte!

*       *       *

“VIDIO SAM NEŠTO STRAHOVITO”

Moj prijatelj Ivo, veliki poklonik astronautike i saznanja o nebeskim tjelima za boravka u Njemackoj na jednom predavanju Američkog astronauta(na žalost imena mu se ne sjećam) uspio se s njim upoznati i izmjeniti nekoliko riječi. Kad je astronaut saznao da je Ivo iz Međugorja upoznavanje se pretvorilo u prijateljstvo.Obećao mu je da će ga iduće godine posjetiti u Međugorju .
Tom prigodom mu je rekao : “ Ivo u vrijeme mog zadnjeg putovanja na Mjesec kad sam s letjelicom kružio, a moji kolege na njemu obavljali svoj zadatak , dok sam prolazio pored tamne - sa Zemlje ne vidljive strane Mjeseca vidio sam NEŠTO STRAHOVITO !!!
To što sam vidio reći ću Ti kada se iduće godine vidimo u Međugorju .
Što je to “strahovito”astronaut vidio Ivo neće nikada od ostranonauta saznati , jer je astronaut za nekoliko mjeseci iznenada - umro?!
A meni se čini da bi stvari mogle izgledati ovako: Sve što za vedre zimske ili ljetne noći na Nebu vidiš Bog ti je dopustio- gledaj i istražuj a što ne vidiš ostavi na miru. Doći će vrijeme.Saznati ćeš - ne žuri !
Danas mi rekoše kako se Kinezi spremaju sletjeti upravo na tu “tamnu stranu Mjeseca”.
Volio bih da to bude uspješno i da se živi i zdravi na Zemlju vrate (ako letjelica bude s ljudskom posadom), ali imam nekakav čudan predosjećaj?!

Prosinac, 2018.

  *       *       *

SJEĆANJA

Dobro, bilo je davno. Ipak je prošlo dvadeset i devet godina. Nije malo, ali nije ni puno. Za sjećanje ili za zaborav? Ovisno što želite. Ali bez obzira što vi želili dobro je zaviriti “tko to tamo peva”- o prvome listopadu 1991. Tko je toga dana napadnut i tko je bio napadač? Do danas mi je bilo jasno, od danas sam raspamećen. Doduše “Srpska laž” puno puta ponovljenja ne malo puta postaje i istinom. To povijest pokazuje i neke činjenice dokazuju. Strpljivo sam odtrpio taj prvi listopada, pa onda pričekao još dva dana čekajući da će se barem netko javiti, netko prokomentirati, netko usprotiviti. Na žalost po našem jadnom hrvatskom običaju samo- muk! Od nas glasa nema!
Što se zapravo zbilo? Evo ovako: prvog listopada 1991. pala je prva granata u ranim jutarnjim satima na Dubrovnik. Dobro je se sjećam, kao da je bilo jučer.
Upućena je sa srpskih položaja na Ivanici. Ima o tome i tonski zapis razgovora Božidara Vučurevića ondašnjeg Trebinjskog gradonačelnika i osuđenog ratnog zločinca Radovana Karađića.
Istoga dana počeo je rat i u BiH- ritualnim spaljivanjem baš moje kuće u Ravnom!
Ovo u Dubrovniku redovito se je obilježavalo, pamtilo, upozoravalo. Ovo u Ravnom samo mi “lokalci”- jer je za Aliju rat u BiH počeo kad su krenule padati granate po Sarajevu tamo negdje u proljeće 1992 godine!
Bilo kako bilo ostao je taj datum u sjećanju kao nešto ružno i tragično sve do dana današnjega kad nam se pridružiše i oni što su nas napadali, razarali i ubijali. Eto srbi tvrde da je baš taj datum njihova najveća tragedija njihovog “obrambenog rata”?! A kao argument iznose dogođaj gdje je nekoliko mladića u odori izgubilo glavu od granate koja pade među njih dok su čekali ručak. Kažu bacili je ustaše?!
S čime komšije? Za takvo nešto treba imati oružje, lovačka puška ne ispaljuje granate. Vidim njihovi se javljaju i optužuju kako je ta granata došla s njihovih položaja dokazujući i danas vidljivim tragovima od gelera i ne treba biti odveć pametan za zaključiti kako je to uistinu tako. Svejedno oni na Humu obilježiše baš taj datum kao najtužniji dan ratovanja. Naravno da ih razumijem- poginuli su mladi ljudi na pragu života, zavili svoje obitelji u crno, ali tko ih uistinu pobi i tko ih u taj rat gurnu?!
Naravno da s te strane nikada neće doći suvisli odgovor, nikada kajanje za zločine koje su počinili- nikad priznanje da su oni ušli u naše kuće, a ne mi u njihove!
Je li u pitanju samo zaborav, javašluk, neozbiljnost ili neka nevidljiva ruka sa svim tim umješno dirigira. Jedne budi druge uspavljuje pripremajući jednoga dana teren i novu laž koja bi trebala postati vremenom istinom- da su Ravnjani spalili
Veličane (srpsko selo u Popovom polju) figurativno rečeno, a ne obratno!
Istina je kako se na te njihove tvrdnje oglasio i dubrovački gradonačelnik gospodin Mato Franković ustvrdivši da pomirenja nema dok se takve laži plasiraju. Bravo gradonačelniče!
A vi drugi? Što vi kažete, što poručujete i u konačnici čemu se,na ovakvu nezaintetesiranost, uopće nadate?!

Ravno, 3. listopada 202

 *       *       *

LOMIT ĆE SE KOPLJA I PADAT ĆE VLASTI

Uvjeravam vas , a ja sam posve siguran da će se lomiti koplja i padati vlasti, jer će sotonska Istambulska konvencija pomesti svoje utemeljitelje, kazniti svoje sljedbenike i dobro opomenuti sve one koji nisu u vrijeme ratifikacije jasno i glasno progovorili o ovome zlu koje nam je nametnuto. Što nisu od početka bili jasni i ne dvosmisleni u osudi nečeg što je i protiv Božjih i ljudskih zakona, što se nisu
bespogovorno usprotivili Vladi RH i svim njenim članovima koji su konvenciju zagovarali, a nas uvjeravali kako u Istanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije. Kako je sada ima! Kako je nakon toliko vremena vidješe Poljski biskupi, koji su je vjerojatno vidjeli i od samoga početka, jer ako sam je ja vidio, a ja sam obični građanin sa zdravom pameti kojih u Hrvatskkj ima na stotine tisuća, a u Europi na desetine milijuna, ali nisu smjeli ili nisu htjeli javno se suprostaviti ondašnjoj vlasti iz samo njima razumljivih razloga, čekajući neku drugu koja će biti na tragu njihovih saznanja i htijenja. Oni su to dočekali, ali će i odgovarati najprije pred Bogom, a onda i pred narodom što se nisu energičnije i jasnije izjašnjavali u tom vremenu ludila i gaženja ljudskog dostojanstva u kojemu su se nametali sotonski, a ne Božji zakoni. Dobro se sjećam da su u mome tekstu urednici izbacivali moju tvrdnju kako je to sotonski posao misleći da je riječ prejaka i za vlasti uznemirujuća. Pa što hoćete, da sotonu nazovem anđelom i prijateljem. Nikada!
Jer to je moj neprijatelj i neprijatelj cijelog ljudskog roda, pa pjenite se i galamite koliko hoćete!
Hoće li i naši biskupi opametiti ( i nije istina da su osudili Istanbulsku zdušno i
beskompromisno, pogotovo nakon izjave kako ne znaju čitati i razumjeti sve blagodati Istanbulske, a zapravo sotonskog pamfleta koji smrdi na daleko)!
Jeste li svjesni kako je to nešto najgore što nam se dogodilo od Domovinskog rata na ovamo. Koalicija s Pupavcem “mala je beba”u odnosu na ovo!
Već tada sam im poručio: “zagrmi Kaptole”- da zagrmi- nemoj šaptati, zaprijeti inicijatorima, nemoj ih milovati i još i u crkvu puštati obasipajući ih pažnjom “vjernika iz prvih klupa”, budi Kristov vojnik, a u toj riječi sve je rečeno- VOJNIK, ne sluga!
Čekate li možda i vi vrijeme kad će na vlast doći onakvi kakvi su u Poljsku već došli? Ako čekate načekat če te se! Kako ne shvaćate da ste vi Vlast, a ne oni kad je u pitanju obrana Božjih zakona. Vi ste tu Kristovi vojnici, a oni beznačajne sluge. Shvatite to već jedanput za Boga miloga!
I nećemo mi vjerojatno nikada stopama poljaka. Puno je tu razlika i puno zavrzlama- od one s vlasti do one sudske.
Mi smo imali prigodu čuti što narod hoće kada je želio izaći na referendum koji su nam nekažnjeno ukrali. Ali nije kasno!
Evo ti prilike ZAGRMI sada kad nisi onda!
Traži i ti reviziju ukradenih Kuščevićevih potpisa,pa bude li istina da smo pokradeni
kazni svoga vjernika, oštro i za primjer kako takvo zlo više nikada i nikome ne bi na pamet palo!
Ako u tome ne uspijemo- budite vi inicijator skupljanja novih potpisa, kako bi bez velike procedure i čekanja nemogućeg
NAROD rekao svoje, NAROD koji je iznad svega a jedino malen pred BOGOM!!!

Dbk. 18. rujna 2020.

*       *       *

SVI U BIJELOM AL’ IM FALE PRUGE

Vidi Marića, vidi Butkovića, vidi Ćorića!
Svi u bijelom izdanju - i oni i dama!
Jedni bi dali sve na svijetu za pedo ili centimetsr više, drugi za malo “muškije lice”.
Zato se prvi kočopere, a drugi puštaju bradu e da bi nadomjestili ono što im majka priroda nije dala i što ne mogu kupit!
Ali su zato za stolom važni, bez kompleksa i skrupula kad je u pitanu žderačina i trošenje našega novca.
Tu im ravna nema. Još kad je pored njih i
“ Kninska kraljica”- sreći kraja nema.
Odišu zadovoljstvom i važnošću kakvo se samo poželiti može.
Do kada? Pa sve dok se ne razotkriju njihove zakulisne igre i gadosti koje sada umješno skrivaju. Dok neki novinar ne počne čačkati po njihovim životima njihovom džepu i njihovoj imovini.
Onda nastaju problemi, ali i nada da bi ponovno na okupu mogla naći ista ekipa, možda ne za onako bogatim stolom, ali zato u istoj odori, poput one sa slike, ali s prugama!

Dubrivnik, rujan 2020.

*       *       *

KATARINA PEOVIĆ SE PJENI

Neshvatljivo je kako odrasli fakultetski obrazovani ljudi mogu braniti najveće zlo na kugli zemaljskoj, od kad je svijeta i vijeka - crvenu zvijezdu petokraku. Ma nije bitna ta smrdljiva petokraka kojoj je svuda u Europi odzvonilo osim u Hrvatskoj.Bitna je osoba koja takvu glupost brani. Zar to nije dovoljan razlog posumnjati u zdrav razum jedne Saborske zastupnice koja takve ludosti ne bi smjela valjati. Ma nosite Vi gospođo ili gospođice (što li ste već) - doduše i ja pišem bedastoće, dovoljno je reći samo jednu riječ i sve je jasno i njoj i nama- drugarice Peović tu svoju petokraku doma, s njom se grlite i ljubite, ma spavajte s njom ili na njoj, a normalan svijet poštedite svojih nebuloza o “ljepoti” petokrake, jer je ta “ljepota” poubijala više ljudi od odvratnog fašizma. Da je pravde u ovoj državi još bi za ovakva trabunjanja i odgovarali. Sramit se ne znate crveniti još manje osim kad ste blizu “ljepotice”, pa Vas njezino crvenilo ne obasja- i kad
Pusti svoje zrake
Na Titine đake
Odzvonilo je i Titi i đacima i petokraki i komunizmu, samo što ste Vi smotani i neuki, pa to još ne shvaćate, ali polako
jer nekom od guz... do glave putuje saznanje kratko, nekom treba cijela vječnost. Ma baš me briga koliko će kod
Vas putovati - što duže to bolje, jer će i Vaša frustriranost i žal za petokrakom bit sukladna dužini tog putovanja, a Vi bijedni promatrač prohujalog vremena koje još samo čami u glavama poput Vaše. Vas definitivno treba žaliti, ali i zaobilaziti na putu- u širokom luku.

Dbk. 21. rujna 2020.

*       *       *

POŠTARICA JELA

Naša Jela radila je u pošti, a kako ti je radno mjesto određivalo i ime ona je bila
“Jela poštarica”
Bila je čistačica, spretna i temeljita. Znalo se da iza nje sve blista. Kad bi svi službenici uključujući i direktora napustili svoja radna mjesta i krenuli svojim kućama Jela bi se prihvaćala posla.
Nakon krpe i metle u njezinim spretnim rukama našle bi se i one tipke u centrali s kojima se uspostavljala veza sa svijetom.
Skopčala je naša Jela kako bi se ponekad mogla i nagraditi razgovorom sa svojima po svijetu. Zazvonio bi tad telefon u Splitu, Dubrovniku, Zagrebu, Ravnom.... pa i preko granice. Najprije bi to bio pojedinačni razgovor Jele i rođaka, a onda do malo i onaj pravi “konferencijski”- poput ovih sada kad se radi nekih okolnosti moraju održavati “konferencijski sastanci Vlade” ili neke druge važne institucije.
Sve bi njih naša Jela nazvala, “prespojila” i svi brate sa svakim pričaju, kao da su u Ravnom za sinijom u stojaćoj kući (za stolom u pušnici)- prijevod! Trebalo je to znati i “skopčati”! Sugovornicima nikako nije bilo jasno kako to Jeli uspijeva! A uspjeva, nema zbora!
Trajali bi ti razgovori dugo, sve dok se “svi problemi ne bi riješili i novosti saznale”! I sve je naravno besplatno, Jela časti, a i nju ne košta.
Nakon jedne takve “seanse” moj dida reče: “nastavi li ovako spretno, mogla bi naša Jela dogurati i do direktora”!

