S koronom iz dana u dan

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Nedjelja, 27 Lipanj 2021 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

 
Najnoviji tekstovi o Covidu - 19
 
Gordan Lauc: Molim vas pročitajte ovo do kraja jer je važno!
15/12/2021

Virus SARS-CoV-2 nije bezopasan. Čini se da dolazi val zaraze varijantom Omikron i za one kojima (statistički) prijeti visok rizik teškog oblika bolesti razumno se cijepiti.

Međutim postoje i kategorije ljudi kojima cjepiva nose veći rizik od virusa. Podaci o tome pristižu već dugo i zato stalno upozoravam na oprez kod cijepljenja djece i mladih. Upravo je objavljen rad u iznimno uglednom časopisu Nature Medicine koji to vrlo jasno pokazuje.

U studiji su pratili više od 40 milijuna ljudi nakon cijepljenja i više od tri milijuna ljudi nakon pozitivnog PCR testa na SARS-CoV-2. To je iznimno velik uzorak, a časopis je vrhunski, što znači da bi podaci morali biti reprezentativni i da bismo im trebali vjerovati.

U ukupnoj populaciji rizik za razvijanje miokarditisa nakon same infekcije virusom je daleko veći od rizika nakon cijepljenja, to nije dvojbeno. Međutim kod mladih i zdravih nije tako. Ako gledamo sve mlađe osobe od 40, zbroj rizika nakon prve i druge doze kod Pfizerovog cjepiva približava se riziku nakon infekcije, a za Modernu je rizik znatno veći.

Iz drugih studija znamo da je rizik kod mladih muškaraca daleko veći nego kod žena, tako da doista treba biti iznimno oprezan u vezi cijepljenja mladih zdravih osoba. Potrebno je na individualnoj razini procijeniti rizike za teški oblik bolesti prije odluke o cijepljenju. Prisiljavanje mladih i zdravih, kao i onih koji su preboljeli COVID-19, na cijepljenje je pogrešno, iznimno neodgovorno i suprotno novim znanstvenim spoznajama, komentirao je znanstvenik Gordan Lauc na facebooku.

P.S.
Gospodo iz Faktografa i ostali cenzori. Znam da imate zadatak blokirati sve informacije koji upozoravaju na rizike ovog jednog cjepiva protiv covida19, no nadam se da ipak imate malo zdrave pameti i/ili duše. Ovdje se radi o ogromnom istraživanju objavljenom u jednom od najuglednijih medicinskih časopisa. Ja samo prenosim te rezultate koji su jako značajni za zdravlje naše djece i mladih. Blokiranjem takvih informacija, u trenutku kada se radi pritisak na cijepljenje djece, studenata i mladih, izravno im ugrožavate život i zdravlje. To je nemoralno, a kažnjivo je pred zakonom i ljudima.

https://www.nature.com/articles/s41591-021-01630-0

Dr. Lauc iznosi glavne znanstvene činjenice zašto ne cijepiti djecu

Narod.hr 10. 12. 2021.

Ugledni znanstvenik, prof. Gordan Lauc smatra da djecu ne treba prisiljavati na cijepljene i o tome govori s pozicije znanstvenika.

Dr. Lauc je to razradio u pet glavnih točaka:

1) Za djecu i mlade SARS-CoV-2 gotovo je potpuno bezopasan virus

2) Cijepljenje djece i mladih neće smanjiti broj zaraženih starih i rizičnih

3) Necijepljeni nisu “bazen” u kojem se generiraju nove virusne varijante

4) Osobe koje su preboljele COVID-19 puno su bolje zaštićene od reinfekcije

5) Postoje indicije da je cijepljenje onih koji su preboljeli COVID-19 čak i štetno

6) Niti jedno cjepivo nije potpuno sigurno

Cijeli članak na linku:

https://narod.hr/hrvatska/glavne-znanstvene-cinjenice-zasto-djecu-ne-treba-cijepiti

Ristić: Zašto se neki katolici, unatoč pozivima pape i biskupa, ne žele cijepiti?
Borislav Ristić, 13. prosinca 2021.

Da zaključimo, katolici ne odbacuju činjenicu kako je cjepivo najveći doseg suvremene medicine, nego imaju moralnih prepreka primiti cjepivo koje ima bilo kakvu vezu sa staničnim linijama pobačene djece. Upravo zato su tužni dok gledaju kako crkva s vlastima sklapa trule kompromise oko obnove crkvenih građevina, dok nitko ne zastupa “živu crkvu” i ne čuje njihov vapaj. Pitaju se zašto nitko ne zatraži da se tim ljudima ponudi cjepivo koje nije moralno kompromitirano? Ako je cilj ostvariti visoku procijepljenost, onda ljudima treba ponuditi i izbor, kad on već postoji. Zašto se katolicima ne ponudi cjepivo, poput indijskog Covaxina, oko kojeg ne bi bilo ni moralnih ni geopolitičkih prepreka? To je cjepivo koje priznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, a, osim toga, radi se cjepivu koje se bazira na tehnologiji inaktiviranog virusa, koja se primjenjuje desetljećima.

Čini se kako nikada kao u ovo naše vrijeme nije bilo toliko pametnih ljudi koji su se povukli u neku svoju unutarnju tvrđavu i zaključili kako je najbolje šutjeti. S ovom pandemijom kao da je Hrvatsku zahvatio neki totalitarni duh, koji u javnom prostoru tolerira samo jedno mišljenje, dok su sva ostala unaprijed obilježena kao nepoželjna i kriva. Ironija je da su ta alternativna razmišljanja istovremeno i većinska, piše Borislav Ristić na blogu Večernjeg lista.

Tako sam u zadnje vrijeme često imao prilike razgovarati s mnogim katolicima na temu cijepljenja. Iako nisam katolik, zanimalo me je zašto se toliko puno katoličkih vjernika odbija cijepiti, unatoč tome što su ih papa i biskupi pozvali da to učine. Većina njih kaže kako nema problem sa samim cijepljenjem, ali da njihovi argumenti ne dopiru do javnosti, jer ih nitko ne zastupa, niti iznosi njihove argumente.

Smatraju da su ostavljeni na brisanom prostoru i prepušteni samima sebi, jer ono što govore najčešće se uopće ne čuje od galame “Kaligule s Pantovčaka”, dok ih, s druge strane, “etiketira i progoni Dioklecijan iz Banskih dvora”. I kad su očekivali da makar Crkva stane na njihovu stranu, sad se moraju nadglašavati i s klerom koji kao da ne razumije problem, a ako ne razumiju problem, jasno da ne mogu ni ponuditi rješenje.

A što im je sporno? Pa, većina njih ima moralnu dvojbu oko cijepljenja zbog toga što, od cjepiva koja su kod nas u ponudi, cjepiva Johnson&Johnson (PER.C6) i AstraZeneca (HEK293) u svom sastavu sadrže stanice pobačenog ploda, jer su korištene u sve tri faze razvoja cjepiva, dok Pfizer i Moderna ne sadrže, ali su u zadnjoj fazi ispitivanja cjepiva koristili stanične linije (HEK293) pobačene djece.

Posebno je zastrašujuće kada shvatite kako oznaka HEK293 predstavlja kraticu za Human Embryonic Kidney, odnosno, “bubreg ljudskog embrija”. Kako u istraživanju fetalnih tkiva smrt stanice čini tkivo neprikladnim za svrhu – tkiva i organi se moraju uzeti “unutar pet minuta”, što znači kako su te stanice uzete s bubrega živog ploda u roku pet minuta nakon pobačaja. Broj 293 u ovoj kratici označava kako se radi o 293-em pokušaju.

Zato je tim ljudima šokantno kada se o tome govori kao o nekakvom pobačaju iz “davne 1972. godine u Nizozemskoj”. Stanice PER.C6 potječu iz mrežnice oka fetusa koji je namjerno pobačen 1985. godine, nakon osamnaestog tjedna trudnoće. Obje stanične linije su pretvorene u “tvornice” za uzgoj besmrtnih stanica, koje se danas mogu kupiti za 500 eura.

Kada se to pitanje pojavilo kao problem, proizvođači mRNA cjepiva su izašli s priopćenjem kako više ne koriste fetalne stanice u testiranju cjepiva. Ali, ako do sada nisu imali moralnih prepreka u korištenju ovih staničnih linija – nego su se vodili isključivo komercijalnim interesima – nema razloga sumnjati kako su zbog istih materijalnih interesa i sada bili spremni zaobići isitinu.

To je razlog zbog kojeg vjerujući katolici imaju moralni problem s prihvaćanjem takvog cjepiva, jer ne žele imati posla s nečim što ima ikakvu vezu sa staničnim linijama pobačene djece. Ako Biblija uči kako “krv pravednika iz zemlje vapi Bogu za pravdom”, moralno je neprihvatljivo tu “krv” imati “unutar sebe”. Neki čak u tome vide “pakleno krštenje”, onaj “žig Zvijeri” iz Otkrivenja, bez kojeg se “neće moći ni jesti, ni piti” tj. “kupovati i prodavati”.

Kongregacija za nauk vjere je, s druge strane, tim povodom prihvatila očiti kompromis, ocijenivši kako je “moralno prihvatljivo primiti cjepiva protiv covida-19 koja su tijekom istraživanja i proizvodnog procesa koristila stanične linije pobačenih fetusa”, uz zanimljivo objašnjenje – zato što “etički nesporna cjepiva nisu dostupna”. Dakle, nešto je moralno zato što ne postoji alternativa.

