Glazbene staze – osvrt na koncert „Zagreb Pierrot projekt“
Ansambl Glazbene staze (Foto: B.K.)
Glazba živi u nama, u našoj duši, u našoj svijesti, u našim osjećajima i mašti - pisao je veliki muzikolog i pijanist Heinrich Neuhaus. Mi bismo mogli dodati: Na nama je samo da joj se otvorimo i prepustimo, da damo sebi priliku, da je slušamo i radujemo se obilju ljepote i uzbuđenja koje nam otkriva i nudi. Kratki osvrt na netom prošli koncert ansambla Glazbene staze u Zagrebu.
U subotu, 21. 4. 2018. u MD Lisinski u Zagrebu ansambl Glabene staze održao je svoj treći koncert iz istoimenog ciklusa pod nazivom „Zagreb Pierrot projekt“. Ljubiteljima dobre glazbe ovaj već dobro poznati zagrebački ansambl ponudio je ovoga puta osobito zanimljiv i poprilično zahtjevan program. Uz Fantastičnu suitu za flautu, klarinet, violinu, violončelo i klavir našega mladog sjajnog Dubrovčanina Ivana Končića izveli su Prvu simfoniju u E-duru, op.9 (za istih pet instrumenata) Arnolda Schonberga u obradi Antona Webera te skladbe Sleight of and Evil Hand za udaraljke solo Casey -a Cangelosi i Dvostruki sekstet za komorni sastav i vrpcu Steve Reich-a.
Peteročlanom sastavu ansambla Glazbene staze kojega čine već afirmirani umjetnici: Eda Rimanić, flauta, Vlade Matulić, klarinet, Đana Kahriman, violina, Andrija Šimić, violončelo, Iva Ljubičić Lukić, klavir, ovom prigodom pridružio se i gost Renato Palatinuš sa svojim udaraljkama. Publika, najvećim dijelom mlada, koja je dobrim dijelom ispunila dvoranu nije krila oduševljenje izvedbom niti štedjela svoje dlanove od početka do kraja koncerta.
Pokazalo se da bojazan da bi se moglo ponoviti nešto slično kao i svojevremeno tijekom praizvedbe Schonbergove simfonije koja je svojim ekspresionizmom i eksperimentalizmom šokirala posjetitelje Zlatne dvorane bečkog Musikvereina i dovela do nereda i prekida, nije bila opravdana. Dapače, iako je program potrajao dobrih sat i pol tražio se i dodatak, koji im nije bio uskraćen. Ako je cilj glazbe potresti slašatelja, izazvati misao, probuditi emocije, ispuniti dan lijepim, zabaviti se, onda je i ovaj koncert Glazbenih staza, kao i svi predhodni u potpunosti uspio.
I ne samo njihova glazba koja otkriva vrhunsku profesionalnost, i opći dojam koji emaniraju s pozornice nikoga ne ostavlja ravnodušnim; svojom vedrinom, šarmom, zaigranošću i zanesenošću glazbom, pa i onim finim koketiranjem s publikom, od samog početka pa sve do gašenja reflektora, oni su pravi gospodari dvorane koja postaje mjesto gdje stanuje samo radost i ljepota.
Teško bi bilo koga od njih posebno istaknuti, svi su bili jednako izvrsni, svatko na svoj način. Ni na komu od njih se nije moglo zapaziti da je malo prije imao kakvih poteškoća ili problema, kao što je, npr., violinistica jedva i u posljednji trenutak uspjela naći način za dolazak iz Dubrovnika. Ni najmanje se to nije odrazilo na njen nastup koji je, kao i uvijek, bio na najvišoj umjetničkoj razini. Više o Ansamblu, izvođačima i programu i o skladateljima pročitajte u prilogu muzikologinje Vilene Vrbanić.
a.lj.
Što je Pierrot projekt? Pierrot je tužni klaun blijedog lica i slomljenog srca. Srce mu je slomila Kolumbina. Preoteo ju je obijesni Harlekin. Za razliku od njega, Pierrot je iskren, naivan, zaljubljen i neshvaćen. On je umjetnik. Kao takav, Pierrot je postao inspiracija brojnim umjetnicima tijekom posljednja tri stoljeća. Mnoga književna, likovna, filmska i glazbena djela nastala su inspirirana njegovim likom. Sve je započelo s pantomimom i commediom dell'arte 17. stoljeća. Mit o tom neobičnom liku traje sve do danas pa je utjecao i na umjetnike poput Davida Bowiea i Charlie Chaplina.
