Domoljublje - ima li izgleda?

• 

Tekst koji slijedi namijenjen je ponajprije onima koji se nalaze u političkoj areni a smatraju se domoljubima (u Saboru, u stranačkim i svim drugim društvenim strukturama), kao i svima ostalima koji slijede snove generacija predaka o domovini Hrvatskoj kao slobodnoj, suverenoj i prosperitetnoj državi, zemlji vladavine prava, bez diskriminacije, korupcije, klijentelizma i kriminala, zemlji sretnih ljudi i blagostanja iz koje nitko više ne bi morao u svijet trbuhom za kruhom, za poslom i boljim životom. Iako je ono najvažnije zahvaljujući žrtvi branitelja, nacionalnom duhu i Gospinoj krunici ostvareno - nakon tolikih stoljeća imamo svoju državu, danas bi teško bilo reći da nam baš cvjetaju ruže.

Vjerujemo da smo svi pozvani da damo sve od sebe, svako prema svojim mogućnostima, kako bismo pranašli najbolji put prema ostvarenju spomenutih ideala. Ovo što slijedi rezultat je promišljanja manjeg kruga ljudi koji vjeruju da su ponešto spoznali kroz život i koji nemaju poteškoća sa slobodnim vremnom i osobnim ambicijama, a polazna bi teza bila.da demokratski principi nemaju alternative kao i to da oni nisu ostvarivi bez osvješćivanja odgovornosti i većeg političkog angažmana što većeg broja članova naše društvene zajednice, povezivanja svih onih koji slijede takav način promišljanja u jedinstven domoljubni suverenistički pokret i masovnijeg izlaska na izbore, kako lokalne tako i parlamentarne.

Izbori su prošli, dobili smo novu/staru vlast i nema nam druge nego prihvatiti je, slagali se mi s njom ili ne. Narod je rekao svoje. Ili ipak nije, jer više od 50% birača nije izašlo na izbore. Izabrani kažu: to je demokracija. Legalno da, a je li legitimno – to je druga stvar. Bez ulaženja u suštinu pojma demokracije i mogućnosti manipulacija njome, ona pretpostavlja i pravo na kritiku, prigovore, proteste pa i osporavanje kad je u pitanju očito izigravanje povjerenja birača, zanemarivanje datih obećanja i zloporabe vlasti.

Ostavljajući mogućnost da se nova/stara vlast iskaže u novom svjetlu i boljem izdanju, teško je suzdržati se od skepse s obzirom na sve ono čemu smo svjedočili tijekom proteklog mandata – bujanje korupcije i klijentelizma, nefunkcionoranje pravosudnog sustava, nazadovanje u ekonomskom razvoju, masovni egzodus mladih, neprocesuiranje ratnih zločina, mirenje sa sotonizacijom hrvatskog naroda i iskrivljavanjem povijesnih činjenica na njegovu štetu, koaliranje sa svjetonazorski posve različitim strankama, ignoriranje volje velikog mnoštva građana (gotovo pola milijuna) da se održe referendumi o IK i o izbornom zakonodavstvu i još mnogo drugih stvari.

Vrijeme će pokazati tko je u pravu – aktualna vlast i zastupnici koji je podržavaju, ili oni drugi u oporbi koji se predstavljaju kao istinski domoljubi i suverenisti.

Ako se prisjetimo kakva se često retorika čula u Saboru, kakve su se otrovne riječi izgovarale, što smo sve mogli pročitati u medijima, a ništa drukčije nije bilo ni tijekom zadnje izborne kampanje, ne možemo ne konstatirati da su razlike u odnosu na poimnje nekih bitnih pitanja koja se tiču običnog čovjeka poput svjetonazora, domoljublja, suvereniteta, odnosa prema odgojno-obrazovnom sustavu, obrambenom sustavu, Domovinskom ratu, braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, prema neprocesuiranim zločinima, onima iz II. svjetskog rata i onima novijima, prema crkvi i zapravo svemu, u našem političkom biću gotovo nepremostive.

Isto tako je očigledno da su gotovo sve vladajuće strukture do sada, i one s tzv. lijevog i desnog spektra, pa i ova posljedna po svim tim pitanjima vrlo bliske. Zahvaljujući perfidno skrojenom izbornom sustavu uz posvemašnu kontrolu javnih medija i podršku vrlo razgranate mreže tzv. NGO ove dvije vladajuće opcije mogu biti sigurne na svojim pozicijama sve do urušavanja samog od sebe njihova koruptivno – klijentelističkog sustava i propasti svega onog što čini Domovinu.