Moji sugovornici u ovome vide krajnju moralnu relativizaciju, jer argument kaže kako je cijepljenje moralno prihvatljivo zato što je pandemija, pa onda nema veze što su korištene stanične linije pobačene djece, a i to je bilo davno. Tako dolazimo do trenutka kada se kaže “bolje da jedan umre nego da cijeli narod propadne”. Taj argument zvuči poznato – s tom je argumentacijom taj jedan Isus, završio na križu.

Ako je sad moralno prihvatljivo pristati na pobačaj, kako će to, onda, sutra biti moralno upitno u nekoj drugoj prilici, na primjer, kada se bude spašavao život nekog djeteta? Ne kaže se uzalud, kako “kompromis između istine i laži uvijek ide na štetu istine”. Ali, tako to biva kad se parcijalne istine prodaju pod nove dogme, jer se ne može prihvatiti samo jedan njihov dio, već se time pristaje na čitavu jednu novu stvarnost.

Zbog toga ono što papa priča u avionu ili biskup Uzinić na Facebooku smatraju njihovim osobnim mišljenjem. Oni se drže onoga kako je savjest osobna kategorija i da “onome kome je više dano od toga se više i očekuje”, ali ako to sada nije tako, ne mogu negirati stvarnost, pa da im mišljenje pape i biskupa postane izgovor za prihvaćanje nečega na što ih se uvjetuje i egzistencijalno prisiljava.

Ako se cijepljenje na početku, kada je naputak Kongregacije pisan, još i moglo smatrati žrtvovanjem za druge, to više nije slučaj danas, kada je već mjesecima jasno kako i cijepljeni prenose virus. Tu nismo suočeni samo s moralnom relativizacijom, već i s negiranjem stvarnosti. Ali, kako će sada promijeniti odluku ti isti koji su se već cijepili? I ne samo da su se cijepili, nego su zapovijedili i svima oko sebe da se moraju cijepiti.

Previše je poniznosti potrebno i previše je teško ići protiv samoga sebe i nešto što si među prvima učinio sada proglasiti moralno neprihvatljivim. Ako si se sam već cijepio, kako ćeš sada promijeniti odluku – pa optužio bi samoga sebe!

A tu dolazimo do novog apsurda, koji kaže kako je cijepljenje moralno opravdano, ali nije moralna obveza. I kako nije moralna obveza, ali je zato – “čin ljubavi”! Pa, kakav je to čin ljubavi koji nije moralna obveza? Kakav je to čin ljubavi protiv volje i pristanka onoga kojeg se ljubi? Opće je poznato kako se takav “čin ljubavi” protiv volje onoga koga se “na taj način ljubi” – svugdje na svijetu kažnjava kaznom zatvora od nekoliko godina.

I ne samo to, nego vidimo kako će taj čin ljubavi imati i nastavke – u nekoliko doza. Kakva je to, onda, ljubav? Je li to ona ljubav koju Pavao opisuje kao “nenametljivu”? To podsjeća na jednu filmsku scenu u kojoj žena pokušava muškarcu koji radi u marketingu objasniti kako je zaljubljena u njega, na što joj on odgovara – “to što ti zoveš ljubav izmislili su ljudi poput mene da bi bolje prodavali određene proizvode”.

Znači, ovdje imamo situaciju u kojoj crkva proglasi nešto moralno opravdanim zato što ne postoji alternativa, ali ne može zapovjediti cijepljenje, jer bi to bila povreda slobodne volje, pa zato cijepljenje nije moralna obveza. Ali onda zaobilaznim putem, kroz jednu marketinšku frazu, proda priču kako je cijepljenje – “čin ljubavi”.

Tako ispada da, kao što država kaže kako cijepljenje nije obavezno, ali te egzistencijalno ucijenjuje ako se ne cijepiš, isto tako i crkva cijepljenje ne smatra moralnom obvezom, ali na cijepljenje poziva služeći se moralnom ucjenom – “zar si ti, koji se ne želiš cijepiti, veći katolik od pape?” Čini se kako mnogi nisu svjesni činjenice kako se od dugotrajnog i upornog hodanja po rubu i oko ruba, može preko njega i pasti.

I tu vidimo kako nije tolika odgovornost u tome što su se crkveni velikodostojnici sami među prvima cijepili, već u tome što je taj mali grijeh postao korijen jedne rijeke koja nosi i sve za njima. Kao što nije veličina Adamova grijeha samo u tome što je prvi “jeo jabuku”, već što su svi nakon njega jeli jabuke.

Zbog svega toga oni danas nisu ljuti na Crkvu, već žalosni i razočarani u one koji ih vode. Kažu, ako smo se dosad morali boriti protiv svijeta, zar se sad moramo boriti i s vama i objašnjavati vam ono što biste vi trebali vidjeti bolje od nas? Ako želite pomoći svojim vjernicima u trenutku kada su oni egzistencijalno ugroženi, ne možete pilatovski govoriti kako se ne smije nametati, već treba ljudima ponuditi opciju.

Mnogi smatraju kako je Crkva ovim prešla Rubikon iza kojeg nema nazad. Ali, isto tako, ovo vrijeme vide i kao vrijeme križa i moralnog pročišćenja, jer su po ovome križu na vidjelo izašle “namisli mnogih srdaca”. Tako je izašlo van sve što je trebalo izaći, od pedofilije i licemjernih života, pa sve do toga kako oni koji drugima propovijedaju o pouzdanju u Boga sami imaju siguran prihod i ne vide patnje naroda oko sebe.

Otuda nisu začuđeni pojavom da se u istom danu mogu javno objaviti dva potpuno oprečna stava – jedan prije, a drugi nakon susreta s “carem”. Na taj način duhovni pastiri ne olakšavaju narodu nositi križ u teškim vremenima, već mu povećavaju njegovu težinu. Ali, kako se kaže, ne može se imati i ovce i novce.

Da zaključimo, katolici ne odbacuju činjenicu kako je cjepivo najveći doseg suvremene medicine, nego imaju moralnih prepreka primiti cjepivo koje ima bilo kakvu vezu sa staničnim linijama pobačene djece. Upravo zato su tužni dok gledaju kako crkva s vlastima sklapa trule kompromise oko obnove crkvenih građevina, dok nitko ne zastupa “živu crkvu” i ne čuje njihov vapaj.

Pitaju se zašto nitko ne zatraži da se tim ljudima ponudi cjepivo koje nije moralno kompromitirano? Ako je cilj ostvariti visoku procijepljenost, onda ljudima treba ponuditi i izbor, kad on već postoji.

Zašto se katolicima ne ponudi cjepivo, poput indijskog Covaxina, oko kojeg ne bi bilo ni moralnih ni geopolitičkih prepreka? To je cjepivo koje priznaje i Svjetska zdravstvena organizacija, a, osim toga, radi se cjepivu koje se bazira na tehnologiji inaktiviranog virusa, koja se primjenjuje desetljećima.

Shvaćate li kako razlog male procijepljenosti među najugroženijima i starijim ljudima nije samo nepovjerenje u efikasnost cjepiva – nego i to što ti ljudi imaju moralni problem prihvatiti cjepiva koja su trenutno u ponudi? Iako su neposredno ugroženi, kažu kako se oni ne boje smrti i “onoga koji ti može uzeti tijelo, već onoga koji ti uzima dušu”, zaključuje Borislav Ristić na blogu Večernjeg lista.

 

Tomislav Domazet
Tomislav Domazet Lošo: Pozivam Đikića da predoči radove koji potvrđuju njegove tvrdnje
Narod.hr,14. prosinca 2021.
Ugledni znanstvenik odgovara na osporavanja svojih teza iznenesenim u prethodnom tekstu u videu od 5. prosinc. Vrlo uvjerljivo, vrijedi pročitati:
Link:

 

Dr. rer. nat. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?
 Narod.hr 5. prosinca 2021.

Narod.hr dobio je od izv. prof. dr. rer. nat. Tomislava Domazeta Loše video u kojem on iznosi svoje znanstveno izlaganje i kojega ovom prilikom objavljujemo te donosimo poveznicu na njegov znanstveni rad financiran javnim sredstvima.

Video: https://youtu.be/lN50BXKVd_U

U ovom znanstvenom izlaganju dr. rer. nat. Domazet-Lošo o mRNA cjepivima zaključuje sljedeće:

“COVID19 mRNA cjepiva izgrađena su na neistini da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.
Proizvođači nisu nikada testirali mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genome, a regulatorna tijela to nikada nisu tražila iako su to trebala učiniti.

U dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nije nikada testirana.

Prema svim obilježjima, mRNA molekule iz cjepiva mogu se integrirati u genome.

Sva primijenjena inženjerska rješenja ukazuju da su mRNA molekule iz cjepiva, svjesno ili nesvjesno, dizajnirane da se što jednostavnije ugrađuju u genome.

Eventualna integracija mRNA molekula iz cjepiva u genome može prouzročiti tumorske i nasljedne genetičke bolesti.

Na temelju svega navedenog sasvim je moguće da će mRNA cjepiva imati pogubne posljedice na populaciju, a najpogubnije učinke na trudnice, djecu i mlade.”

U nastavku donosimo njegovo izlaganje u cijelosti.

Znanstveno izlaganje
mRNA cjepiva: Zašto se ignorira biologija retropozicije?

https://osf.io/uwx32/

izv. prof. dr. rer. nat. Tomislav Domazet-Lošo

Dragi ljudi,

Ja sam Tomislav Domazet-Lošo, izv. prof. na Medicinskom fakultetu HKS-a i viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković. Znanstveno se bavim evolucijskom genetikom, razvojnom biologijom i evolucijskom medicinom.