Jedan od skladatelja kojeg je zaintrigirao lik Pierrota bio je i Arnold Schönberg. 1912. godine Schönberg je skladao melodramu Pierrot lunaire (Pierrot mjesečar), za glas i komorni ansambl op. 21 na temelju istoimene zbirke pjesama belgijskog pjesnika Alberta Girauda. U toj skladbi pjevačica nastupa uz pet svirača – flautista, klarinetista, violinista, violončelista i pijanista. Upravo je prema ovom Schönbergovom djelu ansambl tog tipa dobio ime „Pierrot ansambl“. Za razliku od komornih ansambala poput gudačkih kvarteta i klavirskih trija, koji su nastavili njegovati glazbu 18. i 19. stoljeća, Pierrot ansambli su postali jednim od najistaknutijih sastava za izvođenje komorne glazbe 20. stoljeća.
Ansambl Glazbene staze jedini je hrvatski Pierrot ansambl. Članovi ansambla su pijanistica Iva Ljubičić Lukić, ujedno i osnivačica Glazbenih staza, flautistica Eda Rimanić, violinistica Đana Kahriman, klarinetist Vlade Matulić i violončelist Andrija Šimić. Ansambl djeluje od 2012. godine, a tijekom tog razdoblja, pored redovitih nastupa u Zagrebu u vlastitom istoimenom Ciklusu Glazbene staze u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, ostvario je nastupe diljem Hrvatske. Među brojnim domaćim ansamblima, ovaj se ističe svojim maštovitim i razigranim programima kroz koje vrlo uspješno povezuju klasičnu glazbu s drugim glazbenim žanrovima – od filmske glazbe do jazza i mjuzikla.
Na koncertu održanomu subotu 21. travnja 2018. u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, ansambl Glazbene staze izveo je izvorna djela pisana za Pierrot sastav, koja su u značajnoj mjeru utjecala na tijek glazbene misli 20. stoljeća: Komornu simfoniju op. 9 već spomenutog Arnolda Schönberga, glazbenog revolucionara i Pulitzerom nagrađeni Double sextet Steve Reicha, po nekima najvećeg živućeg skladatelja i oca minimalizma u glazbi.
Zanimljivost Double sexteta je da je pisan za dva istovjetna seksteta. Svaki se sastoji od Pierrot sastava proširenog s vibrafonom. Skladba se može izvesti na dva načina: s dvanaest glazbenika ili šest glazbenika koji sviraju uz vlastitu snimku, a upravo takvu izvedbu imat ćete priliku čuti na subotnjem koncertu. U izvedbi Double sexteta, ali i u zanimljivom solo obračunu s jednim metronomom, predstavit će se i istaknuti udaraljkaš mlađe generacije Renato Palatinuš.
Izvedena će biti i Fantastična suita sjajnog mladog hrvatskog kompozitora Ivana Končića skladana upravo za Glazbene staze 2014. godine.
