Glas savjesti - što je to?

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Petak, 29 Lipanj 2018 Napisao/la Administrator

U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka. Ta činjenica mora zabrinjavati svakoga komu je stalo do toga da se hrvatsko društvo demokratski razvija i oslobađa jednoumnih robovanja...Pravo na priziv savjesti zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom, a potvrđeno je, u više navrata, i u praksi Europskoga suda za ljudska prava. Države imaju obvezu poštivati pravo na priziv savjesti svakoga pojedinca, kako kroz odgovarajuće zakonodavstvo tako i kroz oblikovanje politika koje moraju poticati slobodu očitovanja savjesti...

IZJAVA KOMISIJE HRVATSKE BISKUPSKE KONFERENCIJE »IUSTITIA ET PAX« Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode

Predsjednik Komisije HBK-a »Iustitia et pax« Đuro Hranić i prof. dr. Vladimir Dugalić predstavili su novinarima izjavu Komisije koja u cijelosti glasi:

Čovjek po svojoj naravi teži uspostavi društva u kojem će živjeti slobodno, u skladu sa svojim vjerskim i svjetonazorskim uvjerenjem i vrijednostima, odnosno u skladu sa svojom savjesti. Stoga zabrinjava činjenica da se u posljednje vrijeme sve češće osporava pravo građanima da se slobodno izjasne o nekim društveno-političkim i svjetonazorskim pitanjima. Uočava se i određena isključivost od strane pojedinaca ili pojedinih interesnih skupina koji se ne ustručavaju i javno obezvrjeđivati uvjerenja i stavove koji su suprotni njihovim svjetonazorskim i ideološkim uvjerenjima.

U takvom ozračju svjedoci smo sve učestalijega prizivanja pojma »savjest« kada se radi o nekim ključnim pitanjima koja se odnose na opće dobro u Hrvatskoj, prvenstveno kada su posrijedi vrijednosna i svjetonazorska pitanja ili opredjeljenja. Stoga Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« smatra potrebnim izreći svoj stav o poimanju onoga što savjest jest, ali i o pravu na priziv savjesti. To čini zbog toga što smatra da je nepoštivanje osobne savjesti i njezina uvjerenja nedopustivi pokušaj ugrožavanja ljudske slobode, a time neposredno i ljudskoga dostojanstva. Istodobno u tome prepoznaje duboke korijene mnogih problema s kojima se suočava hrvatsko društvo.

1. Moralni vid. Svaki čovjek posjeduje savjest kao zadnje subjektivno mjerilo svojega konkretnoga moralnoga djelovanja. Savjest nije autonomna instancija, nego se tijekom života oblikuje prema normama objektivnoga moralnoga reda, do kojih ljudi različitih kultura dolaze na različite načine. Kršćani oblikuju svoju savjest i na temelju Svetoga pisma te učenja crkvenoga Učiteljstva, koje tumači objektivni moralni red. Crkva stoga uči da je savjest »najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on sam sa svojim Bogom, čiji glas odzvanja u njegovoj nutrini« (Gaudium et spes, br. 16). U tom smislu, savjest je izričaj dostojanstva svakoga čovjeka, a u kršćanskom smislu ona je bitna dimenzija čovjekove »sličnosti s Bogom«.

Djelovanje po savjesti stoga je obveza svakoga čovjeka, jer zahtijeva od ljudskoga bića da djeluje kao homo moralis. Činiti nešto protiv uvjerenja vlastite savjesti, osobito ako osjećamo da je to zlo, istinski je grijeh. Dakle, ne postoji nikakav forum, institucija ili politička stranka koja čovjeku smije naložiti da čini nešto što on po savjesti smatra nedopuštenim ili štetnim. Takav bi pokušaj bio teško narušavanje čovjekova dostojanstva, čime širom otvaramo vrata totalnom relativizmu, a u konačnici i jednoumlju.

U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka.

Savjest i sloboda idu zajedno, odnosno čovjekova sloboda temelji se na savjesti koju je potrebno trajno oblikovati u istini. To je potrebno zbog toga da bi se izbjegla pogrješna poimanja i primjena pojma savjesti u konkretnom životu. Prema tome, savjest se ne može poistovjetiti s osobnim poimanjem onoga što je dobro i zlo, s konkretnom individualnom prosudbom u pogledu svega, pa tako i vrjednota. Tako nije moguće da netko smatra kako mu je, snagom odluke vlastite savjesti, dopušteno ubiti nevino ljudsko biće, krasti, lagati i sl. To vrijedi za svakoga čovjeka, pogotovo kršćanina, a osobito vrijedi za izabrane predstavnike naroda koji su preuzeli odgovornost skrbiti za opće dobro, bez obzira na to kojoj političkoj stranci pripadali. Jer i onaj koji nije vjernik obvezatan je savjest oblikovati sukladno određenim objektivnim kriterijima moralnosti. Među te objektivne kriterije svakako se ubraja i ono što sačinjava opće dobro zajednice.

