Dr. Jure Burić: Veliki intervju (i)
Gospodine Burić, nedavno ste nazočili na ustoličenju novoga biskupa Mostarsko-duvanjske i Trebinsko-mrkanske biskupije Petra Palića u Mostaru. Zanimljivo je da Palić drugi biskup u Hercegovini na čijem ste ustoličenju bili, te četvrti kojeg ste osobno poznavali. Kakav je bio Vaš odnos s biskupima i po čemu ćete ih najviše pamtiti?
Nazočio sam ustoličenju novog Mostarsko-duvanjskog i Trebinjsko- mrkanskog biskupa msr. Petra Palića. Taj dan pobudio je u meni lijepa sjećanja na činjenicu da je to četvrti biskup ove biskupije kojega dobro poznajem.
Prvi je naš dobri biskup Čulo koji me je krizmao u Ravnom i kojega sam tom prigodom s jednom lijepom pjesmicom ispred krizmanika pozdravio. Od svih stihova ispod cvijetnog slavoluka pred ravanjskom crkvom samo mi je zadnja rečenica u pameti: “Preuzvišeni dobro nam došli”! Drugi biskup je blagopokojni msr. Pavao Žanić. On je pak bio moj pacijent, jer mu je nakon operativnog zahvata na glasiljkama moj učitelj i prijatelj akademik prof. dr. Ivo Padovan prpeporučii da ne mora više dolaziti na kontrolne preglede u Zagreb već kod mene u Dubrovnik. Bila je to čast i moj ponos biti njegovim liječnikom. Preglede bi učinili u našoj audiološkoj ambulanti gdje bi bili sami i u miru mogli progovoriti po koju riječ. Jedne zgode nakon pregleda biskup Žanić me upit: “ Kako je Jure tvoja brojna obitelj”? Dobro biskupe hvala dragom Bogu, pa kucnuh o stol ispred sebe! “Što to radiš”? priupita. Biskupe radim gluposti i neću više nikad!
I bilo bi dobro, pa kud kuckaš u to drvo kad si već rekao hvala Bogu, kao da je drvo jače i od Boga važnije. Tako je biskupe i ne samo da to neću više nikada učiniti već ću i druge upozoravati kad tu glupost predamnom naprave. I upozoravam, nadam se s uspjehom kao i sada dok to prenosim Vama.
Treći biskup msr. Ratko Perić moj je dragi prijatelj i čovjek kojeg izuzetno cijenim, poštivajući njegov intelektualni ego toliko da s punim pravom mogu ustvrditi kako je to od danas živućih Božjih slugu, po meni, drugi na Svijetu- odmah nakon Svetog Oca Benedikta XVI -og. ! Njegovi govori - uvjerljivi i argumentirani izgovoreni nevjerojatnim govorničkim umjećem ostati će upamćeni i kod nas laika i kod crkvenih dostojnika. Njegovo poznavanje ne samo teologije već i brojnih drugih znanosti koje je u svojim djelima observirao - zapanjuje i oduševljava. Kad sam postao prvim županom Dubrovačko- neretvanskim - prva čestitka u pisanom obliku bila je upravo njegova. Naravno da je čuvam! On je zapravo skoro pa moja generacija. Samo je dvije godine stariji od mene!- a stari oba brate- poprilično stari.
