Neka nam je sretna 2024.

 "....Iza nas je godina inflacije, poskupljenja života, ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, a zapadna civilizacija kao da gubi kompas....Ono što će obolježiti 2024. izbori su za Hrvatski sabor, Europski parlament i predsjednika Republike Hrvatske. Hrvatsku čeka tzv. „superizborna“ godina ... Nas će pitati o tome kakve će u budućnosti biti mirovine, hoće li liste čekanja u zdravstvu biti još dulje, kakvo će obrazovanje dobiti naša djeca, hoće li se zaustaviti odljev Hrvata iz domovine...." Iz novogodišnjih poruka urednika Glasnika SIM p. P. Nodila i uglednog intelektualca M. Mijića te nekih drugih,  i promišljanja o onome što nas čeka u novoj godini. 

"....Iza nas je godina inflacije, poskupljenja života, ratova u Ukrajini i na Bliskom istoku, a zapadna civilizacija kao da gubi kompas. Sjećamo se još davno kako su pape Ivan Pavao 2., a kasnije i Benedikti 16. upozoravali Europu da se ne odmiču od kršćanskih korjena civilizacije i da je nužno u ustavu Europske unije izrijekom potvrditi Boga.Naši politički vođe, intelektualne i poslovne elite, medijske elite koje upravljaju civilizacijskim tokom, uz pomoć modernih tehnologija, interneta i društvenih mreža, uspjevaju dezorjentirati svaki kutak zapadnog svijeta. Uz to pod pritiskom migranata i izbjeglica iz drugih kulturoloških krugova nastaje dodatna zbunjeno i prijetnja.

Mnogi principi na kojima je građena naša civilizacija su poljuljani: ne zna se više što je muškarac, a što žena, tko čini brak i obitelj, da li je čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja, ili je kriv dok ne dokaže nevinost... To su samo neke od brojnih, nekada neupitnih stvari, koje su dovedene u mutnu vodu. Mi stariji smo dobar dio svog života živjeli u vremenu kad osnovni principi nisu bili zamućeni, pa se možemo pitati što će se dogoditi s mlađim generacijama kojima je ovo novo svakodnevica u kojoj se od rođenja odgajaju.

Kako se zaštititi od takvih utjecaja, teško je reći, sigurno je da se moramo osloniti na Boga, Božju providnost i uložiti puno truda u prostorima u kojima imamo neki utjecaj – od obitelji, radnog mjesta do šireg kruga prijatelja. Važno je ne upadati u očaj i gorčinu već buditi nadu vjerujući i znajući da je na kraju ipak Bog taj koji vodi ljudsku povijest i koji ima zadnju riječ nad svakom zemaljskom silom i vlasti...."

"...Ono što će obolježiti 2024., a na što imamo puno više otjecaja nego što često želimo priznati, izbori su za Hrvatski sabor, Europski parlament i predsjednika Republike Hrvatske. Hrvatsku čeka tzv. „superizborna“ godina u kojoj odlučujemo tko će u naše ime donositi zakone, provoditi javne politike i upravljati cijelim nizom strateški važnih resursa. Nas će pitati o tome kakve će u budućnosti biti mirovine, hoće li liste čekanja u zdravstvu biti još dulje, kakvo će obrazovanje dobiti naša djeca, hoće li se zaustaviti odljev Hrvata iz domovine, što napraviti s ilegalnim migracijama, tko će nam sve biti saveznici, a kome ćemo se i na koji način suprotstaviti, kako zaustaviti ili barem ublažiti klimatske promjene, kakve ćemo pouke izvući iz posljednje pandemije...

Možda smatramo da su to prekomplicirane stvari za nas, ali to ne znači da možemo izbjeći odgovornost za to kako će vlast rješavati ta kompleksna pitanja. Mnogi na to sve odmahuju rukom uz tvrdnju da se ionako ništa ne će promijeniti. Kažu da smo premali da bi nas itko išta pitao i da će mo, kao i uvijek morati raditi ono što rade veliki. Zanimljiv je taj fenomen da se politički, ekonomski i vojno moćnijima čovjek lakše preda nego Bogu. Nevjerojatno je da se pred strancima osjećamo maleno, a pred Bogom si umišljamo veličinu. U stvari trebalo bi biti potpuno suprotno. Maleni pred Gospodinom, svjesni potrebe za njegovom milosti i ljubavi, morali bismo koristiti svoje demokratsko pravo te svoje talente, resurse i znanje koje nam je dao da bismo se nadmetali sa svima. Valjalo bi pokazati Bogu koliko smo zahvalni tako što ćemo s onim što nam je dano činiti velike stvari...U „superizbornoj“ godini pred nama...mi trebamo biti Njegovo oruđe, otvoriti mu svoje srce i ponašati se kako On od nas traži. Gradimo Njegovo kraljevstvo na zemlji birajući one koji u javnom djelovanju autentično zastupaju ispravne vrijednosti, a On će u njemu sasvim sigurno naći mjesta i za Hrvate...“

Prije svega treba reći da ovi ljudi nisu krivi ni za što. Došli su jer su mogli, jer su usmenom i internet predajom povlačili jedni druge, jer je Hrvatska njima zemlja koja ima tržište zapada ali još ne i njegovu otuđenost.

Rade poslove koji su Hrvatima ispod časti, često su predmet šala ili poruge zbog poslovične nesnalažljivosti no kako su Hrvati majstori akcije s kauča ili društvenih mreža a inače prilično tromi, u stvarnosti nit ih tko posebno dira nit oni nešto diraju nas. Krugovi se još ne dotiču. Da ne spominjemo i kulturološku razliku između znatno benignijih Nepalaca od džihad Arapa koji harače zapadnom Europom uhvativši Europljane na krivoj nozi još tamo od Lepanta.

