Od prijatelja: Nada nikad ne umire
Indeks Članka
...Humanizam koji isključuje Boga nehumani je humanizam. I komunizam se pozivao na humanizam, a znamo kako je to izgledalo. U našemu društvu trebamo ponovno uprisutniti Boga. To mi se čini prvotna potreba: da u našemu životu Bog bude ponovno prisutan, da ne živimo kao da smo neovisni, ovlašteni izmišljati što su sloboda i život ...Uz ove misli velikog pape emeritusa J. Ratzingera ovdje donosimo nekoliko lijepih priloga koji potiču na razmišljanje o životu i koji bi mogli biti ohrabrujući, a koje nam šalju naši dragi prijatelji.
Kada smo mi bili mali, roditelji, profesori, susjedi, prijatelji i kumovi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda.
Što su bili bliži ili stariji, utoliko su takva naša osjećanja bila jača.
Osjećali smo iskreno poštovanje.
Imali smo povjerenja u starije, jer su bili roditelji, majke, ili rodbina sve djece, grupe u ulici ili škole u gradu...
Ljudska prava za kriminalce.... ?
Ograničena prava za poštene građane... ?
Vraćati dugove i biti budala... ?
Amnestija za prevarante,ratne zločince.... ?
Pošteni su glupi... ?
Ne iskoristiti nekoga, znači li to biti budala... ?
Što se to događa s nama???
Profesori pretučeni u školama, manipulacije u bankama, eksploatacija radnika, korupcija u bolnicama i sudovima, prijevare, krađe, otmice, ubojstva....
Rešetke na našim prozorima.
Izolirani u vlastitim svjetovima.
Kakve su to vrijednosti?
Budimo Ljudi sa velikim slovom, koji grade bolji, pravedniji svijet, u kome ljudi poštuju druge.
Želim sjediti na stazi i držati otvorene prozore i otključana vrata u toplim noćima ...
Hoću ponovo poštenje kao motiv ponosa.
Hoću ispravan karakter, čiste ruke i pogled u oči!
Hoću solidarnost.
Hoću nadu, radost, povjerenje ...
Hoću da se vrati stvarni život, jednostavan kao kiša, čist kao travanjsko nebo, lak kao lahor pred zoru.
Danas nam Isus viče na uho: "Vjeruj. Ne boj se". (Iv 14,1-6)
Činiti put vjere znači otkriti da Bog ljubi mene, tebe, nas.
Koji su znakovi vjere? To su ljubav i jedinstvo.
Što je potrebno činiti za imati vjeru? Tri stvari: 1) Slušanje Riječi Božje. 2) Euharistija. 3) Odlaženje u kršćansku zajednicu.
Budeš li ove tri stvari činio ozbiljno i revno, osjećat ćeš se kao dijete Božje. U Bogu i s Bogom bit ćeš snažan, odlučan, ljubak i milosrdan. Amen. ALELUJA.
Vinova loza je veoma osjetljiva biljka. (Iv 15,1-8) Treba se mnogo brinuti o njoj kako bi izrasla zdrava. Zemlja treba uvijek biti čista. Nakon tri godine počinje donositi plod. Na lozi ima grana koje donose plod, i drugih koje ne donose. Zato se lozu svake godine treba podrezivati kako bi se otkinule grane koje daju samo lišće. Loza koja se ne obrezuje postaje divlja, te donosi bezukusno grožđe.
Što nas Isus naučava poredbom s istinskim trsom i lozom?
U zajednicu se ide kako bi se upoznalo, ljubilo Krista i služilo Kristu čija nas je krv, prolivena na križu, otkupila.
Što nas još naučava Isus Krist?
Zatim ima i kršćana koji postanu heretici, te su čak neprijateljski nastrojeni prema Kristu. Danas je u modi "otkrstiti se". Kršteni kršćani koji pišu svojim župnicima da izbrišu njihovo ime iz knjige krštenih. Neka im Gospodin oprosti neznanje!
