Najčešća hitna stanja u internističkoj praksi

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Nedjelja, 12 Rujan 2021 Napisao/la Administrator

TorbaL mala

U svakodnevnoj liječničkoj praksi nisu rijetka hitna stanja koja ugrožavaju život bolesnika. Katkad trenutno, neposredno, katkad s manjim ili većim odmakom. Obično se pojavljuju naglo, najčešće iz čista mira, ili nakon blažih simptoma koji promaknu nezapaženo. Ova se stanja često javljaju kao komplikacije kroničnih bolesti (dijabetesa, hipertenzije i sl.) u nekoj od kasnijih faza njihova tijeka do kojih su one bile bez ikakvih subjektivnih smetnji. U takvim trenutcima život bolesnika u doslovnom smislu riječi visi o koncu i ovisi o prepoznavanju ozbiljnosti situacije, o vremenu dolaska liječniku i o stručnom medicinskom tretmanu koji se primjeni.

Propusti ili greške kako sa strane bolesnika (neprepoznavanje ozbiljnosti situacije, kasno traženje pomoći i dr.), tako i sa strane struke, može rezultirati fatalnim ishodom. Ovdje donosimo kratki pregled samo nekih od takvih stanja s najkraćim opisom simptomatologije i postupnike njihova zbrinjavanja. Ako bi ovo nastojanje da se navedene činjenice probliže što većem broju ljudi dovelo do bar jedne pravovremene kardiološke intervencije zbog srčanog infarkta, ili na vrijeme operiranog zloćudnog tumora na crijevima, i da tako bude spašen bar jedan ljudski život, ono bi bilo opravdano a cilj ostvaren.

Iz knjige: Dr. Ante Ljubicic, Iz torbe liječnika, savjeti koji život znače

Poveznica: Iz torbe liječnika

 


Bol u prsištu
Svima nam se događa da koji put osjetimo neku tegobu u prsima – nelagodu, probadanje i sl. U pravilu prva pomisao jest: srce? Infarkt? Najčešće uz manju ili veću dozu straha i panike. No, nije svaka bol srčanog podrijetla. Najčešće je riječ o kratkotrajnim tegobama manjeg intenziteta, poput probadanja, peckanja i sl., obično u mlađih osoba, bez poremećaja općeg stanja, koje upuć u prije svega na psihogeno podrijetlo. Bolovi koji se pojavljuju uz pokrete najčešće su mišićno- skeletnog podrijetla, a oni koji nastaju pri dubokom disanju posljedica su starih priraslica plućne maramice.

Nerijetko su te tegobe povezane s bolestima želudca i dvanaesnika kod kojih, najčešće zbog postojanja dijafragmalne hernije (kile), dolazi do vraćanja kiseloga želučanog sadržaja u jednjak i do njegove upale (refluksna bolest jednjaka ili tzv. GERB). Ti se bolovi opisuju kao žarenje i pečenje iza prsne kosti, a najčešće nastaju nakon kasnijih obroka i konzumacije pikantnije hrane uvečer. Katkad je riječ o muskulo-skeletnim bolestima prsnoga koša, katkad ozljedama ili bolesti rebara, herpes zosteru, bolesti žučnjaka i žučnih vodova i sličnim stanjima koja mogu dovesti do bolova u prsima različita trajanja, intenziteta i karaktera, koje treba prepoznati i razlikovati od onih stanja koja neposredno ugroavaju bolesnikov život.

Nasuprot opisanima, bolovi koji se pojavljuju pri naporu u obliku pritiska i stezanja iza prsne kosti, praćeni osjećajem pomanjkanja zraka i slabošću, a popuštaju nakon odmora, upućuju na vjerojatnu bolest srčanih arterija (anginu pektoris ili stenokardiju). Kako bi se postavila točna dijagnoza, potrebno je učiniti klinički kardiološki pregled i pretrage, EKG, RTG snimku pluća i srca, ultrazvuk srca, ergometriju (EKG pod opterećenjem), katkada i EKG tijekom 24 h (holter), a potom, ako je to potrebno, i koronarografiju (kateterizaciju srca s kontrastnim prikazom koronarnih žila).

