Tomislav Ivančić: Higijena duše i posljednja poruka

»Jedini koji nas može spasiti jest Isus iz Nazareta, sin Marijin. Ono najbitnije, ono središnje čemu nas Marija uči jest to da je spas čovječanstva u tome da se čovjek – mislim tu i na pojedinca i na zajednice, uključujući i nacionalnu zajednicu – što prije domogne Isusa iz Nazareta. Sva naša nastojanja, svi naši napori, moralni i svaki drugi, sve ideologije, stare i nove, koje propovijedaju nekakvo drugačije čovjekovo preobraženje, mimo onoga koje donosi Isus Krist, ostaju u zatvoru smrti i grijeha....

Život prolazi i sve što imam jednog dana ću napustiti. Smrt je neumoljiva. Dobro koje sam učinio i suza koje sam bilo kome otro ostat će sa mnom jer mi ih smrt ne može istrgnuti iz ruku. Dobra djela i humani, etički čin ostat će moji zauvijek. Bit će tragovi koji će pokušati slijediti mnogi. Mislim da znam kojim putom trebam ići. Čujem kako u dubine mene odjekuju Augustinove riječi: “Za sebe si nas stvorio Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.”

Stvoren sam da i ja ugradim svoj kamen u izgradnji boljeg svijeta. (Lijepo je što postojiš).

Život brzo prolazi. Slava svijeta se stišava, pljesak kratko traje, a čovjekov život na zemlji nestaje. Treba početi živjeti za ono što je trajno, neuništivo, vječno. Treba pronaći put, treba osvijetliti stazu drugima, treba dopustiti da budemo prividno poraženi od mraka kako bismo uništili mrak i osvijetlili život.

• Prethodno
• Sljedeće