Korizma - vrijeme promišljanja, odricanja...
...Korizma je za sve kršćane posebno vrijeme, vrijeme kada se svatko od nas priprema da dostojno, spokojno i čistoga srca dočeka najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Vrijeme je to posta i obraćenja, vrijeme kada prolazimo pustinjom i tražimo sebe, tražimo bližnje, tražimo spas. Simbolično započinje obredom pepeljenja na Čistu srijedu, kada se posti i ne mrsi. U današnje vrijeme korizmu se ponekad pogrješno interpretira, što je posebno vidljivo u medijima. Razni članci i prilozi o tome čega se trebamo odreći vode nas na pogrješan put. Mladi ponekad i ne znaju što zapravo simbolizira post i nemrs, koja je svrha odricanja i tih 40 dana pripreme....
KORIZMA JE ZA SVE KRŠĆANE POSEBNO VRIJEME
Daleko više od 40 prolaznih dana Ni u pustinji današnjega vremena Bog ne napušta čovjeka
Glas Koncila - 10. ožujka 2017.
Korizmeno vrijeme pravo je vrijeme da se mladi podsjete i razmisle o tome što im je u životu važno, da se sjete približiti Bogu, pomiriti se s njim. Poštovanjem Božjih zakona, postom i nemrsom, pepeljenjem kao činom poniznosti, ispovijeđu i odricanjem u korizmi u prilici smo okajati grijehe. Odricanjem od nečega nama važnoga, a ujedno pomaganjem drugima nesebičnim dijeljenjem, postajemo slični Isusu, slijedimo njegov primjer i pružamo primjer drugima. To je cilj četrdesetodnevnoga odricanja, promišljanja u vlastitoj pustinji zalutalih misli, to je ono na što nas Isus svakodnevno potiče, a posebno u ovo vrijeme pripreme za njegov ponovni dolazak.
Za koji tim želiš igrati?
Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno -za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer, u korizmi bi trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno.
Za sve velike životne trenutke treba se dobro pripremiti. Mnogi športaši pripremaju se cijeli život kako bi osvojili neko prestižno natjecanje i prilikom toga odriču se mnogih užitaka kako bi postigli svoj cilj. No kad je vaš cilj spašavanje svijeta od smrti i osiguravanje vječnoga života, pripreme športaša više ne izgledaju toliko zahtjevno.
Najveći trenutak u povijesti Crkve jest Isusovo uskrsnuće. On je za čin prelaska u vječnost cijeli život pripremao ne samo sebe, nego i sve ljude. Vrijeme intenzivne pripreme nama je poznato pod liturgijskim pojmom korizme. To je simboličnih 40 dana u kojima se trebamo osobito pripremiti za Uskrs. No ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da zapravo svakodnevno trebamo biti spremni na Gospodinov poziv jer rečeno je kako ne znamo »ni dana, ni časa« kad će nas pozvati u vječnost te okusiti ono za što se Isus žrtvovao. U Bibliji se više puta spominje simbolika broja 40. Tu je veliki četrdesetodnevni potop kojim se sve loše izbrisalo s lica zemlje i označilo novi početak, četrdesetogodišnje lutanje izraelskoga naroda pustinjom do konačnoga dolaska u obećanu zemlju, četrdesetodnevno preobraćenje Ninivljana itd. Najznačajniji je Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji kao priprema za njegovo javno djelovanje, u konačnici za njegovu muku i uskrsnuće. Po tim uzorima i mi se pripremamo te 40 dana korizme putujemo kroz prijelazno razdoblje u kojem posebno preispitujemo vrijednost svojega kršćanskoga života i odlučujemo da ovo ne će biti samo prolaznih 40 dana, nego vrijeme u kojem smo se obratili Gospodinu, vrijeme u kojem smo čvrsto odlučili hoditi putom svjetla. Vrijeme u kojem se posebno trebamo odvratiti od ovozemaljskoga i okrenuti Onomu koji nas uvijek ljubi, iako toga nismo svjesni.
