Fra Vjeko Ćurić - afrički Schindler
Uzbudljiva i potresna priča novinara Srđana Hebara o franjevcu misionaru u Africi koji je spasio 100 000 Ruanđana - Hutua i Tutsia tijekom njihova građanskog rata, jednoga od najbrutalnijih i najkrvavijih koje čovječanstvo pamti, kojega su na kraju mučki ubili upravo oni koje je on najviše spašavao. Ako je svetost spasiti i samo jedan život, onda je naš fra Vjeko već odavno svetac.
Ivica Šola: Strahote 68...
...Paradoks je sljedeći, u totalitarnoj državi pojedinac nije slobodan, u demokratskoj državi država nije slobodna, ona je feminizirana, majka kućanica, “sluškinja” koja stalno mora umnažati sise kako bi odgovorila sve objesnijim zahtjevima totalitarnog pojedinca i njegovih sumanutih želja koje se svakim danom sve više umnažaju...Tamo gdje totalitarni pojedinac i njegove želje postaju automatski norma ili zakon, svaki drugi zakon je aboliran, prije svega onaj zdravog razuma. Čovjek se reducira na konzumenta, bonvivana i singla koji se ne želi ženiti niti preuzimati bilo kakve obveze, pa mi onda na Zapadu drvimo o demografskoj katastrofi, previđajući da je to samo posljedica delirija totalitarnog pojedinca koji izvan sebe i svog samoostvarenja ne vidi ništa drugo...(Sjajna raščlanba suvremenog liberalnog društva i njegovih zastranjenja, svakako pročitati! ur.)
O socijalizmu s "ljudskim" licem
"(...)Jedino mjerilo veličine ljubavi za narod jeste danas dubina mržnje prema neprijatelju.(...) Mrzjeti okupatore, mrzjeti njihove sluge, tu nakaznu izraslinu na divnom tijelu naroda, mrzjeti ih iz dna duše, svakom mišlju svojom, svakom kapi krvi svoje - to znači biti zadojen plemenitim i velikim osjećanjem osvetnika naroda, to znači ostati vjeran svome narodu, njegovoj istoriji i njegovoj budućnosti. (...) Mržnja bez milosti prema njima, to je tvoj program i tvoja zakletva, to je plemeniti žar ideala za koji se boriš..." Otkrijte ovdje tko je autor ovih riječi, ove prave ode mržnji koja kao da izlazi iz samog pakla. Zašto se onda čudimo kad i danas, nakon toliko godina, čujemo te iste riječi- "da je posao slabo odrađen", da se valjda nije dovoljno mrzilo.(ur.)
D. Pešorda: Od racionalizma do kapitulacije razuma
Zapadnjačka društva i zapadnjački sustav vrijednosti utemeljeni su na kršćanstvu i antičkom nasljeđu stare Grčke i Rima. To je općepoznato, ali to je, bojim se, već odavno postalo puka fraza, to jest to nasljeđe već duže vrijeme kao da nikoga ni na što ne obvezuje. Zapad se, čini se, odvojio od humusa na kojem je izrastao i zaklonio se od sunca uz pomoć kojega je izrastao. Korijenje mu je iščupano i nalazi se u mraku. Već je uvenuo stari svijet, uskoro će i umrijeti, a ono što ostane strovalit će se u posvemašnje barbarstvo. Koliko god te riječi zvučale kao zloguko proročanstvo, one su zapravo konstatacija stanja i uočavanje procesa toliko uznapredovalih da im je ishod gotovo u potpunosti izvjestan.
Opširnije:D. Pešorda: Od racionalizma do kapitulacije razuma
Borislav Ristić: Narod je gospodar, vrijeme je da to i pokaže
Kad se vlast i oporba pravi gluha i slijepa, onda narod ima obvezu poslati im jednu univerzalnu poruku. To je poruka koju ne treba prevoditi na svih pet jezika s kojima se oni sporazumijevaju. Oni se nikada sami neće odreći svoje moći i bahatosti. Zato, ne propustimo priliku da ih naučimo kako njihova moć potječe od naroda, da treba biti u službi naroda i da pripada narodu. Pas se veže za lanac, a političar izbornim zakonom. Narod je gospodar. Vrijeme je da to i pokaže.
Opširnije:Borislav Ristić: Narod je gospodar, vrijeme je da to i pokaže