U potrazi
Ovo bi trebao biti kanal za sadržaje na tragu onih trajnih, istinskih i provjerenih vrijednosti, u ovo naše doba tako sustavno i bezobzirno relativiziranih, koji upućuju na dobro, istinski vrijedno, humano i etično. Mogli bismo tu krenuti u potragu za izgubljenim vremenom i poljuljanim smislom postojanja; pokušati dokučiti zašto je sve to s nama tako složeno, često i kaotično; otkud takve podjele i toliko agresije, toliko netolerancije i ravnodušnosti, i toliko nereda u svim područjima života. Zašto se otuđujemo, zašto pucaju međusobne veze, i prijateljske i obiteljske, zašto postajemo stranci jedni drugima, zašto se sve više zatvaramo u svoje ljušture, zašto smo usamljeni?
Petar Miloš: Legende o rodijaku Ćipi
Umjesto cvijeća
Otišla je naša draga starica ali njen „pognut lik“, nasmiješeno lice i blagi pogled često su mi i sada pred očima i u mislima. I gotovo sam siguran kako i dalje, kao i cijeloga svoga života, sada negdje među zvjezdama u nebeskim dvorima, u društvu anđela i svog voljenog Mirka za kojega je, vjerujem, izmolila milost i mjesto pored sebe, bdije nad nama.
Bonaventura Duda: Dan mrtvih - dan živih
Memento mori - uz blagdan Svih svetih
„...Ovo je...Njihova noć...I...Njihov dan...Ovo je njihov...San...Hodi tiho...I...Tiho zbori...Moli...Ma ne govori...“ Riječi su ovo iz pjesme – molitve poeta s našeg Juga Jure Burića posvećene svima onima koji su nas napustili i, nadamo se, našli svoj vječni mir. Tamo gdje suza nema ni škrguta, ni jauka. Posebno ćemo se uz molitvu i svijeću zapaljenu pred Kristovim Raspelom sjetiti naših najmilijih, kao i dragih prijatelja koji nas nedavno napustiše – Andrije, Šimuna, Vlade, Petra, Ivana, Slobodana, pa dobre susjede Anđe i svih ostalih, znanih i neznanih. Neka im svjetlost vječna bude nagrada za sebedarje i dobrotu kojom su zračili i od nje izgarali. I umjesto cvijeća sjećanje na njih.