Želim s vama podijeliti znanstvene spoznaje do kojih sam došao znanstveno-istraživačkim radom u sklopu HRZZ projekta Filostratigrafija nastanka i gubitka gena i projekta DATACROSS. Zbog iznimne važnosti ovih rezultata i dramatičnog razvoja situacije u svijetu, odlučio sam progovoriti putem ovog videa. A, to je uostalom i moja dužnost.

S druge pak strane, mogu reći da sam duboko zabrinut, jer kada propitivanje i postavljanje pitanja postaje nepoželjno — a to se osobito odnosi na znanstvene krugove — onda znamo da je društvo ušlo u tiraniju i totalitarizam.

S pojavom prvih COVID-19 mRNA cjepiva krajem 2020 godine, medijski se nametljivo plasirala tvrdnja da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. To me jako začudilo jer znam da se mRNA molekule ugrađuju u genome i da je to jedan od važnih mehanizama nastanka novih gena.

Zainteresiran ovom čudnom tvrdnjom, pokušao sam naći u literaturi mRNA vakcinologije neke dodatne informacije. Pretpostavljao sam da je možebitno nekim zahvatom genetičkog inženjerstva postignuto da mRNA molekule iz cjepiva budu otporne na ugradnju u genom, pa je time problem riješen.

Međutim, na moje veliko iznenađenje prvo što sam primijetio je da mRNA vakciologija kao disciplina, iz nekog neobjašnjivog razloga, nije upoznata s činjenicom da se mRNA molekule često ugrađuju u genome. Taj jako čudni fenomen me znanstveno zainteresiralo, pa sam odlučio do kraja raščistiti ovu nelogičnost.

Prije nego dođemo do pseudoznastvenih vjerovanja u mRNA vakcinologiji, važno je objasniti značaj ugradnje mRNA molekula u ljudske genome. Znanstveno područje koje se bavi ugradnjom mRNA molekula u genome naziva se biologija retropozicije.

RNA molekule imaju najraznolikiji spektar funkcija u stanici. One nastaju prepisivanjem genetičke informacije iz naših gena. Pri čemu, svaki gen prepisivanjem i kasnijom obradom daje barem jednu ili više mRNA molekula.

Dakle, u stanici postoji veliki broj različitih domaćih mRNA molekula koje zajedno nazivamo transkriptom. Pojedinačna mRNA molekula može imati direktne regulatorne uloge u stanici ili pak može nositi uputu za sintezu proteina na ribosomima. Bez naših vlastitih mRNA molekula, odnosno našeg transkriptoma, stanice ne bi mogle funkcionirati.

Od početka COVID ludila bilo je jasno da mnogi u medijskom prostoru kada govore o mRNA cjepivima ne znaju o čemu pričaju. Na moje veliko iznenađenje primijetio sam i da neke medijski eksponirane kolege ne poznaju dovoljno osnove molekularne biologije, humane genetike i evolucijske biologije.

Prema onome što izjavljuju, čini se da ne znaju da genetska informacija teče u dva smjera. Prvi smjer ide od genoma prema transkriptomu, dok je drugi obrnut i ide od transkriptoma prema genomu. Drugim riječima genetska informacija prenosi se s DNA molekula na RNA molekule, ali i sa RNA molekula na DNA molekule. Zapravo, evolucijski gledano, prvotni protok genetičke informacije ide od RNA molekula prema DNA molekulama.

Nepoznavanjem ovih osnova molekularne biologije i genetike lako se može zakoračiti, svjesno ili nesvjesno, u pseudoznanost. A činjenica je da upravo u humanim stanicama učestalo dolazi do ugradnje mRNA molekula u naš genom.

U našim genomima ima oko 8000 ugrađenih mRNA molekula koje je ljudska vrsta akumulirala tijekom vremena, a povrh toga svatko od nas ima specifične, i od drugih ljudi različite, ugrađene mRNA molekule. Ovako veliki brojevi otkrivaju da je ugradnja mRNA molekula vrlo važan mutageni process. Štoviše, vrlo često nasljedna ugradnja mRNA molekula u genom znači vrlo teške fenotipske posljedice za jedinke.

Bitno je razlučiti da se u naše genome mogu ugraditi naše vlastite mRNA molekule, ali i strane mRNA molekule iz drugih organizama. Naše stanice bore se protiv jedne i druge ugradnje. Ta borba zasniva se na pokušaju kontrole staničnih i genetskih procesa koji su odgovorni za ugradnju mRNA molekula.

Mehanizam ugradnje mRNA molekula kod čovjeka dobro je poznat i baziran je na L1-elementima. L1-elementi su retrotranspozoni, odnosno sebični endo-parazitski geni koji pokušavaju sam sebe umnožiti u genomu.

U humanom genomu ima oko 500 000 kopija L1 elemenata, odnosno čak 17% naše DNA čine L1 elementi. L1 elementi sami sebe kopiraju preko procesa kojeg nazivamo reverzna transkripcija.

Ukratko, prepisivanjem iz genoma prvo nastane mRNA molekula L1 elementa, ta se L1 mRNA molekula na ribosomima prevede u dva tipa proteina (ORF1p i ORF2p). Oba novonastala proteina fizički se vežu na L1 mRNA molekulu ili neku drugu mRNA molekulu.

Taj kompleks proteina i mRNA molekule onda dolazi do našeg genoma i složenim procesom reverzne transkripcije mRNA molekula prepisuje se u DNA i ugrađuje u genom. Mjesto ugradnje u principu je slučajno, što znači da ugradnjom mogu biti pogođeni različiti dijelovi genoma.

ORF2p protein je reverzna transkriptaza i o njemu ovisi cijeli proces retropozicije L1 elementata. U citoplazmi ORF2p veže se na jedan od krajeva mRNA molekule kojeg nazivamo poli-A rep.

Ta ovisnost o poli-A repu dovodi do toga da cijeli proces nije specifičan, pa ORF2p protein može osim svoje vlastite L1 mRNA molekule uhvatiti i ugraditi u genom bilo koju drugu mRNA molekulu. Takvo nespecifično vezanje posljedica je činjenice da gotovo sve mRNA molekule imaju poli-A rep, odnosno dugački niz adenina na svome 3′ kraju.

Da bi spriječile ovakve mutacijske događaje ugradnje mRNA molekula u genom, naše stanice različitim procesima pokušavaju utišati aktivnost L1 elementa. Stanice u tome samo djelomično uspijevaju, tako da postoji tanka ravnoteža između interesa naših stanica i interesa L1 elementa.

Iako ugradnja naših vlastitih mRNA molekula predstavlja mutageni događaj, još opasnija je ugradnja stranih mRNA molekula. Važno je razumjeti da naše tijelo koristi puno širi spektar obrana kako bi spriječilo ugradnju stranih mRNA molekula, u usporedbi s obranom od naših vlastitih mRNA molekula.

Naše stanice uopće ne žele da bilo kakva strana mRNA uđe u njih. Iz tog razloga naše tijelo je puno RNAza, odnosno enzima koji uništavaju mRNA molekule. Ti se enzimi nalaze na našim tjelesnim površinama, međustaničnim prostorima i u samim stanicama.

Ako se ipak dogodi proboj strane mRNA u citoplazmu naših stanica onda stanični senzori detektiraju prisutnost strane mRNA molekule i zaustavljaju uobičajene stanične procese koji bi mogli pomoći stranoj mRNA da reprogramira naš transkriptom i da se ugradi u naš genom.

Ova višestruka obrana od stranih mRNA molekula vrlo je efikasna tako da se mRNA molekule iz drugih organizama rjeđe ugrađuju od vlastitih mRNA u humani genom. Isto vrijedi i za genome drugih eukariotskih organizama. Obično kažemo da se eukariotski organizmi brane od horizontalnog prijenosa gena.

Važno je naglasiti da biologija retropozicije nije neko slabo poznato znanstveno područje. Upravo suprotno, L1 retrotranspozoni i mRNA retropozicija proučavaju se preko 40 godina. Ogroman broj znanstvenih radova objavljen je na tu temu u najboljim znanstvenim časopisima, a retropozicija je prepoznati biomedicinski problem osobito u tumorskoj genetici. Sve detalje možete pronaći u mom radu koji je javno dostupan na OSF preprint serveru.

Interesantno je napomenuti da je transpozone, ili skačuće gene, otkrila Barbara McClintock 1950. Njeno otkriće u početku je dočekano s velikim nepovjerenjem, pa čak i ismijavanjem, no dosta kasnije za to otkriće dobila je NN.

A sada, kada smo obradili biologiju retropozicije, vraćamo se na mRNA vakcinologiju. mRNA vakcinologija počela je svoj razvoj prije otprilike 30 godina. Međutim, iz potpuno nejasnog razloga istraživačima u mRNA vakcinologiji nije poznato ili namjerno ignoriraju da se mRNA molekule ugrađuju u genom. Zapravo, mRNA vakcinologija ekplicitno tvrdi da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

U početku sam mislio, kao što sam već rekao, da su istraživači u mRNA vakcinologiji uzeli mRNA molekule iz cjepiva i specifično ih testirali na ugradnju u genome. Ili alternativno, da su genetičkim inženjerstvom konstruirali takve mRNA molekule koje nemaju mogućnost ugradnje u genome.

Međutim, na moje potpuno iznenađenje, vrlo detaljnim istraživanjem mRNA vakcinološke literature, dokumenata WHO-a i dokumenata regulatornih tijela otkrio sam da mRNA molekule iz cjepiva nisu nikada, ni u kojem obliku, ni u kojoj prilici testirane na mogućnost ugradnje u genome. Kasnije sam pronašao i znanstvene radove gdje su drugi istraživači, doduše indirektno, primjetili istu stvar. Sve ove detalje imate u mom radu.