Spomenuti športaši ne mogu igrati za dva tima, moraju se odlučiti koji je tim bolji za njihovu karijeru. Tako i mi vjernici moramo odlučiti koji je tim bolji za naš život: onaj koji vodi Isus ili onaj koji vodi đavao. U »prijelaznom roku« moramo čvrsto odlučiti koja je strana za nas bolja i znati biti zahvalni za ono što nam je ta strana dosad pružila i što će nam pružiti u budućnosti.
Što je post, a što nemrs?
Post i nemrs često se u javnosti, ali i među katolicima, smatraju sinonimima. No to nije tako. Vrlo je važno naglasiti i objasniti razliku između tih pojmova. Post za vjernike znači uzeti samo jedan puni obroku u danu. Kako bi zadobili Božju milost, blagoslov i oprost, vjernici poste i na taj način čine poseban i visoko cijenjen bogoštovni čin. Nemrs je uzimanje tri obroka dnevno, no ključno je to da se ne jede meso.
Na Čistu srijedu i Veliki petak ne provodi se samo post, nego i post i nemrs. To znači da vjernici tih dana jedu samo jedan puni obrok dnevno koji ne uključuje konzumaciju mesa. Strožim oblikom posta smatra se kada se konzumira samo kruh i voda.
Mnogi mladi se nezdrave hrane odriću kroz cijelu godinu, pa i u korizmi
Vrlo često postavlja se pitanje među vjernicima kada je post obvezan, odnosno za koje je dobne skupine on obvezan. Crkvena disciplina kaže da je post obvezan za katolike koji su navršili 18 godina do navršenih 60 godina, na Pepelnicu i na Veliki petak. Ako to žele, postiti mogu i oni mlađi, ali i stariji od navedene dobi. U crkvenom zakoniku za nemrs piše: »Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.«
Na našim prostorima uobičajen je nemrs svaki petak. No dogodi se i da osoba ne može izbjeći konzumaciju mesa (ako je u bolnici, menzi ili sl.), pa se umjesto toga može odreći nečega drugoga. Mogu učiniti i neko dobro djelo u vidu čitanja Svetoga pisma ili posjećivanja bolesnika.
Crkva od svih nas traži da dajemo ono što možemo. U slučaju da ne možemo postiti, možemo učiniti nešto drugo što je u našoj mogućnosti. Zašto se sve to čini petkom? Zato što je to dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki petak vjernici bi se trebali prisjećati Kristove muke i kroz svoje odricanje i dobra djela uvećavati dobrotu. Odricanjem snažimo sebe i svoju volju, a dobrim djelima pomažemo bližnjima.
Iz krhkosti u novi život
Korizmu započinjemo pepeljenjem na Čistu srijedu. Tako je ta srijeda i nazvana Pepelnicom, i dan je pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Pepeljenje se pojavilo još u 6. stoljeću u rimskoj liturgiji te je predstavljalo pripravu za Isusovo uskrsnuće. No zašto nas svećenik posipa baš pepelom? Odgovor na to pitanje nalazi se u Bibliji i simbolici samoga pepela.
Pepeo simbolizira čovjekovu krhkost i prolaznost
Prva asocijacija na pepeo zasigurno bi bila njegova krhkost – primjerice, kada ga uzmemo u šaku, pepeo se prosipa. I u Starom je zavjetu pepeo znak propadljivosti, kao i grješnosti te čovjekove smrtnosti. Tako Bog govori Adamu: »Ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti« (Post 3, 19). Danas pepeo shvaćamo i kao znak pokore i obraćenja. Simbolikom te mrtve tvari čovjek priznaje svoju grješnost i postiže milosrđe. Zato je pepeljenje poziv kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve te da pokažu spremnost na novi život. Pepeo kojim se vjernici posipaju ili im se pepelom križa čelo dobiva se od spaljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Tako Kristov ulazak u Jeruzalem i početak Kristove muke, koje slavimo na Cvjetnicu, postaju svojevrsni podsjetnik na Kristovu patnju.