Pojava iznenadnog, jakog bola iza prsne kosti, koji ne popušta i koji je praćen mučninom, Preznojavanjem i otežanim disanjem upućuje na srčani infarkt, pa je tada potrebno osigurati bolesniku mirovanje i bez odgađanja pozvati hitnu medicinsku pomoć radi prijevoza u najbližu medicinsku ustanovu u kojoj je moguće obaviti hitnu koronarografiju i, ako je potrebno, koronarnu intervenciju (ugradnju koronarnog stenta). Osobito je važno naglasiti da je ovo potrebno učiniti što prije, unutar prvih sat – dva, a najkasnije 6 – 8 sati nakon pojave bolova, dok još nije došlo do nepopravljivoga oštećenja srčanog mišića.

Akutni bol u prsištu nastaje i zbog drugih ozbiljnih stanja, npr. rupture i disekcije aorte (razdirući bol koji iradira u leđa), plućne embolije (otežano disanje), pneumotoraksa (gušenje zbog ozljede plućne maramice i zraka u pleuralnoj šupljini) i rupture jednjaka. I druge bolesti, kao što su upala srčanog mišića i osrčja, upala pluća i plućne maramice, akutni pankreatitis, maligne bolesti prsnoga koša, uz gušenje, visoku temperaturu, slabost, mučninu, povraćanje, mogu biti praćene bolovima u prsištu. Sva ova stanja neposredno ugrožavaju bolesnikov život i zahtijevaju zbrinjavanje u jedinicama intenzivne skrbi.

Što činiti u ovakvim stanjima? Ako je riječ o jakim bolovima koji ne popuštaju, osobito uz prisutnost drugih tegoba – gušenje, slabost, mučninu itd., ne gubiti ni trenutka i odmah zatražiti hitnu medicinsku pomoć. Ako je riječ o blažim tegobama, uz dobro opće stanje, kako je naprijed opisano, može se pokušati s blagim sedativom i vjerojatno će se brzo smiriti. Katkad je dovoljna samo čaša vode (placebo učinak). Ako se tegobe ne smiruju, najbolje je javiti se liječniku; uredan EKG pomoći će vraćanju samopouzdanja.

Nasuprot ovima, bolovi poput stezanja i pritiska iza prsne kosti, koji se pojavljuju u naporu i šire prema vratu i lijevom ramenu, a smiruju nakon prestanka napora ili nakon nitroglicerina pod jezik, upućuju na koronarnu bolest srca – anginu pektoris (bolest srčanih žila). Važno je utvrditi postoje li tegobe otprije ili su se tek pojavile i kakvo je opće stanje. U svakom slučaju potrebna je temeljita kardiološka obrada; samo ako je riječ o novonastalim tegobama potrebna je hitna obrada u bolničkim uvjetima.

Pojava bola stezanja i pritiska u prsima, koji ne popušta, uz osjećaj nedostatka zraka, slabosti, mučnine i preznojavanja, temeljito je sumnjiva na akutni infarkt, što je imperativ za mirovanje i traženje hitne medicinske pomoći. Nigdje kao u ovom području nija važna dobra anamneza – uzimanje podataka o nastanku tegoba, o njihovu karakteru, trajanju, lokalizaciji, o postojanju rizičnih faktora (pušenje, krvni tlak, dijabetes, povišene masnoće, obiteljska sklonost itd.), i iskusan će liječnik nerijetko samo na temelju dobivenih podataka postaviti pravu dijagnozu (20, 21).