2. Pravni vid. Sloboda mišljenja i izražavanje misli te sloboda savjesti i vjeroispovijesti temeljna su ljudska prava. U tom smislu i pravo na priziv savjesti zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom, a potvrđeno je, u više navrata, i u praksi Europskoga suda za ljudska prava. Države imaju obvezu poštivati pravo na priziv savjesti svakoga pojedinca, kako kroz odgovarajuće zakonodavstvo tako i kroz oblikovanje politika koje moraju poticati slobodu očitovanja savjesti. To se posebno odnosi na situacije u kojim donošenje odluke na temelju savjesti dolazi u sukob sa zahtjevima nadređenih te stvarne ili pretpostavljene većine koja odlučuje o pitanjima od javnoga interesa, odnosno općega dobra.

Potrebno je stoga razlikovati pravo priziva na savjest pojedinca od poštivanja odluka određene političke stranke ili od očekivanja nadređenih. Stranački politički život u demokraciji pretpostavlja djelovanje pojedinaca po pravilima stranke, dok se ona u demokratskoj proceduri ne promijeni. Bez tog pravila ne bi mogla funkcionirati demokracija. Međutim, kada je riječ o pitanjima vrijednosne orijentacije, tada sloboda savjesti pojedinca ima apsolutnu prednost pred tzv. »stranačkom stegom«. Uspoređivanje »stranačke stege« i prava na priziv savjesti ne samo da je nedopustivo, nego je i veoma opasno za budućnost demokracije u Hrvatskoj. Pozivamo stoga političke čimbenike u Hrvatskoj da trenutačne političke ili neke druge interese ne povezuju s pravom priziva na savjest.

Povijest poznaje izvrsne svjedoke savjesti, od ranokršćanskih mučenika do Thomasa Morea (1477. – 1535.), kojega je sv. Ivan Pavao II. u Velikom Jubileju (2000.) proglasio zaštitnikom političara i svih koji obnašaju službu svjetovne vlasti. On je, naime, kao i ranokršćanski mučenici, bio spreman u ime vlastite savjesti i zbog promicanja istine podnijeti trpljenje, poniženje i vlastitu smrt. Njih se stoljećima časti i poštuje kao svijetle primjere moralne neporočnosti. U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka. Ta činjenica mora zabrinjavati svakoga komu je stalo do toga da se hrvatsko društvo demokratski razvija i oslobađa jednoumnih robovanja.

Izražavajući zabrinutost zbog takvoga stanja, Komisija poziva i potiče sve odgovorne osobe i institucije u hrvatskom društvu na bezuvjetno poštivanje prava na slobodu savjesti kao pretpostavke istinske slobode čovjeka u demokratskom društvu.

Glas Koncila - 26. lipnja 2018.


Ivan Miklenić: UZ IZJAVU »IUSTITIE ET PAX« O SAVJESTI Stupanje na branik čovještva

Komisija Hrvatske biskupske konferencije »Iustitia et pax« objavila je u ponedjeljak 18. lipnja u Zagrebu izjavu pod naslovom »Savjest – čuvar čovjekova dostojanstva i slobode«, za koju bi mnogi mogli brzopleto reći da je zakasnila. Opravdano je postaviti pitanje: stoji li takvo mišljenje?

Prateći događanja na hrvatskoj političkoj sceni, osobito u pojedinim važnim političkim strankama, doista se ne može previdjeti nedavna događanja s obzirom na ratifikaciju Istanbulske konvencije, u kojim je bilo upravo istaknuto pitanje što je važnije i prioritetnije, poštivanje stranačke stege ili poštivanje glasa savjesti, i u tom bi času sada objavljena izjava Komisije »Iustitia et pax« bila veoma dobrodošla. Naime, sada objavljena izjava ne donosi nešto novo, nešto što barem osrednje i bolje informiranim katoličkim vjernicima ne bi bilo poznato, nego ta izjava aktualizira važnost poštivanja ispravno formiranoga glasa savjesti jer se sve češće nameće pitanje o (ne)poštivanju savjesti u hrvatskom društvu na mnogim razinama i na raznim područjima društvenoga života.

Poznato je da je prilikom glasovanja o ratifikaciji Istanbulske konvencije dio zastupnika u Hrvatskom saboru postupio po svojoj savjesti i uskratio potporu zakonu o ratifikaciji, a poznato je također da je dio zastupnika koji se osobno slobodno deklariraju kao katolici glasovao za prihvaćenje toga zakona, a taj raskorak pokazuje da je aktualiziranje odnosa prema savjesti u političkom djelovanju iznimno potrebno.
Kad ne bi bilo postupanja po glasu ispravno formirane kršćanske savjesti, navale novih ideologija vrlo bi brzo preplavile ne samo javnost i ne samo državne institucije nego i široke krugove hrvatskih građana, što bi značilo novo ideološko porobljavanje Hrvatske. Postupanje po ispravno formiranoj savjesti zapravo postaje stupanje na branik humanosti, ljudskoga dostojanstva i slobode čovjeka.