Uz sve ovo jako im ide na ruku činjenica da preko polovice od ukupnog broja birača ne želi izaći na izbore kao i to da se se popriličan broj njih (preko 400.000), vjerojatno nezadovoljnih, sam isključio iz te mogućnosti odlaskom u inozemstvo.

Što bi u takvim okolnostima mogli učiniti oni koji sebe smatraju istinskim domoljubima?

Svi napori onih sličnih njima u dosadašnjim saborskim sazivima ostali su, može se reći, bez ikakva učinka. Svi njihovi ljutiti govori, oštre kritike, prijedlozi, apeli, zahtjevi za opozivom i sl. otišli su u vjetar. Niti potpisi 450.000 građana za referendum nisu ništa značili. Protiv glasačke mašinerije i 71 ručice ne može se ništa. A mediji i udruge uz izdašnu pomoć izvana čine čuda. Nema toga koga oni ne bi mogli sotonizirati i politički neutralizirati i isključiti sa političke scene. Oni koji znaju više, a teško bi bilo ne složiti se s njima da sve to nije ništa drugo nego neka vrsta specijalnog ratovanja u kojemu se politički protivnici tretiraju kao neprijatelji („malo ih je likvidirano“, „trebali su biti učinkovitiji u likvidacijama“ i sl.).

Što bi se dakle moglo pokušati?

Ako se prihvati teza da je riječ o „specijalnom ratu“ koji se vodi za osvajanje ili održavanje na vlasti onda je nužno uzeti u obzir sve čimbenike o kojima ovise rezultati tog „rata“ – uspjeh ili neuspjeh, pobjeda ili poraz. (Sve ovo je, naravno, uz pretpostavku je da se ostaje na mirnom, demokratskom putu i da se isključuju bilo kakve nasilne metode.) Stari kineski strateg kaže: „Ako ne vjeruješ u pobjedu nemoj ni započinjati rat“.

Čimbenici o kojima ovisi ishod „rata“:

• Vlastite snage i potencijali,
• Snage i potencijalni protivničke strane (koalicije i svjetonazorski slične strukture),
• Aktualne društvenopolitičke, gospodarske i zdravstvene prilike („bojišnica“)
• Međunarodna geopolitička situacija,
• Strategija,
• Taktika

Samo uzimanjem u obzir i uvažavanjem svih ovih stavki moguće je računati na pobjedu. Već površnom analizom može se vidjeti da su po većini navedenog aktualne vladajuće strukture u velikoj prednosti. Ipak ni oporba, ona istinska, domoljubna, unatoč svemu, ako bi koristila sve ono što joj je na raspolaganja nije nužno bez izgleda.

Ovo se na prvi pogled može činiti nemogućim i kao utopija, ali uz sagledavanje i uzimanje u obzir svega što je naprijed navedeno, aktualnoj domoljubnoj saborskoj i vansaborskoj oporbi uz oslonac na sveukupni nacionalni potencijal i resurse, i pouzdanje u Svevišnjeg, ništa ne bi smjelo biti nemoguće.

Ovdje bi glavni naglasak bio na tezi da ovu zamisao, odnosno projekt mogu ostvariti samo dobro organizirani domoljubi - skupina hrabrih, svjesnih i u svakom pogledu kompetentnih domoljubnih pojedinaca spremnih na velike napore i odricanja, koji će sve to shvaćati kao životno poslanje, a ne kao puku priliku za ostvarenje osobnih probitaka.

Osobito je važno imati na umu da se ovakav projekt ne može ostvariti u kratkom roku; potrebno je vrijeme od najmanje jednog saborskog mandata. Prilika za testiranje ispravnosti kursa bi bili lokalni izbori, a konačna, prava provjera parlamentarni za 4 godine.

Cilje je:

Ostvariti što bolji rezultat na lokalnim izborima za 1 godinu dana, a pobjedu na parlamentarnim za 4 godine.
Da bi se u tome uspjelo potrebno je osmisliti strategiju koja bi vodila račun o svim gore navedenim čimbenicima i taktiku prema kojoj bi sve ono što bi činili pojedini članovi ujedinjene domoljubne fronte bilo osklađeno (svaki istup u Saboru, svaka rasprava, svaki prijedlog, svaka objava u medijima, svaki čin, svaka akcija) i korak prema glavnom cilju. Cilj takve taktike je:

• Osvojiti povjerenje i simpatije javnosti (svojim sustavnim djelovanjem, ponašenjem, životnim stilom), kao pojedinci i kao politička struktura,
• Osvojiti srca i um onog većinskog dijela hrvatskih birača koji ne izlaze na izbore (njihovu naklonost, povjerenje i što više njihovih glasova na sljedećim izborima – lokalnim za 1 godinu i parlamentarnim za 4 godine)
• Povezati se s iseljenom Hrvatskom koliko je moguće više (kao s jedinstvenim dijelom nacionalnog korpusa) i osloniti se na njene sveukupne potencijale (intelektualne, domoljubne i najmanje bitno materijalne) s krajnjim ciljem što većeg po vratka u Domovinu.