Da ponovim i naglasim: mRNA vakcinologija nije nikada testirala ugrađuju li se mRNA molekule iz cjepiva u genome. Štoviše, oni se eksplicitno drže pseudoznanstvene ideje da da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genome. Iz neznanja ili namjerno, nikada ne spominju u svojim člancima L1 elemente, L1 reverznu transkripciju, retrokopije i retopozicijske mehanizme.

Gledajući sumarno, mRNA vakcinologija ne zna ili namjerno ignorira 40 godina napretka u humanoj genetici, molekularnoj biologiji i evoluciji. To sve skupa pokazuje da mRNA vakcinologija promovira antievolucijska učenja i da je po svojoj naravi pseudoznanost.

Ovih dana mogli smo čuti kako od medija gurani znanstvenici odjednom izjavljuju da “nema dokaza da se mRNA molekule iz cjepiva ugrađuju u genom”. Takve izjave su dijabolična inverzija i nova neistina s kojom se pokušavaju izvući od činjenice da mRNA cjepiva nisu nikada testirana na ugradnju u genome, iako je to trebalo biti učinjeno. Ti su znanstvenici zajedno s cijelom mRNA vakcinologijom do sada uporno govorili neistine da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.

Ali moj rad i drugi znanstveni radovi koji u posljednje vrijeme sve više izlaze razotkrivaju ove namjere skrivanja i prikrivanja dokaza vezanih uz sigurnost mRNA cjepiva.

Dakle, mRNA vakcinologija izgrađena je na neistini i pseudoznastvenoj tvrdnji da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom. Ali, postavlja se pitanje čemu služi ta nesitina? Što je s tom neistinom trebalo prikriti, odnosno postići? Analizom se lako vidi da je riječ o središnjoj neistini na kojoj je izgrađen cijeli okultni pseudoznastveni narativ oko COVID mRNA cjepiva.

Kao prvo, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom dobro je poslužila da se prikrije činjenica da su mRNA cjepiva zapravo genetska cjepiva, odnosno genska terapija. Ove termine u znanstvenoj literaturi koristi sama mRNA vakcinologija, ali su iz narativa u javnom i medijskom prostoru izbačeni na krilima neistine da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom.

Drugo, nesitina da se mRNA molekule općenito ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao izlika da se ne provedu ispitivanja moguće ugradnje mRNA iz cjepiva, iako su takva ispitivanja morala biti učinjena.

Treće, neistina da se mRNA molekule ne mogu ugraditi u genom poslužila je kao opravdanje neprovođenja studija genotoksičnosti i kancerogenosti. U dokumentima EMA (Europske agancije za lijekove) izrijekom stoji da u evaluaciji mRNA cjepiva studije genotoksičnosti i kancerogenosti nisu provedene. Dakle, može se zaključiti da su svi efekti vezani uz genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva mogući. Međutim, u medijskom i javnom prostoru ove su činjenice prešućene.

U svom istraživanju želio sam procijeniti rizike ugradnje mRNA cjepiva u genome na osnovi njihovih nukleotidnih sekvenci. Međutim, tu se već javlja prvi problem, jer je bilo neuobičajeno teško doći do nukelotidnih sekvenci iz mRNA cjepiva. Zapravo, uspio sam pronaći samo sekvencu iz Pfizerovog mRNA cjepiva i otkrio da nukleotidna sekvenca iz Moderninog mRNA cjepiva nije nikad javno objavljena.

Vrlo važno je uočiti da su mRNA molekule informacijske molekule koje se sastoje od niza znakova u zadanoj abecedi i da je u njih moguće u principu ukodirati bilo kakav tip informacije. U prijevodu to znači da ljudi cijepljeni s Moderninim cjepivom primaju u svoje tijelo nedeklariranu genetsku poruku.

Ako detaljnije pogledamo Pfizerovu mRNA sekvencu onda odmah uočavamo da ima na 3′ kraju poli-A rep što odmah ukazuje da je vidljiva L1 elementima i da su zadovoljeni osnovni preduvjeti za njenu ugradnju u genom.

Kako bih dalje procijenio vjerojatnost ugradnje, uspoređivao sam Pfizerovu mRNA s našim vlastitim mRNA molekulama za koje znamo da su se kod nekih ljudi ugradile u genom. Ove plave točkice koje vidite predstavljaju mRNA molekule za koje sa sigurnošću znamo da su se ugradile u genome.

Sada možete uočiti razmjere neistina u mRNA vakcinologiji. Postavlja se pitanje je li stvarno moguće da ne znaju ili se samo prave da ne znaju da sve ovo postoji. U svakom slučaju stanje je tragično i ukazuje da je cijelo područje mRNA vakacinologije antievolucionistička pseudoznanost.

Vidimo i da Pfizerova mRNA, koja je označena crvenim trokutom, upada u distribuciju osnovnih parametara nukleotidnih sekvenci za koje od prije znamo da se ugrađuju u genom. To još snažnije potvrđuje da je sasvim moguće da se mRNA iz Pfizerovog cjepiva ugradi u genom. Sve dodatne detalje možete pronaći u mom radu, a poveznica na rad prikazana je na videu.

I sada dolazimo do najdramatičnijeg dijela kojeg sam otkrio. mRNA iz Pfizerovog cjepiva je sintetička molekula koja je konstruirana genetičkim inženjeringom i koja ima brojna jedinstvena svojstva. Sva ova svojstva imaju jednu zajedničku karakteristiku, a to je da povećavaju vjerojatnost ugradnje u naše genome. Izdvojit ću nekoliko od ovih inženjerskih zahvata.

Postojanje poli-A repa u Pfizerovoj mRNA molekuli već smo spominjali, i rekli smo da ugradnja u genom preko L1 elemenata ovisi o postojanju tog poli-A repa. Osim poli-A repa, Pfizerova mRNA molekula imitira arhitekturu naših vlastitih mRNA molekula što automatski znači povećanu vjerojatnost ugradnje.

Iznimno značajna modifikacija u Pfizerovoj mRNA molekuli je zamjena nukletotidnih baza pri kojoj je uracil zamjenjen metiliranim pseudouracilom. Metilirani pseudouracil ne dolazi prirodno u mRNA molekulama, što Pfizerovu mRNA čini nevidljivom za naše stanične senzore zadužene za detekciju i sprječavanje ugradnje stranih mRNA molekula u naš genom.

Dakle, ova inženjerska modifikacija namjerno probija naše prirodne obrane od horizontalnog prijenosa gena i dramatično povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA u naš genom.

Nadalje, skupom različitih promjena postignuto je i da Pfizerova mRNA molekula ima puno duže vrijeme poluraspada nego naše vlastite prirodne mRNA molekule. Ovo naravno, dodatno povećava vjerojatnost ugradnje Pfizerove mRNA molekule u naš genom.

Vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisit će i o njihovoj početnoj dozi koja je slobodno mogu reći enormna. Može se izračunati da je količina mRNA molekula u jednoj dozi Pfizerovog ili Moderninog cjepiva protiv COVIDa takva da može reprogramirati svaku stanicu u našem tijelu koja ima jezgru.

Ako pogledamo da se lipidne nanočestice koje nose mRNA molekule iz cjepiva distribuiraju praktički po cijelom tijelu, onda je jasno da je vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno povećana enormnom dozom i širokom distribucijom mRNA molekula po organizmu.

Sljedeći vrlo važan aspekt, koji utječe na vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome, je broj primljenih doza. Svakom sljedećom primljenom dozom vjerojatnost ugradnje u naše genome dodatno se povećava.

I konačno, možda najvažnija točka jest da vjerojatnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva ovisi o staničnim diobama. Što je veća učestalost staničnih dioba u organizmu, to je veća vjerojatnost ugradnje umjetno sintetiziranih mRNA molekula iz cjepiva. Nije teško razlučiti da će zbog ovog aspekta vjerojatnost ugradnje mRNA molekula kod mladih ljudi, trudnica, rođene i nerođene djece biti dodatno povećana.

Sigurno vam je već sad jasno da ovi podaci nameću logično pitanje, Jesu li COVID mRNA cjepiva zapravo namjerno dizajnirana za ugradnju u naše genome? Sve podaci ukazuju da se ta mogućnost ne može isključiti.

Posljedično, postavlja se pitanje jesu li mRNA cjepiva rezultat istraživanja i razvoja tzv. dvostruke namjene? Odnosno, je li se pod krinkom razvoja cjepiva zapravo razvijalo biološko oružje?

S druge strane, evolucijska analiza u radu, koju sam napravio pomoću moje metode genomske filostratigrafije, pokazuje da je moguće ići u smjeru razvoja mRNA cjepiva koja su otporna na genomsku ugradnju. Dakle moguć je drugačiji i sigurniji inženjerski pristup u razvoju mRNA cjepiva, pa se postavlja pitanje zašto se nije išlo tim putem?

Kako kod bilo, jasno je da postoji molekularni mehanizam preko kojeg se mRNA molekule iz cjepiva mogu ugraditi u naše genome. Međutim, jako je indikativno da insercijska mutageneza — odnosno mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genom — nije nikada testirana, iako je to trebalo biti učinjeno. Već prije sam objasnio da je ovaj sigurnosni propust napravljen na krilima neistine da se mRNA molekule općenito ne mogu ugrađivati u genome.

Sada postavljam neka važna pitanja:

Hoće li konačno netko neovisan tko ima pristup mRNA cjepivima u istraživačke svrhe napraviti potrebne eksperimente da se napokon provjeri ugradnja, genotoksičnost i kancerogenost mRNA cjepiva?

Zašto to do sada nije učinjeno?

Tko će biti odgovoran, ako se potvrde osnovane sumnje u sigurnost mRNA cjepiva?