Program:
Ivan Končić: Fantastična suita, za pierrot sastav
Arnold Schönberg / obr. Anton Webern: Prva komorna simfonija u E-duru, op. 9, za pierrot sastav
Casey Cangelosi: Sleight of And Evil Hand, za udaraljke solo
Steve Reich: Dvostruki sekstet, za komorni sastav i snimku
Ansambl Glazbene staze:
Eda Rimanić, flauta
Vlade Matulić, klarinet
Đana Kahriman, violina
Andrija Šimić, violončelo
Iva Ljubičić Lukić, klavir
Gost koncerta:
Renato Palatinuš, udaraljke
Programska knjižica - sve o ansamblu i programu
Dubrovački skladatelj Ivan Končić (Dubrovnik, 1988.) diplomirao je klasičnu kompoziciju 2013. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Željka Brkanovića. Njegov diplomski rad, simfoniju Elementi, praizvela je Zagrebačka filharmonija u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem Tomislava Fačinija. Za vrijeme studija sudjelovao je u studentskim projektima fusNota i HR Projekt, na kojima su izvedeni njegov Gudački kvintet te Impresija za udaraljke i gudače. Značajna je i izvedba skladbe Potok, posvećene Zagrebačkom omladinskom komornom orkestru, u sklopu ciklusa Glazbene staze u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog 2011. Na međunarodnom skladateljskom natjecanju Franz Josef Reinl Stiftung 2011. osvojio je 3. nagradu za skladbu Motivi s varijacijama (prva nije dodjeljena), koju je na koncertu nagrađenih sudionika izveo Arcis Ensemble iz Münchena. Za ovo međunarodno postignuće dodjeljena mu je Dekanova nagrada Muzičke akademije u Zagrebu. Dobitnik je i Rektorove nagrade za skladbu The Raven, završni rad na preddiplomskom studiju kompozicije. Bio je stipendist fonda Rudolf i Margita Matz za 2012. U Gradskom kazalištu Marina Držića u Dubrovniku skladao je glazbu za predstavu Nesporazum Alberta Camusa u režiji Darija Harjačeka. Među njegova posljednja značajnija djela ubrajaju se: Spoznaja za glas i komorni orkestar (narudžba Glazbene radionice Sorgo, praizveli u dubrovačkoj katedrali Dunja Vejzović i Dubrovački simfonijski orkestar pod ravnanjem Mladena Tarbuka), In his house at R’lyeh dead Cthulhu waits dreaming (praizveo Cantus Ansambl na 42. Osorskim glazbenim večerima) i Nasumičnost vjetra (praizveo Duo Arcord na 54. Glazbenoj tribini u Opatiji). Djela su mu izvođena u Dubrovniku, Zagrebu, Osoru, Splitu, Opatiji, Novom Sadu, Ljubljani, Münchenu i Milanu. Radi kao profesor glazbeno-teorijskih predmeta u Glazbenoj školi Brkanović te vanjski suradnik na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Fantastična suita programna je skladba koja pokušava dočarati putovanje zamišljenog lika kroz razne scene koje su opisane u podnaslovima pojedinih stavaka. Prema skladateljevim riječima, suita je inspirirana pustolovnim filmovima. Sastoji se od pet stavaka u kojima klavir predstavlja glavni lik zbog čega mu je povjerena većina glazbenog materijala. Ostali instrumenti pomažu dočarati pojedinu scenu. Svakome od njih dodijeljen je jedan „solistički” stavak uz pratnju klavira. Zadnji stavak ujedinjuje instrumente i glavne teme suite. Ansambl Glazbene staze praizveo ju je 31. svibnja 2014. na koncertu pod nazivom Fantasia.
Austrijski skladatelj Arnold Schönberg (1874. – 1951.) svoj je glazbenički put započeo u stilu kasnog romantizma. Prva komorna simfonija u E-duru, op. 9, poznata i pod nazivom Komorna simfonija za 15 solističkih instrumenata, koju je dovršio 1906. godine, pripada samom kraju njegova prvog stvaralačkog razdoblja (1899. – 1907.). Opisao ju je kao „prvi pokušaj stvaranja komornog orkestra“. Pod njegovim ravnanjem u Beču su je 8. veljače 1907. praizveli Rosé Quartet i puhački ansambl Bečke državne opere. Schönberg ju je ponovno dirigirao 31. ožujka 1913. u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina na tzv. Skandaloznom koncertu, čiji se repertoar još sastojao od Šest komada za orkestar, op. 6 Antona Weberna, Četiri orkestralne pjesme na stihove Mauricea Maeterlincka Alexandera von Zemlinskog te Pet orkestralnih pjesama na tekstove Petera Altenberga Albana Berga. Publika, koja je ostala šokirana ekspresionizmom i eksperimentalizmom Druge bečke škole, počela je oštro izražavati svoje negodovanje. Nakon što je Schönberg zaustavio izvedbu i objavio da će policija ukloniti sve one koji budu stvarali probleme tijekom koncerta, izbila je tučnjava, a koncert je prekinut prije izvedbe Pjesama mrtvoj djeci Gustava Mahlera. U Komornoj simfoniji Schönberg je po prvi puta dosljedno rabio kvartni akord – akordnu strukturu koja se sastoji od (čistih, smanjenih, povećanih) kvarti. Partitura Komorne simfonije uključuje sljedeće instrumente: flautu/piccolo, obou, engleski rog, klarinet in Es, klarinet in B, bas klarinet, fagot, kontrafagot, dva roga te gudače (prvu i drugu violinu, violu, violončelo i kontrabas). Schönberg je slijedio klasični raspored glazbenika na pozornici, zahtijevajući da gudači sjede u prvom redu, drveni puhači u drugom, a rogovi u trećem. Iako se smatra komornim djelom, izvedba Komorne simfonije zahtijeva dirigenta. Povrh toga, svojom složenom strukturom pred izvođače postavlja iznimno visoke zahtjeve. Skladba je doživjela nekoliko obrada. Schönberg ju je još 1907. obradio za klavir četveroručno. Za veliki orkestar preradio ju je 1922. i ponovno 1935. (op. 9b). Alban Berg obradio ju je za dva klavira. Schönbergov učenik Anton Webern načinio je dvije obrade: prvu za violinu, flautu, klarinet, violončelo i klavir (kao što ćemo čuti večeras), a drugu za klavir, dvije violine, violu i violončelo. Prva obrada bila je namijenjena za izvedbu sa Schönbergovom skladbom Pierrot lunaire.