Puno godina kasnije, kad nema ni Jele ni direktora, pa ni Pošte!

*       *       *

PEOVIĆKA

Na koncu opet ja imam pravo, kao što i inače imam kad su “Titoisti” u pitanju.Nije se zlo zaustavilo na Riječkoj petokraki, ono juriša dalje. Danas se okomilo na dr. Franju Tuđmana osporavajući naziv Vojnog učilišta po njegovom imenu. S toliko zloće, nepristojnosti i mržnje danas je drugarica zastupnica Peović nastupila u Saboru da to počima i te kako zabrinjavati. I to ne zbog njezinih užasnih riječi, več zbog spoznaje da to ona govori u ime svih onih koji dijele njezino mišljenje i koji su ih svojim glasovima doveli u Sabor. Neshvatljiv je toliki izljev mržnje prema pokojnom Predsjedniku, bez kojega ona nikad ne bi imala mogućnost ovakvog govora i lagodna života. Tvrditi da je on “ratni zločinac osuđen u Hagu” je krvično djelo, moralna niskost i neviđena pakost za koju bi se moralo imati lijeka unutar Saborske govornice. Hvala Ti Bože što nisam u Saboru, imao bih tu bijednicu na duši.
Začepite gubicu ovoj ljudskoj spodobi i ne dopustite joj više ovakva vrijeđanja, provokacije i trabunjanja koja zaslužuju ujedno osudu i sažaljenje!

Ravno, 24. rujna 2020.

*       *       * 

RITUALNO OKRETANJE GLAVE

Ima jedan “pametni bradonja” koji vodi računa ne samo o svojoj bradi već i o svojoj glavi, pa dobro pazi kad tu svoju glavinu okreće, u kome smjeru i kako. Pripazite malo pa će te saznati na koju “glavinu” mislim.
Kad gledate čovjeka dok daje intervju i pritom gledajući u mikrofon izgovori nekolike riječi, pa onda znalački malo stisne oči, ali samo malo, skoro nezamjetno, pa onda tu svoju glavu okrene u blagom luku, blago nagnute glave malo u stranu, obično onu lijevu ne da bi “otkrio” kojoj političkoj opciji pripada, jer je već u “sumnjivoj desnoj”, već da bi pokazao vjerojatno svoj bolji profil- pa se onda znalački zagleda u daljinu- e to je taj! Bravo! Na dobrom ste putu! To je ta brada i ta “pametna glavina”!

Ravno, 25. rujna 2020.

*       *       * 

PAD NA ISPITU

Ne bih ja poštovani doktore Sersic ( gospodin kojega ne poznajem niti ga imam želju upoznati) pao na ispitu niti iz kemije niti iz fizike, jer svaki pučkoškolac znade da se isparavanjem morske vode dobije morska sol. Inače bi isparilo i onih oko 3 % što ih naše more ima. Uvijek sam naglašavao da je u ovome slučaju bitna temperatura i vlažnost, a ne sama sol. Ona je jamačno korisna kad na koncu inhalacija s tom vodom isperete sluznicu nosa i usta.
O ljekovitosti morske soli nećemo raspravljati, jer sve podatke o tom “narodnom lijeku” svatko može naći na stranicama interneta, bez velike “znanstvene muke”!
Drugi je par rukava što niti Vi niti itko drugi iz struke ili ne zna ili zna a neće reći: kolika je temperatura uopće potrebna da se taj nesretni virus uništi- kolika? I kolika vlažnost? Kolika? Tu ste imali prilku eliminirati me u samome početku mojih tvrdnji. Ja bih tada zašutio, “pokrio se po ušima” i shvatio kako nemam pravo. Ignoriranjem moje teze o korisnosti inhalacija samo mi daje za pravo vjerovati kako ona uistinu i pomaže.
Ali nije vam ni sada kasno! Neće meni pasti kruna s glave, ako mi dokažete suprotno!
Imajte na umu da sam ja cijeli svoj život temeljio na pravilu: “PRIMUM NON NOCERE” - (ovo NOCERE s naglaskom na drugom slogu, ako baš želite ispasti pametni)-
“PRVO NE ŠKODITI”!
Možda je poteškoća i u tome što moj prijedlog košta nula kuna, dok se na drugoj strani obrću tisuće miljardi- možda!

Ravno, 26. rujna 2020.

*       *       * 

ZID BOLI ILI “RAVNANJE TERENA NA POMIRBU”- NARAVNO ONU S FIGOM U DŽEPU

Bi li bilo “Bandićevih fontana”- bez onih imena sa “Zida boli” nekada u Selskoj cesti?
Naravno da ne bi!
Bi li bilo gradinačelnika Bandića da nebi istih onih imena na istim onim ciglama iz
“Zida boli”.
Naravno da ne bi!
Bi li bilo uopće Hrvatske da nebi tih časnih imena i onih tužnih majki i očeva koji ih tamo postaviše?
Naravno da nebi!
Pa zašto onda država dopusti, a Bandić naredi da se taj tužni spomenik neizmjerne ljubavi ukloni i duboko pod zemlju sakrije- da sakrije, a ne ukopa, jer je želja i smisao bila - ukloniti ono što bi ukazivalo na tragediju jednoga naroda pred očima nerazumnog, besćutnog, varljivog Svijeta i njihovih “demokratskih” vođa! Tada je sjedište UNPROFOR-a ispred kojega je niknuo “Zid boli” , bilo sinonim toga licemjernog i jadno Svijeta.
Mislite li da ih je bilo puno briga za taj zid?
Mislite li da im je bilo oko srca teško gledati imena na onim crnim i crvenim ciglama, pored njih prolaziti i o njima misliti. Taman posla! Nema “boli oko srca” kod onih što srca nemaju!
I nisu oni sami. Nije samo UNOROFOR želio da se taj “dokument i argument” ukloni ispred njihovih očiju i tamo negdje duboko u zemlju zakopa!
“Zid” je bio trn u oko i onima koji su zločin počinili, kao i njihovim istomišljenicima koji su se u to vrijeme po Hrvatskoj još i nadali zločinačkoj pobjedi i “Velikoj Srbiji”!
Micanje zida bilo je “ravnanje terena” tim
istimišljenicima za sutrašnju pomirbu ako plan ne usipje, pa čekanje na prvu priliku i novi pokušaj stare Garašinove želje i ideje.
Na sve ste računali zlotvori s jedne i s druge strane samo niste na jedno. Cigle milom ili silom možete u zemlju utjerati, narod milom ili silom natjerati da takvu sramotu i prihvati, ali nikada nećete zakopati Hrvatsku ideju, želju i odlučnost
za svojom slobodnom i nezavisnu državom koju će mo braniti, a u budućnosti padne li vam na panet ugroziti je vas zakopati i to preduboko, da ne smrdite i da vam se za svagda trag zametne!

Ravno, 27. rujna 2020
Uz sjećanje na 25. lipnja 2005 godine kada je Milan Bandić naredio uklanjanje “Zida boli”- koji možda i nije bio umjetničko djelo, ali niti umjetno poput umjetnih domoljuba i umjetnih mirotvoraca
kojih na žalost danas u ovoj “euforiji pomirbe” ne nedostaje!

*       *       * 

POZIV NA KOMEMORACIJU U DRESDEN

Potaknuti primjerom Premijero jedne Europske države koja je odala počast stradalim civilima agresorske strane nakon jedne uspješne skcije u kojoj je oslobodila svoj okupirani teritorij na kojem su okupatorske snage godinama terorizirale, ubijale i pljačkale domaće stanovnike, moja preporuka Europskoj Uniji za prijedlog saveznicima iz Drugog Svjetskog rata o datumu, mjestu i načinu obilježavanja sjećanja na zločin nad civilima Dresdena. Trebali bi biti pozvani Predsjednici svih Savezničkih država koje su sudjelovale u bombardiranju i izbacivanju preko 4.000 tona eksplozivnih sredstava na civile Dresdena 13. veljače 1945 godine ( od Amerike do Engleske) da tome činu nazoče! Preporuka je da se po prvi puta javno ispričaju njemačkom narodu tražeći oprost za ovo neviđeno zlodjelo u kojemu je pobijeno preko 100.000 nedužnih civila, mahom žena i djece, uništavanja kulturnih dobara i gospodarstva....,uz obvezno isticanje zastava na pola koplja u svim državnim ustanovama diljem savezničkih država na rok od tri dana. Nakon toga slijedit će isplata ratne odštete živućim žrtvama i njihovim nasljednicima za svu materijalnu štetu i duševne boli.

Dubrovnik, 29. rujna 2020.

*       *       * 

ŠTO JE VRIJEDNIJE

Što je vrijednije, nešto što se je pokazalo
vremenom loše ili ono što se je vremenom pokazalo dobrim?
Evo vam primjera. Tijekom ratnih i poratnih godina pa sve do osnutka slobodne i nezavisne Hrvatske države petokraka je stotine tisuće hrvata ubijala, zatvarala, mučila i maltretirala. Onda je pod istim tim znakom 1991. krenula agresija na Hrvatsku. Samo je nastavila tamo gdje je stala. Ubijala je petokraka zagrljena s kokardom Gorane, Blage, Jure, Ante....po Vukovaru, Škabrnji, Ravnom, Kninu, mostu na Bistrini, Dubrovniku......dok konačno nije dobila po repu, podvukla ga i poražena pobjegla glavom bez obzira. A onda se najprije na mala pa sada i na velika vrata vraća i poručuje: evo me tu sam opet među vama
ovoga puta kao umjetnički izričaj, a kad dođe vrijeme bit ću poticaj za nove zaljubljenike u mojih pet krakova i moju poput krvi crvenu boju.
Neka te petokrako. Samo se nemoj začuditi ako te ovoga puta temeljito ne satremo i duboko ukopamo da više ne smrdiš i ne zagađuješ ove Bogom dane prostore lijepe naše domovine Hrvatske!
To si naime i te kako zaslužila, a tvoji štovatelji prijezir i gad- jer ste jedno i drugo tuga i jad!
A sad ono drugo!
Kakav god bio pozdrav “Za dom spremni” i tko god da ga je i kada koristio od trenutka napada 1991. petokrake na Hrvatsku i Hrvate suprostavio se toj nemani i tome
crvenom petokrakom zlu. Dakle “Za dom spremni” išao je u okršaj s fašizmom koji je baštinio zvijezdu petokraku i kokardu na čelima tih istih fašista i njihovih tenkova!
Činio je to hrabro i uspješno. Od toga povika ledila se nositeljima zvijezde petokrake krv u žilama, a ledi im se i dan danas, zato ga se boje i zato ga žele maknuti.
Sad vi meni recite koja vam je “varijanta”
bliskija, koja pravednija, koja poštenija- ona s pet krakova i crvenom bojom koja je sijala iza sebe i pred sobom smrt i nevolju ili ova
“ Za dom spremni”- koja je tu nemam boreći se protiv fašizma satrala i porazila!
Odlučite se bez straha i srama, budite barem na trenutak iskreni i recite!
Pa “kud puklo da puklo”!

Ravno, 1. listopada 2020.

*       *       * 

PREDIZBORNO OBEĆANJE

Svašta ljudi pred izbore obećavaju. Netko
pošten rad, netko brigu za siromašne, netko obračun s kriminalom i korupcijom,
netko boljitkom svima, netko.... a naš dvometraš Grbin kod kojega jamačno nije visina usklađena s pameti obeća kako nikad za nikad neće otići na grob pokojnog prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Uh što će Predsjednika takvo obećanje pogoditi! Nije šala ostati bez tako viđena posjetitelja, a zapravo šake jada koji ga se i mrtva boji.Znam ja moj Grbinu uništio ti je ćaćinu i tvoju ljubimicu Jugu, nije ti ni lako. Potjerao i pobijedio zvijezdu petokraku, koju zajedno s ostalim Jugo- nostalgičarima želiš pošto- poto u život vratiti.
E nećeš Grbinu da si još toliki! Brzo će ona u zemlju duboko, a ako ti se ne sviđa ti lijepo za njom, bit će joj lakše!
A bi li pajdo skokno malo do Dedinja pokloniti se svojoj “ljubičici bijeloj”- željno te čeka u strahu da je srbi ne izbace, ako već i nisu.
Plači tamo i nariči, žali se i kuni kako se svoje zvjezdice nikad nećeš odreći, a ni do groba onoga tko je ugrozi nećeš primaknuti. Možda ti “ljubičica bijela” nešto i šapne?! Možda ti dade kakav znak da ne pričaš ludosti već da se na vrijeme opametiš, postaneš normalan i ne braniš ono što je već s njim odavno u osmome krugu Danteova pakla gdje skakuće iz petog u šesti jarak čekajući nove nesretnike poput njega - neusklađenog dvometraša!
Ma na koncu baš me briga hoćeš li se opametiti ili u toj svojoj ostati i u kojem ćeš krugu završiti!
I evo ti jednu prostu seljačku- kavansku!
U kavani moga djeda vodi se žučna rasprava oko ničega. Što god bi jedan od Miloša izgovorio Miško bi (koji je bio malo “pri gasu”) odgovorio: “ Ne jedite govna”!
Trajalo je to po prilično dok moj did ne iziđe iz podruma (dosadilo mu Miškovo jedno te isto, a i njihovo) pa reče: “Ama bolan Miško ne bi im ja toliko branio”!
Miloši su tu didinu dosjetku nagradili šalicom kave didi!
E neću braniti ni ja tebi i ne trebaš me počastiti!

