Dr. Ante Ljubičić: Bilo pa prošlo (1.)
Kad razmišljamo o životu, o svemu onom što nam je nekad bilo važno, zbog čega smo strepili, radovali se ili žalostili, o čemu smo maštali, nadali se, pravili velike planove; kad jednom sve to prođe, s neke vremenske distance, sve nam postane nekako obično, nevažno, blijedo, pa i banalno. Uspjeva nam oživjeti slike i događaje, prizvati i detalje, ali sve kao kroz koprenu i kao da se više ne odnosi na nas. Pa se onda čudimo i pitamo što nam je sve to trebalo, i „mudro“ zaključujemo kako smo „baš bili bedasti“.
Gvozdansko - hrvatski Alamo
Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)
Aleja skulptura
Ima jedna galerija u Zagrebu koju redovito i rado posjećujem. Katkad i svakodnevno. Neki će reći da je možda jedna od najljepših i najzanimljivijih u Gradu. Kako po svom sadržaju, tako i po konceptu. A možda i najviše po samom ambijentu. Riječ je o Aleji skulptura na savskom nasipu s djelima priznatih hrvatskih kipara. Upravo ovaj projekt predstavlja najveću zagrebačku galeriju na otvorenom kakve imaju i mnogi drugi gradovi u svijetu. Prekrasan pogled na Šenoin grad pod Sljemenom s jedne i rijeka Sava s druge strane - dušu dalo za predah u ovo čudno i pomalo psihotično vrijeme korone. Prostor u kome bez straha možemo mirno disati i isprobavati brzinu svojih koraka. Poziv je otvoren u svako doba. Za sve!. Rijeka Sava je tu...la...la....la....(A.Bukovac.)
Bonaventura Duda – Ja Bogu povjerih svoj štap
Fra Bonaventura Duda
Ako se kojim slučajem nađete na ovim stranicama, neka vam ovaj izbor iz knjižice dragog Božjeg čovjeka Bonaventure Dude, knjižice volumenom male, ali prepune pravih bisera poezije i dubokih misli velikana kroz ljudsku povijest, bude poklon za ove velike dane. „Možda će vam prosvijetliti dušu, osvijetliti put, utješiti...“ I ohrabriti za izbor provjerenih opcija i vrijednosti. U ovo vrijeme relativiziranja svega i svačega u kome se otrov nudi kao eliksir, posve bizarno i neprirodno kao poželjno, u kome je i najboljima teško ostati postojan i uspravan, ima li išta potrebnije i korisnije. To je njegova želja. A i naša.