Nakon što sam četrdeset i šest godina radio u GOSPODNJEM vinogradu (župi), mogu reći da postoje tri načina kako postati beskorisni kršćani. Možemo kategorički odbaciti Isusa govoreći: "Isus me uopće ne zanima". Možemo slušati Isusa Krista bez da ikad vršimo njegove zapovijedi. Isusu Kristu služimo samo usnama. Konačno, možemo prihvatiti Isusa Krista u svoj život, ali u trenutku progonstva odbaciti ga zauvijek.
Jednu stvar ne smijemo zaboraviti: neplodnost u kršćanskom životu rađa vječnu propast. Suhe grane osuđene su da gore u vječnom ognju. Amen. Aleluja.
Što bi se dogodilo s našom biblijom?
Što bi se dogodilo s našom Biblijom kad bismo s njom ophodili kao što primjerice ophodimo sa svojim mobilnim ili ‚pametnim‘ telefonom?
Što bi bilo kad bismo je uvijek imali uza se, u ruci, u džepu, u tašci?
Bismo li se vratili doma ako je slučajno zaboravimo, kao što to činimo s mobilnim telefonom?
Bismo li je toliko puta otvorili kao što to činimo s telefonom?
Bismo li se neugodno osjećali kad što se neugodno osjećamo kad nemamo telefon uza se?
Pa kao što čitamo ovu poruku na svome telefonu, mogli bismo isto tako čitati i poruke te ljubavne izričaje svoga Boga.
Bismo li tako revno širili Božje poruke kao što to činimo s porukama na telefonu?
U tom slučaju ne bismo se morali brinuti, dostaje li još novca ili baterije u telefonu? Jer Isus je već platio cijenu svih naših razgovora i poruka.
Možda ćeš se iznenaditi, ali tko još danas šalje Božje poruke naokolo? 99% ljudi ne šalje ništa što je vezano uz Bibliju.
Ljudi se bave drugim stvarima. Šalju naokolo druge poruke, ali nemaju vremena slati blagoslovne poruke prijateljima.
Možeš li se uračunati u onih jedan posto koji šalju, odašilju Božje poruke prijateljima?
Što te košta poslati poruku: Bog te blagoslovio!
I ti bi mogao slati tu misao i poruku preko svojih kontakata.
Bog nema WhatsApp ni Viber … ali svejedno, on je moj ‘omiljeni’ kontakt…
On nema Facebook – ali je moj najbolji prijatelj.
Nema ni Twitter, ali ga slijedim.
Ako Ti je Bog bitan, onda pošalji ovu poruku svojim prijateljima, proslijedi je svojim
Kontaktima.
Ako te je stid, onda je zanemari.
Stvari se odvijaju i imaju svoj smisao.
Isus Ti veli: Sve to što Ti je teško I što Te pritišće, već sam razriješio u svojoj ljubavi.
Čini to u vjeri u Boga!
Pa on te ljubi!
Anonimus
Ja sam poruku dobio od dobrog prijatelja dr. Ivana Bagarića i rado je proslijeđujem svima koji se na trenutak zaustave na ovoj stranici.
Pouke i misli velikoga Ratzingera
Iz knjige Naučiti vjerovati, Verbum, Split, 2013.
Politika, znanost, tehnologija, ekonomija i sva druga materijalna sredstva po sebi nisu dostatna da pruže veliku nadu kojoj svi težimo (str. 18). Bez boli ljubav nije moguća jer ljubav uvijek uključuje određeno odricanje od sebe (str. 21).Cijeli je svoj život čovjek u stalnu iščekivanju (str. 22).
Ravnodušnost u odnosu na istinu srž je krize Zapada i Europe(str. 24). Na žalost, istinom se često smatra ono što je korisno.
Čovjek bez Boga ne zna kamo ide, a još je manje sposoban razumjeti tko je on sam (str. 25). Mnoge danas ne zanima nijedno od ova dva pitanja. Sve svode na profit, slavu, moć, društveni ugled. Možda i nisu svjesni da tako čovjeka srozavaju na nižu vrstu.
Humanizam koji isključuje Boga nehumani je humanizam (str. 26). I komunizam se pozivao na humanizam, a znamo kako je to izgledalo. U našemu društvu trebamo ponovno uprisutniti Boga. To mi se čini prvotna potreba: da u našemu životu Bog bude ponovno prisutan, da ne živimo kao da smo neovisni, ovlašteni izmišljati što su sloboda i život (str. 33).