Današnja liturgija Pepelnice naglašava obraćenje i obnovu kršćanskoga života poglavito milostinjom, molitvom i postom. Na blagdan Pepelnice svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: »Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti« ili: »Obratite se i vjerujte evanđelju«, naglašavajući čovjekovu krhkost i poziv na obraćenje. I dok su se donedavno naglašavali post i pokora, današnja liturgija Pepelnice naglašava upravo obraćenje i potpunu obnovu kršćanskoga života ponajviše milostinjom i molitvom. Pepelnica tako svojom simbolikom ima ne samo individualni karakter obraćenja, nego i socijalni, pozivajući nas na potpunu obnovu duha (molitva) i tijela (post) u korist bližnjih.
Nikada nismo potpuno sami
Iznimno je teško i samo zamisliti kako je Isusu bilo proboraviti 40 dana u pustinji. Znamo da su pustinje najsuša mjesta na svijetu, konstantno pod plamenom sunca danju i nemilosrdnom hladnoćom noću, u kojima nema ničega osim kamenja, pijeska, vjetra, pokoje životinje i potpune tišine. Sama pomisao na takvo prostranstvo koje izgleda kao da se proteže u beskonačnost izaziva strahopoštovanje prema bilo komu tko se suočava s njim.
Isus, Sin Božji, Bog i čovjek, povukao se tamo u osamu, gdje ga je đavao kušao tri puta, nudeći mu hranu, navodnu vlast nad zemaljskim kraljevstvima, kao i kušajući Isusovo povjerenje u Otca. Đavao ga kuša napastima koje su nam vrlo poznate – ohološću, požudom tijela i pohlepom, ali Krist ostaje nepokolebljiv u svojoj vjeri te nam pokazuje ispravan način kako se nositi sa zemaljskim da bismo dosegnuli božansko. Povlačenje u pustinju bila je Isusova priprema za muke koje je trebao proći kako bi nas oslobodio od grijeha. Pustinja simbolizira i osamljenost u kojoj se pripremao za najveći čin ljubavi. I dok se i mi često osjećamo potpuno sami, ne zaboravimo – uz nas je sva nebeska vojska, Isus i Otčeva ljubav koja ne poznaje granice. Kroz osamljenost pustinje možemo naučiti mnogo toga: kako se nositi s teretom osobnoga križa koji moramo nositi, kako ostati usredotočen na zadatak koji je pred nama, ali i kako cijeniti druge oko sebe, pa i kako bolje ljubiti.
Stoga, u ovom vremenu pripreme za Uskrs povucimo se s vremena na vrijeme u osamu i razmislimo o najboljem načinu kako u zajednici umanjiti tu prazninu osamljenosti. Iskoristimo to vrijeme za razgovor s Bogom »jedan na jedan« i zapitajmo se u tišini vlastitoga uma što je naša pustinja i kako je možemo prebroditi. Potaknimo druge na razmišljanje i pomognimo im da proputuju kroz svoje vlastite pustinje da bismo mogli nakon dugih priprema nastaviti živjeti našu vjeru na najbolji mogući način. Jer, i u pustinjama postoje oaze gdje život cvjeta, na nama je da se uzdamo u Njega koji će nas sigurno dovesti do iduće.
Pomogni sebi pomaganjem drugima
Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Jer u korizmi bismo trebali napraviti nešto dobro i korisno za druge, za one kojima je to potrebno. Mladi se u današnje vrijeme najčešće odriču cigareta, alkohola i »slatkoga«, što u osnovi nije loše jer svi ti »poroci« imaju loš utjecaj na nas, ali i na okolinu. Međutim, srž odricanja seže dublje. Kada se već odreknemo, recimo, cigareta, onda bismo novac koji dnevno ili tjedno potrošimo na kupovanje cigareta trebali dati ili potrošiti u dobrotvorne svrhe, a ne na neke druge osobne užitke, kao što to najčešće biva.
Ljudi općenito, pa tako i mladi, sve više zaboravljaju što zapravo znači korizma, koji je njezin smisao i simbolika. Svi samo odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. U trenutku odricanja treba misliti na njih, a ne na sebe.