I konačno. Zašto se ljude nagovara, ucjenjuje i prisiljava da prime takva neprovjerena mRNA cjepiva?

Na kraju, sve nas zanima koji su mogući učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u ljudske genome. Zbog činjenice da je mjesto ugradnje mRNA molekula u genom uglavnom slučajan proces, spektar mogućih učinaka na naš organizam jako je širok. S obzirom da je primjena mRNA cjepiva globalna i zahvaća većinu jedinki u populaciji može se očekivati da će cijeli spektar eventualnih negativnih pojava postati prije ili kasnije vidljiv.

Razmotrit ćemo dva vrlo loša scenarija. Prije nego do njih dođem moram objasniti da naše organizme tvore dva osnovna tipa stanica. Prve su germinativne stanice, što uključuje i spolne stanice, koje omogućuju vertikalni prijenos gena na sljedeću generaciju. Druge su sve ostale stanice koje izgrađuju naše tijelo i njih nazivamo somatskim stanicama.

Učinci ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u naše genome ovisit će o tome jesu li se mRNA molekule iz cjepiva ugradile u germinativne, somatske ili obje vrste stanica.

Ako je do ugradnje došlo u germinativnim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do nasljednih bolesti u najširem spektru riječi. O kojoj će bolesti biti riječ, ovisit će o tome koji je od naših važnih dijelova genoma inaktiviran ugradnjom mRNA molekule. Važno je naglasiti da se takva mutacija onda prenosi dalje na potomstvo u populaciji.

Ako je, pak, do ugradnje došlo u somatskim stanicama, a osobito u matičnim i predmalignim stanicama, onda takva mutacija može dovesti do razvoja najrazličitijih tumorskih bolesti.

Kao zaključak ponovit ću nekoliko stvari:

COVID19 mRNA cjepiva izgrađena su na neistini da se mRNA molekule ne ugrađuju u genome.
Proizvođači nisu nikada testirali mogućnost ugradnje mRNA molekula iz cjepiva u genome, a regulatorna tijela to nikada nisu tražila iako su to trebala učiniti.

U dokumentima regulatornih agencija jasno stoji da genotoksičnost i kancerogenost mRNA molekula iz cjepiva nije nikada testirana.

Prema svim obilježjima, mRNA molekule iz cjepiva mogu se integrirati u genome.

Sva primijenjena inženjerska rješenja ukazuju da su mRNA molekule iz cjepiva, svjesno ili nesvjesno, dizajnirane da se što jednostavnije ugrađuju u genome.

Eventualna integracija mRNA molekula iz cjepiva u genome može prouzročiti tumorske i nasljedne genetičke bolesti.

Na temelju svega navedenog sasvim je moguće da će mRNA cjepiva imati pogubne posljedice na populaciju, a najpogubnije učinke na trudnice, djecu i mlade.

Na kraju postavljam pitanje:

S kojom namjerom su COVID19 mRNA cjepiva napravljena?

Uvjeren sam da nakon ovog mog izlaganja sami možete doći do odgovora na ovo pitanje.

Opet napominjem da sve dodatne informacije možete pronaći u mome radu.

Izvor:https://narod.hr/koronavirus/dr-rer-nat-tomislav-domazet-loso-mrna-cjepiva-zasto-se-ignorira-biologija-retropozicije 

 

OPASNE PORUKE S PROSVJEDA / 'Ruđer' se ogradio od genetičara koji govori o integraciji cjepiva u gene: Javio se i imunolog Trobonjača s objašnjenjem

Izvor: https://net.hr/danas/hrvatska/tko-je-tomislav-domazet-loso-4dd0047c-44a2-11ec-8459-1abdc3362f17

Domazet-Lošo 2007. godine otkrio je metodu genomske filostratigrafije koja kaže da svaki danas živući organizam u svom genomu nosi zapis o svojoj evolucijskoj povijesti
13.11.2021.

DomazetLošo ba skupu

Na današnjem prosvjedu protiv covid mjera, jedan od govornika bio je i hrvatski genetičar Tomislav Domazet-Lošo.

Domazet-Lošo posljednjih je dana pod lupom javnosti zbog svojih izjava o integraciji mRna cjepiva u naše genome, a zbog kojih je reagirao i njegov matični Institut Ruđer Bošković.

"Moja je poruka kratka. Živimo u mračnom vremenu u kojemu je istina prešućivana i skrivana. Moja je dužnost braniti znanstvenu istinu! Konačno kažimo dosta. Kažimo dosta ovoj okultnoj pseudoznanosti, koja dolazi iz raznih stožera, savjeta i medija.

Pozivam sve dekane, ravnatelje da organiziraju javni znanstveni skup s temom: integracija mRna cjepiva u naše genome. Skup treba biti javno prenošen, i trebaju biti pozvani svi znanstvenici i jasno ćete vidjeti tko ima kakve argumente. Ovaj minimum istine dugujete ovom napaćenom i osiromašenom narodu. Moja poruka mračnoj pseudoznanosti: odlazite od nas i od naše djece. Neka nas sve obasja istinsko svjetlo", rekao je u subotu na prosvjedu u Zagrebu Domazet-Lošo.

https://www.youtube.com/watch?v=DuuWB5U5ung

Njegove izjave kritizirao je i riječki imunolog Zlatko Trobonjača.

On je kazao da bi povjerovati, da se stanična mRNA može prepisati u DNA, značilo napustiti temeljnu dogmu molekularne biologije i sve ono što smo proteklih 50 godina učili i znali.

"Promet između citoplazme i jezgre strogo je reguliran u smislu da mRNA molekule izlaze iz jezgre, ali ne i obrnuto. Bez ulaska u jezgru nemoguće je djelovati na genetsku šifru. Ne znam zašto se takve netočne informacije dijele i koji je krajnji smisao, no sigurno ne koriste našim ljudima jer ih dovode u dvojbe oko cijepljenja i dodatno izlažu potencijalno vrlo opasnoj bolesti", rekao je Trobonjača.

 
U Trnovčici predstavljena knjiga don Josipa Mužića "Cjepivo: Da ili ne?"

Zagreb (IKA),04.12.2021.

U zagrebačkoj župi Marije Majke Crkve u petak 3. prosinca održana je promocija nove knjige don Josipa Mužića "Cjepivo: Da ili ne?". Predstavljanje knjige upriličeno je u Trnovčici u župnoj crkvi prepunoj vjernika, a predstavljači su bili doc. dr. sc. Amabilis Jurić, prof. dr.sc. Valerije Vrček, te prof. dr.sc. Tomislav Domazet Lošo.

Skupu se najprije obratila prof. s. Amabilis Jurić, predavačica na KBF-u u Zagrebu, koja je, služeći se podatcima iz knjige autora, istaknula moralne smjernice i doktrinalne prigovore savjesti protiv nekih vrsta cjepiva koja se danas neupitno promiču. Jedan od prvih moralnih prigovora i smjernica za kršćane je činjenica da neka cjepiva sadrže stanice beba uslijed namjernih počinjenih pobačaja. S. Amabilis je naglasila da se ovakvim relativiziranjem polako ali sigurno gubi svaki osjećaj za grijeh. Također je istaknula kako je Papinska komisija za život još 2005. osudila praksu primjene ovakvog cjepiva, a 2020. pojedini američki biskupi su u suradnji s Pokretom za život uputili Američkoj agenciji za hranu i lijekove otvoreno pismo sa zahtjevom da buduća cjepiva protiv Corona virusa budu u skladu s osnovnim načelima humanosti, polazeći od najvažnijega, da je ljudski život svet. S. Amabilis je podsjetila okupljene da kao kršćani nisu pozvani surađivati s onim praksama i zakonima koji su, premda dopušteni, kontaminirani zlim činima i nisu u skladu s Božjim zakonom. Takva suradnja ničim, naime, ne može biti opravdana. S tim ciljem i Papinska komisija za život vrši pritisak da se pronađu alternativna cjepiva bez doticaja s pobačajem ljudskog fetusa, te da se uvedu stroge zakonske kontrole nad farmaceutskim industrijama. Druga smjernica odnosi se na suradnju i kompromis sa zlom posredstvom moralno problematičnih cjepiva koja potpomažu kulturu smrti.

Kršćanin ne smije pristati na praksu povezanosti između pobačaja, bio – medicinskih znanosti i trgovine ljudima. Zločin pobačaja je toliko monstruozan, a danas se po prvi put u povijesti događa globalno kontaminirano cijepljenje ljudskoga roda, stoga je bilo kakvo ulančavanje s tim zločinom nemoral. Treća smjernica je opravdanost cjepiva koja se temelji na ispunjenju moralnih uvjeta od kojih su neki: Nedostupnost alternativi, opasnost za zdravlje i upitna dobrobit čovjeka, te načelo dobrovoljnosti. Kongregacija za nauk vjere u svom dokumentu u svezi COVID cijepljenja navodi sljedeće: Cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i zato mora biti dobrovoljno. Obzirom da mediji ovakav stav Crkve prešućuju i zaobilaze, kako ističe autor knjige, stječe se dojam da Crkva isto preporučuje i smatra moralnom obvezom. Tako cijepljenje postaje sve više nedobrovljno, čime se krši i nürnberški kodeks koji u svojoj prvoj rečenici ističe: Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno je neophodan. Četvrta smjernica je primat savjesti. Ispravno izgrađena savjest prvi je Kristov namjesnik i pravi temelj ispravnosti odlučivanja uz pomoć svoje intuicije i iskustva, te odlučujući čimbenik za prepoznavanje istine u odlučujućim područjima postojanja.

