Eugenika na djelu (ili moralno ludilo)
Indeks Članka
Digla se na noge cijela bulumenta nezadovoljnika koji evo i prosvjeduju pred HDS (Hrvatskim državnim saborom)dajući potporu “hrabroj majci” koja traži ubojstvo (nasilni prekid trudnoće- abortus) vlastitog djeteta, jer je djetetu dijagnosticiran tumor mozga.
Naravno da je svakom roditelju najveća tragedija suočiti se s jednom takvom istinom. Naravno da je bol neizmjerna, naravno da je budućnost neizvjesna i teška, ali ima tu i neke nade! Nade u patnji, ne možda za to maleno dijete, ali je ima za roditelje, njihovu obitelj i prijatelje.
Možda ima i za to maleno stvorenje, medicina danas radi čuda, nemoguće do jučer, nije nemoguće i danas!
Ali, ne ulazeći u medicinske raspre, samo ću majci postaviti jedno jedino pitanje- zar se majko odričeš zagrljaja tvog malenog djeteta, pa makar on trajao samo jedan trenutak koji će ti ostati u sjećanju za cijeli tvoj žvot! To je dijete majko Tvoje i njegovog oca kojeg ste u radosti začeli i rado čekali. To što vaše dijete ima tumor na mozgu ne umanjuje vašu uzajamnu ljubav niti jednog jedinog trenutka. Ona bi trebala trajati i kad život prestane.
Ovako će “netko” učiniti “nešto”- vi se uz potporu javnosti (vaših istomišljenika) riješiti “muke i problema” i nastaviti živjeti neopterećeni bolesti i patnjom.
Na žalost niste sami. Ljudi su izgubili smisao za patnju i u njoj vide samo kaznu, a ne i milost, koja patnju nagrađuje.
Samo ću vam prispodobiti moj primjer i moje supruge koja je rodila naše četvrto dijete s velikom srčanom griješkom, tolikom da nam je dijete nakon operativnog zahvata umrlo. U toj neizmjernoj boli samo sam Boga molio da Ga ne uvrijedim. Ipak nam je dao veliku milost, pratli smo njegov pogled, milovali njegove ručice, grlili ga znajući da će mo ga uskoro “izgubiti”! Nismo ga izgubili, već dobili zaštitu, onu ponajbolju - Nebesku!
Kad je nakon toga moja supruga ponovno zatrudnila, ginekolog ju je upitao hoće li ići na testove, znajući da je osim tragedija s djetetom i u poodmakloj dobi - odgovorila : “ ne želim nikakve testove, ovo je naše dijete, rodit ću ga i prihvatiti rado kakvo god ono bilo”!
Eto, to je odgovor majke koja ne “kalkulira” i koja prihvaća svako Božje davanje.
Naravno da nas je Bog nagradio zdravom djevojčicom koja danas evo već očekuje svoga drugog sina.
U patnji je milost- u vjeri nada!!!