Postoje mnoge krive predodžbe o Bogu (str. 33).
Ne smijemo misliti kako ćemo odmah živjeti sto posto kršćanski, bez sumnja i bez grijeha. Moramo shvatiti da smo na putu, da trebamo i možemo učiti, da se malo-pomalo trebamo i obraćati (str. 37).
U društvu i kulturi koji su relativizam prečesto uzimali kao vlastiti credo – relativizam je postao neka vrsta dogme – u takvu društvu nedostaje svjetla istine, štoviše, govoriti o istini smatra se opasnim (str. 38).
Uvelike se teži obrazovanje svesti na prenošenje određenih vještina ili sposobnosti dok se želju za srećom novih naraštaja nastoji ispuniti zasipajući ih potrošačkim stvarima i prolaznim zadovoljstvima. Tako se i roditelje i učitelje lako navodi da se odreknu svojih odgojnih dužnosti i da uopće ne razumiju što je njihova uloga, odnosno što je njima povjereno poslanje (str. 38).
Katkada imamo bojazan od tišine, od sabranosti, od razmišljanja o vlastitim djelovanjima, o duboku smislu vlastitoga života i često radije živimo tek prolazni trenutak, zavaravajući se da donosi trajnu sreću; budući da izgleda lakše, radije živimo površno, bez razmišljanja; bojimo se tragati za Istinom ili se možda bojimo da Istina ne bi nas pronašla, zahvatila i promijenila nam život (str. 41-42).
Ne pije se na izvoru, nego nam se nudi od onoga što je već upakirano u boce (str. 45). Kako sve više ljudi vodu pije iz boce, a ne iz tradicionalnih izvora vode, tako je i s ostalim životnim datostima. Kroz medije nudi nam se laž kao istina, zlo kao dobro, tama kao svjetlo… Sve nam se pokušava upakirano servirati, a mi to samo trebamo “progutati. Odvratne nam se stvari nude kao nešto najpoželjnije.
Sve se svodi na to kako sebe ili svoju tvrtku prezentirati i kako druge uvjeriti da je dobro to što nam se nudi. Od ovoga “mazanja očiju” sačinili su “znanost” koju nazivaju odnosi s javnošću”. U tom procesu istina uopće nije bitna.
Zapad danas snažno zahvaćaju druge kulture (str. 45).
Zapad se prepustio u zagrljaj smrti. Papa Benedikt XVI. citira Pismo Diognetu: “Ne ubija drvo spoznanja, nego ubija neposluh. Zapravo, niti ima života bez spoznanja niti sigurna spoznanja bez pravoga života” (XII, 2.4) (str. 47). Znači, Adama nije ubila jabuka, nego neposluh. Spoznati istinu i slijediti je, to je tek pravi život.
Znanost nije u stanju izraditi etička načela; ona ih samo može usvojiti i priznati kao potrebna da bi iskorijenila svoje moguće patologije (str. 48). Štoviše, znanost ponekada ruši etička načela, te tako zapravo niječe samu sebe.
Veliko otajstvo Isusa, Sina koji je postao čovjekom, svodi se na povijesnoga Isusa: tragičan lik, utvaru bez mesa i kostiju, čovjeka koji je ostao u grobu, izložen propadljivosti i uistinu mrtav (str. 48-49).
Humanizam bez Boga prihvaća povijesnoga Isusa, dobrotvora, čovjeka ljubavi i praštanja. Pokušavaju Isusa prikazati kao nekakva rušitelja okoštalih društvenih struktura. Za kršćane je Isus Sin Božji, pravi Bog pa se sva kristologija svodi na ovu činjenicu. Sve ostalo (ljubav, pomaganje, praštanje…) upravo proizlazi iz činjenice da je Isus istobitan Ocu nebeskome.
Priredio Božo Goluža https://www.cnak.ba/kolumne/crkva-i-drustvo/postoje-mnoge-krive-predodzbe-bogu/
"Eh, kad bi ljudi znali da pruže ruku kao što podmeću nogu."