Američki udaraljkaš i skladatelj Casey Cangelosi profesor je na Sveučilištu James Madison u Virginiji. Kao gostujući profesor predaje na sveučilištima diljem SAD-a, dok kao gostujući umjetnik nastupa diljem svijeta na festivalima kao što su Midwest Clinic u Illinoisu, PASIC (Percussive Arts Society International Convention), Piteå Percussion Repertoire Festival u Švedskoj, International Percussion Festival u Tajvanu i natjecanju koje je organiziralo Italy Percussive Arts Society. Na Samoborskoj glazbenoj jeseni nastupio je 2015. Održao je solističke recitale diljem SAD-a, u Australiji, Argentini, Meksiku, Costa Rici, Portugalu, Švedskoj, Njemačkoj, Italiji i Hrvatskoj. Plodan je skladatelj djela za udaraljke. Zahvaljujući svojoj izvođačkoj virtuoznosti poznat je kao „Paganini udaraljki“ a skladateljskom maštom nametnuo se kao snažan glas nove generacije. Skladba Sleight of and Evil Hand nastala je 2013. Naručio ju je Tom Sherwood za Symphony Modern Snare Drum Competition u Atlanti. Izvodi se metlicama na malom bubnju uz mehanički metronom po čemu je i karakteristična. Metronom služi kao i instrument na kojem izvođač različitim udarcima postiže nekoliko različitih boja i zvukova.
Američki skladatelj Steve Reich (1936.) studirao je filozofiju na Sveučilištu Cornell te kompoziciju na Juilliard School of Music u New Yorku. U kompoziciji se usavršavao kod Luciana Beria i Dariusa Milhauda na Mills College u Oaklandu. Na Institutu za afričke studije u Gani proučavao je afričko bubnjanje, u Jeruzalemu hebrejsko pjevanje, kao i javanski gamelan. Ansambl Steve Reich and Musicians osnovao je 1966. Jedan je od prvih, ali i najznačajnijih predstavnika tzv. minimalne glazbe (minimalizma). Skladao je za kazalište i film, glazbu za vrpcu, ali i za tradicionalni instrumentarij. Na početku partiture svoje skladbe Dvostruki sekstet za komorni sastav i vrpcu napisao je sljedeće: „Postoje dva istovjetna seksteta u Dvostrukom sekstetu. Svaki se sastoji od flaute, klarineta, vibrafona, klavira, violine i violončela. Udvajanje instrumentacije načinjeno je, kao i u mnogim mojim ranijim djelima, zato da bi se dva ista instrumenta mogla povezati i stvoriti zajednički obrazac. Skladba se može izvesti na dva načina: s dvanaest glazbenika ili sa šest koji sviraju uz vlastitu vrpcu. Ideja u kojoj svirač svira uz vrpcu pojavljuje se još u [mojoj] skladbi Violinska faza iz 1967. te se proteže kroz Vermontski kontrapunkt (1982.), Newyorški kontrapunkt (1985.), Električni kontrapunkt (1987.) i Violončelistički kontrapunkt (2003.). Širenje ove ideje na cijeli komorni ansambl koji svira uz svoju prethodno nastalu vrpcu započelo je sa skladbom Drugačiji vlakovi (1988.), nastavilo se s Trostrukim kvartetom (1999.) te sada s Dvostrukim sekstetom. Udvostručavanjem cijelog komornog ansambla stvaraju se mogućnosti za višestruko istodobno kontrapunktsko umrežavanje istih instrumenata. U Drugačijim vlakovima i Trostrukom kvartetu svi zastupljeni instrumenti su gudači kako bi se stvorila jedna velika gudačka faktura. U Dvostrukom sekstetu prisutna je veća raznolikost timbra kroz međusobno povezivanje šest različitih parova udaraljki, gudača i drvenih puhača. Skladba ima tri stavka: brzi, polagani i brzi. Svaki stavak ima četiri harmonijska dijela sagrađena oko D-dura, F-dura, As-dura i H-dura ili njihovih paralelnih molskih tonaliteta (h-mol, d-mol, f-mol, gis-mol). Kao i u većini moje glazbe, modulacije iz jednog tonaliteta u drugi su nagle, jasno odjeljujući svaki novi dio.“ Skladba je dovršena u listopadu 2007. te je praizvedena u ožujku 2008. Naredne godine Reich je za nju dobio Pulitzerovu nagradu.