Palpitacije
Dok u mirovanju obično ne osjećamo svoje srce, pri naporu ili uzbuđenju ubrzava se njegov rad i tada nam se čini da ništa drugo niti ne čujemo osim njegova lupanja. Nerijetko se to događa i iz čista mira. Katkad to osjećamo kao pravilno ubrzano lupanje, katkad kao nepravilno, drugi put kao iznenadne pojedinačne snažne udarce, katkad opet kao duge stanke, i obično nam tada nije svejedno. To zapažanje rada vlastitoga srca nazivamo palpitacijama. Palpitacije mogu biti beznačajne, ali i znak ozbiljnih i za život opasnih srčanih aritmija. Neki su ljudi više skloni samopromatranju i pojačano svjesni svojih autonomnih funkcija – rada srca i disanja i kada su one normalne, osobito pri tjelesnom naporu, kad imaju povišenu tjelesnu temperaturu, kad su pod stresom i slično. Ipak, palpitacije su u najvećem broju slučajeva posljedica srčanih aritmija.

Najčešće aritmije su atrijske i ventrikulske ekstrasistole – prijevremene srčane kontrakcije, koje su uglavnom bezazlene, osobito ako su rijetke. Najčešće ih osjećamo kao preskakanje srca, kao iznenadan pojačani udar ili kao kratki zastoj, bez ikakvih drugih smetnji. Ozbiljnije aritmije su napadaji lupanja srca koji mogu trajati od nekoliko sekunda do više sati ili bez prestanka, sve dok ih se ne prekine lijekovima ili elektrokonverzijom. Među aritmijama najčešće su paroksizmalna (nagla, iznenadna) supraventrikulska tahikardija i fibrilacija atrija, koje su najčešće bezopasne i prestaju spontano. Obično su bez organske podloge. Uzroci aritmije najčešće se traže u stanjima kao što se anemije, poremećaji elektrolita, pojačana funkcija štitnjače, srčane greške, bolesti srčanog mišića i koronarna bolest, pa se i dijagnostička procedura usmjeruje prema njima. Uz klinički pregled i EKG kao početne dijagnostičke korake uglavnom se rade osnovne laboratorijske pretrage, među kojima krvna slika, elektroliti i hormoni štitnjače, te UZV srca i, po potrebi, dodatna kardiološka dijagnostika. Ako aritmija ne prestaje spontano, tada se pokušava prevesti u normalni ritam lijekovima ili elektrokonverzijom. Ventrikulska tahikardija i fibrilacija, aritmije koje se pojavljuju kao posljedica organskih bolesti srca – srčanog infarkta, bolesti srčanih zalistaka i provodnog sustava, ozbiljni su poremećaji koji neposredno ugrožavaju bolesnikov život i zahtijevaju hitno zbrinjavanje u koronarnoj jedinici.

Što činiti kad osjetimo lupanje srca? Uz pretpostavku da je riječ o benignim aritmijama, koje obično ne traju dugo, možemo pokušati uobičajeno s čašom vode, smiriti se, popiti neki sedativ ako je pri ruci i, ako još nije stalo, pokušati sa stimulacijom vagusa – duboko udahnuti i zadržati dah, masirati sinus karotikus u području vratnih žila, izazivati prstima podražaj na povraćanje. Ako su poduzete mjere bez uspjeha ili ako su subjektivne tegobe intenzivnije, potrebno je zatražiti hitnu medicinsku pomoć.


Otežano disanje
Nedostatak zraka, otežano disanje, gušenje (dispneja) valjda su najneugodniji simptomi uopće, koje redovito prati osjećaj neposredne životne ugroze i panika. Uzroci su brojni – od bolesti srca i pluća, opstrukcije gornjih dišnih puteva (stranim tijelom ili otokom sluznice) do manjka kisika u zraku, otrovanja plinovima, malokrvnosti, nekih sistemskih i endokrinoloških bolesti (tireotoksikoza – prekomjerni rad štitnjače), da bi se katkad radilo o neugodnim, ali ipak bezopasnim psihogenim uzrocima. Tegobe se mogu pojaviti naglo, iznenada (akutni početak), ili se razvijaju postupno, unutar nekoliko sati, dana ili godina (kronične smetnje). Najčešće se uz otežano disanje pojavljuju i druge tegobe, ovisno o uzroku, primjerice, kašalj, bolovi u prsištu, visoka temperatura i slično.