Drugi problem leži u tome što se mnogi često ne pridržavaju pravila koja su sami postavili kroz korizmeno vrijeme. Često se dogodi da posrnu, izgube volju i odustanu, jer im je preteško, prezahtjevno i nemaju snage. A onda se javlja osjećaj krivnje i razočaranja u sebe. Sve se to može izbjeći ako samo počnemo shvaćati korizmu onako kako bismo trebali. Cilj nam treba biti pomoći drugima svojim odricanjem, darovati drugima ono čega smo se mi odrekli, pa onda ne će biti grižnje savjesti, jer ako pomognemo samo jednoj osobi, napravili smo veliku stvar. Onda ćemo osjetiti što znači korizma, osjetit ćemo sreću i zadovoljstvo koje čovjek osjeti kad pomogne nekomu, istinsku radost koja će proizići iz zahvale osobe kojoj smo pomogli. I to je jedan od preduvjeta koje moramo ispuniti da bismo dostojno dočekali Isusovo uskrsnuće.
Korizmena »oluja mozgova«
Tu je korizmeno vrijeme… opet. Mnoštvo mladih kršćana i ove će se godine pomučiti prvo smisliti, a onda i realizirati svoju četrdesetodnevnu pokoru. Ta je muka dakako razumljiva s obzirom na to da se svatko već najmanje tri puta odrekao »slatkoga« ili cigareta. Naravno, razloga za očajavanje nema jer »gurui« s naših internetskih portala uvijek u rukavu imaju »pokoru il’ dvije« kojih se sigurno nitko nije domislio.
Tako je portal »Varazdinski.hr« još prošle godine od Varaždinka i Varaždinaca zatražio koju ideju za korizmenu pokoru. Vox populi nije zakazao – ideje su bile originalne. Mogli smo saznati da ako smo već na dijeti, ne treba više ništa »žrtvovati« u korizmeno vrijeme, nego samo nastaviti dobar posao. S druge strane, jedna je gospođa preporučila da se ne odričemo ničega jer si i tako stalno u životu nešto uskraćujemo! U korizmi si, prema savjetu mlade Varaždinke, 40 dana ugađajte tako što »ćete pročitati neku dobru knjigu«. Naravno, to nije sve! Na portalu »Zdravakrava« imali smo nezaboravnu priliku doznati da bismo se za korizmu mogli odreći toaletnoga papira i tako prijeći na onaj reciklirani kako bismo pomogli u očuvanju šuma. Portal »24sata« posebno je za mlade prenio kako je, među ostalim, trendi odreći se Facebooka i »junk fooda«, što je ujedno »i pohvalno od strane nutricionista«.
Nekako nam se nameće zaključak – pri odlučivanju o korizmenom odricanju, ako već ne možemo sami odlučiti – umjesto u ekran, pogledajmo makar u Novi zavjet jer ipak je korizma kršćanska stvar. U Matejevu evanđelju (9, 13) Isus kaže: »Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.« Tako i opći religijski leksikon bilježi da je korizma vrijeme požrtvovne brige za bližnje. Eto, recimo da bi pojačana briga i skrb za roditelja, baku ili ujaka na tom pragu bila sasvim dobra priprema za sjećanje na žrtvu nad žrtvama.
Pripremili: L. Glasnović, F. Hrnčić, S. Ivasović, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak
Izvor: https://www.glas-koncila.hr/korizma
Čista srijeda - Pepelnica
Izvor: https://kamenjar.com/
Nije to vrijeme nekakve prinude ili patnje ili žalosti. To je vrijeme ozbiljne pripreme za Uskrs, da u nama stari čovjek kojega želimo zbaciti, ali ne uspijevamo, ne živi više, već da prepusti mjesto novome čovjeku koji daje mjesto Kristu, te svojim neprestanim obraćanjem Krista prihvaća.
Zato je za vrijeme ovoga svetoga vremena važnije misliti što Bog traži od mene, nego ono što bih ja mogao učiniti za njega. Ako budem mislio i tražio što on želi od mene, onda ću zacijelo ispuniti i onu drugu stranu i ja za njega puno toga učiniti preko brata čovjeka, živeći s njime moj kršćanski život.
Korizma je svakako četrdeset dana milosti kao što ih je Mojsije imao na brdu Sinaju kada se spremao sa Gospodinom sklopiti Novi Savez – primiti Deset Zapovijedi, to je prilika za milost kao što ju je Izrael imao za četrdeset godina u pustinji pripremajući se ući u Obećanu zemlju, ili četrdeset dana milosti što ih je imao prorok Ilija idući u susret Gospodinu na brdo Horeb – trebalo se pripremiti za susret s Gospodinom.