Vilena Vrbanić
Ansambl Glazbene staze peteročlani je miješoviti instrumentalni sastav. Po formi se svrstava u Pierrot sastave, kakvi su rijetki u svijetu, a jedini je takav u Hrvatskoj. Ovisno o programu, Ansambl surađuje i s drugim glazbenicima. Članovi Ansambla vrsni su komorni glazbenici, solisti i glazbeni pedagozi, obrazovani na muzičkim akademijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Ansambl djeluje od 2012., a proizašao je iz Ciklusa Glazbene staze. Od samog početka članice ansambla su pijanistica Iva Ljubičić Lukić, ujedno i osnivačica Glazbenih staza, flautistica Eda Rimanić i violinistica Đana Kahriman. Ansamblu se 2016. pridružuje klarinetist Vlade Matulić, a od ove godine i violončelist Andrija Šimić. Koncerti Ansambla tematski su osmišljeni te često spajaju klasičnu glazbu s drugim glazbenim izričajima kao što su filmska glazba, jazz i mjuzikl. S osobitim uspjehom, uz pohvale kritike i veliki interes publike, Ansambl je izveo programe Crveni ruž, Zvjezdane staze i Barok Pop. U njima je prepoznata i obrazovna kvaliteta pa je Ansambl uključen u izvedbe programa Hrvatske glazbene mladeži (Glazba u kvartu) i Ministarstva kulture (Ruksak (pun) kulture). Od samih početaka Ansambl surađuje s domaćim skladateljima te je do sada praizveo skladbe Biance Ban, Ivana Končića, Ivane Kovač, Sande Majurec, Ivana Josipa Skendera, Marka Slavičeka i Tomislava Uhlika.
Eda Rimanić glazbeno obrazovanje započinje u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci (prof. Ivana Zobundžija), a nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (prof. Marina Novak), gdje 2005. stječe diplomu. Za vrijeme studija stipendistica je Grada Rijeke te ostvaruje zapažene nastupe i osvaja nagrade kao solistica i članica Akademskog duhačkog kvinteta. Dobitnica je Rektorove nagrade, Nagrade Ivo Vuljević i treće nagrade na Europskom natjecanju mladih umjetnika. Za vrijeme zadnje godine studija paralelno studira i na priznatoj Musikkhøyskole u Oslu u klasi prof. Torkila Byea. Nakon diplome započinje s pedagoškim radom u Čakovcu i Vrbovcu, a ujedno upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu na kojemu 2010. stječe diplomu prvostupnika sociologije. Od kraja 2012. zaposlena je kao profesorica flaute u Osnovnoj glazbenoj školi Ivana Zajca u Zagrebu. Osim pedagoškog rada intenzivno se bavi komornim muziciranjem te je od 2012. stalna članica ansambla Glazbene staze. Također je članica Le Trio koji izvodi francusku i hrvatsku glazbu skladanu za sopran, flautu i klavir, a odnedavno je i članica komornog ansambla ProfesoRI koji izvodi popularnu klasičnu i filmsku glazbu. Tijekom dugogodišnjeg bavljenja klasičnom glazbom javlja se potreba za istraživanjem drugih vrsta glazbe te se upušta u eksperimentalnu glazbu u okviru Ganz novog festivala i Izloga suvremenog zvuka te sudjeluje u nekoliko rezidencija pod vodstvom renomiranih eksperimentalnih umjetnika u organizaciji Kulture promjene i Studentskog centra u Zagrebu. Od autorskih projekata ističe se Kružiona za flautu i ostalo u kojem 2015. ostvaruje suradnju s multimedijalnim umjetnikom Bojanom Gagićem.