Otežano disanje pri naporima često je zbog nedostatka tjelesne kondicije, a osjećaj gušenja i stiskanja u prsima, osobito ako se pojavljuje u ležećem položaju upućuje na popuštanje srca kao pumpe u sklopu akutne ili kronične bolesti srca. Nagla pojava dispneje uz bol u prsima sugerira mogućnost plućne embolije ili pneumotoraksa, teških i za život opasnih stanja. Otežano disanje uz visoku temperaturu i kašalj upućuje na moguću upalu pluća, dok stezanje u prsima i otežan ekspirij (izdisaj) ide u prilog astmi i opstruktivnom bronhitisu. Pri pojavi opisanih tegoba, osobito kad se pojavljuju prvi put ili ako ne popuštaju uz ranije preporučenu terapiju, potrebno je zatražiti hitnu medicinsku pomoć, nakon koje će liječnik procijeniti radi li se o stanju koje zahtijeva hitno zbrinjavanje u bolnici, obično u jedinici za intenzivnu skrb ili koronarnoj jedinici.


Iskašljavanje krvi
Svako je krvarenje dramatično, osobito ako je riječ o iskašljavanju krvi (hemoptizija), a pogotovo ako je obilno. Obilno iskašljavanje krvi, više od pola litre, u pravilu je razlog za paniku i poticaj za traženje hitne pomoći, iako rijetko kada predstavlja neposrednu životnu opasnost. Hemoptizije se u najvećem broju slučajeva pojavljuju kod upala dišnih puteva, bronhiektazije (proširenih bronha), plućne tuberkuloze, apscesa pluća te niza drugih bolesti, od karcinoma do poremećaja koagulacije krvi i plućnog infarkta. Tragovi krvi u ispljuvku mogu se pojaviti tijekom upala gornjih dišnih puteva. Kada je riječ o pušačima, pojava hemoptizije treba pobuditi sumnju na malignu bolest pluća. U slučaju krvarenja na usta potrebno je razlučiti je li riječ o iskašljavanju krvi, ili se možda radi o krvarenju iz nosa i gornjega dijela ždrijela, ili pak o povraćanju krvi. U svakom slučaju, pojava hemoptizije zahtijeva hitnu pulmološku obradu. Važno je ne paničariti jer uglavnom nema neposredne ugroze. U slučaju obilnog krvarenja
potrebno ga je najprije smiriti, a potom provesti svu potrebnu dijagnostičku proceduru. Uzroci krvarenju često ostaju nepoznati i nakon ekstenzivne dijagnostike, u oko 30 – 40% slučajeva. Prognoza je u tim slučajevima obično dobra, a krvarenja najčešće prestaju spontano.


Kad trbuh zaboli
Vjerojatno nema čovjeka koji katkad u životu nije osjetio bol u trbuhu, makar u najblažem obliku. Nasreću, najčešće se radi o laganim tegobama bez organske podloge, koje nastaju nakon konzumacija većih obroka, osobito teže hrane, uz to na brzinu, i nedovoljno sažvakane, i koje brzo spontano prolaze. No, takve nam tegobe katkad itekako znaju zagorčati život. One su vrlo različite i po svom karakteru i po trajanju i intenzitetu te ih svatko doživljava i opisuje na svoj način. Mukli, tupi, grčeviti, probadajući bolovi u trbuhu; poput uboda iglom ili nožem; katkad kao žarenje ili pečenje, katkad kao osjećaj težine i pritiska, najčešće u predjelu želudca, pod desnim rebrenim lukom, ili oko pupka; katkad lagani i prolazni, katkad neizdrživi, koji ne popuštaju, ili koji se na trenutak smire da bi se vratili s još većom žestinom; često uz osjećaj krajnje lošeg osjećanja, uz mučninu i povraćanje, ili nadutost kao da je u crijevima sve stalo; katkad uz povišenu temperaturu, grčeve i proljevaste stolice. Katkad se šire prema gore pa ih osjećamo kao pečenje iza prsne kosti, uz osjećaj kiseline i žgaravice u grlu, što je osobito neugodno kada nas probudi kasno u noći, pa u strahu pomislimo da je u pitanju srce i da je kucnuo naš posljednji čas. 

