Dr. Ante Ljubičić: Dar za doktora...

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Srijeda, 01 Rujan 2021 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Dar za doktora

Nije baš uvijek sve tako ozbiljno u liječničkoj praksi kako se ponekad čini, ima katkad i zanimljivih situacija. Evo jedne takve zgode s početka “velike” karijere.

Čekaonica je bila puna. Za razliku od prvih godina, kad su me pacijenti zaobilazili u širokom luku već sam bio „pravi“doktor, k tomu i prilično tražen. Vjerojatno i stoga jer sam bio jedini internist u cijelom kraju. Neki su pacijenti mirno sjedili, drugi nestrpljivo "visili" na vratima. U jednom trenutku kad su se vrata otvorila, ugledao sam postarijeg gospodina sa šeširom na glavi kako mi daje znak da bi želio hitno k meni. U visoko podignutoj ruci držao je nekakav mali sjajni predmet i gestikulacijom pokazivao da je to za mene.  Bio je to jedan od redovitih pacijenata - dida Marko, kojemu se, očito, nije dalo čekati da ga sestra pozove kad dođe na red.

Nisam reagirao na njegove znakove iz obzira prema drugim pacijentima, ali se starac, svejedno, unatoč negodovanju ostalih, u nekoliko koraka probio u ordinaciju. Nije se obazirao na to što je tu već bio drugi pacijent. Pravdao se kako ne ide na pregled, nego će samo dati nešto doktoru, pokazujući pri tom mali paketić u ruci.
- Ovo ti je poslala baba Luca” (*) - rekao je stavljajući na stol paketić veličine kutije šibica umotan u srebrnu foliju.

Pomalo zatečen, zahvalio sam mu i zamolio da isto prenese svojoj ženi. Uvidjevši i sam da nije prigoda za zadržavanje, uz pozdrav i zahvaljivanje, starac je odmah izašao vani.

Bilo mi je pomalo neugodno.- Što će misliti svi ovi ljudi? S darovima možeš gdje hoćeš, pa i preko reda. Bez darova - nigdje. Zar je baš morao ovako teatralno upasti? I to s darom!? I pred svima. Kao da nije mogao to izvesti i malo diskretnije. Ali, što je - tu je. Ubacio sam paketić u ladicu i nastavio s poslom.

Kad sam se spremao kući ugledao sam svoj dar u ladici; već sam bio posve zaboravio na njega. E, sad me već počelo pomalo golicati: - Što li mi je to poslala baka Luca? Neki dukat? Možda zlatnu kovanicu, lančić ili nešto slično? Samo nešto takvo stane u ovako mali paketić.

Otvorim paket: ispod srebrne folije bila je doista kutija šibica. A u njoj - ništa od zlata i svega onog na što sam pomišljao. Samo mala hrpica žućkastosmeđe tvari poput gline, „miomirisa“ zbog kojeg brzo zatvarate nos i okrećete glavu, i koji ne ostavlja nikakvu dvojbu o podrijetlu. Pogađate...

Više posramljen zbog svojih pretpostavki i, priznajem, pomalo razočaran, brzo sam ponovo upakirao “dar”, sjetivši se da sam prije desetak dana zbog nejasne anemije preporučio baki pregled stolice na skriveno krvarenje. Što sam tražio to sam dobio! Uostalom, dobro sam i prošao. Moj kolega koji je preporučio kontrolu za desetak dana s kolekcijom urina, dobio je punu demižonku....

(*) Naziv "baba" u južnim krajevima Hrvatske i Hercegovine je naziv od milja za starije žene

Hitovi: 590