Sad kad je sve to rečeno treba ipak reći da je svakom dobronamjernom i neostrašćenom stanovniku ove zemlje nakon što ga je realnost slika s dočeka udarila u glavu jasno da nam se u zemlji dogodila velika demografska promjena. Pola milijuna ljudi je otišlo, ali je pola i došlo.

Ljudi koji su pristigli dolaze iz potpuno i apsolutno drugačijeg kulturološko gospodarskog miljea s potpuno drugačijim pravilima. Međuljudski odnosi, vjera ,odnos prema ženama, kultura jela i pića, svi aspekti koji čine nečiji život ovdje su potpuno drugačiji a kad zajednica postane dovoljno velika da se međusobno potpomaže ona ostaje bez čvršće integracije u domicilno društvo. Tako primjerice u njujorškoj Maloj Italiji niste trebali govoriti engleski no tu svaka usporedba prestaje kao i kad govorimo o hrvatskoj emigraciji koja je odlazila u bogatije zemlje, ali zemlje koje su bile dio istog zapadnog izvorno kršćanskog kruga . Mogli su istodobno zadržati svoj identitet i integrirati se, što se Europi sad NE DOGAĐA.

Nisu krivi ovi ljudi. Došli su jer su mogli i jer ih je netko pustio. Netko mrtav hladan provodi jasne ciljeve Otvorenog društva istovremeno mažući oči bacanjem kostiju koje narod glođe. Ovaj proces koji Europa sad doživljava na neki način podsjeća na Veliku seobu naroda s tim da su narodi u ranom srednjem vijeku prihvatili kršćanstvo formiravši zajedno civilizaciju kršćanskog zapadnog kruga.

Razlika je u tome što je zapadna civilizacija potpuno odbacila identitet i vrijednosti koje je izgradila,a kad se to dogodi može slijediti jedino destrukcija. Bezlični ljudi i civilizacije ne utječu na druge nego sami postaju predmet utjecaja.

Nažalost poklopio se trenutak u povijesti kad zajednički djeluju globalistički orijentirana vlast i kršćanska hijerarhija s manjkom identiteta i misije koja svaki i najbenigniji pokušaj često i hitnog spašavanja duše nazove prozelitizmom(nedavno osobno doživjela). Kad se takve stvari poklope sudbina je zapečaćena, samo je pitanje trenutka.

Nisu krivi Nepalci, naravno. Krivi su mekani, slabi, nezaintereresirani ljudi komfora i obilja kojima se dok istovremeno skidaju kile i strimaju serije svijet nepovratno mijenja.

Jednom kad shvatimo da se svijet djetinjstva naše djece razlikuje (ali ne u pozitivnom smislu)od našeg djetinjstva ne u nijansama nego suštinski možda shvatimo da smo spavali, da su nas varali lijepim pričama o boljem životu i toleranciji, a da je naš mali sigurnosni otok svijeta postao samo lijepa priča iz prošlosti.

Hrvatska država nije bila u planu svjetskim moćnicima. Zato su pustili da nas JNA riješi, zabranili nam uvoz oružja. Zabranili su da se branimo. Ipak, Bog je bio na našoj strani, a mi smo pomutili planove velikima. Kad smo konačno uspjeli dobiti svoju državu, pustili su na nas kao bijesne pse najagresivniju ljevičarsku propagandu u medijima i civilnim udrugama. Učinili su da se narod počne sramiti svoga domoljublja, svoje katoličke vjere, svoje tradicionalne glazbe. Sve je tuđe postalo odjednom bolje, a sve naše jadno i sramotno. Učinili su da počnemo psovati svoju državu i svoj narod, da zamrzimo svoju vlast, svoje zakone, svoj dom.

Sad nam šalju strance, ljude druge vjere. Grade se neke nove bogomolje, otvaraju se radna mjesta po Slavoniji, sad kad je prazna. Za koga?
Hrvatska prezire majke koje rađaju, a doći će joj porodice stranaca kojima je brojnost obitelji temelj opstanka. Naći će ovdje slobodnu zemlju, radna mjesta, prazne škole, prazna sela, ljude potpuno ispražnjene od vrijednosti.
Dom ne štiti vojska ni oružje, dom štite zajedničke vrijednosti jednoga naroda.
Vlast će nas podmititi boljim životnim standardom, a cijena koju plaćamo naše su vrijednosti.

Nije priča tu gotova, zapadne će države biti novi Izrael i Gaza, sve dok lideri ne dokažu da su religije toksične i da ih treba ukinuti prvo ujedinjenjem svih religija u jednu, a onda potpunim ukidanjem transcendentnoga u čovjeku.

Teren se priprema za post-čovjeka koji neće imati spol, rod, vjeru ni naciju. Čovjek će biti skup informacija koje se mogu pohraniti na stroj i živjeti vječno, ali bez duše.

Prvi korak prema tome jest da nam postane svejedno.

Hrvatska, probudi se i bdij nad svojim domom, zazivaj Gospodina da ti se smiluje i grijehe ti oprosti!

"Ako Gospod ne čuva grad, uzalud stražar bdi!" Ps 127

Tako neka te sačuva Gospodin, tvoj Bog, koji te je pozvao u život i koji hoće da živiš i budeš sretan!!

• Prethodno
• Sljedeće