Ako se tegobe ne smiruju spontano ili nakon šalice kamilice, ako se pogoršavaju ili su praćene mučninom, povraćanjem, lošim osjećanjem itd., one mogu upućivati na krajnje ozbiljna stanja, kao što su perforacija želučanog vrijeda, zapetljaj crijeva, akutna upala žučnjaka, slijepog crijeva i sl., tzv. akutni abdomen. To zahtijeva hitni liječnički pregled i detaljne pretrage, uključujući pregled kirurga koji će odlučiti o potrebi kirurškog zahvata. Važno je znati da se pri pojavi malo jačih bolova u trbuhu koji se ne smiruju spontano, ne smije odgađati odlazak liječniku, jer ako su u pitanju spomenuta ili slična stanja, jedino hitna kiruška intervencija i odgovarajuća terapija u jedinicama intenzivne skrbi mogu spasiti život bolesniku. Nikako nije dobro niti se smije (jer bi to bila gruba pogreška) u tim stan- jima, na svoju ruku, uzimati bilo kakva terapiju, npr. lijekovi protiv bolova, antibiotici ili sl., jer bi to moglo voditi maskiranju kliničke slike, lažnom smirenju tegoba i odgađanju kirurškog pristupa, najčešće kao jedinog rješenja, što bi moglo ozbiljno ugroziti život i zdravlje bolesnika.

Neke su kliničke slike tipične; primjerice, grčeviti bolovi u gornjem di- jelu trbuha s mučninom i povraćanjem upućuju na žučne kamence; isto takvi jaki bolovi koji se od lumbalnih loža šire prema preponama, uz učestalo mokrenje, na bubrežne kamence; bolovi koji počinju u gornjem dijelu trbuha uz mučninu i povraćanje, pa se kasnije spuštaju u donji dio trbuha, uz jaku bolnu osjetljivost na palpaciju u desnom donjem kvadrantu upućuju na akutnu upalu slijepog crijeva, dok bi jak neprekidni bol u gornjem dijelu, a ubrzo i u cijelom trbuhu, uz mučninu, povraćanje, nadutost i prekid crijevne peristaltike, upućivao na akutnu upalu gušterače. U dijagnostici i planiranju liječenja uzimaju se u obzir sve činjenice i okolnosti koje su mogle pridonijeti nastanku tegoba, kao i podatci o tome je li ranije bilo sličnih smetnji, ranije dijagnoze, primjerice kronični gastritis, želučani i duodenalni ulkus, žučni kamenci, preboljeli pankreatitis, Chrohnova bolest i sl. Ako su tegobe tipične, ako nisu osobito teške, ako su se i ranije pojavljivale, a uklapaju se u postojeće dijagnoze, npr. ulkusne bolesti želudca i dvanaesnika, tada se može pokušati s ranijom terapijom, npr. Peptoranom, Controlocom i slično. I kao zaključak, u slučaju imalo jačih bolova u trbuhu koji se ne smiruju spontano – ne uzimati nikakve lijekove, ne gubiti vrijeme, nego zatražiti hitnu liječničku pomoć.