U vrijeme kad je moja obitelj prolazila teške dane nakon smrti našeg djeteta- našeg rajnog Krunoslava, došao je u naš dom donoseći mojoj supruzi, djeci i meni duševni mir i kršćansku nadu. Da to je moje peto dijete kojeg uvijek ubrajam kad me pitaju koliko djece imam. On mi je od sve moje djece i najvažniji i najdraži jer - kako uvijek govorim djeci- on je naš čuvar i zaštitnik na Nebu. Tada još nije bio biskupom. Bio je rektor Hrvatskog zavoda Sv. Jeronima u Rimu, a mi kao obitelj nakon par godina njegovi gosti punih pet nezaboravnih rimskih dana. Naravno da sam bio na njegovom ustoličenju u Neumu, kao i na ovome dok je svoj pastirski štap predavao mom prijatelju i mom “četvrtom biskupu” msr. Petru Paliću. Novog biskupa dobro poznajem, još iz dana dok je bio tajnikom danas nadbiskupa Zadarskog msr. Želimira Puljića u Dubrivniku. Već tada sam zapazio da će to biti jednoga dana svećenik kojem se “smješi biskupska mitra”, kao što i danas osjećam kako je blizu i “šeširić”, a onda jednoga dana Božjom voljom i providnošću i “bijela kapica” u Vatikanu! A zašto i ne - bilo bi lijepo čuti “ Od Petra do Petra”! Nikad nisam došao u biskupski ordinarijat, a da ga nisam našao nad knjigom. A dolazio sam puno, puno puta. Znao bih mu reći : Prika moj što bolan toliko u te knjige buljiš- taman ćeš oćoravit. Samo bi se moj Prika nasmijao i nakon razgovora opet u svoje knjige zadubio dok ga biskup ne bi pozvao na zajedničku večeru. Naravno da sam pratio uživo i njegovo ustoličenje na Hvaru, a za ova buduća ne znam hoće li biti “uživo” ili na “Božjem ekranu”!
Živimo u izvanrednim okolnostima prouzročenim koronavirusom. Kako Vi kao iskusni liječnik gledate na ovaj virus i imate li možda neku preporuku za naše čitatelje kako se ponašati u ovim vremenima?
Korona je naš usud! Kakav i čijom “zaslugom” ne znam. Ali da je planetarni problem valjda je svima jasno. Isto tako poprilično je jasno da je to umjetno stvoren virus. Umjetno u smislu da je na potpuno prirodni Covid 19 ljudskom rukom “ubačena” sekvenca AIDSA- ili ti SIDE. To ne tvrdim ja- to govori nositelj Nobelove nagrade za medicinu koji je s još jednom znanstvenicom tu nagradu podijelio i to upravo za otkriće virusa AIDSA. S kakvim posljedicama to još nitko ne zna. Prema tome za očekivati je da se taj neprirodni virus neprirodno i ponaša.
Idemo zajedno o tome ponašanju malo razmišljati. Kao i svaki drugi virus tako i ovaj ima neku temperaturu na kojoj nestaje. Za ostale znamo da im je kod šezdeset i više stupnjeva teško preživjeti. Koliko treba ovom- nitko ili ne zna ili zna a neće reći. Dalje- postoji neko vrijeme koje je potrebno da se virus namnoži nakon što se dočepao naše sluznice (usta, nosa ili oka) i uđe u stanicu. Koje je to vrijeme isto ne znamo ili znamo a šutimo. Pitao sam to znanstvenike javno - pitam ih to i sada!
Zašto je to važno? Pa važno je iz razloga one moje preporuke za inhalacijama, koje vjerojatno nikome neće odnemoći i nikoga neće osiromašiti, jer šaka soli nije skupa, a vrijeska su puna brda- besplatno. Ako je temp. od oko šezdeset i više stupnjva za virus smrtonosna- pa evo je. Vodena para je jamačno “vruća” od toga, a ako je potrebno vrijeme za ulazak u stanicu dulje od osam ili dvanaest sati eto prilike tome zlu stati na kraj. Po meni barem dva puta dnevno ili odmah nakon sumnjivog kontakta inhalacija vrućom vodenom parom koju možemo izravno tim činom dovesti na ove sve tri sluznice može biti od pomoći. Vrijesak je sam po sebi izvrstan “Pomoćnik” dišnoga sustava. Pokušajte to napraviti pred spavanje, bez obzira na Koronu i osjetit će te blagodat prirode.
Ima tu puno nejasnoća. I sama struka je nedorečena, a tu se onda stvaraju uvjeti za koje kakve manipulacije i sumnjive “rabote” čijim sudionikom nikako ne bih želio biti. Ja poštujem oficijelnu medicinu, ali i prirodi vjerujem. A koliko će te vi vjerovati meni? e to ne znam!
Kad se spomene Vaše ime prvo što nam naum padne je mjesto Ravno, koje je prvo stradalo u Domovinskom ratu u BiH. Ravno je simbol početka rata i stradanja Hrvata, premda su neki plesali kolo dok je Ravno gorjelo. Možete li se barem na kratko prisjetiti te 1991. godine, s obzirom da je Vaša kuća bila prva na meti srpsko-crnogorskog agresora?