Ravno, 1. listopada 2020.

*       *       * 

“MUDRE” MISLI “MUDRIH”VOĐA

Možete li zamisliti što su sve posjetitelji kluba Slovenske 9 razmišljali, kakve su im se sve misli u glavama rojile i kakve želje motale dok su žderući i ločući gledali skockane hostese priželjkujući da ih barem u prolazu dotaknu. Onda bi se mašta rasplamsala, a želja uzavrela. Možda bi dali i zadnji novčić iz svoga džepa, ispunili svaku hostesinu želju samo da mogu trenutak više biti joj bliže.
Vjerujete li da su se tamo vodili umni razgovori o boljitku naroda koji je u strahu od Korone, neimaštine i budućnosti predan u njihove ruke i na njihovu volju?!
Ako vjerujete i vi ste potencijalni kandidat izabranih abonenata Slovenske 9!
O čemu su pričali, kakve li sve probleme “rješavali”, čemu se nadali. Jesu li “žderača” mučile misli “birača” ili su im bile i njihove previše. Nije lako u jednu glavinu zbiti toliko misli i želja. Nije lako hostese i hranu gledat. Nije lako hostese u nekim drugim prigodama zamišljat i o njima razmišljat, pa kad im dosadi “misliti” nestvarno ( vidi mene naivca!)dohvate se stvarnog- ( onog iz “realnog sektora”)- delicija na stolu o kojima nije potrebna ni misao ni želja, već samo ispružena ruka i želja je zadovoljena! Gladna usta i trbušina puni, a ono dalje neka pričeka!
Možete li zamisliti što će ministri sutra na Vladi misliti. O onom stvarnom koje bi mogli i pred kamerama “mudro” komentirati kako bi ispali brižni i pametni ili o onom od sinoć gdje su u pravilu bili
glupi jadnici. Sreća njihova pa nisu svjesni jednoga ni drugoga. Vegetiraju u ispraznosti i pukim željama koje im mira ne daju. Pitanje je samo do kada?
Možda do trenutka kad kakav nadobudni novinar željan senzacije i popularnosti zaviri malo dublje u njihov život i njihov džep, pa počne s pričom koja kraja nema- doli onog u Remetincu, a i to može biti varka za naivne?! Ili dok “vladari” sami ne uvide svoj jad, svesni svojih kompleksa i frustracija, svoje bijede koja ih je počela brinuti. Brinuti radi sebe- ne i radi nas!

Ravno, 2. listopada 2020.

*       *       * 

PREGOVORI NA DEBELOM BRIJEGU

Tamo negdje 1994 godine u vrijeme dok je trajala srbo- crnigorska okupacija Juga Hrvatske morao sam po naređenju samog Predsjednika Vlade RH gosp. Nikice Valentića, a uz znanje i odobrenje predsjednika Tuđmana, na pregovore s Vučurevićem na Debeli Brijeg.
Vjerujte mi da mi nije bilo lako. Otišao sam dan prije kod mog biskupa Želimira Puljića da mi dade snage i savjeta kako ostati kod toga susreta miran. Kako ne zgrabiti za vrat čovjeka koji je mom narodu zadao tolike jadi i nevolje. Mnoge majke u crno zavio, sela opljačkao, spalio i porušio....!
Kako ostati pri pameti i ne učiniti nešto nepromišljeno. Naravno da sam pametan savjet dobio i shvatio da je to jedan od trenutaka kad se za dobro mojoj Domovini treba i ježa gutati. Pregovori su trajali satima, ali su završili uspješno. Dogovorili smo puštanje struje za Dubrovnik i ovaj dio Juga, ali uz jedan moj uvjet. Pred svjedocima (“bjelci”) rekao sam Vučureviću. Onoga trenutka kad zatvorite vodu za turbine i nestane u Dubrovniku struje istog to zrenutka bit će zatvorena voda za Herceg Novi.
Gradonačelnik Herceg Novog reče: “Pa što sam ja u svemu tome kriv, kako će mo bez vode živjeti”? Vučurević mu odbrusi:” Ako nemate uslova za život- iselite”! Obadvojici sam se obratio : “vi ste dva oka u glavi dogovorite se, a ovo će biti ovako kako vam rekoh”.
Isto kasno poslijepodne morao sam na neku regatu u Orebić na Pelješcu, pa nisam imao vremena silaziti u grad, već sam radio Dubrovniku dao komentar sastanka preko mobitela, znajući da trebinjci snimaju onako kako snimamo i mi njih. Ujutro na mome me stolu dočeka tekst razgovora s Vučurevićen na radio Trebinju.
Pita ga voditeljica: “gospodine gradonačelniče vi izgleda poznajete tog njihovog župane”?
“Kako ga ne bih bona poznavao kad smo zajedno išli u školu - u isti razred, sjedio je ovako ispred mene pa kad ne bi što znao ja bi mu šaptao. Da mene ne bi nikad škole završio ne bi”!
A istina je slijedeća: ja nikad u Trebinju nisam proboravio niti pola dana, prenoćio nikad i nikad išau u školu u Trebinje. Išao sam osam godina u Ravno, četiri u Dubrovačku gimnaziju i dalje na fakultet u Zagreb. To je jedno. I drugo - taj čovjek je od mene stariji točno deset godina!
Ovo je samo kako bi povjerovali Dobrici o “srpskoj laži”!
Nije prošlo niti dva dana, javljaju meni iz elektrane da je vida za turbine zatvorena i
Da će brzo nestati struje. “Dobro- onda zatvorite vodu za H. Novi”. - “Ali župane....”Nema -ali- zatvarajte vodu ja odgovornost preuzimam”.
Niti sat vremena nakon toga zovu mene “bijelci”! “ Gospodine župane nema vode H. Novom” - “A jeli - brine li vas što nema struje u Dubrovniku, nsdam sr da ste vi jedan od one trojice s Debelog brijega. Sjećate li se vi kad rakoh- rubinet (česma) u H. Novom bit će indikator ima li struje u Dubrovniku- ima vode- ima struje, nema vode- nema struje. Kad zasvijetli žarulja u mom uredu vodu će mo za H. Novi pustiti.”
Za pola sata opet isti glas i ista priča. S moje isto tako. Još se to ponovilo dva puta kad mi rekoše da je vodu zatvorio neki neodgovorni gospodin. Čuj gospodin!
E pa kad je gospodin otvori bit će i struje vode.” Ali gospodin je već otvorio”. Vjerujem ali u mom uredu žarulja još ne svijetli”. Svijetlit će uskoro molim Vas otvorite vodu. “Ne i ne zovite me više jer vam se neću javljati”
Žarulja je oko podne zasvjetlila i voda za turbine se nikad više nije zatvorila.
Eto toliko o principijelnosti i ustrajnosti!
E prođe puno vremena, kad me jednoga dana pozove čovjek (srbin iz RS) koji je kod mene dolazio kad bi mu trebala kakva medicinska intervencija. Pita me bi li mogao primiti sutra njegovog prijatelja Vučurevića na pregled. Ne misleći uopće da bi to mogao biti ondašnji gradonačelnik Trebinja dogovorimo termin, ali meni nešto “prođe kroz glavu” pa rekoh mojoj medicinskoj sestri: a što sestro ako to bude onaj Vučurević. Samo smo se nasmijali.
Iduće jutro pijem ja moju “prvu jutarnju”kad zazvoni moj mobitel.
“ Doktore stvarno je došao Vučurevič” reče Magdalena. “Dobro- neka pričeka”rekoh “dok kavu popijem”.
Ja u ambulantu - Vučurević - glavom i bradom. “Dobar dan gospodine doktire”- dobar dan gospodine Vučureviću- kojim dobrom.
“ Eto vala ja čuh za vas pa dođo- fale se brate pacijenti s vama, pa evo i mene. Ma mogu ja i u Beograd na VMA, ali neću- vjerujem vama”.
Pregledam ga- obična glupost bez ikakvih upitnosti, kronične boljke koje prepanu mnoge. Čuo on da ja dajem savjete za ispravnu prehranu i zdrav život pa i on savjets traži. Sve mu ja reknem kao što govorim svima koji moju pomoć zatraže.
“Vala gospodine doktore bi li vi to meni i napisali neču sve popamtiti”. I ja mu napišem. “Što sam dužan” - upita.
Ništa moj Vučureviću nitko ovdje ne plaća pa nećete ni Vi! - A odmah mi bi žao što ga ne odvedo na moju spaljenu kuću koja i danas stoji onako kakva je bila i one davne 1991 godine kad je prvu opljackaše i zapališe- na njoj je i počeo rat u B iH!
Samo što to Alija i Alijini ne žele znati i priznati!
Ipak ga priupitah : “ sjećate li se gospodine Vučureviću onog našeg sastanka na Debelom Brijegu?
U jednom trenutku iznenađenje koje je trajalo ne sekundu- dvije, već milisekundu!
Odmah se pribrao i odgovorio: “A moj gospodine doktore svi smo mi bili nečiji mali poslušnici”!
“Ja ne”- rekoh mu a “ako Vi jeste to je onda vaš problem pa se s njim i nosite”.
Na kontrolu nije došao- niti on niti njegov pajdaš koji je došao s njim i imao razloga za tu kontrolu”.
Očito je da nije znao kome dolazi, ali je eto saznao. Ja sam svoju liječničku dužnost obavio, “progutao ježa” kao i prije dvanaest ili trinaest gidina i ostao “pri pameti”- a kako je bilo njemu to on zna, a možda i ne zna, jer kad ti laž preuzme
dušu ostao si i bez duše i bez razuma!

Dubrovnik, 15. rujna 2020.
Zapisano po sjećanju na nagovor moga prijatelja Stipe Puđe

*       *       *

 “SVE JE MOGUĆE OSIM....”

Je li pra-pradjed Baracka Obame ( Američki crni rob) mogao zamisliti kako će njegov potomak useliti u Bijelu kuću i vladati Amerikom? Naravno da nije, ali tko to zna - možda je takvih suludih snova i bilo?!
Je li Lenjin mogao misliti kako će ga nakon desetljeća slave pošto što su ga balzamirali i položili na glavni Moskovski trg s toga trga i izbaciti?
Je li Goring u trenutku najvećeg uspona znao da ga čeka smaknuće nakon procesa u Nurnbergu?
Je li Flaming bio ljut na spremačicu koja nije toga dana počistila njegove posude i donijela mu slavu, a ljudima spasonosni Penicillin?
Je li umiruća majka Karola Woytile znala da će njezino siroče biti nasljednikom Svetog Petra u Rimu?
Jesu li “Ludi Rimski carevi” znali da će nakon toliko stoljeća biti “rehabilitirani”?
Je li pra- pradjed Hrvat- Vojislava Šešelja znao da će njegov potomak mrziti Hrvatsku i Hrvate?
Jesu li roditelji Pusićke i Pilsela znali u što će im se djeca pretvoriti?
Zašto su u jednom vremenu živjeli Sv. Otac Ivan Pavao drugi, kardinal Kuharić i Franjo Tuđman, a ne Sv. Otac Franjo, kardinal Bozanić i Ivo Josipović?
Je li data ista prilika i kako su je iskoristli Tuđman, Milošević, Gotovina i Mladić?
Naravno da je data- nekome da se uzvisi, nekome da se osramoti!
Je li znao Jovan 1943 dok je vodio na smaknuće( kojeg na sreću nje bilo) oca doktora koji će mu evo spašavati ženu od smrti?
Dobro! Ali kakve to veze ima s ovim naslovom? Ima, ima sad će te saznati.
Svjedoci smo ovih dana kako je u Dubrovniku, zbog pomanjkanja liječnika (ili pameti) posao dobio liječnik iz Trebinja, sin paloga borca koji je napadao 1991. Dubrovnik. Inače je gospon doktor nesuđeni gradonačelnik Trebinja kojem iz nekih razloga sugrađani nisu dali povjerenje, (tako se barem po portalima moglo pročitati) ali su mu evo povjerenje dali neki drugi ljudi u nekom drugom poslu i u nekom drugom gradu.
Pitanje je kako će se gosp. doktor osjećati kad mu kao pacijent dođe hrvatski branitelj. Hoće li u njemu doktor vidjeti potencijalnog ubojicu svoga oca, a branitelj potomka ubojice njegovog suborca?
Sve ovo do sada napisano moglo bi u rubriku “vjerovali ili ne”, ali sa spoznajom da se sve izdogađalo s Nečijim znanjem, dopuštenjem i Nečijim planom! Ništa, ama baš ništa na ovome Svijetu nije slučajno. A neće jednoga dan možda i biti da propali gradonačelnik Trebinja bude izabrani gradonačelnik Dubrovnika.
Hoću li ja to gledati “u živo” ili na Božjem ekranu- e ni to ne znam.
Moj pokojni rođak “Fafula” znao bi reći: “sve je moguće osim drvene furune”, a ja dodajem: i ona je rođeni moguća, ali samo za jednokratnu uporabu- a što će pri tome i ona izgorjeti manje je važno. Barem će ti na trenutak biti toplo, a što ćeš se nakon toga smrznuti- e to nije niti malo važno!

Rujan, 2020.

