Bleiburg - simbol najveće hrvatske tragedije
Mato Marčinko: Smrt je čekala u Bleiburgu
U ove svibanjske dane kada se obilježava završetak Drugoga svjetskog rata, pobjeda nad fašizmom i Dan Europe (9. svibnja), Hrvati se sijećaju najveće tragedije u svojoj povjesti – Bleiburga i Križnih puteva. Kako u svojoj knjizi Sudbonosci piše Josip Jović, za Vinka Nikolića,koji je preživio te teške dane, to je tragedija koja je potresla milijun ljudi, razorila na tisuće obitelji, uništila jednu mladu državu, osudila nekoliko generacija na doživotno progonstvo, na nestanak u tuđim zemljama bez traga. Ovdje donosimo nekoliko dijelova poeme Smrt je čekala u Bleiburgu Mate Marčinka, još jednog preživjelog stradalnika sa Bleiburške Kalvarije, koji je tada imao dvadeset godina.
Mons. Dražen Kutleša - zagrebački nadbiskup
"...U ovome trenutku obećavam svoju blizinu i molitvu svim vjernicima Zagrebačke nadbiskupije, naopose svim obiteljima, mladima, djeci, bolesnima i nemoćnima, socijalno ugroženima i marginaliziranima. Vas, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije i cijele Domovine, na početku preuzimanja ove časne službe molim da se pridružite mojoj molitvi da mi Gospodin udijeli snagu, mudrost i „pronicavo srce da može … razlikovati dobro od zla“ (1 Kr 3, 9), da vođen Duhom Svetim, što bolje mogu vršiti službu koju mi je povjerio..." Iz obraćanja mons. Kutleše prigodom njegova imenovanja na mjesto zagrebačkog nadbiskupa koadjutora.
Izlizana Bašćanska tavuleta
Izlizana Bašćanska tavuleta 'rvackeg ditinjevanja, zaudobjeni friži glagojaški' serpentini; isfrolani patakuni, žurke i kadeni. Izlizani Ideali i misali po 'rvackin oputinan; sokolaški procesjuni, pricešćeni demonštracjuni od taverni, do taverni! Svitlosju kerv častna vikovični terpećemu naslidovati pogerda Balkanike...Ova monumentalna čakavština našeg velikog poeta s Juga Ljube Stipišića Dalmate, koji nas je napustio pred koju godinu, neka bude uvod u malu "odiseju" Lijepom Našom, sve kroz priloge koje ste vi slali zadnjih godina. Ima tu svega: i lijepih riječi, i narodne mudrosti, i malo naše starine, a najviše ljepota Domovine koje nam zbog ovog našeg užurbanog vremena često ostanu izvan vidokruga.