Vlade Matulić (Supetar, 1983.) osnovnu glazbenu školu upisuje u Postirama 1993. u klasi prof. Vladimira Svilovića. Srednju školu u Splitu upisuje također u klasi prof. Svilovića. Od 1996. do 2000. osvojio je tri prve nagrade na regionalnim natjecanjima te prvu, drugu i treću nagradu na državnim natjecanjima. Nakon srednje škole upisuje Muzičku akademiju 2001. u klasi prof. Milka Pravdića. Četiri godine kasnije stječe diplomu akademskog glazbenika klarinetista i profesora klarineta. Kao profesor klarineta započinje s radom 2011. u Glazbenoj školi Ive Tijardovića u Delnicama. Od 2013. radi u Osnovnoj glazbenoj školi Ivana Zajca u Zagrebu. Njegovi interesi kreću se i izvan okvira klasične glazbe. Na drugoj godini Muzičke akademije postao je članom klape Torkul, a nakon tri godine i njezinim voditeljem. Također je bio član klape Vapor, čiji su članovi bili isključivo otočani. Članom benda Kopito postao je 2003. (tri studijska albuma). Od 2009. stalni je član benda Ljetno kino s kojim je surađivao s Nenom Belanom (Porin za pjesmu godine Ulicama grada), Darkom Rundekom, Vladom Divljanom, Žanom Jakopačom, Massimom i drugima.
Đana Kahriman (Dubrovnik, 1989.) diplomirala je violinu 2011. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Leonida Sorokowa, kod kojeg je kasnije nastavila program umjetničkog usavršavanja. Laureatkinja je brojnih domaćih i međunarodnih natjecanja. Više puta nastupala je uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Gradske glazbe Dubrovnik, Sarajevske filharmonije, Zagrebačke filharmonije, Kaunaške filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Varaždinskog komornog orkestra, Zadarskog komornog orkestra i Zagrebačkih solista. Održala je mnoštvo koncerata u zemlji i inozemstvu (Austrija, Italija, Lihtenštajn, Poljska, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Francuska, Litva, Kazahstan, SAD, Njemačka, Japan). Nastupala je na manifestacijama kao što su Senjske glazbene večeri, Glazbene večeri u Sv. Donatu, Samoborska glazbena jesen, Muzički biennale Zagreb, Festival hrvatske glazbe u Beču, Festival mladih glazbenika u Litvi, Memorijal Franjo Krežma, Musica Eterna, Glazbena scena Amadeo, Epidaurus festival, Glazbena tribina u Puli, Ciklus Virtuoso, Majstori svirači te promocija Dubrovnika u New Yorku. Članica je Zagrebačkih solista i koncertna majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra.
Andrija Šimić (Zagreb, 1991.) maturirao je 2010. u Klasičnoj gimnaziji i Glazbenom učilištu Elly Bašić u klasi prof. Dobrile Berković-Magdalenić. Iste je godine upisao Muzičku akademiju u Sarajevu u klasi prof. Yevgenya Xaviereffa, kod kojeg je 2015. magistrirao i stekao zvanje magistra glazbenih umjetnosti. Tijekom školovanja sudjelovao je na brojnim natjecanjima i osvojio mnoge nagrade među kojima se ističu: 1. nagrada na Državnom natjecanju u Dubrovniku u disciplini orkestri 2007.; 1. nagrada na Državnom natjecanju u Opatiji u disciplini kvarteta 2008.; 2. nagrada na Državnom natjecanju u Opatiji u disciplini kvarteta 2009.; 2. nagrada na Federalnom natjecanju u Sarajevu u solističkoj disciplini 2012.; 3. nagrada na Međunarodnom natjecanju Davorin Jenko u Beogradu u disciplini trija 2013. Bio je sudionik festivala Muzika na žici 2013. i 2014. te je svirao u komornom orkestru pod vodstvom Violete Smailović Huart. Od 2012. do 2014. honorano je svirao u Sarajevskoj filharmoniji. Dugogodišnji je polaznik ljetne škole Uzmah gdje je pohađao tečajeve Nikole Ruževića i Gustava Tavaresa. Sudjelovao je i na majstorskim radionicama Davida Grigoriana i Silvije Sondeckiene. Nastavnik je violončela u Glazbenom učilištu Elly Bašić.
