Vjera i nevjera
...Vjerovanje u Boga postaje „misaoni tabu i suvremene dominantne liberalne filozofije te materijalističkih i desno i lijevo orijentiranih ideologija, u vremenu diktature relativizma i indiferentizma (ravnodušja). Povjest nas uči kakve su bile posljedice takvog učenja i kako su svršavali svi koji su se javno protivili ili kršili taj nametnuti tabu. Kod jakobinaca za Francuske revolucije pod giljotinom, za fašizma i nacizma pod Hitlerom u konclogorima, kod komunista u sibirskim gulazima ili Golom otoku“. (9). Stoljeće ratova, stotine milijuna ubijenih, koncentracijski logori, holokaust, bolesti, glad, patnja biblijskih razmjera gorki su plodovi bezboštva i ustoličenja čovjeka i njegova "razuma" umjesto Boga...
Dr. Ante Ljubičić: Kod Fatime
Dr. Ante Ljubičić: Iz studentskih dana
...Tijekom svih studentskih godina rado bih skoknuo kući u Prisoje kad god je bilo moguće. Uglavnom je to bilo tijekom ferija ili za većih blagdana – Božića, Uskrsa i državnih praznika. Nekom mističnom silom privlačio me taj stari dragi kraj, majčina kuhinja, prijatelji koji su ostali, staze kojima sam brusio bose tabane – ma baš sve. Bilo je svega prigodom tih putovanja. Ako je to bilo u ljetnom dijelu godine, onda bismo išli preko Splita i sve do polaska noćnog vlaka za Zagreb prepuštali se čarima najljepšeg mora na plažama Bačvica, Firula, ili nekog od sedam Kaštela...(Iz knjige: Dr A. Ljubičić, Ordinacija s pogledom - zapisi jednog liječnika)
Za nevolju i majstor
"...najveća intervencija kojom se običnom hvalim je ona kad sam ostao u kvaru usred mitske Vran planine. S prijateljem Petrom Milošom išli smo na Blidinjsko jezero na izlet. Iako je cesta bila makadamska i prilično grbava i razrovana, Petar je jurio kao da je na autocesti. Ja sam ga pratio jednako brzo u svom vremešnom Renaultu devetki kako ga ne bih izgubio iz vida. U jednom trenutku motor je počeo „trokirati“ i ubrzo se ugasio. U autu smo bili moja Jedina i ja i naša Iva. Pokušao sam nazvati Petra, ali ga zbog slabog signala nisam mogao dobiti..."(Iz liječnikovih zapisa, Dr. Ante Ljubičić)
A bilo je samo iščašenje...
Ilustracija preuzeta iz: https://bolnicasvetirafael
... Svi su bili iznenađeni i začuđeni. Za njih je jadnica već bila otpisana, jedino joj svijeću nisu upalili. Samo su kraj čekali....Bio je to još jedan plus za moju reputaciju i sladak zalogaj za nikad dovoljno siti ego (taštinu). I kao što ste i sami zaključili, bilo je to iščašenje vilice. Da, jednostavna stvar, ali onomu komu se dogodi baš i nije. Vani je bura pojačavala i slutilo je na pravu vijavicu pa se nisam usudio odazvati pozivu domaćina da se pridružim društvu za stolom. Kod kuće me je čekala druga poruka i poziv...Dr. Ante Ljubičić: Iz liječnikovih zapisa