Na koncu to je jednako vrijeme milosti kao što ga je i sam Isus imao četrdeset dana u pustinji prije nego će započeti svoju mesijansko-otkupiteljsku zadaću.
Prije svakoga velikoga putovanja ili čina mora biti i priprema. To je radio Mojsije, Ilija i sam Isus.
To se jednako traži i od nas da se pripremimo za veliki dan Uskrsa i uskrsnuća. Ne smijemo dopustiti da nam ovo sveto i veliko vrijeme olako mimo nas prođe...
Više na: https://tockanai.net/index.php/u-potrazi/130-cista-srijeda-pepelnica
Ante Ivankovic: PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA
26. veljače, fb.
Pepelnica ili Čista srijeda je kršćanski spomendan kojim započinje korizma, vrijeme molitve, posta, obraćenja i dobrih djela.
Slavi se 40 dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje).
Pepelnica je početak korizmenog vremena. To je dan pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Na blagdan Pepelnice, svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: "Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." (lat: Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris) ili "Obratite se i vjerujte Evanđelju!"
Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.
Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma.Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv.
Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.
* * *
...Ako te svi ostave i otjeraju silom, te ostaneš sam, padni na zemlju i ljubi je, natopi je svojim suzama. I zemlja će donijeti plod tvojih suza, mada te nitko nije ni vidio ni čuo u tvojoj samoći. Vjeruj bezgranično, pa makar se čak dogodilo da svi na zemlji pođu stranputicom, a ti sam ostaneš u vjeri, prinesi žrtvu i hvali Boga ti, jedini. A nađe li vas se dvojica takvih u vama je već cijeli svijet, svijet žive ljubavi, ..... smjerno veličajte Boga, jer se ipak sačuvala njegova istina, pa makar samo u vama dvojici... (Dostojevski, Braća Karamazovi)
* * *
Molitva kojom se stavlja vlastita obitelj pod zaštitu Naše Gospe Lurdske:
O, Marijo, Majko mudrosti i dobrote, pogledaj milostivim okom na duhovne i tjelesne potrebe moje obitelji. Oni, koje ljubim, žive u svijetu čiji je duh protivan evanđeoskim savjetima, te su tako izloženi da sagriješe i da budu robovima ljudskoga obzira. Ja te dakle zaklinjem da ih štitiš i od zla braniš, te čvrsto priljubiš svetoj Crkvi! Neka se uvijek po njima vrši volja Božja i neka u žrtvama, koje budu prinosili, uvijek odsijeva duh veledušja i kršćanske ljubavi! Ne dvojim ni najmanje da ćeš štititi moju obitelj, ali te molim da samo učiniš, da se u svakoj potrebi k Tebi utječemo i da ne prestanemo za života i na smrti moliti se Tebi i imati čvrsto pouzdanje u Tvoju zaštitu.
Naša Gospo Lurdska, moli Isusa za nas!
Izvor: https://www.facebook.com/ante.ivankovic.549?epa=SEARCH_BOX
Odreci se pesimizma... Postani optimist.
Odreci se osuđivanja... Pokušaj razumjeti.
Odreci se pretjerane brige... Vjeruj u Božju providnost.
Odreci se obeshrabrenosti... Budi onaj koji budi nadu.
Odreci se tvrdoglavosti... Znaj popustiti.
Odreci se osvećivanja... Uzvrati dobrim na zlo.
Odreci se negativnosti... Budi pozitivan.
Odreci se nestrpljenja... Budi strpljiv.
Odreci se ljutnje… Imaj više razumijevanja.
Odreci se tuge... Potrudi se biti radostan.
Odreci se ogovaranja… Kontroliraj svoj jezik.
Odreci se grijeha... Živi sveto.
Odreci se odustajanja... Budi ustrajan!
* * *
”Korizma nas potiče da dopustima da Božja riječ prodire u našim životima i na ovaj način spoznajemo temeljnu istinu: tko smo, od kuda dolazimo, kamo nam je ići i kojim putem krenuti”.(papa Benedikt XVI.)
