Dr. Jure Burić: U prozi i versu
„Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..
Iva Ljubičić Lukić: Projekti u kulturi
Kultura je odraz duha, stanja i zdravlja društva u kojoj nastaje. „Kultura je identitet naroda. Kultura je duša naroda. Kultura stvara poslove. Kultura stvara prilike. Kultura stvara nadu. Kultura stvara napredak. Kultura zbližava ljude... Ono zbog čega su neka društva napredovala a druga nazadovala bila je kultura. Ono zbog čega su neka društva uspjela kroz milenije bila je kultura.“ Tako je Sheila Copps, kanadska ministrica za kulturnu baštinu na međunarodnoj konferenciji u Firenci 1999. na jednostavan način vrlo lijepo objasnila značenje i važnost kulture za društvo. (Iva Ljubičić: Specifičnosti projektnog menadžmenta u kulturi. Specijalistički poslijediplomski rad; nekoliko ulomaka)
Ante Bukovac: Zanimanje težak
.... Od šeste godine pa do petnaeste, kad god je trebalo, osobito za školskih ferija - torba preko ramena pa ili u polje, ili u stranu za blagom. Motika u ruke čim je možeš držati i kopačina dok se imalo što kopati. Od četrnaeste godine - kosidba sve po redu: i žita i polje sve dok je bilo polja. Svi naši plasti iz polja tih godina, svo sijeno i žito prešli bi ne znam koliko puta preko mojih ruku; i na kola i s kola i u vršaj i u pojatu. Posebno ovo zadnje – zaroniti u pljevu i prašinu, zbijanje sijena i slame u pojatu nije moglo bez nas. Ni bolest nije vrijedila kao isprika...sve dok polje nije postalo jezero...Tako bi otprilike izgledao opis ljetnih zanimacija dječaka iz vremena moga djetinjstva. Iz zapisa: Bilo pa prošlo - uspomene
Kosci kose...
...O kosidbi i raznim zgodama u vezi s njom redovito se pričalo u svim prilikama kada bi se ljudi našli zajedno. Najviše ljeti nakon povratka iz polja dok bi se odmarali i pretresali što se zbivalo proteklog dana. A i za vrijeme dugih zimskih sijela. Znalo se tko je dobar kosac, tko je najbolji, najbrži, tko ima dobru kosu, tko zna dobro poklepati i naoštriti, čiji je otkos najbolji, mah najširi, iza koga najviše „raste“ (tko slabo kosi) itd. Za momke je to značilo i bolje izglede kod djevojaka...(Bilo pa prošlo - uspomene, Ante Bukovac: za one kojima je to bila ljetna zanimacija da se malo podsjete, za one druge, ako ih to zanima, da nešto doznaju.)
Kaja Bakalić: Dobro jutro more
Rapsodija u plavom, Foto: K. B.
Još jedan sunčan listopadski dan i ne odolijevam zovu mora na jutarnju šetnju. Sve je tiho i ništa se ne čuje osim vlastitih koraka i šuma valova koji nježno umivaju obalu. U zraku okus mora i miris borova. Svako malo zastajem opčinjena prizorom plavetnila mora i neba stopljenih u jedno. Kao da je veliki slikar i otocima dao nijansu istog kolorita...