Da, rat u BiH počeo je na mojoj kući. Prva je opljačkana i ritualno spasenja. Eno je i dan danas onakve kakva je bila 1. 10.1991. Doduše vaši kolege “novinari” odavna su je obnovili i bogato namjestili. Nedavno smo je počeli obnavljati. Jedina radna snaga na njoj je moj brat i moja nevjesta. Vjerujete li da će je sami svojim rukama obnoviti? Ja vjerujem! A nije mala! Poslat ću vam kao dokaz i fotografiju!
Bila su to teška i zla vremena. Jedno jutro ratni dubrovački gradonačelnik, moj prijatelj Pero Poljanjić oprezno mi pristupi i priupita” smiješ li vidjeti svoju spaljenu kuću u Ravnom, evo je u novinama” (Crnogorska Po(bjeda)- moja “dorada”). Samo Ti meni Prika moj pokaži, imam ja snage za to. Promisli o onima koji su poginuli, a “Dom za Domovinu” uvijek ću rado dati. Zamisli da je ona jedina ostala netaknuta- e to bi bila sramota!
Može li Ravno je postati mjesto poželjnog življenja?
Ravno je za samo par dana (nakon što su od generala Daidže na Čepikućama dobili po repu) doživjelo istu sudbinu. Sve su kuće spaljene i porušene. Banda je pjevala: “Sva se sela malo nakrivila, selo Ravno stoji vodoravno. Tada sam im poručio: “Ravno neće ostati ravno”.
I nije. Vrijedne ruke i pametna politika i onih čelnih ljudi u ratu i ovih danas u miru učinila je da će Ravno jednoga dana biti poželjno mjesto življenja. Možete li zamisliti: na samo deset kilometara zračne linije od najčišćeg mora na Svijetu ( Jack Custo) do najplodnije zemlje Popova polja kroz koju protiče najveća ponornica -Trebišnjica- na Svijetu. Samo u jednom trenutku između ova dva raja može biti pakao! Samo će te vidjeti kakva lijepa budućnost čeka Ravno i moje ravnjane! Znate li da je između dva Svjetska rata cijena kvadratnog metra zemljišta u Ravnom bila daleko skuplja od one u Dubrovniku. Moj pokojni djed Jura za jedno zemljište “iskešao” je ondašnjih 100.000 dinara- to je bilo stotinu volova. Za te novce mogao je u Lapadu (Dubrovnik) kupiti vilu s ribnjakom.
A on u Ravno! Neka je i ja bih!
Opet će doći takva vremena, samo truda, rada i strpljenja i uz Božju pomoć uspjeh neće izostati. Još kad nam blizu Ravnog prođe auto-cesta, pa kad vam od Ravnog do “kave na Stradunu” bude potrebno 15- 20 minuta-e tog trenutka sve se mijenja i moći se se izgovoriti “ Hoc errat in votus”
Da - uistinu “to bijaše u snovima”!
U prijelomnim godinama za Hrvatsku i hrvatski narod uopće bili ste dubrovački gradonačelnik, župan Dubrovačko-neretvanski, kasnije i saborski zastupnik. Kada se osvrnete unatrag jeste li ponosni na svoju ulogu u stvaranju Hrvatske i općenitopolitičku karijeru?
Nisam nikada bio gradonačelnik Dubrovnika, ovo drugo ne poričem. Bilo je to vrijeme prkosa i ponosa. Vrijeme u kojemu imaš prigodu biti čovjek ili fukara. Nadam se da sam kao i mnogi drugi u tom napaćenom gradu i narodu uz sve hrvatske branitelje, ostao čovjekom.
Dobio sam povjerenje od samog predsjednika Tuđman i moga prijatelja premijera Valentića koje nisam želio prokockati i nisam. Odlazio sam i u moju Hercegovinu kod predsjednika Mate Bobana po pomoć koja naravno nije izostala - i u ljudstvu i u naoružanju.
Odlazio i predsjedniku Tuđmanu tražeći od njega da u Dubrovnik pošalje svoje ministre i to iz dva razloga. Jedan je da se pregovori s JNA podignu na razinu Vlade RH i drugi puno važniji da narod osjeti kako ga Tuđman nije zaboravio. I uspjelo mi je pred sam “dan D” 6.og prosinca kad je Dubrovnik najžešće napadnut i razoren ( poglavito stara gradska jezgra) dovesti tri ministra Vlade RH ( Rudolfa, Kristu i Cifrića). Ostalo se manje više zna, a vi nemate niti vremena niti dovoljno pristora za sve to zabilježiti!