Tri godine od smrti Tomislava Ivančića, hrvatskog proroka! Razotkrio sve što nam se događa!
Autor: Vjera 17. veljača 2020.
Tri godine je prošlo od smrti profesora Ivančića, velikog hrvatskog svećenika i Božjeg proroka koji je u svoje vrijeme žario i palio Duhom Gospodnjim u hrvatskom narodu, a onda se preselio Gospodinu! U nasljeđe je Hrvatima ostavio bezbroj plodova i nadahnjujućih mudrosti a jedna od tih je i svakako njegovo proroštvo i uputa za život u ovom vremenu u kojem mračne sile čine sve da zarobe – čak i izabrane.
‘Isus je govorio da treba prepoznavati znakove vremena. I ljutio se jer ne prepoznajemo znakove vremena, jer ne vidimo da smo robovi ‘Rimljana’, grijeha i krive religioznosti. Teolog mora biti prorok, ako on to nije, nije ni teolog. Ne može se biti teolog samo učeći nego istovremeno i moleći Duha Božjeg da ga prosvijetli. Najteža razdoblja u povijesti bila su onda kad narodi nisu imali proroke. Kad nisu znali tumačiti što se to oko njih događa. Najljepša razdoblja su bila ona kad je Bog slao svoje proroke. Ono što treba Europi danas – to su proroci. Ono što treba Hrvatskoj danas – to su proroci. Teolozi koji čitaju znakove vremena. Biskupi i svećenici koji znaju, razumiju, ne lutaju. Što se to nama danas događa?
Ako dobro gledamo našu povijest sjetimo se: Hitler je bio prva zvijer prošlog stoljeća o kojoj govori Apokalipsa. Ta je zvijer ubila stotine milijuna ljudi. Druga je zvijer bila komunizam. Ona je također milijune ljudi poubijala. Te su zvijeri bile ranjene, pa smo mislili da su pobijeđene. Međutim, događa se to što kaže Apokalipsa: zarasla je rana toj zvijeri i sad je ponovno počela napadati, ali daleko gore. To je neoliberalizam, neokomunizam i neonacizam, najgora zvijer koja se mogla dogoditi jer ona neće izravno oružjem ubijati (iako ni to nije isključeno).
To je zvijer koja ubija čovjekov moral i hoće pokvariti zakonitosti normalnog ljudskog života, a time i zakonitost biološkog života, a onda i zakonitosti fizikalnog svijeta. Time se uništava zapravo čovjek. Kad uništiš čovjeku njegovu moralnost, etičnost, on više ne zna kako treba živjeti, postaje nemoralan i spušta se na razinu životinje.
Time se ubija ne samo čovjekova moralnost, čovjekova spolnost, ubija se čovjeka kao čovjeka, njegovu savjest, osobu se zapravo baca u blato, on više nije intelektualac nego rob, nije više karakter, nije više ni svjestan sebe.
Što se, dakle, danas nama događa?
Jedni planski i svjesno čine zlo, uvode zakone protiv čovjeka i naroda koristeći moć politike. Oni su napravili zavjeru. Što je to zavjera? Nekoliko se ljudi složi i jedni drugima dadnu vjeru i onda čine zlo. New age je zavjera. Novi poredak je teška zavjera protiv čovjeka i morala.
Dok su jedni svjesni i imaju svoj plan, drugi ljudi kao da ništa ne zapažaju. Međutim, treći se spremaju i znaju: ne, ne smijemo dopustiti da se to događa!
Dakle, oni koji su u zavjeri svjesni su i odlučni da čine zlo i zloupotrebljavaju demokraciju. Imaju većinu u Saboru i mogu izglasati zakone protiv naroda i nitko im ne može ništa. No, zar je to demokracija?
Moramo znati odgovoriti na te znakove vremena!
Sjetimo se kako je to bilo u vrijeme Noe. Dok on gradi korablju, svi mu se smiju: „ Pa jesi ti lud? Što radiš?“ Upravo na spolnom području grešnici mu se rugali, a on šuti jer zna – Bog mu je rekao: „ Pravi korablju jer ćeš se jedino tako spasiti!“
To je ono što danas treba nama Hrvatima, katolicima, ali i svima u Europi! Moramo praviti korablju! Moramo znati gdje možemo biti zaštićeni od zala sadašnjih i budućih.
