Mate Ljubičić: Križni put
...Nema čovjeka kojega trenuci iz Isusova života bez obzira bio on vjernik ili ne nisu naveli da se na trenutak preispita. Ljubičić je svoju umjetničku refleksiju usmjerio na život i uskrsnuće onoga koji treba spasiti svijet......Odlika njegovih djela je jednostavnost, ali i neka čudna mistika, kojom zrače njegova ostvarenja, u kojima sve izgleda tako jednostavno i jasno, a upravo je to najteže postići u susretu čovjekove psihe i likovnoga svijeta...On ima svoju tajnu i uvijek iznova iznenađuje i oduševljava artificijelnošću svojih djela i produhovljenom figuracijom... Slikati nebesnike s aureolom kao simbolom svetosti i vječnog života nije mali izazov za umjetnika, tu nema mjesta onima koji ne vjeruju i koji nisu svladali gradivo...Ovo su samo naglasci iz recenzija relevantnih kritičara, a detaljnije pogledajte na kraju. A prije nego što pođemo postavom izložbe - nekoliko korizmom nadahnutih misli pokojnog patera Zvjezdana Linića.
Korizma - vrijeme promišljanja, odricanja...
...Korizma je za sve kršćane posebno vrijeme, vrijeme kada se svatko od nas priprema da dostojno, spokojno i čistoga srca dočeka najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Vrijeme je to posta i obraćenja, vrijeme kada prolazimo pustinjom i tražimo sebe, tražimo bližnje, tražimo spas. Simbolično započinje obredom pepeljenja na Čistu srijedu, kada se posti i ne mrsi. U današnje vrijeme korizmu se ponekad pogrješno interpretira, što je posebno vidljivo u medijima. Razni članci i prilozi o tome čega se trebamo odreći vode nas na pogrješan put. Mladi ponekad i ne znaju što zapravo simbolizira post i nemrs, koja je svrha odricanja i tih 40 dana pripreme....
Naslovi, koje ste propustili
...Povijest - „učiteljica života“ a i zdrav razum nas poučavaju da nema napretka bez pomirenja. Ili barem konsenzusa. I o prošlosti i o budućnosti. A ni jednog ni drugog nema bez istine. Jer „jedino istina oslobađa“... Zločin je zločin i treba ga osuditi. A žrtve identificirati i dostojno sahraniti. I prepustiti vječnom miru. Bez obzira o kojim se i čijim žrtvama radi, tko je zločine učinio i u ime koga ili čega. U ime države, nacije, rase, vjere, ideologije ili osvete. Nema kolektivne krivnje, ona se uvijek mora individualizirati...
Sjećanje na Kuprešku tragediju