Hrvatski narod u platio je skupu cijenu hrvatske neovisnosti a i danas su u nezavidnom položaju. Što je potrebno da bi se poboljšao položaj Hrvata u BiH kako bi ostali na svojim ognjištima?
Hrvati u BiH su moja mora i moj usud. Zamislite od nekada većinskog naroda Hrvatskih vladara “Bosne ponosne” doći u situaciju borbe za ravnopravnost pred “dotepencima” koji te guraju u nacionalnu manjinu. Vjerujem da će mo imati dovoljno političke mudrosti i hrabrosti koje nam nije nikada manjkalo (i koju bih preporučio ne provjeravati i ne provocirati je) izboriti se za prava svoga naroda koji je uz sve navedeno i izuzetno vrijedan, razborit i pametan! Uz Božju pomoć i onih koji vode Crkvu i državu budućnost je lijepa i izvjesna. Samo se ne smijemo između sebe dijeliti i druge i drugačije mrziti!
Otac ste petoro djece, koje ste izveli na pravi put i danas su ugledne ličnosti. Što biste poručili mladim bračnim parovima koji pod pritiskom svakodnevice još razmišljaju o potomstvu?
Moja djeca moj su ponos. Od moga prvjenca Božidara Domagoja već poznatog tvorca Tv serijala od Tajnovitog srednjeg vijeka, ludih Rimskih careva, Hrvatskih kraljeva, Republike do najnovijih Uskoka koji je naš ponos i naša radost do moje Jelene - stomatologa u Zagrebu koju njezini pacijenti obožavaju - djeca poglavito- a oni u Dubrovniku za njom žale, moga Stjepka koji je krenuo mojim stopama- ne onim u medicini i politici (povijesničar je) već po djeci - već ih je hvala Bogu troje, a Borna- najmlađi rođen je baš kad i ja na Gospu od zdravlja, ali 72 godine kasnije! i moje Krunoslave za koju nebi mjesta niti u mojoj Hercegovini niti u Hrvatskoj pa sa svojim mužam nakon dvije godine čekanja ode u Dansku, gdje danas radi i živi - naravno ne u svojem poslu povijesničara umjetnosti i arheologije već nekom posve drugom, ali dobro plaćenom!
Bez obzira na životne uvjete, okolinu, politiku, obilje ili neimaštinu svaki od vas mladih ima mogućnost postati bogat i sretan- samo ako se odluči okružiti uz dorog živitnog partnera, djecom - puno djece, što ih budu imali više bit će i sretniji i bogatiji. Već dugo godina sam predavač po crkvama za mladost koja kani sklopiti brak. Tamo ih učim o vrijednosti poštivanja života od samog začetka pa do prirodne smrti. S kolikim uspjehom ne znam, ali mi se po nekada jave i zahvale.Valjda me i poslušaju.
Mojoj supruzi i meni naši su do sada podarili sedmero divne unučadi. Pet dečki i dvije dame. Bogu dragom hvala!
I uz naše divne dvije nevjeste i dva divna zeta mi smo hvala Bogu zadovoljna i sretna obitelj!
Pored medicine danas se bavi pjesništvom. Sudionik ste književne manifestacije Grgurovi hukovi. Odakle tolika ljubav prema poeziji i književnosti uopće?
Oduvijek sam volio pročitati lijepe stihove
Ujević, Jesenjin, Šimić, Cesarić...... i da ih ne nabrajam moj su melem za lijep dan i miran san. Odavna sam ja bilježio neke stihove, pa ih je rat u Ravnom odnio s mojoj rodnom kućom, a onda su mi se prije par godina “upalile lampice” i pišem li pišem o svemu i svačemu. Imam osjećaj da bih mogao napisati u jednome dahu i danu puno toga. Naravno ima tu svega i onoga što vrijedi i onoga što ne vrijedi. Nadam se da ću uskoro uspjet objaviti koju stotinu ozbiljnih i onih meni najdražih dječijih priča i pjesama. Stih je najbolji jer se s malo riječi može puno kazati- a koliko uspješno - “bumo vidili” - ovo “bumo” je samo da bih vam dao do znanja da su napisane i nekolike kajkavske na meni dragom kajkavskom jeziku.