U Sodomi i Gomori svi se rugaju Lotu i njegovim kćerkama i ženi. Pogotovo kad su došla trojica Božjih poslanika i upozorili ih: „Siđite iz grada jer će grad stradati!“
Biblija jasno govori da svaka devijacija, svako činjenje zla na području spolnosti ( drvo spoznaje dobra i zla, ali i drvo života jer tu život izlazi u čovjeku) uzrokuje osvetu prirode.
Što nam treba, nama koji plačemo i uzdišemo: „ Zašto nam to rade? Zašto to radi jedna manjina većini? Zašto?
To nije samo kod nas, to je u Americi, u cijeloj Europi. To je čista zavjera, mreža jedna koja hoće uništiti čovjeka.
Isus kaže: „Ne dopustite da vam srca otvrdnu u proždrljivosti i pijanstvu i brigama za tjelesni život. Nemojte da vam srca otvrdnu jer doći će dan kad se i najmanje nadate!“
Što činiti?
U Poslanici Rimljanima sv. Pavao na kraju osmog poglavlja kaže:
„ Kad je Bog za nas, tko može protiv nas?“
Abraham je molio:
„Ako u Sodomi i Gomori ima 10 pravednika, hoćeš li poštedjeti grad?“
Bog kaže: „Hoću!“
Imamo li u Hrvatskoj 10 poštenih i pravednih ljudi koji neće dopustiti da ih zvijer proguta? Zvijer neoliberalizma i nemorala? Zvijer razdiranja obitelji, čovjeka, spolnosti, savjesti, dostojanstva?
Ako ima, Bog će nas poštedjeti.
Možemo početi temeljitu novu evangelizaciju! Pođimo, držimo seminare, grupe osnivajmo! Sad je vrijeme da nešto počnemo temeljito raditi! Ne dopustimo da se bavimo svim i svačim, a smrt je za vratom! Osnivajmo grupe i grupice, razgovarajmo, činimo sve samo da se narod obnovi, da narod bude spašen!
Znajmo se pokajati u svakom pogledu! Pokajati se i oprostiti drugima! Tako da znaš: ako sad dođe sudnji dan, ja sam spreman! Dođe li sad smrt, ja sam spreman poći!
Gledaj Isusa svaki dan! To znači biti sabran pred njim: Isuse, ti si tu i gledaš me. Vidjet ćeš kakva je to snaga kad te Isus obuzme! I daje ti duh inteligencije, snage protiv ovisnosti, protiv zla, protiv mržnje, snage da praštaš ljudima, da žališ one koji čine zavjeru. Praštaš onima u Vladi ili raznim društvenim grupacijama, praštaš i razlikuješ zlo od čovjeka. Čovjeka ljubiš, a zlo mrziš!
Počnimo čitati Sv. Pismo, osobito Evanđelje!
Vjerovati znači očekivati dobro. Ne očekuj zlo! Ne bojte se zla! Neće biti zlo! Čim očekuješ zlo, ti više ne vjeruješ Bogu i Bog ti ne može pomoći. Ali ako očekuješ dobro, tad si otvoren Bogu i više ti nitko ne može ništa! Da se ne znam što događa, ne može jer Bog je s tobom!
Stavimo u svoju svijest sigurnost: „ Pa ja sam spašen, ja sam kršten, ja sam Božje dijete! Pa ne može Otac dopustiti da mi stradamo! Neće Hrvatska stradati!“
Uzmimo ponovno krunicu i nosimo blizu, kod sebe, blagoslovljene krunice i gdje god smo u prilici, molimo.’ – rekao je u izvanrednom proročkom govoru dr. Tomislav Ivančić, kojeg svakako preporučamo poslušati i podijeliti.
Izvor: Vjera https://www.dnevno.hr/
Povezani tekstovi:
Tomislav Ivančić: 33 meditacije
https://tockanai.net/index.php/u-potrazi/419-u-potrazi-za-smislom
Hitovi: 6602