Prof. s. Amabilis zaključila je svoje izlaganje rekavši kako su kršćani danas zbunjeni duhom svijeta, te su opterećeni brigom za zdravlje, nemogućnostima putovanja itd., a ne pitaju se što bi Isus ili koji drugi svetac učinio u ime istine i morala. Pasivni stav dovodi do prešutnog kompromisa sa svijetom i uzrokuje moralni relativizam vjernika i, konačno, moralnu sablazan. Kao izlazak iz tog stanja nužno je u molitvi i postu zatražiti blizinu Božju, njegovu milost i u tome okrilju naći radost za kršćanski život i svjedočenje.

Prof. dr. sc. Valerije Vrček, predavač na Farmaceutsko – biokemijskom fakultetu, istaknuo je kako knjiga dolazi u posljednji trenutak kada se novi soj virusa nazvan Omikron vrlo lako može predstaviti kao izgovor za nedjelotvornost cjepiva, ukidanje testova i slične političke igre s ciljem cijepljenja kako odraslih tako i djece. Predstavljač je naglasio kako je to jedan nevjerojatno začarani krug cijepljenja sa stanicama pobačene djece do cijepljenja gotovo i one djece u majčinoj utrobi. Profesor Vrček naveo je kako je za sljedeću godinu naručeno čak sedam milijuna doza cjepiva za Hrvatsku.

Ova knjiga je zato kompas u takozvanoj cancel kulturi, kulturi odbacivanja koja odbija svaku alternativu i drugačije poimanje, pa smo okruženi faktografima i fact checkerima koji nameću svoje heretičke dogme i obvezuju sve na njih. U tome smislu, kaže prof. Vrček, autor knjige uvodi pojam idolatrija cjepiva. Predstavljač je istaknuo kako ova knjiga i sve nas ohrabruje da postavljamo pitanja i služi kao svjetionik pojedincima da se prime posla i sami kao laici prouče problematiku i s nekim stupnjem sigurnosti odluče što činiti. Moralna odgovornost je danas na svima, a ne samo na tzv. stručnjacima koji se, kako vidimo, po ovom pitanju također različito izjašnjavaju. Pandemija ne pripada nikome i prevelik je zalogaj za stručnjake uskih profila, te danas prožima društvo u cjelini kako medicinski, tako politički, ekološki, sociološki itd. Zato ne postoji stručnjak koji donosi odluke u ime pojedinca. Prof. Vrček je komentirao i poznato geslo Cijepi se, misli na druge kao moralnu ucjenu. Međutim, na znanstvenom polju vode se veliki ratovi, sukobi, kontroverze, te svaki dan izlazi nova publikacija u suprotnosti s onom od jučer. Problem je zapravo u pozadini i pojedinac si opravdano postavlja pitanje: Kome tu vjerovati? Sa stanovišta etičkog percepta nije dozvoljeno drugima nalagati što raditi osobito usred znanstvenih kontroverzi jer etika nije derivat znanstvenih brojki.

Kao treći predstavljač nastupio je prof. dr. sc. Tomislav Domazet Lošo s Instituta Ruđer Bošković koji je istaknuo da razumije potrebu različitosti mišljenja, ali njega zanima znanstvena istina. Potom je opisao svoj susret s mRNA COVID cjepivom tijekom 2020. godine nakon čega je ubrzo krenula i kampanja cijepljenja. Tijekom kampanje rečeno je da se molekule mRNA ne mogu ugraditi u genom što ga je osobito uznemirilo jer cijeli svoj profesionalni život kao evolucijski genetičar radi s mRNA molekulama te mu je u fokusu interesa kako i zašto se mijenja ljudski genom i koje su posljedice toga. Već 2011. godine i sam je u znanstvenom časopisu odgovorio na pitanja kako se mRNA molekule ugrađuju u genom, pa je pretpostavio da su genetski inženjeri u ovom slučaju spriječili tu mogućnost.

Raspitujući se o toj dvojbi, posredstvom vakcionološke literature, spoznao je da testiranje na nemogućnost ugradnje spomenutih molekula u genom uopće nije izvedeno, te svoj narativ grade na lažnim pričama da se mRNA molekule općenito ne mogu ugraditi u genom. Za znanstvenike je to nevjerojatno jer se već četrdesetak godina znanost bavi temom kako se mRNA molekule ugrađuju u naš genom. Predstavljač je priznao da je takva razina neinformiranosti ili tajnovitosti zastrašujuća, te se kao znanstvenik danas pita: Koje su namjere iza toga? Nadalje, mRNA cjepiva nikada nisu bila testirana na negativan utjecaj na naš genom i kancerogenost i to piše u dokumentima nadležnih agencija. Mi danas ne znamo ugrađuju li se mRNA molekule u genom, ne znamo jesu li cjepiva toksična ili kancerogena, a istovremeno nas se prisiljava da uzmemo ta cjepiva. I unatoč tome što su napravljeni brojni sigurnosni propusti, prisila biva sve snažnija. Nažalost, ovdje se radi o jednoj centralnoj laži koja se zapravo vuče već 30 godina kroz razne projekte. Genske terapije su u pokušaju još od 1990-ih godina, ali nisu imale uspjeha zbog strašnih nuspojava poput leukemije. Sada isti pseudoznanstvenici i antievolucionisti grade nešto novo na monstruoznoj laži.

Profesor Domazet Lošo zaključio je kako je ovo što se javnosti plasira lažna slika znanosti i dodao kako je u srpnju na ovu temu napisao znanstveni rad i ni jedan znanstvenik nije mu demantirao niti jedan redak, već su ga prešutjeli, a prvi koji su ga skinuli sa servera i pročitali bili su stručnjaci iz Pfizer – BioNTecha. Prof. Domazet Lošo pozvao je na budnost i razlučivanje duhova u ovom delikatnom vremenu, a on će kao znanstvenik svjedočiti da se mRNA molekule općenito ugrađuju u genom, te postavlja pitanje zašto nisu napravljena istraživanja kako bi se pobila sumnja u interakciju cjepiva s ljudskim genomom iako ih i u vakcionološkoj literaturi klasificiraju kao genetska cjepiva tj. genske terapije. Kada bi proizvođači i provoditelji to priznali, imali bi poteškoća s nizom etičkih problema i uopće upitnim dolaskom na tržište. Profesor je sve okupljene pozvao na budnost, hrabrost i reakciju na novo normalne prakse.

Na kraju se vjernicima obratio i sam autor knjige don Josip Mužić te priznao da je za pisanje knjige bio motiviran nedostatkom volje za sučeljavanjem i argumentima posebice u javnom prostoru. Danas u središtu nije toliko niti borba za istinu koliko poticanje modernog čovjeka da povrati svoje izgubljeno dostojanstvo slobodnog čovjeka. Živimo u društvu, koje inercijom sile i grešnih struktura, jednostrano nameće odluke i izbor pojedinca. Papa Ivan Pavao II. napisao je u svojoj enciklici Evanđelje života da danas u svijetu postoji organizirana zavjera moćnika protiv života, zato je on progovarao o kulturi smrti koja je u suprotnosti s kršćanskom kulturom života, te nas je poticao da se ne bojimo već borimo za kulturu života i nade. Stav podilaženja i kompromisa doveli su do koncepta koji je papa Bendikt XVI. nazvao diktaturom relativizma.

Ta diktatura postala je vremenom sve jača i dovodi do jednog totalitarnog društva sličnog onome u Kini koje postaje model za sve društvena uređenja na svijetu. Cilj i svrha jest potpuna kontrola čovjeka od rođenja do smrti. Taj model hvale neki današnji pripadnici elite koji isti otvoreno zagovaraju. U stvaranju tog novog poretka vidimo da kopne naše slobode i prava, te smo kao vjernici pozvani na otpor i borbu u ime zdravlja i dostojanstva svih ljudi, a ponajviše djece. Profesor Mužić je na kraju zaključio kako izazov ovog vremena traži kršćanske svjedoke i vjernike, te stoga moramo biti ponosni što živimo baš u ovom vremenu i moramo biti radosni ako nas Gospodin nađe dostojnima da nešto pretrpimo za njega. Da bi se situacija promijenila, svatko od nas treba dati svoj obol i biti spreman na sebedarje. Budućnost je danas u našim rukama i suradljivosti s Bogom.

https://ika.hkm.hr/novosti/u-trnovcici-predstavljena-knjiga-don-josipa-muzica-cjepivo-da-ili-ne/

 
Najveći otpor mjerama rast će upravo među cijepljenima, koje se obmanulo obećanjima
Borislav Ristić, Večernji list

Ristić: Najveći otpor mjerama rast će upravo među cijepljenima, koje se obmanulo obećanjima Nalazimo se usred četvrtog vala epidemije korone. I svi imamo isti cilj – pomoći najugroženijima i okončati ovu agoniju. Ali, unatoč tom zajedničkom cilju, čini se da kao društvo nikad nismo bili podjeljeniji, piše Borislav Ristić za Večernji list u kolumni koju djelomice prenosi Narod.hr

Umjesto da skupimo glave u potrazi za odgovorima, odlučili smo se za najlakši put, pronašli smo izgovor – krivi su necijepljeni. Njih se proziva preko medija, naziva pogrdnim imenima, šikanira i ucjenjuje, nameće im se krivnja za smrt drugih ljudi, ograničava pristup državnim institucijama, prijeti se gubitkom posla i egzistencije.

Stoga Vam, kao osobi na najodogovornijoj političkoj funkciju u državi, želim postaviti nekoliko pitanja.

Zagovarate li i Vi tezu kako su necijepljeni glavni uzrok širenja zaraze? Na čemu temeljite takav stav? Znate li da on ne prolazi test činjenica i znanosti? Jeste li upoznati sa znanstvenim istraživanjima, poput onih iz Lanceta ili studije s Oxforda, koja pokazuju kako cijepljeni jednako mogu biti zaraženi i zaraziti druge?

