Dr. Ante Ljubičić: Moje skitnje i tlapnje

Kategorija: Uncategorised Objavljeno: Utorak, 20 Veljača 2024 Napisao/la Administrator
Međugorje Bijakovp
                     Međugorje, prema mjestu Ukazanja

...Ljudi se uspinju tim kršom, stazom bez staze, u manjim ili većim skupinama, neki i pojedinačno. Čuju se različiti jezici, najčešće talijanski, vide se obojeni različitih nijansa crne i žute boje. Mnogi glasno mole. Neki su bosi. Jednoj mladoj ženi koja s mukom i bolnim grimasama pravi svaki korak kažem: - Obujte se, Gospa sigurno ne želi da se ozlijedite. Ona me samo pogleda prijekorno i nastavi dalje... Detalj iz knjige navedene u naslovu (poveznica na kraju teksta)

...U prizemlju „Internacionala“ za koji još nismo sigurni da je naš pitamo mladu djevojku je li to ono što smo dogovorili sa Stankelom i ona potvrđuje. Ali ne zna ništa za rezervaciju. Molimo je da nam pomogne i ona odlazi provjeriti. Dok čekamo razabiremo da smo u prostoru s nizom malih trgovina s ponudama tipičnim za hodočasnička mjesta. Bezbroj križeva i križića, velikih i malih raspela, Gospinih slika i kipića, svetih knjiga, sjajnog nakita i kojekakvih drangulija.

Čekanje se oteglo, ali nakon povratka djevojke i potvrde da su nam sobe rezervirane - veliko olakšanje. Iskrcavamo nabrzinu stvari ostavljamo naše dame i Zvonimira u hotelu, a Pero i ja ponovo u prometnu gužvu. Uključujemo se u rijeku vozila koja mile puževom brzinom, ali nas to više ne pogađa. Nikud nam se ne žuri. Sve ulice i prostor oko crkve puni su svijeta. Svih boja i jezika od kojih se najviše čuje talijanski. Preko zvučnika do nas dopiru pjesme i molitve iz crkve, i razabiremo da je u tijeku velika proslava 28. obljetnice Gospinih ukazanja. Prema nekim procjenama na misi je nazočno oko 80.000 katoličkih vjernika iz tridesetak zemalja sa svih kontinenata. Zbog mnoštva vjernika misa se simultano prevodi na dvadesetak svjetskih jezika. Na kraju svake mise čita se najnovija Gospina poruka, koju 25. lipnja svake godine preko vidjelaca Gospa upućuje župljanima Međugorja i svim ljudima dobre volje u svijetu. Neke procjene govore da je dosad u Međugorju bilo oko 45 milijuna vjernika iz svih krajeva

Već se malo bolje osjećam i pokušavam potpuno opustiti. Ipak, još sam pod pritiskom i izvan utjecaja ambijenta koji tako magično privlači milijune hodočasnika. Nekako uspjevamo pronaći parking, ali dobrano izvan mjesta, skoro u polju, u vinogradu. Tek se sada može odahnuti. Ni blaga ljetna kiša ništa nam ne smeta. S kišobranom nad glavom, jer ne prestaje padati, sustižem Peru koji se također naoružao istim rekvizitom šarenih boja što ga je tek kupio u prvoj trgovini.
Prolazimo pored restorana Orbis u koji ja moji obično navraćamo kad dolazimo u Međugorje.
- Ajmo mi sada na jedno pivce kad smo sve ovako lijepo sredili – predložim Peri što on rado prihvaća. Zovemo i Zvonka i on je ubrzo s nama.

Malo se naljutio jer je pokisnuo. Mislio je da ga zovemo iz kafića uz naš hotel pa je pošao bez kišobrana. Ali uz dva – tri zaista dobra Hercegovačka piva nestaje ljutnje i raspoloženje se u svih brzo popravlja. Pretresamo sve probleme kojih smo se sjetili i sva politička pitanja, posebno o stanju sveučilišta, zdravstvenog sustava, naših šuma, odnosa u društvu i koječega ostalog.

Malo prije pola noći, nakon što smo preparkirali aute i prošetali se pored crkve gdje je bila u tijeku noćna misa, Pero i ja se vraćamo u hotel. Odjednom evo neočekivanog problema: zaboravili koje su naše sobe. Možda i zbog piva. I što sad? Pero pokuca na prva vrata za koja je pretpostavio da su njegova, a iz sobe se javi ženski glas koji nije Brankin: - Si. Pero ustukne uz - Excuse me. U drugom pokušaju uspjeva: Branka otvara vrata i on se spašava. Kod mene ide malo teže. Uspjevam tek u trećem pokušaju: nakon kucanja na otključana vrata. Mudri profesor Zvonko, koji nikada ništa ne prepušta slučaju, nije imao sličnih problema, uspio je iz prvog pokušaja. Sljedećih dana bilo je dosta peckanja na račun našeg noćnog kucanja na tuđa vrata i na ono „Si, si“.

Kad sam se napokon dohvatio kreveta kao i obično nakon uzbudljivog dana dugo nisam mogao zaspati. Moja Jedina spavala je snom anđela. Preko zvučnika jasno se čulo pjesme i molitve iz crkve. Najprije na hrvatskom, a onda na više stranih jezika. Lijepo, kao da si na misi. Pokušao sam pratiti, ali nije išlo. Još nisam bio spreman za duhovne sadržaje.

- Sutra ću biti bolji - obećam sebi i nakon dužeg okretanja i prevrtanja u krevetu napokon sam utonuo u san...

 

Knjiga u PDF-u dostupna dodirom poveznice:

https://drive.google.com/file/d/1lWtubbAZZuCj142DLNJjULOnESYtCwao/view?usp=drive_link

 

 

 

 

Hitovi: 1478