*       *       *

JESMO LI PREVARENI

Naravno da jesmo. Kome to nije jasno, ja mu pomoći ne mogu!
Kako i s čime?
Evo ovako: nakon zasjedanja Drugog vatikanskog Koncila stigla je naredba, a naredbu treba bespogovorno slušati- pogotovo vjernici kada ona dolazi iz Vatikana. Ona je glasila - okrenite svećenika prema narodu, okrenite i njegov oltar, stari sruši. Doduše nigdje takvog dokumenta u pisanom obliku nema! I po cijelome svijetu počeše se rušiti oltari. Ponajviše po selima (a tamo je i najpotrebnije, jer je vjera na selu!). Oni po gradovima ostaše kao “umjetničko djelo”, ali se i tamo onaj prednji dio odlomi i okrenu prema narodu!
Dobro- sad se ja pitam a s kojim ciljem?
Komunicira li svećenik s narodom ili živim Kristom? Komu se žrtva prinosi?Bogu ili narodu? Bogu naravno! Pa što svećenika ne pustite da to čini, a kad bude u Sv. Misi trebalo okrenut će se on narodu!
Uostalom zar Bog nije sveprisutan- podjednako i lijevo i desno i naprijed i nazad i gori i doli!
Upitno je i zašto se miče Križ iz sredine oltara da bi se vidjelo svećenika? Tko je narodu potrebniji? Svećenik ili Bog? Bog! Pa što ga onda mičete?!
Ne, on treba stalno u narod gledati i s narodom komunicirati. Po takvoj logici Bog je u drugom, a narod u prvom planu?!
Poput onog na Trgu Sv. Petra kad novi Papa pozdravi narod ne s “Hvaljen Isus i Marija” već onim “Buona Sera”?!
Možete li zamisliti koje je veselje u Luciferovim redovima bilo dok su se “Koncilske zapovijedi” izvršavale.
Raduje se on i danas misleći kako je Boga
nadmudrio i vjeru Njegovu pogazio, a ne zna kako će se pod nogama naći on i njegovi sljedbenici kojih doduše ima, ali su u svojoj oholosti i zloj nakani u odnosu na Božje djelo minorni, jadni i potpuno nebitni!
Slava Ti Bože i hvala!

  *       *       *

 NEĆEMO VALJDA STATI SAMO NA OVOME

Svjedoci smo žaljenja i isprike Srbima hrvatskih vlasti na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Danu hrvatskih branitelja u Kninu 5. kolovoza ove godine.
Hoćemo li od toga presedana, jedinstvenog u svijetu, na tome i stati ili će mo našim primjerom i neke druge natjerati kako bi nas slijedili? Ne znam! Možda će mo s još jednim potezom aktivirati “ sveopće svjetske savjesti” i primjerom pokazati što bi i oni trebali činiti, a ne čine.
Možda prikupljanjem otpisa ( može ih i Kuščević brojati) tražiti ispriku od turaka za veličanstvenu pobjedu hrvata nad turcima od prije 305 godina i to svaki puta javno prije početka Sinjske Alke “ urbi et orbi” objavljivati!
Možda tim činom natjeramo i Saveznike da se na Dan pobjede nad fašizmom i oni toga dana zajedno s Rusijom ispričaju Nijemcima. Ako ništa onda barem za onih nekoliko desetaka tisuća mrtvih civila u bombardiranju Drezdena.
Možda i Trump uvede obvezu isprike “civilnim pilotima Al Qaide” što im srušiše “Blizance”.
A možda naš primjer dođe i do Vatikana gdje bi se mogla razmatrati mogućnost isprike Židovima što nam razapeše Isusa.
Da, sve bi to jednoga dana moglo biti moguće i izvedivo ukoliko uspješno kloniramo ove naše političare pa ih po svijetu rasporedimo -od Vatikana pa na dalje!

Kolovoz 2020.

  *       *       *

DUPLO VESELJE

Izbijte si već jednom iz tih vaših suludih glava kako će te spriječiti i omalovažiti petog kolovoza moje duplo veselje.
Našu veličanstvenu povijesnu hrvatsku pobjedu i vaš ništa manje povijesni srpski poraz!
Za jedno i drugo zaslužna je vrhunski znalačka politička mudrost Prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i beskrajna hrabrost svih hrvatskih branitelja sa svojim sjajnim zapovjednicima na čelu!
I? Tko ste vi da me u tom veselju spriječite? Tko ste vi i da u taj najradosniji dan svakog živućeg hrvata unesete dvojbu i nemir?
Nemir zbog vaših žrtava koje bi trebale zasjeniti sve ono što se u ova tri dana potpuno legitimne, međunarodno priznate i na vojnim učilištima svijeta izučavane- oslobodilačke, neminovne i vrhunski izvedene akcije hrvatske vojske dogodilo.
Podvili ste rep i poraženi, osramoćeni, tužni i ljuti na svoju vojsku i vaše jadne vođe i one u Kninu i one u Beogradu predvođene zločincem Miloševićem i SANU akterima vaše intelektualne vrhuške čije planove u samo tri dana pomrsi hrabrost mladih i mudrost starih!!!
Pokažite mi gdje se je to ikada na Svijetu slavila pobjeda i pričalo o žrtvama gubitničke vojske. Nigdje!
Zar je za očekivati u Dan pobjede nad fašizmom spominjanje desetaka i desetaka tisuća stradalih njemačkih civila u Dresdenu pri kraju Drugog Svjetskog rata? Naravno da nije jer Saveznici taj veličanstveni dan, zbog nedužnih civilnih žrtava suprostavljene strane, ne žele i neće dovoditi u pitanje. Ne! Oni će toga dana oplakivati SVOJE žrtve i slaviti SVOJU pobjedu! Jeste li ikada čuli da su na Crvenom trgu u Moskvi za vrijeme slavljenja pobjede nad fašistima spominjani smrznuti njemački vojnici pred istom tom Moskvom? Naravno da niste i nećete! I tamo su suze samo za svojima i svoja radost!
Pa zašto se onda nemamo i mi pravo petoga kolovoza radovati SVOJOJ SVE HRVATSKOJ POBJEDI i toga dana oplakivati SVOJE HRVATSKE ŽRTVE i ničije više čije god one i ma kakve bile.
Taj dan je - dan što nam ga GOSPODIN dade i što ga HRVATSKI VOJNIK svom narodu podari! Ne dirajte ga i ne umanjujte ga! - jer ga umanjiti nećete niti vi u Hrvatskoj niti oni u Srbiji!
I tako bi trebalo biti- od sada pa do vijeka, ma tko ovu državu vodio i s kime god u tom vođenju u koaliciji bio!!!

Ps.
I još nešto veoma važno. Nemojte slučajno da vam se opet počne motati po glavi što je to i čija je Hrvatska država.
Hrvatska država je država HRVATSKOG NARODA ! I točka! Nema ništa dalje i nema ništa više! TOČKA!!!
A svi oni drugi i drugačiji koji u njoj žive dok njezine zakone poštivaju bit će uvažavani, dobro došli i domaćinski paženi i maženi!

O Danu pobjede i domovinske zahvalnisti i Danu hrvatskih branitelja 2020

 *       *       *

“MIR MIR NITKO NIJE KRIV”

Krilatica iz najranije mladosti kad bi se djeca iz koje kakvih razloga posvađala, a onda pružajući kažiprst prema onom drugom zatražila, pa najčešće i dobila “mir”!
U toj svađi nije bilo niti psovke niti fizičkog nasrtaja, a o krvi da i ne govorimo. Bezazlena dječja svađa s “hapy endom”! Danas smo odrasli ljudi. Naše svađe nisu više bezazlene, a mir se najčešće traži ili na sudu ili u okršaju.
Jedan takav dogodio se je i sredinom 1991. u Hrvatskoj! Ne baš u cijeloj, ali je pogodilo - cijelu!
Bradate spodobe, Anjini sunarodnjaci, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da dolazi Neovisna Hrvatska država, najprije su barikadama ugrožavali hrvatski živalj na tom području, a onda oružanom pobunom počeli ostvarivati san Srba o Velikoj Srbiji. Velikoj i jakoj u kojoj mjesta za Hrvate niti je bilo niti ga je smjelo biti. Jadni, nesretni, goloruki narod uzeo je toliko koliko je mogao u rukama ili na leđima nositi i “put pod noge”. Usput bi kao “dodatak” od bradate spodobe dobio kundak u glavu ili leđa sve dok se nesretnici nisu dohvatili “slobodnog teritorija” i kakve- takve sigurnosti.
Oni što su ostajali doživljavsli su tragedije, užasne smrti i iživljavanja. Gospođo ili gospodična - što li ste već, a najbolje da Vas oslovim s “drugarice” jer taj pojam pokriva široku životnu dob- od omladinke do babuskare sa crvenom zvijezdom na glavi!
E pa drugarice Anja, ovo je kolona koju bi prvu trebalo apsolvirati pa se onda prebaciti na onu Vašu- “traktorsku” u kojoj se moglo vidjeti svašta od domaćih životinja do mrtvačkih sanduka, ali bez kundaka u glavu i leđa- naprotiv s obiljem čokoladnih delicija- valjda je i Vas barem jedna zapala.
Kad imenujemo krivce za onu prvu dobit ćemo odgovor za krivce i u ovoj Vašoj od kojih Vi kao “vrag od tamjana” bježite.
A bježite iz razloga što dobro znate da su krivci u oba slučaja nositelji kokardi i zvijezda petokraka čiji vlasnici ni u kojem slučaju ne mogu biti Hrvati. Ne drugarice Anja- vlasnici su Srbi.
U tiim glavama i pod tim kapama odvijala se je SANU ideja Velike Srbije. Odvijala i jedno vrijeme uspješno i ostvarivala. I dok se ostvarivala nije bilo briga ni Vaše roditelje ni stariju “braću” što se dogodi s onom prvom kolonom. Danas nakon što doživješte i Vi kolonu trebamo SVI suze za vama liti, razumjeti sve vaše strahove i dvojbe, sve vaše tragedije i nevolje, gledajući u budućnost, a svoje kolone zaboraviti i u ljubavi živjeti!
Ne drugarice Anja, prvo ću oplakati onu prvu-moju, pa ako ostane suza (a male su šansa) prolit ću koju i za tu vašu- traktorsku.
Tako to Vi mislite. A vidite ja mislim posve drukčije. Ja mislim da bi Vi drugarice Anja trebali smoći snage, jasno i glasno s te saborske govornice osuditi svoje sunarodnjake za svu patnju koju su priuštili mom hrvatskom i Vašem srpskom narodu. Tek onda će se stvoriti uvjeti za “ljubav i uvažavanje”.
Znam ja drugarice Anja da Vi ovu državu pa i mene ne volite, ali da budemo na čisto- ne volim ni ja vas, ali vas uvažavam.
Zapravo i volim i uvažavam Srbina Peđu Mišića vukovarskog heroja i još 10.000 časnih Srba i njihovih obitelji što su obukli odoru hrvatskog vojnika i hrabro se sa svima nama suprostavili velikosrpskoj nemani i njihovoj fašističkoj najezdi. Njih volim i njih uvažavam! Vas ostale ne moram voliti, ali ću vas uvažavati koliko mi razloga za takvo uvažavanje budete nudili.
Sve drugo prazne su priče koje vrijeđaju i produbljuju jaz što već dugo između ova dva naroda postoji.
A postojat će sve do trenutka kad Vi i svi vaši Srbi ne postanete Peđa Mišić ili jedan od onih deset tisuća!

dr. Jure Burić, Ravno, 1. kolovoza 2020.

  *       *       *

POVREDA POSLOVNIKA I OPOMENA

Nakon održanog govora saborske zastupnice Anje Šimpraga Rašković o “koloni, patnji, suzama, ljubavi i miru” u HDS, zastupnica gdja Karolina Vidović Krišto iskoristila je mogućnost intervencije prigovorom na temelju “povrede poslovnika” i od Predsjedavajućeg- “viteza” Reinera zaradila opomenu!
Je li gdja Vidović imala pravo prigovoriti na “jezik” zastupnice Anje koristeći “povredu poslovnika”- ne znam. “Vitez” Reiner u tom je bolji znalac od mene, a da li je u pravu kad upozorava kako se u HDS MORA samo i isključivo govoriti HRVATSKI- valjda je svima jasno.
Nije to jedina zlouporaba saborske govornice, sjetite se one od prije nekoliko godina kad je jedan visoki europski dužnosnik na svom jeziku bez prijevoda na hrvatski desetcima minuta “silovao” gledatelje Hrvatske televizije i same saborske zastupnike - i ? “Izio vuk magare”. Nikom ništa- opravdanje je bilo nesnalaženje u redovima HTV-a koje je naravno objeručke prihvaćeno!
Doduše nismo se HTV-u ispičali za to “opravdano nesnalaženje”, al’ smo bili i blizu toga!
U čemu je zapravo problem. Problem je u našoj smušenosti, našoj nedoslijednosti i našem omalovažavanju vlastitog - hrvatskog jezika- kojeg bi trebali poštivati i braniti.
U vrijeme dok sam ja bio zastupnikom u HDS (tako se je Sabor tada zvao- HRVATSKI DRŽAVNI SABOR- gdje se je u međuvremenu izgubio onaj “DRŽAVNI” upitajte Račanove “izvršitelje” i Sanaderove, Milanovićeve, .....
“podupiratelje”) vrlo žestoko sam reagirao na nepoštivanje hrvatskog jezika na Hrvatskoj televiziji. Kao primjer uzeo sam
praksu da se svakog gosta na HTV- koji dolazi iz drugog govornog područja pusti nekoliko prvih sekundi kako bi se čuo njegov jezik, a onda bi glas govornika utihnuo, a prevoditelj prevodio na hrvatski jezik sve ono što bi gost izgovorio.
I takva praksa bila je za svakoga osim kad bi se na ekranu pojavio netko iz bivše države. Tad je govornik govorio bez prevoditelja- silujući svojim govorom i svojom ekavicom gledatelje i slušatelje Hrvatske tekevizije. Tražio sam isti status
Beograđanina i Berlinca, Podgoričanina i Londonca, Sarajliju i ......na HTV-u, a to znači : nekoliko prvih sekundi njegov jezik, potom govornika utihnuti a uključiti prevoditelja.
Od mog apela, prigovora, protesta (nazovite ga kako hoćete) naravno ništa, osim podsmjeha mojih protivnika i to onih u SDP-u i onih u HDZ-u.
Doduše “vitez Reiner” tada nije bio u Saboru pa nije mogao niti znati, ali sad jest i morao bi znati, jer njegovo je ne samo braniti ustavno- pravni poredak Hrvatske, već i njezin jezik koji je davno prije “vitezovog” usvojio onaj prije 173 godine (točnije 23. listopada 1847. ) govorom Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru. Istog tog datuma hrvatski jezik proglašen je službenim u HDS-u!!!
Eto narode moj dobri - nakon 173 godine “vitez” ga “smaknu”!
Zašto? E, to pitajte njega i njegove naredbodavce, a ako odgovora ne dobijete skoknite malo i do Strasbourga tamo sve znaju, pa možda i to!

