O reformi zdravstvenog sustava

Već dugo se u našoj javnosti provlači teza o neodrživosti našeg zdravstvenog sustava, da je isti pred kolapsom i da su za njegov spas neophodni ozbiljniji reformski zahvati, a kao glavni argumenti navodi se sljedeće:

- 10 milijardi kuna manjka, koji je iz godine u godinu sve veći
- Duge liste čekanja – i preko 1 godinu dana
- Nezadovoljstvo davatelja usluga - liječnika, med. sestara, tehničara i dr. (napuštanje zemlje, manjak kadrova, štrajkovi)
- Nezadovoljstvo korisnika usluga – pacijenata (negativna javna percepcija, tužbe protiv liječnika i med ustanova)
- Primjeri korupcije u zdravstvu (zapošljavanje, nabava opreme, usluge, investicije, mito) 

Medicinskim rječnikom radi se o teškom bolesniku, a liječenje takvog bolesnika nije jednostavno ni lako. Ono zahtjeva cijeli niz složenih mjera i postupaka koji često nisu bezbolni i zahtjeva suptilan pristup, strpljenje i vrijeme. Isto je i sa zdravstvenim sustavom. Neke je mjere moguće odmah primjeniti, neke su hitne, a za one najvažnije, dubinske, potrebne su dobro osmišljen program i opće nacionalni konsenzus. 

Treba ipak reći da postojeći sustav uz sve svoje slabosti i unatoč ulaganju u njega po glavi stanovnika koje je znatno manje u odnosu na razvijenije zemlje ima relativno dobre rezultate. Zbog toga sve ono što je dobro treba sačuvati i osigurati kontinuitet zdravstvene zaštite stanovništva. 

Kao prvo treba naglasiti da je za reformu zdravstvenog sustava neophodan konsenzus svih političkih čimbenika u društvu (možda čak i referendumsko izjašnjavanje), jer ne bi ničemu vodilo ako bi već sljedeća garnitura vlasti išla na poništavanje onoga što je pokrenula prethodna. 

Kako? Što?

Polazeći od navedenih premisa ona vlast koja bi se htjela uhvatiti u koštac s takvom reformom morala bi sastaviti ekspertne skupine najboljih znalaca različitih stručnih profila (liječnika, ekonomista, pravnika, socijalnih radnika, politologa) koji bi osmislili program reforme o kojoj bi se potom provela javna rasprava. 

Dobar i prihvatljiv zdravstveni sustav bio bi onaj
- Koji uključuje principe solidarnosti i socijalne osjetljivosti
- Koji je racionalan i održiv (stimulira sve što je dobro za pacijente i potiče na razumno poslovanje, a penalizira sve što je suprotno tome.
- Koji je poticajan za sve – i za korisnike usluga i za davatelje, a onda i za društvo u cjelini.
- Koji polazi od pretpostavki da je zdravstvena prosvijećenost kod nas još uvijek niska i da se za to na usluge u zdravstvu ne može gledati čisto ekonomski kao u drugim sferama. Za to u zdravstvo treba ulagati preventivno (i više) kako bi krajnji trošak bio manji.

Reforma zdravstvenog sustava mora zahvatiti jednako i HZZO i cijeli sustav zdravstvenih ustanova (tzv. primarnu, sekundarni i tercijarnu razinu). Sve reformske mjere bi morale biti u skladu s naprijed navedenim načelima i ciljevima. U osmišljavanju reforme svakako bi bilo dobro poslužiti se iskustvom i praksom zemalja koje bi nam trebale biti uzor (Austrija, Njemačka...), svjesni vlastitih mogućnosti i ograničenja. 

Dosadašnja paradigma da svi imaju jednako pravo i mogu dobiti sve u praksi nije funkcionirala: neki su dobivali sve i više od toga, a neki, moglo bi se govoriti o većem dijelu populacije malo ili nedovoljno. Zbog toga je to bilo plodno područje koruptivnog ponašanja u zdravstvu. 

Reforma HZZO-a bi trebala poći od te spoznaje i osigurati:
- Temeljnu zdravstvenu zaštitu za sve (hitnu medicinu, zaštita djece i trudnica, zarazne, maligne i duševne bolesti...)
- Svu dodatnu medicinsku skrb za sve uz participaciju (vodeći računa o duljini staža (plaćanja doprinosa za zdravstvo) i socijalnom stanju pojedinaca i obitelji).
- Nastaviti praksu dopunskog zdravstvenog osiguranja (uz moguće dopune)
- Uvesti dodatne (dobrovoljne) vrste (police) osiguranj za mlade i za sve one koji žele nadstandardnu medicinsku skrb (po uzoru na privatna zdr. osiguranja i na praksu u zapadnim zemljama.

Reforma zdravstvenog sustava

1. Osloboditi sustav od korupcije: ušteda 10 – 20% (2 milijarde Kn) Kako?

• Maknuti politiku iz sfere utjecaja na upravljanje sustavom i izborom uprava, upravnih vijeća, ravnatelja, pročelnika, šefova itd.
• To bi već bila pretpostavka za transparentno poslovanje (zapošljavanje prema vrijednosnim kriterijima, nabava opreme, investicije, usluge...
• Osigurati učinkovit nadzor i kontrolu poslovanja na svim razinama.
• Osigurati stručni nadzor rada medicinske struke svih profila i trajnu evaluaciju kvalitete i kvantitete rezultata (učinka) svih na svim razinama, što bi onda trebalo biti temelj za vrednovanje njihova rada (koeficijenti) i njihovo pozicioniranje u sustavu (a ne političke ili bilo kakve druge veze).
• Uvesti praksu rotacije menadžerskih struktura po različitim centrima (po ugledu na Crkvu i vojsku.

2. Početi od detaljne analize postojećeg stanja i prilika (stručne komisije)

3. Funkcionalno integrirati zdravstvo u jedinstvenu cjelinu (primarnu, sek i tercijarnu razinu, kao regionalne centre), kako bi se najbolje i najracionalnije koristili postojeći kapaciteti.

4. Koristiti mogućnosti Telemedicine (nalazi i konzultacije na daljinu)....

5. Smanjiti potrošnju lijekova (kućne zalihe, nepotrebna primjena antibiotika – edukacija liječnika, kontrola kvalitete usluga, prosvjećivanje društva.

6. Smanjiti nepotrebnu dijagnostiku (lab. MR, MSCT...- do 70% neg. nalaza) – edukacija, kompetencija, evaluacija, stimulacija kvalitete.

7. Smanjiti liste čekanja:

• Jedinstvena lista (informatizacija)
• Hitni bez čekanja
• Ustrojiti sustav tako da je pacijent uvijek dobro došao (da donosi benefit svima - i davatelju usluga i ustanovi (kao u prvatnim ustanovama)
• Kategorizirati ustanove i jasno naznačiti njihove mogućnosti i kompetencije (repertoar i razinu usluga)
• Omogućiti pacijentima izbor ustanove i liječnika uz odgovarajuće (definirane) uvjete i uzuse.

8. Omogućiti i ustanovama da prema svojim mogućnostima šire svoje programe i rade na poboljšanju svoga sveukupnog  statusa.

9. Bolničke kapacitete koji nisu iskorišteni prenamijeniti u Hospicije i Domove za starije osobe

• Prethodno
• Sljedeće