U izjavi o savjesti tako se doslovno navodi: »U Hrvatskoj je očito savjest podcijenjena i u društvenom i političkom životu postaje puka formalnost. Još uvijek zarobljeni određenim ideologijama, prioritetom postavljamo stranačku stegu i uskogrudne društveno-političke interese te se tako u jednom demokratskom društvu žrtvuje ono što je vrhunski cilj svake demokracije, a to je sloboda čovjeka. Ta činjenica mora zabrinjavati svakoga komu je stalo do toga da se hrvatsko društvo demokratski razvija i oslobađa jednoumnih robovanja.«

Te riječi otkrivaju da se Komisija »Iustitia et pax« ne bavi tek površno pitanjem (ne)poštivanja savjesti, ili tek kao pitanjem ispravnosti vjerničkoga postupanja u konkretnom slučaju ratifikacije Istanbulske konvencije ili sličnih svjetonazorskih prijepornih pitanja. Komisija »Iustitia et pax« tom izjavom službeno progovara u ime crkvenoga učiteljstva i cilja mnogo dublje, mnogo dalekosežnije: upozorava na važnost slobode čovjeka, najvećega Božjega dara svakomu čovjeku, u kojem je bit dostojanstva svake ljudske osobe, i na nužnost stvaranja preduvjeta za demokratski razvitak, a to su bitna pitanja i za svakoga hrvatskoga građanina i za hrvatsko društvo u cjelini. Svima je jasno da se u Hrvatskoj brojni ljudi još uvijek nisu oslobodili strahova i prijetnja u kojim su živjeli više od četrdeset godina; očito je da se mnogi koji su ušli u politiku još uvijek nisu oslobodili logike i manira ponašanja u skladu sa stajalištem »vođe« te mu i dalje pokorno služe odričući se često čak i svoga osobnoga ljudskoga dostojanstva. A bolje hrvatsko društvo moći će izgraditi samo slobodni ljudi, bili oni samo birači ili bili političari.

Kad se u izjavi kaže da je savjest u Hrvatskoj podcijenjena i da često postaje puka formalnost, upozorava se zapravo na fenomen da pojedini katolici javno ističu svoje katolištvo a zastupaju stajališta koja su nespojiva s katoličkom doktrinom. Mediji su i prilikom javnih rasprava o (ne)ratifikaciji Istanbulske konvencije i u drugim prilikama davali iznimno velik medijski prostor upravo takvim katolicima, jer su željeli njima manipulirati da bi njihovo mišljenje utjecalo, zapravo izravno govoreći, preodgajalo stvarno katoličko stajalište brojnih vjernika u hrvatskom društvu. U izjavi se stoga opravdano podsjeća: »Savjest nije autonomna instancija, nego se tijekom života oblikuje prema normama objektivnoga moralnoga reda, do kojih ljudi različitih kultura dolaze na različite načine. Kršćani oblikuju svoju savjest i na temelju Svetoga pisma te učenja crkvenoga učiteljstva, koje tumači objektivni moralni red.«

Hrvatsko društvo neizbježno će se i u budućnosti često suočavati s pitanjem (ne)poštivanja glasa savjesti, jer već je posijano sjeme novih ideologija, a neko se takvo sjeme sije upravo u ovim sadašnjim vremenima, te će to sjeme i niknuti i razvijati se i nužno donositi nove konfliktne situacije. Treba otvoreno reći: kad ne bi bilo postupanja po glasu ispravno formirane kršćanske savjesti, navale novih ideologija vrlo bi brzo preplavile ne samo javnost i ne samo državne institucije nego i široke krugove hrvatskih građana, što bi značilo novo ideološko porobljavanje Hrvatske.

Postupanje po ispravno formiranoj savjesti zapravo postaje stupanje na branik humanosti, ljudskoga dostojanstva i slobode čovjeka. U Hrvatskoj je još uvijek živo iskustvo da suprotstavljanje službenoj ili ideologiji glavne struje javnoga mnijenja ima teške posljedice: mnogi su ostali bez života, mnogi su trpjeli po zatvorima, a mnogi su trpjeli kao građani drugoga reda. Prevladaju li u sutrašnjoj Hrvatskoj nove ideologije, ništa ne će biti drukčije. Stoga je izjava Komisije »Iustitia et pax« proročki glas koji poziva katoličke vjernike da svoju savjest doista izgrade »na temelju Svetoga pisma te učenja crkvenoga učiteljstva«, jer samo takva savjest stvarni je čuvar ljudskoga dostojanstva i slobode i samo vjernici s tako izgrađenom savješću moći će biti spremni i na udarce, progone sve do mučeništva i samo će takvi vjernici Božjom snagom obraniti i dostojanstvo ljudske osobe i naroda i čitavoga čovječanstva.

https://www.glas-koncila.hr/uz-izjavu-iustitie-et-pax-o-savjesti-stupanje-na-branik-covjestva/

Hitovi: 4277