Ravno, 2. kolovoza 2020.

  *       *       *

RATNA ODŠTETA

Kako se najučinkovitije može izbjeći neki budući rat. Vrlo jednostavno, pogotovo ako si prethodni pobijedio.
Agresora kazniti na način da mora platiti ratnu odštetu državi koju je napao, ubijajući njezine ljude, žene i djecu, uništavajući njihova dobra, infrastrukturu, tvornice, hotele.......!
U Hrvatskoj jamačno ima i te kako kvalificiranih ljudi koji će “u kunu” izračunati kolika je to gomila novca.
Ne fali nam izvrsnih matematičara, inženjera, turističkih djelatnika, gospodarstvenika i svih mogućih stručnjaka za jedan takav obiman posao.
Pa kad ih već imamo što im ne naredimo da to i urade. A kada urade i sve to podastru svom hrvatskom narodu i njihovim političarima onda je na ovim posljednjim da u pravnoj formi upute državama agresorima- a one su poznate- Srbija i Crna gora- zahtjev za obeštećenje, a međunarodnu zajednicu o svojoj potražnji obavijeste!
Međunarodni sud svoje je rekao: i tko je napadač i tko je napadnuti.
Ukoliko bi se ovi zadnji (na političare mislim) oglušili, onda im ove predzadnje (hrvatski narod) treba “navući na kosti” sve dok se ne urazume i podnoseći zahtjev za odštetu to stave i u proceduru. Nema tu milosti, nema sažaljenja za “siromašne susjede”- agresore. Isplata do zadnjeg centa. Ukoliko nemaju, ima novca međunarodna zajednica- ona ista koja ih je u početku sokolila u njihovim krvavim namjerama- pa neka im sada odobre kredite povoljne ili nepovoljne nije me briga. Šteta se platiti mora! Mora se preuzeti i sva briga o obiteljima poginulih o kojima sada Hrvatska skrbi.
Tek tada Hrvatska može Srbiji i Crnoj gori,uz prethodno riješene sve nestale hrvatske ljude u Domovinskom ratu, dati zeleno svjetlo u pregovorima s EU !
Tek tada ovim mangupima izbit će se iz njihovih usijanih glava želja za okupacijom tuđeg teritorija i ubijanjem susjeda.
To bi bio i primjer ostalim “svjetskim mangupima” da se ostave ratovanja i ubijanja. Jer budala najbolje shvati kad je po “džepu” udariš!
Hoće li to biti deset ili stotinu i deset milijardi Eura- ne znam, al’ da je svota pozamašna i da se s njom mogu riješiti svi hrvatski dugovi niti trenutka ne sumnjam.
E, kad tako izravnamo račune slijedi isprika i molba za oprost. Onda će mo biti
izmireni i spremni za neku ljepšu i bolju budućnost.
Do tada dragi moji hrvatski političari
pamet u glavu - tražite što vam pripada-
osim ako vam ta glava služi samo za frizuru, kapu ili kakav osrednji šešir!

Kolovoz 2020

 *       *       *

POTRES, KORONA, POPLAVE......

Potres, Korona, poplave, još samo fale požari, ali oni veći - Neronovi - Rimski, pa da ovaj jadni narod progleda. Ma progledao je narod.
Slijepe su njihove vođe i one u duhovnom i one u “materijalnom”- državničkom pogledu. Nikako im upozorenja doprijet do mozga. A i zašto bi? Lijepo im je. U sigurnim su kućama. Ako im se ona i zatrese, oni će u drugu- bolju i sigurniju. Siti su i zadovoljni ovozemaljskim potrebama, bez samokritičnosti i Božjega straha furaju do daske, pa kud puklo da puklo- njima puknuti neće. Doduše tako oni misle, ali tako nije. Kad li tad li razbit se im se o glavu, jer će računi na naplatu doči. Svakom su pa će i njima.
Razmišljaju li oni ikad o ičemu osim o gazdinom posluhu. Naivno misle sve dok gazdu slušaju za njih problema nema. Možda za njih i nema. A što je s onima koji su ih izabrali ili s onima koji su im dodijeljeni. Gdje su oni u to tužnoj priči?
Nema ih kao i njihove pameti.
Jel’ vam išta znači da vam je glavni grad države i naroda koji vodite zahvatilo nezapamćeno nevrijeme u kojem vam je središte grada katastrofalno poplavilo i to baš na PRVI DAN vladavine nove Vlade?
Ne znači! E vidite meni znači. Nešto poput onog tornja s križem pred vratima nečije spavaće sobe i onog izgona s Markovog trga kad ste morali u neke druge, sigurnije prostore iz kojih će te zemljom upravljati.
Zvoni li vam ovo na uzbunu kako nešto trebate poduzimati i nešto mijenjati?
Što? Pa evo ako vi ne znate znam ja.
Promjenite onu sramnu odluku o ratifikacji Istanbulske konvencije. Ma ne morate ni to. Znam da će vam gazde biti ljute.
Dopustite ukradeni Kuščevićev referendum, pa će narod reći svoje.
Ne morate graditi zavjetne crkve i podizati zavjetne križeve, ne morate ponizno i pokornički javno na koljena panuti pred ONIM kojeg ste nepromišljenom( a zapravo i te kako promišljenom- ako ne vašom, a onda onom vaših gazda) odlukom beskrajno uvrijedili!
Ništa od toga nećete morati, samo dajte narodu da on rekne svoje, a vi ga onda konačno i poslušajte, pa možda drugih opomena do nekog drugog zastranjenja i ne bude!

Ravno, 25. srpnja 2020.

  *       *       *

NIJE ISTINA DA VLAST KVARI LJUDE

George Bernard Show je izrekao nešto što je i te kako na tragu istine.
“Nije istina da vlast kvari ljude! Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast”!
Nije potrebno kroz povijest- od najranijih davnina do ovih danas- nabrajati koliko se sve budala dokopavalo vlasti. Te budale potamanile su stotine i stotine milijuna ljudi, nedužnih žrtava jednog bolesnog uma. I najgore je što svi mi danas i oni od jučer itekako razaznajemo, prepoznajemo takve nesretnike, po nekada ih na izborima i zaokružujemo, a onda se čudimo kako?
Pa jedostavno- zaokružio si ih čovječe, izabrao, sada taj svoj izbor - trpi!
Naravno da su u ovom današnjem dobu tehnike i demokracije mnoge stvari moguće. Od onoga da glasuju mrtvi do onoga da se živima glasovi kradu ili nekom drugom pribrajaju. Ali od kada je “svijeta i vijeka” uvijek je bilo nerazumnih i trpećih. Čovjek ne povjeruje da snažni gladijator čeka hoće li kržljavi jad od cara palac spusiti ili ga podignuti. Gorostas strahuje od kržljavca. Ili iz razloga da bezpogovorno prihvaća carevu volju, ili iz razloga što nije svjestan svoje snage i careve nemoći. Ima car one koji ga štite i njegovu kržljavost brane.
Tako je to bilo u dobima dok nije bilo “demokratskih izbora” i prava glasa.
Danas svi imamo pravo glasa i izbora.
Imamo i obvezu izaći na izbore, ali imamo pravo i “cmizdriti” nad rezultatima.
Ovo zadnje u pravilu je i jedino!
Puna su nam usta kritika i “naknadne pameti”. Puna savjeta i preporuka. Puna analiza i žestokih rasprava, do nekog drugog puta kad opet nećemo izaći na izbore, a ako i iziđemo krivog zaokružiti i opet cmizdriti nad svojom “zlom sudbinom” i usudom što će nas zadesiti.
Bilo bi dobro da ponajprije sebe učinimo boljim ljudima, da se barem ujutro dok se brijemo (ako se brijemo) ili nanosimo šminku (ovo je za žene) pogledamo i u naše oči. Vidimo li u njima iskrenost, vidimo li dobrohotnost i poniznost ili samo želju za kritikom!
Tek tada svijet postaje bolji, “car” pametniji i narod sretniji!

  *       *       *

JEAN MICHEL NICOLIER

U jednom malom simpatičnom kafiću podno Eifelovog tornja u srcu Pariza Jean Michel ispijao je svoju prvu jutarnju kavicu, čekajući prijatelje s kojima je taj ritual iz dana u dan ponavljao.

Ovoga jutra malo je podranio. Loše je spavao i rano ustao, a razlog su sinošnje vijesti koje je na tv - u gledao u svom skromnom domu zajedno sa svojom majkom. Potresle su ga. Iz dana u dan sve gore i gore. Gledao je granatiranje jednog njemu nepoznatog grada u njemu nepoznatoj zemlji. Čudio se hrabrosti golobradih mladića sličnih njemu kako s puškama u ruci prkose sili. I onoj na zemlji s moćnim tenkovima i topovima i onoj u zraku s moćnim zrakoplovima. I u jednom trenutku poželio je biti tamo. U tom nepoznatom i napaćenom gradu i tim hrabrim momcima. Vidio je sebe uz njih, uz njihovu patnju, neizvjesnost, ali i njihovu hrabrost suprostaviti se takvom neprijatelju. Majci nije ništa govorio. Njezina je uzdanica i njezin ponos, njezina sigurnost u starim danima koji će doći. Nije je želio oneraspoložiti, još manje naljutiti, upropastiti joj noć i unijeti nemir. Ali, po svemu sudeći on je odluku već donio, samo će s njom još koju noć u svome gradu prespavati. Imao je potrebu popričati o tome i sa svojim prijateljima, ne da bi i njih na istu avanturu nagovorio, već da bi s nekim svoja razmišljanja razmijenio.

Prijatelji su se počeli po malo sakupljati. Iznenadilo ih je što je Jean jutros prvi, jer inače im se po običaju pridruži nešto kasnije. Među zadnjim je ispijačima jutarnje kave. Jutros je nešto i zamišljeniji. Na njegovom veselom licu nema onog njegovog tako milog i zaraznog osmjeha. Samo šuti gledajući negdje u daljinu. Ostavio je svoje prijatelje u vjeri kako je imao loš san, a je li uzrokom neka djevojka ili što drugo nek’ zaključe sami. No, od toga jutra počeo se zanimati i za taj nepoznati grad i za tu nepoznatu zemlju. Odlazio bi do turističkih agencija, skupljao reklamne brošure čudeći se ljepoti zemlje koja i nije toliko daleko od njegovog Pariza, a za nju nikad prije nije čuo. Divio se ljepoti Dubrovnika, Splita, Plitvica, Snježnog Velebita, Pule, Zagreba, Vukovara - eto baš onoga koji neki čudni bradati ljudi u čudnim odorama i znakovljem koje ne poznaje, ali i zvijezde petokrake koju poznaje- razaraju, ljude muče i ubijaju. Gledao je izbezumljenu djecu i njihove tužne majke kako nekud autobusima odlaze. Suosjećao s njima i poželio im biti blizu. Ma što biti blizu?

Odjedanput ih je poželii braniti, zajedno s njihovim očevima oduprijeti se toj nemani.
Svoje prijatelje zamijeniti s nekim novim mladim momcima iz zemlje koju zovu Hrvatska. Upoznati njihovog vođu, zapovjednika Zadru, da Zadru! Usporedio je njegovo ime s imenom jednog lijepog grada koji zovu Zadar misleći kako je zapovjednik Zadro baš po njemu i ime dobio.
Listajuću stranice brošura počeo je tu zemlju upoznavati, diviti joj se i u nju se polako zaljubljivati. Vidio je sebe na svakoj od tih stranica i poželio i on biti njihovim vlasnikom. Sad je prilika- idemo tu ljepotu obraniti s tim hrabrim ljudima se zbližiti, pa i Hrvatom postati. Što onda- nitko mi moju Francusku neće ukrasti, a ja ću s novom Domovinom i njezinim ponosnim i hrabrim ljudima biti zadovoljan i beskrajno sretan.
“ Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje” - izgovorio je svojoj majci Jean Michel i u srpnju 1991. uputio se vlakom za Zagreb. Tamo se priključio HOS-u! Neustrašivim - Hrvatskim Obrambenim Snagama!

S tim znakom HOS-a i porukom ZA DOM SPREMNI ispustio je dušu na Ovčari s 20.og na 21.og studenog 1991 pretučen i izmučen zajedno sa svojim HOS- ovcima. Njegovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni. Zemlja za koju je život dao još ne može obilježiti njegovo počivalište, ali mu se iskreno i ponosno može zahvaliti:

Dragi naš Jean Michel Nicolier ti si osim divlja trava i naš hrast, ponosit i snažan baš onakav kakvog vidimo i danas u Šestinama na nadgrobnom spomeniku Tvog uzora Dr Ante Starčevića. Eto dragi naš prijatelju i danas si Ti mogao bezbrižno ispijati kavice u svom Parizu sa svojim prijateljima, svojom ženom i djecom, svojom majkom, ali Ti si izabrao nešto posve drugo. Ti si umjesto ugode izabrao žrtvu. Žrtvu na koju su neki čudni ljudi, koji su dok si Ti ovu zemlju branio na nekim drugim mjestima i nekim drugim državama uživali - pljunuli i Tvoju žrtvu obezvrijedili.Sam o što ne znaju kako kukavelji heroja obezvrijediti nikada ne mogu!!!

