Obrana generala Slobodana Praljka na Haaškom sudu
...Ako me ne uvjerite, ako vaše tumačenje činjenica bude nedovoljno dobra ili pogrešno primijenjena spoznaja neke od društvenih znanosti: Pa postane moguće ono što nije bilo moguće, Pa postane jednostavno ono što nije jednostavno, Pa moć da se nešto učini postane zamjena za želju ili htijenje, Onda ću ja biti u zatvoru samo zato jer je sud sila.. (Ovako je izgledala sjajna, sokratovska obrana generala Praljka u ožujku 2011., nažalost neuspješna. Bezdušnim, beskrupuloznim, bezosjećajnim sucima niti gole činjenice nisu bile dovoljne. Jednako je bilo i na ponovljenom suđenju pred Žalbenim vijećem. Potvrđena mu je prvostupanjska presuda - 20 godina robije za sudjelovanje u udruženom zajedničkom pothvatu (UZP). Uvjeren da nije kriv, kako se branio tako je i završio - sokratovski, viteški: popio je smrtonosni otrov i otišao iz ovog zagađenog svijeta s riječima: Slobodan Praljak nije zločinac! S prijezirom odbacujem vaše optužbe. Molimo se za njegovu dušu jer nas je neizmjerno zadužio. ...Ur)
Opširnije: Obrana generala Slobodana Praljka na Haaškom sudu
Izgubljeni u noći
Tušnica pod snijegom
I u povratku iz škole znalo je biti problema jednako kao i u odlasku. Najčešće se događalo da zbog gužve ne uspijemo ući u autobus. A onda, što drugo nego opet put pod noge. Nakon cijeloga dana u školi, najčešće bez ručka, ili samo uz komad kruha, u najboljem slučaju malo zaslađena nekom slasticom koju bi kupili ili dobili gratis u slastičarnici, nije bilo baš lako premjeriti korakom dvadesetak kilometara do kuće.
N. Raspudić: Hercegovac
Još jedan briljantan tekst N. Raspudića, jednog od vodećeih hrvatskih intelektualaca o predrasudama koje se vežu za Hercegovinu i Hercegovce. Tekst smo dobili od prijatelja putem maila, nismo tražili dopuštenje autora za objavu na stranici, ali se toplo nadamo da on ne bi imao ništa protiv, jer nam je namjera kao i njegova - da barem malo doprinesemo uklanjanju takvih predrasuda i stereotipa.
Napokon mirovina
Majčina kuća
...I, tko zna što je sve pred nama? I koliko nam vremena predstoji, koliko sati, dana, godina? Možda malo, možda dugo, svejedno, nije bitno. Važno da je smisleno i sadržajno, a to ovisi ponajviše nama samima. Pa osmislimo svoj plan, sjetimo se o čemu smo razmišljali kad smo bili pritisnuti svakodnevnim radnim obvezama i govorili sebi: Kad će jednom doći taj dan kad više ne ću morati na posao i kad ću moći raditi što me je volja?