Dr. Ante Ljubičić: Moje skitnje i tlapnje
...Ljudi se uspinju tim kršom, stazom bez staze, u manjim ili većim skupinama, neki i pojedinačno. Čuju se različiti jezici, najčešće talijanski, vide se obojeni različitih nijansa crne i žute boje. Mnogi glasno mole. Neki su bosi. Jednoj mladoj ženi koja s mukom i bolnim grimasama pravi svaki korak kažem: - Obujte se, Gospa sigurno ne želi da se ozlijedite. Ona me samo pogleda prijekorno i nastavi dalje... Detalj iz knjige navedene u naslovu (poveznica na kraju teksta)
A. Damjanović: Lovci na leptire...
"...Onda se spusti blagorodna kiša i zamiriše zemlja. Sve dok se u jednom trenutku ne nakostriješi bura pa rastjera oblake što su nalegli na vrhove moćnih planina što uokviruju „jedno od najvećih europskih krških polja“. Tada zablista moćna Dinara. Zrak zamiriše kao svježe oprano i na studeni osušeno rublje moje matere. Pluća se nadimlju i čovjek, po Ujeviću, biva zbratimljen sa svime i sa svima u svemiru..." Ovako zvoni rečenica istinskog literata Ante Damjanovića u zapisu o rodnom kraju, inspiriranom galerijom čudesno lijepih fotografija Ive Dolića na istu temu.
Glazbene staze: Srdačno, Dora Pejačević
Pero Mioč i "Stvaranje dvojnika"
Tri božićne priče
"...Božić je za nas djecu ipak bio sladak i veseo. Mama je umjesto kuglica kupila bombone umotane u zlatni, srebreni, crveni, plavi i šareni ukrasni papir. Jedva smo čekali da božićno slavlje završi, kako bismo sestra i ja te slatke kuglice što prije smazali..." Iz lijepe božićne priče Božidara Prosenjaka, koju slijede Kolači od suza Ante Matića i još jedna...