 *       *       *

Tko je kriv za herojsku Generalovu smrt ?

Mi smo krivi!
Mi Hrvati !- i ovi u Hrvatskoj
I ovi u Herceg Bosni!
Na stranu ova svjetska kukavelj koja nikad nije imala ni razumijevanja ni ljubavi za ovaj kroz stoljeća napaćeni Hrvatski narod.
I od njih ništa drugo nismo mogli ni očekivati.
Zar je netko u Britaniji imao grižnju savjesti zbog desetaka tisuća pobijenih na Bleiburgu?
Zar ih je grizla savjest što su po njihovim zemljama likvidirali Hrvate.?
Zar ih je bilo briga što je u ovom Domovinskom ratu vojna sila navalila na goloruki Hrvatski narod?
Kao video igre doživljavali su tragediju Vukovara, Ravnog, Škabrnje, Dubrovnika, Gračaca,Viteza .......
Isti oni iz fotelja u svojim luksuznim domovima koji nam danas sude gledali su strahote i ostajali nijemi.
Zato su danas glasni kad treba suditi i prosuditi, kad svoje komplekse mogu liječiti na normalnim stasitim, pametnim i moralnim ljudima.
I to bi nam valjda trebalo biti jasno.
Tu iznenađenja nema.
Ali iznenađenja i te kako ima!
Ima ga među nama. I onima na Hrvatskoj televiziji - koja u ovih 13 godina uzništva ponosnih Hrvata iz "dijaspore"dade prostora stotinu puta više kućnim ljubimcima nego njima.
Gay paradama - nego njima
I svim ostalim izopačenostima- nego njima!
Za sve i svakoga našlo se prostora osim za "neke tamo divljake iz Hercegovine".
Možda im je bilo i drago ?
Možda su priželjkivali da nas SVE strpaju u Haag i tako riješe "Hercegovački problem" u Hvatskoj ?
Neki od njih možda danas i liju suze ili iz samilosti ili one lažne.
Samo nas molim vas nemojte žaliti.
Ostavite vaše suze za vas- trebat će vam!
A tek Hrvatski političari.
Što su oni radili, barem oni od kad su uznici dragovoljno otišli put Haaga.
Još sam sa Saborske govornice
2000 godine upozoravao i tražio
odgovornost Stjepana Mesića ondašnjeg jadnog predsjednika kad je otvarao arhive i nudio ih bjelosvjetskim ništarijama - samo uzmite što hoćete i koliko hoćete.
I ? Tko mi se pridruži, tko povjerova,
tko osudi takvo ponašanje onoga što mu je zadaća čuvati, a ne davati nešto što je Državna arhivska tajna - tajna poput one u Londonu iz vremena događanja u Bleiburgu ......!
Manolić stari udbaš koji Hrvatsu uvažava samo ako se u njoj njega pita, a o njegovom svjedočenju u Haagu moglo bi se puno toga reći.
Vesna Pusić javno optužuje vlastitu Domovinu da je agresor.
Ivo Josipović u Izraelu ukazuje na "Ustašku zmiju" u svojoj Domovini!? a u Sarajevu žali zbog " loše politike u 1990 oj."
Pa nisu to bili klošari - i oni bi sigurno bili obazriviji prema Domovini u kojoj žive- več dva predsjednika Hrvatske države, jedna ministrica vanjskih poslova, jedan predsjednik Sabora....
Što su neupućeni suci i ratne neznalice mogle više dobiti - nego li dokumente od najviših predstavnika vlasti koji svoju Domovinu sami optužuju .?!
E da je samo to !
Što učiniše sve hrvatske vlasti do ove danas - da bi pomogli herojima i onima koji naše heroje brane.
Kakvu im pomoć dadoše i što njima i njihovim obiteljima učiniše kako bi ovu trinaestogodišnju Golgotu lakše preživjeli.
Što se ne pobrinuše naći međunarodne vojne stručnjake koji se razumiju u način ratovanja i prava na obranu jedne suverene države.
Mozda su oni sa svojim argumentima mogli uvjeriti neznalice? Znam to košta. Taman posla još na te divljake i novce trošiti?!!
Uzalud je General pronalazio i na sve moguće načine dobivao dokumente, dakle argumente, pisao i u knjige uveziva - kad ih izvjesna ministrica gospođa Obuljen prozva - ŠUNDOM! Lije li i ona za njim danas suze ?- sumnjam.
Nije to ŠUND! Mnogi od vas su ŠKART! Ljudski škart nevrijedan pisanja.
Nije dovoljno konzuli moji jednom mjesečno ili tjedno otići u zatvor posjetiti ih.
Nije dovoljno ministri naši otići tek pred presudu vidjeti ih. Da sam kojim slučajem ja bio na njihovom mjestu nikad vas primio nebi.
"Ne treba nam vaša varava gesta.
Za takve geste kod nas nema mjesta"
Svega toga jamačno je i pokojni General bio svjestan !
I nije mu bilo lako!
Volio je on svoju Državu
Volio je iskreno i beskrajno
pa je uvazavao i njezine čelnike ma kakvi bili.
Jedne zgode dok smo bili u Mostaru na jednom sastanku
( naravno dok je još bio na slobodi) oko nekih nemilih događanja u Domovini. ja iznerviran naljutih se pa nešto rekoh i na Državu.
Unio mi se u lice i odlučno, oštro, ali prijateljski reče " Prika - nemoj više nikad, ali nikad ništa reći loše pa i u najvećoj ljutnji na HRVATSKU DRŽAVU, možeš na ljude koju je vode, ali na DRŽAVU - nikad !
To je naša SVETINJA! koju smo dočekali i stvorili" !!!
I nisam!
I neću!
Jer nije ni ON!
A imao je razloga, i te kako ga je imao.
I koja je pouka i poruka iz sve ove tragedije:
Za ove u Hrvatskoj: imajte više hrabrosti, pameti, ljubavi i razumijevanja za svoje sunarodnjake u Herceg Bosni,
jer oni vas i našu državu beskrajno ljube!
Za ove u Herceg Bosni: vama više pameti ne treba, ni hrabrosti -jer svega toga u obilju u svojim genima nosite - budite samo DOSLJEDNI I POŠTENI !
Počivaj dobri čovječe u miru u svojoj Hrvatskoj koju si toliko volio!!!

Ravno, 1. Prosinca 2017.

 *       *       *

OPROST

Nedavno sam dobio poruku u kojoj je obznanjeno pismo nepoznatog svećenika o mučenju i ubojstvu djevojčice Friede Paulitsch 17. svibnja 1945. godine u blizini Bleiburga - mlade Slovenke kojoj se od toga datuma gubi svaki trag. Anonimni svećenik koji je radi ispovijedne tajne morao na ovakav način obavijestiti obitelj o načinu kako je mlada Slovenka završila svoj život napisao je pismo otišao do Klagenfurta i na kolodvoru u poštanski sandučić ubacio pismo na ime gospođe Marije Paulitsch ne znajući da je to upravo majka nesretne djevojčice. Njezin ubojica na času smrti imao je potrebu pozvati svećenika, ispovijediti se i vjerojatno pokajati za stravičan zločin koji je počinio.
Djevojčicu su nakon što je odbila biti dio partizanskog šljamo silovali- njih 42 partizana potom izmučenu odveli u šumu i ubili, raskomadali i pojeli u gulašu?! Pokajnik je bio njezin ubojica.
Eto to je samo jedna od groznih smrti koja je u to vrijeme zadesila mlade Slovenke. Hrvatice.....!
Svi ti zločini bili su pod znakom krvave zvijezde petokrake, koja na žalost još uvijek stoluje po Kumrovcu, Zagrebu, Sarajevu, Vukovaru......
I nitko je se ne stidi. S njome se ponose, njoj nitko ništa ne smije!
I pored osude Europske komisije....
Briga njih za osudu! Ona je tu među nama, živa i neugrožena, sve dok na čelna mjesta naše Domovine ne dođu ljudi koji nisu ni po kakvom osnovu slijednici te nakaze od simbola.
Moralo bi se iznaći načina kako petokraku zabraniti, kako Titu osuditi i kako konačno s jednim svjetskim zlom za svagda obračunati.
To je nešto što je u našoj “nadležnosti” i što bi jednoga dana mogli i učiniti.
Nadam se da i hoćemo!
A sad o nečem što u našoj “nadležnosti” nije i što pored svega teško i razumijemo i prihvaćamo. Radi se naime o oprostu ovom i ovakvim monstrumima koji bi nakon ispovijedi i pokajanja mogli lako dobiti ulaznicu za raj!
Zašto? Pa ima li pakla i ako ima tko će u njemu uopće završiti?
Hoće li majka male Friede morati gledati lice njezinog mučitelja kao što na ovome svijetu danas po Vukovaru gledaju majke
mučitelje njihove djece?
O Bože moj! Tvoja dobrota za nas slabašne vjernike je ponekad teško i shvatljiva i prihvatljiva, ali Ti vjerujemo i znamo da je sve što radiš ispravno i dobro.
Svejedno Te molimo- obilježi ove nesretnike i ne dopusti im da se tamo gori šepire i bahato ponašaju misleći kako su samo dvije riječi - “kajem se”- dovoljne da se sve zlo na ovome svijetu koje su počinili izbriše!

Ravno, 17. svibnja 2020.

 *       *       *

OVCE

Nedavno su ovce “prošetale” trgovima i ulicama Madrida. Stari je to srednjevjekovni običaj koji se svake godine nekako u ovo vrijeme ponavlja aludirajući na selidbu ovaca za pašom iz jednoga dijela Španjolske u drugi.
I- to je danas senzacija- turistička atrakcija. Zamislite stado od 2.000 ovaca i stotinjak koza- neviđen dogođaj vrijedan divljenja koji će mnogi portali i tiskovne agencije prenijeti.
A zaboravljate da se samo u Hrvatskoj dnevno (izuzev ove Corona krize) kreće stado od nekoliko desetaka pa i stotina tisuća ovaca. Samo što su naše naprednije i pismenije. Naše uz ostale “marifetluke” čak i glasuju! Dovode i odvode garniture na vlasti, naše šalju poruke Svijetu o mnogim svjetskim i inim problemima, naše znaju kada treba i zašutjeti, naše bleje obično kad im je kasno i kad od blejanja koristi nema, kad im blejanje samo škodi. Ali i ne bleje one uvijek isto, već od dana do dana, danas ovako sutra onako. I naše šišaju ali ne jednom godišnje i ne oštrim već tupim škarama ( oštre su za malo plemenitije pasmine) već na dnevnoj bazi i po potrebama. I naše ne hode za pašom, naše samo paradiraju i zagađuju gradske ulice, jer bi trebale svojim brabonjcima gnojiti ledine, a ne “uljepšavati” asfalt!

Svibanj, 2020.

 *       *       *

MISA ZA DUŠE UMRLE

Hajde vi moji partizani prvo nešto naučite o vjeri i misama, pa onda kritizirajte, savjetujte i komentirajte. Naime već danima slušam kako pojedinci daju potporu Sarajevskom Kardinalu Puljiću i održavanju Svete mise u subotu 16.5. 2020 u Sarajevskoj Katedrali za sve žrtve Bleiburga, dok ga drugi u puno većem broju napadaju! Samo mi nemojte još reći da žrtava nije bilo. Doduše o njima se do rušenja Berlinskog zida moralo šutjeti. Majke su svoju djecu stradalu na Bleiburgu u tišini svoga doma oplakivale pazeći da im se jecaji ne čuju, jer se za “zločincima” nije smjelo niti plakati. A onda je došlo vrijeme kad se o svim tim strahotama progovorilo. Počele su izlaziti “djela na vidjela”, napisano je tisuće stranica tog strašnog zločina koji se eto u ovim vremenima osporava. Valjda u želji da se vratimo u ta zla vremena koja su na njihovu žalost za svagda otišla.E sad ovi koji daju potporu Kardinalu uporno naglašavaju kako je to misa za NEVINE LJUDSKE ŽRTVE!
M i s e s e  g o v o r e  z a DUŠE UMRLE, bez obzira jesu li one nevine ili krive. Uostalom za one krive su i potrebitije, ukoliko znate što misa uopće znači. Valjda je takav izričaj u interesu ne zamjeranja vlastodršcima, a da se i s Crkvom ostane u dobre. Nikad nisam čuo za misu u kojoj se spominju zasluge ili loši čini umrlog. Taj je sa svojim grijesima već na sudištu, a mi mu s “ovoga svijeta” pomažemo koliko možemo kako bi izmolili milost za njega i njegove grijehe kod Gospodina, pa da mu kaznu ako ju je i zaslužio- umanji i duši mu olakša. Nego vama koji Kardinala kritizirate i koji mu branite održavanje Sv . Mise bilo bi bolje da uplatite koju i za “ljubičicu bijelu” jer mi se čini da i nije baš u nekoj milosti kod Gospodina. Možda mu i pomogne?! U tom slučaju Božjoj dobroti ne bi bilo kraja! A vi koji Kardinala branite naučite da je svaka Sv.misa za pokojnike zapravo misa za NJEGOVU DUŠU (bio on nevin ili kriv) bez obzira je li vlasnik te duše Ante, Jovo, Mujo, Ramo,David, Hans ili netko treći!
E kad to shvatite lakše će mo i mi na ovoj napaćenoj Zemlji međusobno komunicirati i bolje se razumijevati!

