Dr. Ante Ljubičić: Živjeti s dijabetesom
Indeks Članka
O dijabetesu - opći osvrt
Šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih nezaraznih bolesti suvremenog svijeta. U populaciji odraslih pogađa oko 6 do 9% ljudi, a u starijoj dobi čak 15 – 20%. Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 316.000 oboljelih, od kojih više od 42% niti ne zna za svoju bolest, da ih je u svijetu više od 360 milijuna, te da bi taj broj do 2030. mogao porasti i preko 550 milijuna. Ovako zastrašujući, pandemijski rast objašnjava se nezdravim načinom života - nepravilnom prehranom i nedovoljnim kretanjem s posljedičnom pretilošću, starenjem populacije te nizom drugih čimbenika o kojima će biti riječi poslije. Bolest je po svojoj naravi kroničnog tijeka uz gotovo redovitu pojavu kroničnih komplikacija na svim organskim sustavima, koje dovode do znatno većeg pobola i smrtnosti u odnosu prema zdravoj populaciji, osobito ako se na vrijeme ne otkrije i ako se ne liječi na odgovarajući način.
Ovdje ćemo pokušati prikazati sve bitne informacije o bolesti, ponajprije o dijabetičkoj dijeti, s naglaskom na praktične aspekte ‒ od izračuna dnevnih kalorijskih potreba do konkretnih smjernica za sastavljanje jelovnika. Ključni razlog za ovaj, možda još jedan utopijski pokušaj, bila je spoznaja iz prakse da se mnogi bolesnici, unatoč nastojanjima da ih se na to potakne, vrlo često ne pridržavaju niti najosnovnijih uputa o liječenju Kao da ih nikada nisu ni čuli. Ili, ako ih se uopće pridržavaju, da je to u nedovoljnoj mjeri. Ne ulazeći u njihove razloge koji su složeni i od slučaja do slučaja različiti, oni postaju svjesni svojih propusta i spremni na suradnju i promjenu ponašanja tek kada se pojave komplikacije. Kad osjete prve ozbiljnije tegobe. Nažalost, tada je već prekasno, dragocjeno vrijeme je nepovratno izgubljeno, a mogućnosti liječenja bitno manje ili nikakve.
Osnovno o šećernoj bolesti
Riječ je o skupini metaboličkih poremećaja kojima je zajedničko obilježje povišena razina glukoze (šećera) u krvi kao posljedica nedovoljnog izlučivanja i/ili oslabljenog djelovanja hormona inzulina. Gotovo redovito se uz povišenu razinu glukoze u krvi ista nalazi i u mokraći, pa je po tomu bolest i dobila svoje ime. Zanimljivo je da su liječnici još u antičko doba znali za bolest koju prati slatka mokraća, na koju se rado skupljaju muhe i mravi.
O kakvom se poremećaju ovdje radi? Najprije treba znati da je glukoza glavni energetski izvor za sve procese u našem tijelu - rad svih organa, održavanje tjelesne temperature, kretanje i dr., jednostavno - “pogonsko gorivo” bez kojega nema života. Putem krvi ona dospjeva i do posljednje stanice našeg organizma. Međutim, da bi ušla u stanicu potreban je inzulin - hormon kojega luče beta stanice gušterače. Ovaj hormon omogućuje ulazak glukoze u stanice tkiva i njezino korištenje.Na neki način on je “ključ” bez kojega glukoza ostaje pred zatvorenim “vratima”, pa zbog toga, dok stanica “gladuje” za energijom, razina glukoze u krvi sve više raste.
Dijabetes je, dakle, bolest beta stanice gušterače i posljedičnog nedostatka ili manjka inzulina. Međutim, često se događa da inzulina ima, katkada i previše, ali on ne djeluje, ne pomaže; njegovo djelovanje je oslabljeno ili blokirano promjenama na staničnim membranama. To je stanje koje nazivamo inzulinskom rezistencijom ili otpornošću na inzulin. Zbog ovih osnovnih poremećaja, uz spomenuti porast glukoze u krvi a i niza drugih patoloških procesa u organizmu, o kojima će biti riječi u nastavku, gotovo redovito dolazi do simptoma bolesti i postupnog, najčešće neprimjetnog razvoja promjena na svim organskim sustavima, tzv. kroničnih komplikacija, kao sastavnih dijelova kliničke slike dijabetesa.
Hitovi: 44159