Tko je odgovoran za proboj zaraze u bolnice?

Postavlja se pitanje tko je odgovoran za proboj zaraze u bolnice i to što teško bolesni i stari umiru, dok vi uvjeravate ljude kako cijepljeni ne mogu prenositi zarazu? Tko je za to odgovoran, ako vas se već mjesec dana upozorava da se cijepljene mora testirati, a ne da se skriva proboj u sve bolnice i za to okrivljuje necijepljene?

Zdravstvene radnike se uvjeravalo kako se moraju cijepiti kako ih se ne bi tužilo ako netko u bolnici umre. A koga će sada tužiti onaj čiji je član obitelji po prijemu u bolnicu testiran, tamo operiran, a potom je na intenzivnoj zaražen i umro? Tko je mogao unijeti zarazu na intenzivnu? Nije, valjda, cijepljeno osoblje koje ne testiramo?

Zašto se zanemaruju dokazane znanstvene činjenice kako i cijepljeni prenose zarazu? Zašto se inzistira na Covid potvrdama kao rješenju problema, ako vidimo kako one ne pomažu, već, naprotiv, predstavljaju ozbiljan generator širenja zaraze? Ne košta li nas ignoriranje tih znanstvenih činjenica upravo najviše života?
Mislite li da će oni tako lako pristati na docjepljivanja?

Kako se može necijepljene okrivljavati za povišenu smrtnost, dok s druge strane godinu dana ne testiramo cijepljene koji rade sa starim i teško bolesnim? I kako su, onda, covid potvrde korisne, ako su to omogućile? Na koga je mislio Vaš ministar kad spominje neke koji su, navodno, izabrali geslo “Misli na sebe, zarazi druge” – na cijepljene ili necijepljene?

Sada znamo kako zarazu prenose jednako cijepljeni kao i necijepljenima – osim ako i ovi iz Lanceta i s Oxforda nisu neki “ravnozemljaši – ali se i dalje inzistira na priči kako necijepljeni više prenose.
Najveći otpor mjerama rast će upravo među cijepljenima, koje se obmanulo obećanjima

Jeste li svjesni da će najveći otpor mjerama rasti upravo među cijepljenima, koje se obmanulo obećanjem kako je to cijena za povratak u normalu? Mislite li da će oni tako lako pristati na docjepljivanja, naročito ako su imali ozbiljne nuspojave? Hoće li se i njih vrijeđati kako bi ih se nagovorilo na treću dozu? Prihvaćate li Vi sugestije od ljudi koji Vas vrijeđaju?

Sve su to pitanja na koja nam nitko ne nudi jasne odgovore, nego se svađa s ekstremistima i polemizira s izmišljenim sugovornicima. Kažete kako je cijepljenje dobrovoljno, a ljude se onda ucjenjuje kako bi se cijepili. Tko će snositi odgovornost za moguće posljedice cijepljenja? Ako to nije proizvođač, je li to država? Je li to razlog zbog kojeg ne uvodite obavezno cijepljenje?

Na kraju, ali ne i najmanje bitno, znate li da je nabavna cijena testova ispod jednog eura, a da se testira za 50, 75 i 108 kn? Možete li potvrditi kako se nitko od prijatelja, kumova i rodbine članova Vlade i Stožera nije okoristio u ovoj pandemiji? To vas pitam zato što je u vrijeme gospodina Sanadera vrijedila parola “HDZ – zna se”, pa da ne dobijemo sada geslo – “nisam znao”.

Cijeli tekst na: https://www.vecernji.hr/

TABLETA PROTIV COVIDA USKORO U EU? Nekoliko zemalja već je naručilo zalihe molnupiravira

09/11/2021

Što ako jednostavna tableta može pomoći u izlječenju od covida? Američki farmakološki giganti Merck i Pfizer nedavno su objavili ohrabrujuće rezultate ispitivanja svojih oralnih lijekova za tu pandemijsku bolest.

Radi se o tabletama koje se uzimaju oralno čim se pojave prvi simptomi covida da bi se izbjegli teži oblici bolesti, a time i bolničko liječenje.

Za takvom vrstom liječenja traga se otkako je počela ova globalna zdravstvena kriza. Nakon višemjesečnih istraživanja Merck i Pfizer objavili su da su stigli do cilja. Merck je početkom listopada objavio da za svoju tabletu molnupiravir traži dopuštenje za upotrebu u SAD-u, a Pfizer je isto učinio prošli tjedan za svoj paxlovid.

U oba slučaja riječ je o antiviralnim lijekovima koji djeluju tako što smanjuju mogućnost repliciranja virusa, čime se usporava razvoj bolesti.

Obje kompanije tvrde da klinička ispitivanja pokazuju da korištenje lijekova značajno smanjuje rizik od hospitalizacije.

Tvrtke tvrde da molnupiravir rizik smanjuje za 50 posto, a paxlovid za 89 posto, premda se stope učinkovitosti ne bi trebale izravno uspoređivati zbog drugačijih protokola za provedbu ispitivanja.

Antidepresiv koji je već dostupan javnosti, fluvoksamin, također je pokazao ohrabrujuće rezultate u sprečavanju ozbiljnih oblika bolesti, pokazala je studija brazilskih znanstvenika objavljena u listopadu u Lancetu.

Zašto su važne?

Ako se učinkovitost tableta potvrdi, bit će to velik korak naprijed u borbi s covidom i zajedno s cjepivom pojačat će terapijski arsenal protiv virusa.

Terapije već postoje, uglavnom u obliku sintetskih antitijela, no ti se lijekovi ubrizgavaju i obično se daju pacijentima koji su već teško bolesni.

S druge strane, tablete se mogu brzo prepisati te ih se može jednostavno uzimati, a da pacijent ne napušta dom.

Liječenje Merckovim i Pfizerovim tabletama, koje zasad ne izazivaju puno nuspojava, trajalo bi pet dana po dvije doze dnevno.

“Uspjeh tih anitviralnih lijekova otvara novo poglavlje u sprečavanju teških posljedica covida”, rekao je britanski virolog Stephen Griffin.

Ograničenja?

Teško je procijeniti uspjeh Merckovih i Pfizerovih terapija jer još nisu objavili podatke o kliničkim ispitivanjima.

Francuska stručnjakinja Karine Lacombe upozorila je da takve objave farmaceutskih kompanija treba uzeti s oprezom sve dok njihova ispitivanja ne prođu znanstvene recenzije.

Istaknula je i da bi im takve tablete mogle donijeti “potencijalno golemo” tržište.

Neovisni stručnjaci kažu da neki elementi ukazuju na to da Merck i Pfizer ne daju lažna obećanja. Obje su kompanije klinička istraživanja prekinule ranije nego što se očekivalo uz blagoslov neovisnih nadzornih odbora, jer su rezultati bili jako dobri.

Kad je antidepresiv fluvoksamin posrijedi, podaci su dostupni i naišli su na neke prigovore.

Nekoliko znanstvenika prigovorilo je autorima studije da se nisu ograničili samo na procjenu učestalosti hospitalizacija nego su analizirali i učestalost produljenog boravka na liječenju u bolnicama, što, po njihovu mišljenju komplicira interpretaciju podataka.

Kada i koliko?

Merckov molnupiravir već je odobren u Britaniji. Tamošnje zdravstvene vlasti dale su mu zeleno svjetlo za liječenje osoba podložnih većem riziku od razvoja teške kliničke slike poput starijih, pretilih i dijabetičara.

Američke i europske vlasti po ubrzanoj proceduri evaluiraju lijekove.

Nekoliko zemalja već je naručilo zalihe molnupiravira, poput Sjedinjenih Država koje su naručile 1,7 milijuna doza.

Američka narudžba daje naslutiti i koliko bi lijek mogao stajati. Ukupna joj je vrijednost 1,2 milijarde dolara, što bi značilo da petodnevna terapija molnupiravirom košta oko 700 dolara.

Pfizer još nije objavio cijenu paxlovida, ali je obećao da će biti “pristupačna”.

Fenix-magazin/MD

*      *       *

Hrvatski europarlamentarac Mislav Kolakušić,

obratio se javnosti video obraćanjem glede aktualne korona Plandemije. Poslušajte odličnog Kolakušića u kojem raskrinkava uništavanje temeljnih ljudskih prava, bez ikakvog znanstvenog uporišta.
Mislav Kolakušić objavljuje činjenice o kojima nitko ne govori. Najavljuje velike prosvjede i sukobe koje su izazvali novi “neonacisti”.

Reakcija je nastupila nakon katastrofalne odluke sluganske vlasti o uvođenju covid propusnica. Kolakušić objašnjava kako se radi o prisilnom cijepljenju, te iznosi statistike od prošle i ove godine.

Mislav Kolakušić je nedavno najavio, kako će, kada dođe na vlast, uhititi članove Faktografa koji su svojim odlukama sprječavali slobodu govora. (Vrlo uvjerljivo, svakako poslušati!)

https://youtu.be/vEBCvTDqox0

 https://croativ.net/wp-content/uploads/2021/11/KolakusicMislav.jpg

 

Znanstvenici kažu da su dugoročne nuspojave cjepiva nemoguće
Zdravlje Autor:N1 Info 08. stu. 2021.

Još traju debate o cijepljenju koje su se užarile nakon što je zvijezda Bayerna, Joshua Kimich, rekao kako nije cijepljen i da se premišlja oko toga jer nema studija o mogućim dugoročnim posljedicama cijepljenja. Na nogometaša se sručila lavina ogorčenja, ali i mnogo podrške jer je postavio pitanje koje muči mnoge Nijemce. Svaki četvrti građanin u toj zemlji još nije primio cjepivo protiv korone.