Svibanj 2020.

  *       *       *

SPIRALA ZLOČINA

Stjepan Radić i Đuka Matić, njihovi nećaci i njihove zle sudbine

Još za života ovaj simpatični narodni tribun zadobio je naklonost i povjerenje hrvatskog čovjeka - intelektualca, radnika i poglavito seljaka . U njemu su ljudi prepoznali vođu koji bi mogao ostvariti njihovu stoljetnu želju za Hrvatskom državom što nestade u prohujalim stoljećima nakon sloma slavnog Hrvatskog kraljevstva . Nije bilo Hrvatskog doma čiji zid nije resila slika ovog Hrvatskog velikana.Nakon gnjusnog zločina u Beogradskoj skupštini (u kojoj je narodni zastupnik Puniša Račić hicima iz pištolja ubio i smrtno ranio Hrvatske zastupnike -Stjepana Radića i njegova nećaka Pavla). Stipičine slike postale su skoro pa obvezne u svim Hrvatskim domovima). I onima u Lici, Hrvatskom Zagorju, Istri, Dalmaciji, Slavoniji, Herceg Bosni ... svugdje "gdje Hrvati dišu ". U veličanstvenom sprovodu u Zagrebu (kakav se ponovio jedino Prvom Hrvatskom predsjedniku Dr Franji Tudmanu ) Hrvati se oprostiše od svog velikana i položiše ga u arkade Mirogoja.
Njegov grob postade mjesto hodočašća Hrvatskih domoljuba.
On to ostade i u vremenima kad su nakon poraća, pa sve do sloma Jugoslavije 1990.-e doušnici skriveni u zelenilu ili iza drugih grobova revno zapisivali hodočasnike - otvarajući nove ili popunjavajući stare udbaške dosjeje.
Ista slika i isti zanos bješe i u kući Matićevih u malom pitoreksnom selu Dubljanima na rubu Popova polja u Hercegovini.
Ljudi su se nakon napornog cjelodnevnog rada u polju vraćali u svoje domove i uz upaljenu svijeću i sliku Majke Božje na zidu uz koju je bio i njihov idol Stjepan Radić, Bogu molili i zahvaljivali na proteklom danu i daru.
Stipica je bio nekakva ovozemaljska nada u bolje sutra ove Hrvatske zajednice okružene drugim narodom i drugom vjerom.
Jednog dana godinu i nekolika mjeseca prije Drugog svjetskog rata u kucu Đuke Matica u Dubljanima dođe neki Ratković - Srbin iz Ljubinja s očitom nakanom provociranja. Čim je ugledao Radićevu sliku - slomi je i ljutito baci ispred Đukine kuće.
Đuka ja bio naočit, jak čovjek, ponosan seljak koji preko tog poniženja nije mogao preći - zgrabi Ratkovica za prsa, podignu ga i baci tamo gdje Ratković baci Stjepana.
Od siline pada Ratković slomi nogu ....Jedne noći (točno godinu dana nakon onog nemilog dogođaja) netko pokuca na vrata Matićevih. Zove Đuku da izađe.
Izlazi Đuka, ali s njim i njegov nećak. Neće pustiti strica da sam po noći odlazi nepoznatim došljacima.
I ......ne vraćaju se. Čeljad zabrinuta, ali se nitko ne usuđuje u mrklu noć za njima. Ujutro čim se svanulo idu ih tražiti i nađu obadvojicu ispod kuća kraj polja -( tamo gdje je kasnije izgrađena zgrada "Ekonomije" ) - zaklane .
1943. godine i Matići i svi ostali Hrvati iz Dubljana morali su napustiti svoje selo u koje se nikad više nisu vratili.
Pojedinci koji bi se i odlučili vratiti bili su izloženi prijetnjama, pa kad i one nebi uspjele minirali su im čatrnje ( spremišta kišnice) -a bez vode se ne može.
Od mnogih znamenitih Hrvata rodom iz Dubljana spomenuti ću samo dvojicu: Dr Đuru Vukosavića poznatog i uvaženog Zagrebačkog šefa kardiologije u bolnici "Sestara milosrdnica".
I akademika Božu Matića predsjednika akademije B i H.
Godine 2007. ravanjski svećenik Don Pero Pavlović obnovi porušenu katoličku crkvu u Dubljanima, a na svečanoj Svetoj misi koju je predvodio biskup mostarski msg Ratko Perić i u svojoj propovijedi jasno naznačio sve zlo što zateče Dubljance i Dubljane, ali i nadu s porukom mira i oprosta - stotine izbjeglih Dubljanaca i njihovih potomaka u toj vjeri molilo je i Bogu zahvaljivalo na tom svečanom danu i Božjem daru.
Bilo je tužno gledati sijede glave i pognute starice kako sjetno obilaze ruševine u kojima su rođeni i dobar dio života proživjeli, uzimajući kamen kao uspomenu prohujalog vremena s vjerom da je spirala zla konačno završila.
Spirala u kojoj eto svoj život na oltar Domovine položiše Stjepan Radić i njegov nećak Pavle za ideale u koje su vjerovali i Đuka Matić i njegov nećak koji su ovim velikanima vjerovali.

Ravno, 2018.

Ps.
Mislim da je Stole Đukin sin!

  *       *       *

U MOJE I TITINO VRIJEME

Kad je davne 1971-2 godine Marijan Matković na kazališne daske postavio predstavu "General i njegov lakrdijaš" u kojem se ismijava, omalovažava i vrijeđa Nikolu Šubica Zrinskog, a njegovu junačku pogibiju pretvara u lakrdiju onda je slijed događanja bio ovakav.
Netko od nas studenata vidio je ili čuo za nju i nekolicini nas prenio o čemu se zapravo radi.
Reakciju nije trebalo dugo čekati.
Nakon jedne utakmice na Dinamovom stadionu u Maksimiru pao je dogovor.
Nas tridesetak kupilo je najjeftinije karte - one na galeriji.
Lože su bile za gospodu "dubljeg džepa "
U njima su bile i delegacije iz drugih republika ondašnje države sa Savkom Dabčević Kučar na čelu.
Valjda su svi došli ba bi uživali i oduševili se " umjetnošću".
No dobro -"licentia poetica", ali intendant Škiljan zasigurno ne bi upriličio nešto slično npr. da na scenu izvede druga Titu napirlitanog i u pidžami uoči bitke na Sutjesci?!
Naš naum je bio prekinuti tu lakrdiju od predstave (mada je Fabijan Šovagovic bio glavni lik- a i s njim smo naknadno u birtiji imali jedan ugodan razgovor).
Znali smo što nas čeka , ali smo i odlučili - i tu uzmaka nema.
Predstava mora biti prekinuta.
I prekinuli smo je!
Na naše oduševljenje i tugu onih u ložama, mada smo po reakcijama vidjeli da je dobar dio publike odobravao naš bunt, ali se miješali nisu
Naravno mi nemamo izgubiti ništa do li slobode, a oni ?!
Epilog je desetak pritvorenih.
Kazne su se svele na prekrsajne, a na koncu spretnošću odvjetnika i one ukinute.
Lijepo je bilo spoznati da studente Zagrebacki odvjetnici brane besplatno i rado.
Ima i jedna zgoda s Krležom u tom našem studentskom buntu.
Naime, otišli smo do njega u njegov dom tražiti neku vrstu zaštite, a on je onda nazvao Marijana Matkovica i rekao mu: " što se to događa , dok sam ja pisao drame zatvarali su glumce, danas vama zatvaraju publiku".
Pripominjem da se s istom predstavom otvarala kazališna sezona u Beogradu.
Jedan dobar članak o tom dogodaju napisao je i objavio najžešći od nas moj prijatelj prof. dr Šimun Krizanac.
Eto tako je to bilo u komunizmu pod diktaturom, a danas?
Danas nema diktature, nema komunizma, sloboda i demokracija i na daskama i u ložama, a u narodu i onom studentskom i onom urbanom
apatija - apatija koja zabrinjava
Zato i jesu na sceni kojekakvi Frljići i Ljuštine. Zato i jesu vulgarnosti i teror pisane i izgovorene riječi dominantne u Hrvatskom javnom i kulturnom životu. Zato redatelji bez srama i straha ubijaju do sada riječima i na kazalisnim daskama, a u budućnosti možda i stvarno, čestite Hrvate s kojima bi se trebali ponositi.
Iz istog razloga i s istim ciljem vrti se na ekranima HRT-a uradak "Ministarstvo ljubavi".
Ovog drugog (Ljuštinu) dobro znam (a vjerojatno i on mene) još iz studentskih dana u studentskom domu Šarengradska dok je bio kao miljenik partije i srpske politike na suprotnoj strani, a čini mi se (ma ne čini mi se -znam)da je na suprotnoj i danas.
Neka, neka moji Frljići i moji Ljuštine možete kako hoćete, ali ne možete do kad hoćete.
Doduše to neće ovisiti ni o mom pisanju ni o ljutnji naroda, vec jedino o izborima u kojima će birači prepoznati stranku i ideju koja će ovom jadu stati na kraj.

Ravno -Dubrovnik, Siječanj 2018.

 *       *       *

POBAČAJ

U ovim mojim krajevima Južne Hercegovine jos dok sam bio dijete mogao sam čuti kako su neke: “Mara”, ”Ana” ....... bile u Dubrovačkoj bolnicu “ na češćenju! Tek kasnije sam saznao da je zapravo išla pobaciti - napraviti abortus, riješiti se neželjene trudnoće!
Već tada se taj zločin nastojao prikriti imenom koje ne osuđuje, koje ne zabrinjava i ne daje osjećaj odgovornosti: pa za Boga miloga zar “čišćenje” samo po sebi nije nešto lijepo. Zar nije lijepo prljavo očistiti i prljavoga se riješiti.
Tako su i onaj koji je “ čistio” i ona koja je “očišćena” i dalje imali “čistu” savjest živeći u uvjerenju kako su napravili nešto dobro, a ne gnjusni zločin.
A za svaki se zločin treba i mora odgovarati.
Pitanje je samo gdje i kog koga.
Ovozemaljski sud rijetko će gdje izreći prikladnu kaznu, naprotiv oslobodit će ženu svake krivnje uvjeravajući je da nije napravila ništa nečasno i nezakonito.
E upravo je poanta na ovom “nezakonito”.
Jer ako pobačaj staviš u zakon kao dopušten i nekažnjiv onda ga bez posljedica možeš izvesti i bez grižnje savjesti živjeti znajući da se o zakon nisi ogriješio.
Zato ga se nikad ne bi trebalo ozakoniti, nikada pristati zločin proglasiti normalnim i nekažnjivim bilo po vjerskim ili svjetovnim mjerilima.
O ovim prvima svoje će reći Crkva i to je manje - više znano, jer Crkva priznaje “život od začetka”, a kako i ne bi kad u ovoj eri tehnologije na ekranu može čuti otkucaje srca bebe stare niti dva mjeseca i to potpuno jasno s EKG om. kao u odraslog zdravog čovjeka samo ubrzanijom!
Dakle dijete veliko kao dio nokta maloga prsta već ima srce koje kuca, koje se na ekranu suvremenog ultrazvučnog aparata vidi i bilježi njegov EKG !!!
I crkva osuđuje ubijanje tog malog nemoćnog, ali živog stvorenja koje po svjetovnim zakonima već tada ima pravo na naslijeđivanje ovozemaljskih bogatstava, ali eto po istim tim zakonima nema osnovno ljudsko pravo - pravo na život!
Za takav grijeh Crkva predviđa i kaznu: kaznu pokore i odluke da takav zločin žena više nikada ne ponovi, da se za taj čin pokaje.
Pa zar Spasitelj nije među nas ljude došao upravo radi takvih, a ne radi pravednika.
Ozakoniti ovozemaljskim zakonima abortus znači izravno biti upleten u spiralu zločina, pa će uz ženu istu, a sasvim sigurno i veću krivnju imati izvršitelj i zakonodavac, onaj koji je ovo obojstvo svojim zakonima ozakonio.
S ovim osjećajem morali bi se znati nositi i na pameti ga imati svaki saborski zastupnik joji će jednoga dana nedaj Bože dignuti svoju ruku za “abortus kao nekažnjivi čovjekov čin”- nekažnjivi i za počinitelja i za ženu koja taj čin traži i dopušta.
Vode se desetljetne raspre oko ukinuća smrtne kazne za neviđene zločine koji je čovjek počinio, a prihvaća se kao nekažnjivo ubojstvo djeteta koje nije napravilo nikakav zločin, koje bi možda jednoga dana bilo neki novi Tesla, Einstein, Mozart, Ivan Pavao ||., Marija Curri......
I nemojte se truditi tražiti u Bibliji piše li nešto o abortusu ili ne piše, osuđuje li se taj čin u Bibliji ili ne osuđuje,
Danas imate znanstveni dokaz od kada je dijete živo biće. Danas imate mogućnost već u petom tjednu života VIDJETI i ČUTI to malo
slatko srce, pa kad odlučite ubiti njegove otkucaje spremi se i ti ženo i ti izvršitelju i ti Saborski zastupniče taj zločin primiti na svoju savjest, u svoje srce (ako nešto od ovoga uopće i imate)!
A možda bi prije odluke jednoga dana u Saboru trebali upriličiti izravni prijenos (to je danas tehnički jednostavno izvedivo) jednog
takvog ubojstva (abortusa) s prikazom kako to srce lijepo radi i kako ga izvršitelj gasi!
Bilo bi morbidno, ali za spašavanje u budučnosti tisuće tisuća tih malih srca možda i učinkovito!
Čovječe- u kojim god vremenima živio i na kojim god prostorima obitavao, imaj na umu da se BOŽJI zakoni moraju poštivati, a svi oni koji te zakone krše, ako li ovim zemaljskim i umaknu Božjim jamačno umaknuti neće.