Iva Ljubičić Lukić (Split, 1985.) završila je diplomski i poslijediplomski studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Pavice Gvozdić, kao i poslijediplomski specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu iz područja menadžmenta u kulturi. Tijekom školovanja osvojila je brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima pijanista. Usavršavala se na seminarima uglednih pijanista. Ostvarila je nastupe diljem Hrvatske (ciklusi Virtuoso, Mladi za mlade, Iz Salona Očić, Tribina Darko Lukić, Rapsko glazbeno ljeto, Festival Rendez-vous) i u inozemstvu (Italija, Slovenija, Makedonija, Švicarska). Sudjeluje u izvođenju edukativnih umjetničkih programa u organizaciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske (Ruksak (pun) kulture) i Hrvatske glazbene mladeži (Glazba u kvartu). Osim što nastupa solistički, bavi se i komornim muziciranjem te obrađivanjem skladbi za različite komorne sastave. Osnivačica je i voditeljica ciklusa Glazbene staze i članica ansambla Glazbene staze – jednog hrvatskog Pierrot sastava. Djeluje u duu s pijanisticom Kosjenkom Turkulin s kojom osniva Zagrebački festival klavirskih dua te u ansamblu Le Trio uz sopranisticu Mariju Lešaju i flautisticu Edu Rimanić. Profesorica je klavira u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu.
Renato Palatinuš (Zagreb, 1991.) diplomirao je udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Igora Lešnika 2016. i time stekao titulu magistra muzike. Kao član udaraljkaškog ansambla Bing Bang nastupao je u Njemačkoj, Španjolskoj i Rumunjskoj. U sklopu Međunarodnog tjedna udaraljkaških ansambala (IPEW) nastupao je u Bjelovaru, a u sklopu Ivana Bilić Marimba Weeka u Samoboru. Usavršavao se kod mnogih inozemnih i domaćih izvođača i pedagoga iz raznih dijelova svijeta poput Ludwiga Alberta, Neyja Rosaura, Marka Forda, Tatiane Koleve i Sveta Stojanova. Od sezone 2016./2017. stalni je član Zagrebačke filharmonije na mjestu udaraljki. Surađuje s mnogim orkestrima i ansamblima poput Simfonijskog orkestra HRT-a, HNK Zagreb, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Hrvatskog komornog orkestra i Zadarskog komornog orkestra.
Sljedeći koncert Ciklusa Glazbene staze:
„NINO ROTA – GLAZBENI BOUTIQUE“
Srijeda, 30. svibnja 2018. u 20 sati
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, Mala dvorana
Nastupa: Ansambl Glazbene staze u proširenom sastavu
Organizator: Udruga Moj svijet
Pokrovitelj: Grad Zagreb, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport
Najava sljedećeg koncerta:
- koncertnu sezonu Ciklusa Glazbene staze privodimo kraju u društvu omiljenog filmskog skladatelja, talijanskog Mozarta – Nina Rote. Njegove nezaboravne i pjevne teme poznate su gotovo svakom uhu, a njegov neosporni talent učinio je mnoge filmove prepoznatljivima upravo zahvaljujući njegovoj glazbi.
Na koncertu „Nino Rota – glazbeni boutique“ donosimo vam izbor najpoznatijih tema iz njegova filmskog opusa (Kum, La Strada, Amarcord, La dolce vita, Prova d'orchestra ), ali upoznajemo i (ne)poznatog Rotu i njegovo klasično stvaralaštvo. Stoga smo za ovu priliku pripremili Trio za flautu, violinu i klavir te rijetko izvođeni Nonet za prošireni sastav kojeg čine flauta, oboa, klarinet, fagot, rog, violina, viola, violončelo i kontrabas.
Amici della musica, benvenuti!