Povraćanje krvi
Svako je krvarenje neugodno i izaziva strah i zabrinutost. Povraćanje krvi (svježe, crvene) ili hematemeza najčešće je posljedica oštećenja proširenih vena jednjaka, te erozija i ulkusa (čireva) želudca i dvanaesnika, koji mogu nagristi arterijsku stijenku i uzrokovati ozbiljna krvarenja. Povraćanje tamnije krvi, poput taloga kave, znak je da je krvarenje stalo i da se crveni hemoglobin krvi pod utjecajem želučane kiseline pretvara u smeđi hematin. Hematemeza se najčešće pojavljuje kao posljedica pogoršanja kronične ulkusne bolesti ili ciroze jetre, koju prati razvoj proširenih
vena jednjaka i smanjena produkcija faktora zgrušavanja, nakon neodgovarajuće prehrane, konzumacije alkoholnih pića i nakon uzimanja lijekova koji mogu dovesti do ozljede želučane sluznice (nesteroidni antireumatici – Andol, Brufen, Voltaren i sl.). Krvarenja su teža ako postoji neki od naslijeđenih poremećaja koagulacije krvi ili bolesnik troši lijekove koji smanjuju zgrušavanje krvi. Svako je
povraćanje krvi ozbiljno i zahtijeva hitno zbrinjavanje u jedinicama intenzivne skrbi.


Krvava stolica
Krvava stolica (hematokezija) upućuje na krvarenje iz donjega dijela probavne cijevi. Obično je posljedica različitih procesa, najčešće upalnih ili tumorskih, koje treba što prije dijagnosticirati i liječiti. Krvave stolice mogu se pojaviti i pri jačem krvarenju iz želudca i dvanaesnika, s brzim prolaskom krvi kroz crijeva, većinom uz istodobno povraćanje krvi, što prati pogoršanje općeg stanja, pad krvnoga tlaka, ubrzani puls, bljedilo, hladni znoj, često kolaps (slika hemoragičnog šoka). Takva stanja predstavljaju najozbiljniju votnu ugrozu i zahtijevaju hitnu hospitalizaciju i liječenje (transfuzije krvi, endoskopske intervencije, medikamentno liječenje, katkad operaciju).


Crna stolica (melena)
Crna stolica (poput katrana) znak je krvarenja iz gornjega dijela probavne cijevi – iz proširenih vena jednjaka ili vrijeda želudca i dvanaesnika, što se najčešće događa nakon neodgovarajuće prehrane, konzumacije alkoholnih pića ili nakon uzimanja analgetika (Andola, Ketonala i sl.) Obično su prisutni i drugi klinički simptomi bolesti – bolovi u gornjem dijelu trbuha, mučnina, povraćanje kiselog sadržaja, katkad poput taloga kave, ili čiste krvi (hematemeza). Katkad se melena pojavljuje izolirano, bez drugih simptoma. Pojava crne stolice znači da je došlo do krvarenja najmanje od 100 do 200 mL krvi. Od melene treba razlikovati tamnu stolicu, koja takvom postaje zbog uzimanja preparata željeza, nakon konzumacije nekih namirnica, npr. krvavica, zelenog povrća (blitve i sl.). U takvim slučajevima obično nema nikakvih drugih simptoma krvarenja (nema podataka o bolesti probavnog trakta, opće je stanje dobro, a stolica nije katranasto crna, nego samo tamnija). Katkad je radi potpune sigurnosti potrebno provjeriti stolicu na prisutnost krvi odnosno hemoglobina. Važno je naglasiti da je u svakom slučaju melene i hematemeze, koje su znakovi neposredne životne ugroze od iskrvarenja, pa čak kada opće stanje u prvi mah i nije loše, potrebna hitna medicinska pomoć i bolničko zbrinjavanje – klinički pregled, krvne pretrage, gastroskopija itd. te odgovarajuće liječenje. Danas se s uspjehom provodi endoskopsko zaustavljanje krvarenja, a pri većim gubitcima krvi potrebne su transfuzije krvi. Osobe sklone želučanim tegobama ne bi smjele uzimati analgetike poput Andola, Voltarena i sličnih lijekova zbog mogućnosti krvarenja.