Veljača 2019.

 *       *       *

ŠTO BI BILO DA JE BILO

Možete li zamisliti što bi bilo da je kojim slučajem 1991. godine umjesto Svetog Ivana Pavla Drugog u Vatikanu sjedio Papa Franjo
- ovaj današnji -Bergoglio!
Ne možete!
Evo ja ću vam pomoći.
Doduše - do nedavno moja pomoć bila bi jalova i neuvjerljiva, ali nakon današnjih vijesti u kojima Papa Franjo daje “Urbi et orbi” do znanja da će kanonizacija blaženog Alojzija Stepinca pričekati, jer patrijarh Irenej koji je “jako dobar patrijarh” nije sklon kanonizaciji hrvatskog kardinala- mučenika, ona je suvisla i izvjesna.
Drugim riječima kanonizaciju će dočekati neki drugi Papa, a skoro je nemoguće očekivati kako će to učiniti On - Papa Franjo.
“Ima tu nekih upitnosti političke naravi na koje treba dobiti odgovore” - reče Papa, a ni Franjo ni Irenej neće” griješiti duše” pa ne sveca proglasiti svetim.
E moj Papa Franjo, pitati danas (2019.) patrijarha Irenej o kanonizaciji Stepinca isto je što i pitati patrijarha Pavla o priznanju Hrvatske države 1991. godine !!!
I sad zamislite da je Papa Franjo bio u Vatikanu 1991. umjesto Sv. Ivana Pavla Drugog. Sasvim sigurno bi tražio pomoć i odgovor patrijarha Srpske pravoslavne crkve (koja je glavni ideolog Velike Srbije i vinovnik svih zločina nad Hrvatima u Domovinskom ratu) o priznanju Hrvatske. Odgovor bi bio poznat i naš vrli Sveti otac Franjo Hrvatsku nikad ne bi priznao - htjeli vi to priznati ili ne.
Vatikan ne da ne bi bio prvi u priznanju, on je ni do današnjeg dana ne bi priznao, kad cijeli vrh pravoslavne crkve i danas proglašava Hrvatske biskupe ustašama!, a to do Papinih ušiju dolazi i to Papa čuje i sluša!!!
Očekivati je, ako se već drži do Patrijarhova mišljenja da Vatikan počne Hrvatske biskupe sankcionirati.
Naravno ne bih se čudio, pa kad je nedavno Papa Franjo izjavio muslimanskom imamu da su im religije iste - sve je moguće.
Čuj molim te iste religije?!
Svašta !!!
Ma zapravo ništa!!!
Pa dragi naš Papa Franjo kako iste kad ti isti negiraju Isusa Krista kao Boga, on je po njima u ravni s Muhamedom- prorok i ništa više ?!
Onda ste Sveti Oče i vi i Imam- isti!
Samo što smo onda mi - mali skromni vjernički puk?!
Evo rodio sam se kao Hrvat i katolik - Rimokatolik - hoću li u toj istoj vjeri i umrijeti više ne znam, jer bude li tada Papa Franjo na kormilu - sve je moguće ?!

Zagreb, 8.svibnja 2019.

 *       *       *

SOTONA KUPUJE

( Nakon odluke u Australskom parlamentu o istospolnim brakovima i redefiniciji braka kao zajednice - ne više muško i žensko već- DVIJE OSOBE)
Sotona (i ovaj Sotona i ova Sotona-I muško i žensko ?!) kupuje.
Hoda po svijetu i - kupuje. S punom vrećom novaca na leđima svih mogućih valuta, dionica, mjenica, obećanja ....kupuje ljude,kupuje sela, kupuje gradove, kupuje države, kupuje kontinente.
Evo čujem nedavno je kupio cijelu -cjelcatu Australiju.
Da dobro vidite -cijelu Australiju sa svim mogućim potrebnim dokumentima za tu kupnju.
Pribavio je 146 od 150 mogućih ruku u australskom Parlamentu.
A da bi bio još uvjerljiviji prethodno se pobrinuo da na referendumu dobije čak 63 % glasova birača !!!
I sve je po pravu i pravilu- niti jedne griješke.
Australski najveći dužnosnici ponosno izjavljuju da je konačno pobijedila - ljubav!
Ha ljubav!!!
Prije bi rekao da je pobijedio užitak, jer za ljubav treba imati nešto malo više od užitka.
Dobro neka mu i neka im bude.
"Sami pali, sami se ubili "!
I sve bi bilo dobro da od tog pada nije i nama zazvonilo u ušima .
Je li nam i otvorilo oči?
Hoćemo li i mi tim putem u "Svijet ljubavi"- ili ćemo radije ostati u ovom našem starom tisućljetima "učmalom" svijetu zdravog razuma Božijih, a i prirodnih zakona?
Imam osjećaj da se preživjeli Aboridžini imaju još jedan razlog ne veseliti takvoj odluci (ako i njih nisu kupili), računajući i onu kad ih je "bijeli čovjek " satrao, njihovu zemlju okupirao i sveo ih na rezervate u kojima su do danas.
Nenormalno likuje nad normalnim !
Zli likuje nad Bogom!
"Evo Ti ! - kupio sam Tvoje stado, kupio njihove duše, kupio njihov zdrav razum, kupio Tvoju ljubav koju si im usadio i zamijenio je s mojim užitkom. Kupio i njihovu djecu i njihovu budućnost. Njihov život i njihova sudbina od sada je u mojim rukama.
Ja za razliku od Tebe ništa ne zabranjujem, ja ne kažnjavam, ja samo iz dana u dan samo nagradujem njihovu odanost i njihovu spremnost zamijeniti Tebe samnom. I što Ti još treba da bi shvatio i potpisao kapitulaciju. Ma ne moraš svoj potpis staviti na papir u nekom vagonu ili dvorani - meni je dovoljno da samo klimneš glavom i složiš se s ovim što sam sada izgovorio"
Iz vedrog neba punog zvijezda samo se začu gromovit glas.
"APAGE SATANAS"

Ravno, 8. prosinca 2017.

  *       *       *

ISTUP IZ STRANKE HDZ-a

Volio bih da ne budem u pravu, ali već vidim da će Istanbulska konvencija biti ratificirana u Hrvatskom Državnom Saboru, pa da tu lakrdiju, a zapravo tragediju, ne čekam - iskreno tužan što ste me na ovaj čin natjerali odlučio sam :
Ja, Jure Burić liječnik i političar u mirovini i moja supruga Ljiljana Burić ponosna hrvatska majka petoro naše djece s adresom u Dubrovniku ne želimo biti više članovi stranke HDZ-a.
Ne želimo biti vaši sustolnici, jer više niste sljedbenici njezinog osnivača Dr Franje Tuđmana.
U politiku sam došao s mjesta šefa odjela za Otorinolaringologiju i cervikofacijalnu kirurgiju bolnice u Dubrovniku.
Još dok je pokojni Predsjednik bio živ obnašao sam mnoge časne dužnosti u Hrvatskoj drzavi. Najprije kao ratni povjerenik (jedan od šest u Hrvatskoj) za Južnu Dalmaciju, pa načelnik ratnog saniteta za isto područje, prvi zupan Dubrovačko Neretvanski i na koncu zastupnik u Hrvatskom Državnom Saboru - da tako se Sabor nekad zvao!
Izlazimo iz stranke jer nas je sram - zbog
vaše bahatosti ,
vašeg licemjerstva,
vašeg omalovažavanja,
vaše nedoslijednosti,
vašeg sluganstva,
vašeg kukavičluka ,
vaše pohlepe za položajima,
vašeg odricanja od
BOŽIJIH zakona.
Postali ste " duhovni Černobil" u Hrvatskom narodu .
SRAM NAS JE JER STE IZGUBILI SRAM !!!
Uporno mimo, svakog razuma i pored što su se - Sv.otac - Papa Franjo, Kaptol, Hrvatski biskupi, Hrvatski narod zajedno sa svojim sinovima uvaženim Hrvatskim intelektualcima, članovima HAZU-a ....JASNO odredili PROTIV RATIFIKACIJE ISTANBULSKE KONVENCIJE...i dalje tvrdite da je to "duboko kršćanski čin" i da ste na istoj strani kao i crkva? !
A ratificiranje Istanbulske konvencije s rodnom ideologijom je SOTONSKI posao i NEkršćanski čin koji vrijeđa svakog Isusovog sljedbenika i čestitog Hrvata.
Uporni ste u tvrdnji da svojom " interpretacijom"dajete sigurnost Istanbulskoj konvenciji od ne provođenja rodne ideologije, a sami znate da je to jedan obični pamflet, pravno bezvrijedni papir kojim samo narodu mažete oči (uostalom zašto se ograđivati od nečega - čega nema ?! )
E, naše mazati nećete i zato ovim činom prestajemo biti članovi stranke koja nema veze s njezinim utemeljiteljem pok predsjednikom dr. FranjomTuđmanom
Bog vam pamet prosvijetlio !
Jednoga dana, kada s Božijom pomoći dođe čestiti Tuđmanov sljedbenik, budemo li živi- neka računa na nas.

Dr Jure Burić
U Dubrovniku, 4. travnja 2018., nakon što će se u Hrvatskom Drzavnom Saboru ratificirati Istanbulska konvencija.

 *       *       *

BOGAT A ŠKRT

Valjda to ide jedno s drugim. Bogat, a škrt! Puno puta u to sam se uvjerio. Jedan moj pajdo iz susjednog sela imao je brata u Americi.
Kai i svi ondašnji Amerikanci za naše, a vjerojatno i njihove pojmove bili su bogati.
Znao je on kod svoga brata i u Ameriku otići i tamo po nekolika mjeseca proboraviti. O dojmovima bolje ne pričati. Ta valjda znate da ih je bilo. Kad bi se ljeti išlo na derneke moj pajdo bi redovito oblačio crno bogato odijelo ali bi kaput ipak samo preko jednog ramena “objesio”- onako šeretski. Na obje ruke bio bi po jedan skupi ručni sat (tko zna možda je mjerio na jednoj Hrvatsko, a na drugoj Američko vrijeme?!)
Jedne Svete Ane kad se je išlo na dernek u polje pod Trnčinu kod kapelice što je zimi tonula i na njoj bilo desetak metara vode, pa kad bi voda “otišla” krečila bi se u bijelo da bi se u njoj za Sv. Anu 26. 7. mogla misa govoriti. Pajdi to nikako nije smjelo promaći. “Naoružan” s crnim odijelom i dva ručna sata susretne nekog svog dobra prijatelja pa mu veli: “E kad smo se ovako lijepo sreli vala će mo popiti jednu pivu po pola”- ja ću platiti!
“Nećemo”- odgovori ovaj popit će mo svak po jednu- ja plaćam!!!

dr. Jure Burić, na Sv. Anu 2020.

  *       *       *

PREVODENJE IZ KAPITALIZMA U SOCIJALIZAM

U vremenima nakon Drugog svjetskog rata po Hercegovini se živjelo u oskudici.Ako si imao kravicu dok ne bi zasušila uvijek bi se u kući našlo nesto od njezina mlijeka.Ljudi bi u polju radili po cijele dane s tećicom kisjeline i malo kruha.
Tako jedno jutro žena uputi Pericu Curića u polje s malo kisela mlijeka i komadom kruha. Perici se već usput " otvorio apetit ". Sjedne on
na kamen izvadi onu tećicu i bocu vode te polako dolijevaj vodu i mješaj
ne bi li bilo više pa i razrijeđene kisjeline. Uto naiđe njegov seljanin i priupita ga: " Bolan Perice šta to radiš?"
" Evo prevodim je iz kapitalizma u socijalizam" odgovori Perica.
Obadvojica se nasmijaše.Kad za koji dan dok je vijest došla do komiteta pozvaše Pericu na odgovornost .
I moj ti Perica zbog prevođenja kisjeline iz kapitalizma u socijalizam
ode mjesec dana u Ćelovinu ( zatvor u Mostaru).
Ovo je samo podsjetnik za one kojima je bilo bolje u Jugoslaviji nego li danas u Hrvatskoj.

Kolovoz, 2018.

 


                             Moja mirna luka

 

Jure i family
                                U Božićnom ozračju

 

Jure mama i kćeri
                                          Mama i kćeri

 

Jure navijačice 
                    Supruga i unuka Josipa u navijačkoj atmosferi 

Jurino polje
                                        Jurina plantaža melisse ( pcelinje ljubice)

 

Jure proizvodi
                                     Dr. Jure Burić: Moji proizvodi u mom ormaru

 

Jure labelo

Čestitka kolege:

Prijatelju, ovo mi sve izgleda jako, jako lijepo, privlačno, profesionalno. Znajući Tebe siguran sam da je iza znalački osmišljenog dizajna i isto takav sadržaj. Moji su već zainteresirani. Čestitam Ti. Srdačan pozdrav, Ante

 

Jure zimnica
                                 Plodovi zemlje i vlastitih ruku - ništa iz uzgoja 

 

Jure zima
                              Na terenu.... zimi u Ravnom! 
 
 
 
Jure i crkva
                                            Crkva Male Gospe u Ravnom!

 

Jure spaljena kuća
 Kuća je spaljena (prva u domovinskom ratu u B i H) ali se zemlja obrađuje - a počeli smo i kuću s Božjom pomoći obnavljati

 

 Jure Burić Proza

Jure Burić:Poezija

Hitovi: 18172