O pojedinostima

• 15 zastupničkih mjesta DP i 9 Mosta, osvojenih uz postojeći izborni zaknon, unatoč izrazito nepovoljnim okolnosti ma (nesklonost medija, nesigurnost i strah u uvjetima epidemije, ograničene mogućnosti glasanja u inozemstvu i niz dr.) nije nikako mali potencijal.
• Kao prvo i najprioritetnije bi bilo sustavno raditi na okupljanju, formalnom ili neformalnom, u Saboru i izvan njega, svih domoljubno i suverenistički orjentiranih i pojedinaca i skupina u jedinstveni domoljubni nacionalni pokret. Bez tog okupljanja u sadašnjim okolnostima nije moguće parirati svim onim drugima, što su pokazali i protekli izbori.
• Potrebno je iz dana u dan potvrđivati svoju autentičnost i odanost vrijednostima, idealima, programima i obećanjima kojima su osvojeni mandati.
• U svim svojim nastupima iskazivati međusobnu odanost, otvorenost i kompaktnost – kreirati u javnosti sliku dobre „klape“ posvećene višim nacionalnim ciljevima. („Svi za jednog – jedan za sve“). Za sada se čini da to dobro radi Most i takvu ili sličnu matricu bi trebal usvojiti i svi ostali. Ako se pokaže da pojedinci odstupaju od takvog pristupa i ako to ne mogu ili ne žele korigirati, bolje je da napuste Pokret i potraže sebi odgovarajuće društvo. Bolje je i manje članova ali pravih, nego mnoštvo nepouzdanih. .
• Biti proaktivan. Specijalizirati se za pojedina područja. Biti korak ispred protivnika. Čuvati se negativne retorike, osobito radikalne. I najozbiljije se stvari mogu izreći na blag način. Tiha voda brijege valja. Smisao javnih nastupa, i onih u saboru i izvan njega, je uvjeriti javnost, odnosno svoje potencijalne birače, u ispravnost svojih stajališta.
• Biti aktivan u traženju rješenja za najveće nerješene probleme u Zemlji (ekonomske, demografske, zdravstvene, odgojno – obrazovne, ekološke, u vezi s otpadom, poplave, požari, potresi....)
• Reagirati na probleme građana (ovršene, blokirane, ugrožene valutnim klauzulama, one koji ne mogu ostvariti svoja prava, koji su upali u ralje birokracije i pravosudne mafije) pomagati im, organizirati im pravnu pomoć, biti njihov glas u javnosti, predlagati rješenja za sustavno rješavanje istih.
• Predlagati zakone; uključivati eksperte iz akademske zajednice i poslovnog svijeta. Uskladiti svoje djelovanje i nastupe.
• Izgraditi svoju infrastrukturu – ogranke po cijeloj Zemlji, osobito u velikim gradovima.
• Inicirati osnivanje domoljubnih NGO koje bi u svemu mogle koliko toliko parirati postojećim lijevoliberalnim.

(Spomenute lijevoliberalne tzv.NGO, u biti parapolitičke organizacije , već su godinama izdašno financirane od strane vlastite države na čijoj difamaciji sustavno rade i izvana od strane globalističkog kapitala čiju političku agendu zastupaju, a uz to su jednko podržane od većine javnih medij. Iz svega toga proizlazi njihova odvažnost, sigurnosti agresivnost – nitko im ništa ne može).

• Više je nego sigurno da bi uključivanje u navedene domoljubne aktivnosti bilo vrlo brzo prepoznato od strane struktura duboke države i naišlo na najperfidnije vrste otpora (primjeri mladog bračnog para iz Knina koji je ostao bez posla zbog otvorenog simpatiziranja DP, Karoline V.K. i bezbroj drugih). Zbog toga je neophodno poraditi na osnivanju fonda (poput sindikalnog) za dostatnu potporu – financijsku i svaku drugu (pravnu, medijsku, moralnu...) svih onih koji bi dospjeli u takve situacije.
• Svakako nastojati osvajati medijski prostor, ako nikako ne ide poraditi na uspostavi vlastitih TV kanala i tiskovnih medija. Odakle novac? Narod sve može ako ga se mudro vodi i ako vam vjeruje. (Odmah bih kupio godišnju pretplatu za istinsku domoljubnu tiskovinu koja bi parirala postojećim i potpisao plaćanje pretplate za istovrsni TV kanal)

Povezani članci:

Hitovi: 1818