Skriveno krvarenje
Treba spomenuti i skriveno (okultno) kronično krvarenje, koje može imati različite uzroke i nastati u bilo kojem dijelu probavne cijevi. Takvo krvarenje redovito dovodi do anemije. Zato kod svakog nalaza anemije s manjkom željeza, osobito kod muškaraca i žena nakon menopauze (u žena generativne dobi anemija je česta zbog menstrualnih gubitaka), treba misliti na mogućnost skrivenog krvarenja u probavnom traktu i učiniti potrebne dijagnostičke pretrage, kako bi se što prije otkrio i uklonio uzrok. Katkad će to biti kronični krvareći ulkus, a nerijetko i zloćudni tumor bilo kojega dijela probavne cijevi. Obično je prvi korak pretraga stolice na skriveno krvarenje (koja se kod odraslih radi kao probirna pretraga radi ranog otkrivanja kolorektalnog karcinoma), nakon koje slijedi endoskopska obrada – gastroskopija, kolonoskopija i rektoskopija.


Nesvjestica
Nesvjestica ili sinkopa je kratkotrajan gubitak svijesti do kojega dolazi zbog prolaznog smanjenja protoka krvi kroz mozak, najčešće kao posljedica trenutačnog smanjenja krvnoga tlaka u stojećem položaju. Često se to događa mladim, krhkim i osjetljivim osobama, koje imaju nizak krvni tlak, za vrijeme boravka u zagušljivim zatvorenim prostorima s mnogo ljudi, nakon duljeg stajanja. Ovo stanje neki nazivaju i kolapsom. Klinički se to očituje bljedilom, hladnim znojem, padom tlaka, ubrzanim pulsom, kratkim i plitkim disanjem. Bolesnik spontano dolazi k svijesti. Omaglica je nešto blaža, tek osjećaj da bi moglo doći do gubitka svijesti pa se naziva presinkopom. Sinkopa i presinkopa dosta su česte pojave i pojavljuju se u oko jedne trećine ljudi. Najčešće je riječ o benignim poremećajima, osobito kada su u pitanju mlade osobe. No, kada je riječ o starijima i kad sinkopa završi ozljedom, osobito ako se ponavlja, potrebno je misliti na mogućnost ozbiljnijih srčanih bolesti (aritmije, srčani blokovi, miokarditis i sl.), bolesti krvnih žila, neuroloških bolesti (epilepsija, cerebrovaskularne bolesti, tumori), na nusdjelovanja lijekova i dr. potrebna je tada detaljna obrada kako bi se utvrdio uzrok. U tom slučaju najbolje je zatražiti hitnu liječničku pomoć, učiniti EKG ako je moguće i uputiti bolesnika u medicinsku ustanovu u kojoj će biti učinjena odgovarajuća obrada i liječenje pod kontrolom kardiologa i neurologa. Za najveći broj slučajeva sinkopa u mladih, zdravih osoba, bit će dovoljno preporučiti opće preventivne mjere, zdrav način života – pravilnu prehranu, redovito i dovoljno uzimanje tekućine, 2 – 3 L dnevno, redovitu tjelovježbu, dovoljno sna i sl.