Neki od njih na društvenim mrežama se pozivaju upravo na strah od dugoročnih posljedica cjepiva. Nuspojave i alergijeske reakcije odmah nakon primitka cjepiva su ekstremno rijetke, kao i pojave tromboze ili miokarditisa nekoliko tjedana nakon cijepljenja. Ali, što je s mogućim posljedicama koje bi se mogle pojaviti kasnije?
Koje su razlike između reakcija na cjepivo, nuspojava i dugotrajnih posljedica?

Reakcije na cijepljenje obično se javljaju ubrzo nakon samog cijepljenja i mogu trajati nekoliko dana. To su kod cjepiva protiv korone bol na mjestu uboda u ruci, glavobolja ili povišena temperatura. Ove reakcije tijela ukazuju da se imunološki sustav bori s cjepivom.

Nuspojave su jače reakcije na cjepivo. One su “nepoželjna reakcija tijela na cjepivo koja se javlja uz normalnu reakciju na cjepivo”, kaže za DW Christine Falk, predsjednica Njemačkog imunološkog društva i profesorica na Institutu za transplantacisku imunologiju u Hannoveru.

One su ozbiljnije od uobičajenih reakcija na cjepivo i, u najgorem slučaju, mogu dovesti do oštećenja koja imaju dugoročne posljedice po zdravlje. Vrlo rijetke nuspojave poput tromboze ili miokarditisa već su otkrivene kod cjepiva protiv covida.

“Dugoročne posljedice” ne mogu se odvojiti od nuspojava na cijepljenje. Imunolog Carsten Watzl je na Twitteru objasnio da su to nuspojave koje se javljaju nakon izvjesnog vremena. Recimo, ako se nuspojava javi samo kod jedne od milijun osoba, ta je povezanost vidljiva tek nakon što je cijepljeno nekoliko milijuna ljudi.

Prednost cjepiva protiv kovida je u tome što je do danas u cijelom svijetu ubrizgano više od 6,8 milijardi doza – stoga se i rijetke nuspojave mogu brzo uvidjeti. “Budući da je toliko ljudi već cijepljeno, a mnogi su dobili cjepiva prije mnogo mjeseci, sada sigurno znamo koje su nuspojave moguće“, kaže za DW imunolog Reinhold Förster.
Što je s slučajevima tromboze nakon cijepljenja AstraZenecom?

Ovo je rijetka nuspojava koju su imunolozi otkrili tek nakon što je uvedeno cepivo AstraZeneca, kaže Förster. To uključuje neke teške slučajeve s krvnim ugrušcima na neuobičajenim mjestima (na primjer u mozgu, kao tromboza sinusne vene).

“Studije za odobravanje upotrebe cjepiva mogu pokazati češće reakcije na cjepivo, ali nažalost ne i one rijetke zbog relativno malog broja slučajeva“, objašnjava imunologinja Falk. Stoga je ova nuspojava uočena tek nakon izdavanja odobrenja za korištenje AstraZenece.

Prema navodima australskih zdravstvenih vlasti, tromboza se javlja samo kod četiri do šest od milijun osoba cijepljenih tim cjepivom.

Prema podacima njemačkog Središnjeg higijenskog zavoda, većina slučajeva tromboze obično se javlja dva do tri tjedan nakon cijepljenja, uglavnom kod osoba mlađih od 60 godina. Zbog toga se od travnja u Njemačkoj oksfordsko cjepivo preporučuje samo osobama starijim od 60 godina. Ako se nuspojava otkrije dovoljno rano, može se liječiti.
Koliko je vremena potrebno da se cjepivo razgradi u tijelu?

Postoje dvije vrste cjepiva koja su odobrena u EU-u: mRNA cjepiva kompanija BionTech/Pfizer i Moderne te vektorska cjepiva kao što su AstraZeneca i Johnson&Johnson. U takva klasična cjepiva se ubrajaju i ruski Sputnjik i kineski Sinofarm.

“Potrebno je nekoliko dana ili tjedana da se cjepiva potpuno razgrade i da više ne budu prisutna u našem tijelu“, objašnjava Falk. Förster dodaje da “nema naznaka da bi moglo doći do kasnijih reakcija”. Jer, nakon nekoliko tjedana u tijelu, možemo reći, više nema ni tragova cjepiva.
Jesu li kod ranijih cjepiva otkrivane nuspojave nakon nekoliko godina?

Kod cjepiva Pandemrix protiv svinjske gripr uočena je vrlo rijetka nuspojava: Narkolepsija, bolest spavanja. U početku je cijepljeno relativno malo ljudi, zbog čega je nuspojava otkrivena mjesecima kasnije, nakon što je mnogo ljudi cijepljeno.

Ova neželjena pojava povremeno se javljala kod djece i mladih između 4 i 19 godina, a nastupala je u roku od nekoliko tjedana. Na osnovu epidemioloških studija procjenjuje se da se kod djece i adolescenata pojavljuje dva do šest dodatnih slučajeva narkolepsije na 100.000 ubrizganih cjepiva. Cjepivo se više ne koristi u EU-u.
Koje su nuspojave zabilježene kod cjepiva protiv korone?

Poznate i vrlo rijetke nuspojave cjepiva protiv korone koje Institut Paul Ehrlich navodi u izvještaju su miokarditis – upala srčanog mišića i perikarditis – zapaljenje srčane maramice. Prijavljene su i anafilaktičke reakcije, tromboze sinusne vene, Guillain-barréov sindrom i trombocitopenija.

Sve te nuspojave su toliko rijetke da je rizik od zaraze i teškog obolijevanja od korone višestruko veći od rizika od nuspojava.

Vodeći imunolozi u Njemačkoj uglavnom isključuju mogućnost obolijevanja godinama nakon cijepljenja protiv covida. Tijelo reagira na vakcinu odmah ili nekoliko tjedana kasnije – i tada može razviti reakcije ili moguće neželjene posljedice.

Prema mišljenju imunologa, dugoročne neželjene pojave, koje, kako strahuju skeptici, nastupaju godinama nakon prvog cijepljenja, nisu moguće, a nisu poznate ni kod drugih cjepiva. Budući da tijelo brzo razgrađuje cjepivo, ono ne može izazvati nikakve naknadne reakcije.


Anesteziolog razotkrio ‘aktiviste’ HUBOL-a, “koji pričaju…, o čemu pojma nemaju!”

on 10 studenoga, 2021

Napokon su liječnici progovorili… Obraćanje poznatog anesteziologa HUBOL-u zbog njegovog nekompetentnog i sramotnog istupa!

Ivan Ganjto

Ivan Ganjto: Poštovani, ovim putem želim vam reći da sam duboko razočaran izjavama Vaše predsjednice dr.Ivane Šmit, u kojoj ona spominje needuciranost pojedinih udruga ili skupina zdravstvenih djelatnika, koji se uporno ne žele cijepiti ili koji govore gluposti o nuspojavama cijepljenja itd…

U najmanju ruku ova izjava me frapirala iz jednostavnog razloga što sam anesteziolog, i subspec. intenzivne medicine koji svakodnevno radim i liječim COVID pozitivne pacijente, te sam do sada vidio mnoge slučajeve tromboembolijskih incidenata nakon cijepljenja (CVI-ja ili AIM-a, DVT-a, PE itd …) koje su mnoge pacijente stajali života.

Nemojte mi samo govoriti o tome kako smo sigurni da je od cjepiva, jer mogao bih vam postaviti isto protupitanje, “kako ste vi sigurni da nije???

Molim lijepo doktorice, od kuda vama takva sigurnost o neškodljivosti ovog cjepiva, ili možda implicirate da se vama javi rodbina pacijenata koji su naglo preminuli nakon cijepljenja, kako bi im vi objasnili zašto su umrli ili zašto su unatoč cijepljenju dobili COVID pneumoniju i ARDS te nakon toga završili na respiratoru.

Jako ste neozbiljni i doista nonšalantno pričate o nečemu o čemu doista nemate pojma.

Da li ste vi proizveli ovo cjepivo’ Da li vi znate sve sastojke cjepiva’ Da li ste uopće svjesni što je to mRNA cjepivo (poznajete ga bolje od dr. Roberta Malonea – izumitelja ovog cjepiva)’

I na kraju odakle vam pravo da obmanjujete javnost. Zašto ne govorite o apsurdu COVID zdravstvenih putovnica, koje se dobiju odmah nakon primitka cijepljenja. Da li vi uopće znate koliko treba proći vremena dok se ne razviju protutijela nakon cijepljenja? Da li uopće shvaćate da tjednima nakon cijepljenja, cijepljeni hodaju uokolo, posvuda i potencijalno šire bolest pokazujući uredno COVID putovnice?

Jeste li svjesni činjenice da i cijepljeni prenose bolest?

Znate li koliko treba proći vremena prije nego se vide sve nuspojave novog med. pripravka (lijeka)? Što je to eksperimentalni biološki agens? Nismo mi dr. Ivana Šmit neuki i needucirani, baš naprotiv, iznadprosječno smo educirani i odgovorni te se zato i brinemo, jer nam je stalo do naših pacijenata, a ne da se svidimo vlasti.

Ovi i mnogi drugi razlozi navode me da izađem iz vaše udruge, jer uistinu ne zastupate stav svih liječnika, ne znam koliki je to broj, ali nadam se da će svi iole odgovorni liječnici napustiti vašu udrugu. Zbogom i sretno vam bilo!!!

Dr. med. Ivan Ganjto, spec. anest.reanim. i inten. liječenja, subspec. intenzivne medicine

 
Hitovi: 1336