Proizvodite i liniju prirodne kozmetike bez umjetnih boja i konzervansa “Aroma Antika”. Kome ih i zbog čega preoporučate i gdje se mogu nabaviti?
Kozmetika se “rodila” sama od sebe. Kad sam se vratio u moje Ravno i imao vremena na pretek, padne mi na pamet činjenica kako je moj pokojni dida Jura između dva svjetska rata otkupljivao kadulju i sve to izvozio u Italiju. Bio je to unosan posao od kojeg smo se obogatili. da bi rat sve odnio. Hvala Bogu glave su ostale, opet smo stvarali i obogatili- ali ne lopvlukom i muljažama već sve svojim rukama. Ja sam kao đak, student i liječnik radio u našim gostionicama u Ravnom i Slanom i nije mi bilo niti teško niti iz poniženja. Svaki pošteni rad je čestit i poželjan. Ni to blagostanje nije potrajalo.
Ista kuća koja je u onome ratu upaljena zadnja u ovome bi prva. Valjda je tako trebalo biti.
Vratimo se mi na kadulju. Razmišljam ja- pa kad je moj djed izvozio vagone što ne bi i ja torbe. I počnem sam smišljati meleme. Prvo onaj kod uboda komarca, jer ih smisliti ne mogu kao ni moja unučad. Pa onda jedan od kadulje za pubertetske bubuljice sjećajući se djedovih riječi ( i to je bio okidač!) “ako hoćeš imati čisto lice umivaj se u kaduljinoj vodi” - ja to činio.
U mojih vršnjaka puno lice bubuljica-, moje čisto - ko dječja guza!
Onda je došao na red jedan melem sa smiljem i to puno prije ove hercegovačke euforije kad se krčio duhan, a sadilo smilje. Očito nepromišljeno i suludo- zato je onako i završilo. Napravio sam izvrstan melem protiv bora na licu i vratu, a sada sam u ozbiljnim pregovorima s Nijemcima, pa ako uspijem čut će se, a ako ne čekat ću drugu priliku. Ali dosta je bilo sa samohvalom.
Naši stari su govorili da je se u Hercegovini svuda oko nas nalazi prirodna ljekarna i da za svaku boljku postoji biljka koja ju liječi. Slažete li se s tom tvrdnjom?
Hercegovina je prava pravcata Božja ljekarna. Na ovom kamenu rastu trave pomoćnice. Mišljenja sam da je Bog čivjeku u njegovom okružanju dao i hranu i lijek, samo hranu treba proizvesti a lijek prepoznati. Ma što će meni kineska ili japanska gljiva kad ja imam moju kadulju, travu Ivu, majčinu dušicu, vrijesak, Gospinu travu, bejturan, neven.....!!!
Sve bolje od boljega!! Pa hoćeš čaj, hoćeš ulje, hoćeš tinkturu- sve zdravo i ljekovito.
A ako i svoju dobru lozovaču obogatiš s ovim blagodatima eto ti sreće!
Gospodine Burić, za kraj razgovora, molimo Vas za savjet gdje bi trebali pripaziti kroz ishrane, kako bi izbjegli neželjene zdravstvene tegobe?
Što uopće znači zdrav život. Ništa više od onoga kako su ljudi prije živjeli. Na vrijeme lijegali na vrijeme ustajali. Radili, nakon rada odmarali. Jeli prirodno, bez aditiva, pojačivača ukusa, koje kakvih konzervansa, jeli umjereno, pili umjereno, živjeli dugo i bili, da ne bi ratova sretni.
Znadete li da je raštika jedna od najzdravijih deset namirnica na svijetu.
Znate li da će te u Americi “iskešati” šezdeset i više dolara za jedan kilogram.
A o onim travama koje smo kao djeca “parali” po našim livadama da bi nahranili svinje da i ne govorim. Zdravije su se hranile naše svinje onda nego li mi danas. E onda smo od takvih svinja jeli meso i što se sad čudite da su se na ovome kršu rađali kršni i pametni ljudi?!