Vrtoglavica
Vrtoglavica je neugodan osjećaj vrtnje tijela uz nestabilnost i gubitak ravnoteže. Bolesnik osjeća da se vrti u prostoru ili da se prostor vrti oko njega. Tegobe se pojavljuju naglo, pojačavaju se pri pokretima glave i često su praćene mučninom, povraćanjem i šumom u ušima. Vrtoglavica nastaje zbog oštećenja na bilo kojem dijelu sustava odgovornog za ravnotežu – od vestibularnog aparata u srednjem uhu, preko osmoga moždanog živca do odgovarajućih jezgri u moždanom deblu i malom mozgu. Razlikujemo perifernu vrtoglavicu, koja je uzrokavana oštećenjima unutarnjeg uha i moždanog živca, i centralnu, koja je posljedica poremećaja u moždanom deblu i malom mozgu. Simptomi mogu biti akutni i teški, a mogu se pojavljivati povremeno. Brojni su uzroci vrtoglavice, među kojima su neki lijekovi, virusne infekcije (neuronitis, labirintitis), Menierova bolest, multipla skleroza, trauma, tumori te krvožilne bolesti (moždani udar) i dr. Često je riječ o vertebrobazilarnoj insuficijenciji (poremećaj cirkulacije u arteriji koja napaja mali mozak i moždano deblo), zbog degenerativnih promjena vratne kralježnice, a katkad je psihogenoga podrijetla. Najčešće je riječ o benignoj vrtoglavici kod koje napadaji uzrokovani promjenom položaja tijela (nakon lijeganja i okretanja) traju manje od jedne minute. U slučaju vrtoglavice potrebno je zatražiti pomoć liječnika koji će pomnim pregledom provjeriti opći klinički i neurološki status, umiriti bolesnika i indicirati preglede ORL-a i neurologa. U tijeku daljnje obrade često se rade MR (magnetska rezonancija) glave ili CT (kompjutorizirana tomografija), CD (kolor dopler) vratnih arterija i vertebrobazilarnog sliva i dr., kojima se traže znakovi moždanog udara, tumori, cirkulacijske smetnje i drugo.


Vrućica
Kada smo zdravi, kada je sve u redu s nama, temperatura nam je oko 37 stupnjeva Celzijevih. Katkad koju desetinku stupnja više ili niže; obično ujutro niže, a uvečer više. To je rezultat metaboličkih procesa u našem organizmu pri kojima dolazi do stvaranja topline i grijanja. U isto vrijeme, da se ne bi pregrijalo, tijelo se neprestano oslobađa viška topline. I sve se to zbiva pod strogom kontrolom centara u hipotalamičkome dijelu mozga. Temperaturu mjerimo stavljanjem toplomjera pod pazuh, u uho, u usta ili, što je najsigurnije, u analni otvor. Ovaj posljednji način je najsigurniji (mada ne i najprivlačniji), a tako izmjerena temperatura nešto viša – oko 0,6 °C. Visoka tjelesna temperatura upućuje na to da se nešto poremetilo u organizmu. Ako smo se slučajno našli u Africi, onda bi to vrlo vjerojatno mogla biti zaraza malarijom koja je tamo česta. Moj prijatelj misionar pričao mi je da ju je imao više od sto puta. I sam se izliječio. No danas, dok ebola hara zapadnom Afrikom, prvo na što treba pomisliti ako se vraćamo otuda upravo je ona. Ipak, ako smo kod kuće, na području EU, a nismo bili u Africi niti smo imali kontakt s nekime tko je došao otamo, onda smo vjerojatno dobili neku banalnu infekciju, ponajprije dišnih puteva ili urinarnog sustava, čiji su mogući uzročnici virusi, bakterije, gljivice ili paraziti. Infekcije mogu biti blažega ili jačeg intenziteta. Koji put, primjerice, u slučaju obične virusne prehlade, one prolaze spontano za dan–dva, bez ikakve terapije. No, u drugim prilikama, primjerice, kod upale pluća, upale mozga, srčanih zalistaka, sepse, tifusa i sl., one mogu ozbiljno ugroziti život i zahtijevaju hospitalizaciju i intenzivno liječenje uz ciljanu antimikrobnu terapiju.Osim na infekt, povišena temperatura, osobito ako traje dulje ili ako se ponavlja, može upućivati i na druga ozbiljna stanja, primjerice zloćudne tumore, autoimunosne bolesti, bolesti vezivnog tkiva i sl., a može biti i reakcija na lijekove. Katkad se u oko 10 % odraslih osoba i unatoč opsežnim pretragama ne uspijeva pronaći uzrok vrućice.

 

Hitovi: 975