Dva svijeta
Za "zlatne godine"
Foto: http://mojtv.hr
Davati savjete, zna se, nema bogzna kako velikog smisla. Jer pametnima ne treba, a oni drugi i tako i tako neće poslušati. Ipak, nije zgoreg poslušati one koji znaju. Koji su već uhvatili svoje "zlatne" godine.
Malo razbibrige
Lijepe babuške
...Sve i da hoćemo ne možemo zaboraviti sve ono što nas tišti tijekom godine, ali možemo i moramo bar nakratko sve to ostaviti po strani i prepustiti se odmoru. Radi vlastitog zdravlja, i tjelesnog i duševnog, ponajviše ovog posljednjeg. Nadamo se da će vam u tome dobro doći i ovi prilozi koje ste vi slali. Pogledajte ih, ima ih dosta! I neka vas ove simpatične babuške i navedene poveznice barem u mislima povedu u Rusiju (ako već niste bili tamo u stvarnosti), kad su se naši sjajni „vatreni“ momci predvođeni Zlatkom Dalićem i Lukom Modrićem onako srčano borili za boje svoje trobojnice i najdraže crvenoplave kockice, za svoj narod i domovinu nam Hrvatsku...(Kako vidite ovo je od prije tri godine, ali vjerujemo da bi vam i sada, u ovo grozomorno pandemijsko i poslijepotresno vrijeme moglo dobro doći)
Živi i pusti druge neka žive
Živi i pusti druge neka žive, imaj zdrav osjećaj za slobodno vrijeme, ne budi negativan, poštuj pripadnike svih religija - to su neki od deset savjeta pape Franje za sretan život. Književnost, umjetnost i igra s djecom nestaju“, istaknuo je Papa. „Konzumerizam nam je donio nemir i stres, a ljudi su izgubili zdrav osjećaj za dokolicu.“ Vrijeme koje obitelj provodi zajedno uglavnom podrazumijeva gledanje televizije, čak i tijekom zajedničkog blagovanja, što „ne dopušta komunikaciju“. Iako je teško pronaći vrijeme za igru, jer roditelji često s posla dolaze kasno, “ona je nužna”. To i još nekoliko vaših priloga koje vrijedi podijeliti svima sadržaj su koji ćete naći ispod ovog naslova.
Vinko Nikolić: Poslidnja večera
Foto: glashrvatske
„U peton danu, u peton misecu godine četrdesetpete, u Zagrebu, glavnon gradu, blagova san poslidnju večeru sa mojon materon. U Zagrebu, to kanda je u Šibeniku: di mater je moja, tamo i Grad je moj, mi smo svuda po šibensku divanili, tako smo jedno drugon nikako bliži bili: tu rič san s nježinin mlikon popija...“ Ovo su riječi iz prvoga stiha poeme Poslidnja večera hrvatskoga pjesnika Vinka Nikolića koju mi je poslao prijatelj dr. Zdravko. Nisam je mogao zadržati samo za sebe, niti zaustaviti suzu. Kao što, vjerojatno, nećete ni vi. I sve što bi se ovdje moglo dodati bilo bi suvišno i trivijalno. Za to samo: Čitajte i ne skrivajte suze.