Šalu na stranu moj savjet i kao liječnika i čovjeka koji obožava prirodu- mogu samo preporučiti: jedite prirodnu hranu umjereno i redovito, neka ona bude bogata grahoricama, povrćem pa i mesom više onim bijelim, ali niti crveno nemojte zaboraviti, ribom i to ne onom skupom već običnom srdelom pa bilo i onoj u konzervi.
Ne zaboravite ni naš najbolji med na svijetiu i naše divno maslinovo ulje, a ni čašu (ali samo jednu i to onu od najviše dva decilitra) dobrog crnog vina! Živjet će te dugo i zdravo.
A na koncu evo vam moj recept, ali samo za jutro - onaj koji ja godinana koristim i hvala dragom Bogu dobro se osjećam.
Dan mi počima s dobrim gutljajem (oko dvadesetine litre- jedan mjesec jedna ipol litra) čistoga pravoga maslinova ulja.
Nakon toga dva deca jogurta u koji sam večer prije stavio tri čajne žlice cvjetnoga praha- polena-. Treba odstajati barem šest sati u hladnjaku. Ujutro ga razmutiti i popiti pa vam neće trebati ni kojekavi prostamoli ili afričke šljive. Nakon tri tjeda napravite stanku od sedam dana pa onda dalje! Koliko? Ne znam, ja već trideset godina! Nakon toga popijte barem tri decilitra blendiranog voća. Ja imam moje smrznute kupine, borovnice i brusnice, moj prirodni i bez šećera jabukov sok i sok od divljeg šipka (samo iscijeđen divlji šipak i zaleđen). Nakon toga tostiram kruh koji ja pečem od raži i pšenice, pa ga namažem maslinovim uljem i sjeckanim česnom (bijelim lukom) uz dodatak čilija, ako vam ga želudac podnosi. Hoćete li tomu dodati jaje i komad slanine odlučite sami, ja se s time češće počastim i evo Bogu hvala živim do sada bez problema a do kada Bog zna.
Na meni je držati se one u medicini, kao i one u kozmetici: PRIMUM NON NOCERE - PRVO NE ŠKODITI - ovo NOCERE s naglaskom na drugom slogu ako baš hoćete ispasti pametni!
Izvor: https://www.vecernji.ba/vijesti/ravno-nece-ostati-ravno-dozivjet-ce-procvat-1432893 -
Jure Burić: Inhaliranje slanom vodom ubija virus...
Dubrovački dnevnik, Aida Čakić, 25.09.2020.
Koronavirus 'ne voli' slane otopine, inhalirajte se vodenom parom od morske soli, jednostavan je, ali mudar savjet koji je dao doktor Jure Burić još početkom izbijanja pandemije koronavirusa.
Poveznica s člankom:
Vezani članci:
Dr. Jure Burić: U prozi i versu
Nekima je od rođenja sve servirano na pladnju, dok se drugi moraju boriti za barem nešto na tom istom pladnju, često i za mrvice“. Na tragu je to razmišljanja o životu dragog prijatelja i kolege dr Jure Burića, kojega mnogi pamte kao ratnog povjerenika za južnu Hrvatsku, dubrovačko neretvanskog župana i saborskog tribuna koji se zdušno zalagao za sve, osobito branitelje, koji su na bilo koji način bili ugroženi ili nepravedno optuženi. Ovdje se ne ćemo baviti tom stranom njegova izuzetno bogata životnog opusa, kao ni onom drugom, jednako uspješnom, profesionalnom (jedan od najuglednijih liječnika dubrovačkog kraja), nego ćemo pokušati otkriti njegovu manje poznatu stranu – sklonost lijepoj riječi i stihu, i skrenuti pozornost na njegovo viđenje najvažnijih problema koji opterećuju hrvatskog čovjeka i našu mladu demokraciju..
https://tockanai.net/index.php/dr-jure-buric-u-prozi-i-u-versu
Dr. Jure Burić: "Otjerati" koronu
https://tockanai.net/index.php/zdravlje/439-dr-jure-buric-obraniti-se-od-covida-19
TKO JE OTKRIO DA SOL POMAŽE U BORBI PROTIV KORONE: Markotić sada govori ono što je doktor Burić pisao Berošu prije sedam mjeseci
Hitovi: 1875