Pričaj mi o Lijepoj Našoj
Indeks Članka
M. Klemenčić: Velikosrpska teritirijalna posezanja
"...Velikosrpska teritorijalna posezanja idejnu podlogu imaju u programima koji se u Srbiji opetovano javljaju još od prve polovice 19. stoljeća. Teritorijalni zahtjevi temeljeni su na nizu falsifikata, a za njihovu realizaciju koriste se povoljne okolnosti u međunarodnim odnosima. Obično su to situacije nakon velikih promjena i lomova (svjetski ratovi, rasapi složenih carstava i država). Teritorijalno širenje Srbija je pokušala realizirati izravnom aneksijom željenih područja, ali i hegemonizmom u prividno zajedničkoj južnoslavenskoj državi. U promicanju ekspanzionističkih ciljeva uz političare, a često i ispred njih, u pravilu je bila i srbijanska inteligencija. Sve ranije značajke velikodržavija očitovale suse i u agresiji na Hrvatsku 1991. Stoga je to samo novi pokušaj u nizu, za prisvajanje tuđeg teritorija. Naglašeno ekspanzionistički su programi svih trenutno glavnih srbijanskih političkih struja, a teritorijalno širenje, odnosno stvaranje Velike Srbije, zagovaraju i opravdavaju i brojni intelektualci.
...Rat kojega je Srbija povela protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i sva prethodna zbivanja povezana uz raspad jugoslavenske državne zajednice (poništenje autonomnog položaja Kosova i Vojvodine; Anschluss Crne Gore), pokazala su da je srbijanska politička akcija, zasnovana na Memorandumu SANU (1986), do srži prožeta težnjom k teritorijalnom proširenju. Kao takva, karakterizirana je velikosrpskom jer je opsjednutost teritorijem imanentna svakoj velikodržavnoj politici.
Takvo ocjenu prihvatili su, nakon početnih nedoumica, i inozemni analitičari. Za ovu prigodu autor kao ilustrativan izdvaja kvalifikativ preuzet iz britanskih medija gdje je velikosrpska agresija svojedobno nazvana "Iand-grabbing war" ili prevedeno "zemJjograbežnim ratom". Aktualno nije i prvo pojavljivanje srbijanske politike u velikodržavnom ruhu. Politička povijest u zadnja dva stoljeća obiluje primjerima na temelju kojih je velikodržavlje moguće determinirati kao konstantu srbijanske politike. Osim u rijetkim iznimkama, srbijanska je politika neprestano dorađivala plan teritorijalnog širenja Srbije koji je prvi put postavljen još u Garašaninovu "Načertaniju" (1844).
Pritom,ekspanzionizmom nisu bili obuzeti samo srbijanski političari. Velikodržavni program u pravilu je uživao i punu potporu srbijanske inteligencije. Veoma često je upravo inteligencija bila i začetnikom velikodržavnih programa. Takve, već razrađene, pseudoznanstvene ideje i programe političari su samo preuzimali, odnosno, s više ili manje uspjeha provodili ih ili pokušavali provesti u zbilju. Patologiju velikosrpstva moguće je ipotrebno raščlanjivati s mnoštva aspekata i s različitim pristupima..." (M. Klemenčić, (Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb)