Vjera i nevjera

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Četvrtak, 17 Listopad 2024 Napisao/la Administrator
.
KP Mate
Mate Ljubičić, ak. slikar: Križni put

...Vjerovanje u Boga postaje „misaoni tabu i suvremene dominantne liberalne filozofije te materijalističkih i desno i lijevo orijentiranih ideologija, u vremenu diktature relativizma i indiferentizma (ravnodušja). Povjest nas uči kakve su bile posljedice takvog učenja i kako su svršavali svi koji su se javno protivili ili kršili taj nametnuti tabu. Kod jakobinaca za Francuske revolucije pod giljotinom, za fašizma i nacizma pod Hitlerom u konclogorima, kod komunista u sibirskim gulazima ili Golom otoku“. (9). Stoljeće ratova, stotine milijuna ubijenih, koncentracijski logori, holokaust, bolesti, glad, patnja biblijskih razmjera gorki su plodovi bezboštva i ustoličenja čovjeka i njegova "razuma" umjesto Boga...

Vjera i nevjera
Dr. Ante Ljubičić, Iz knjige Moje skitnje i tlapnje
 
Prije dosta godina tijekom jedne od „filozofskih“ rasprava sa svojim juniorom, tada maturantom, malo sam nestrpljivije reagirao kad mi je pokazao knjigu nekog indijskog gurua koja ga je oduševila svojim sadržajem i porukama. I ne pogledavši je dobro rekao sam mu da mi se takva literatura baš i ne dopada i da je bolje držati se onoga što je na tragu naše zapadnjačke tradicije i naših vrijednosti. Bilo je to vrijeme kad su takve ponude istočnjačke i new age filozofije bile dosta popularne. Pokušavao sam ga uvjeriti da takvi izvori mogu djelovati zbunjujuće osobito na mlade i biti prvi korak prema stranputici u njihovu životu te da ih se stoga treba kloniti. Nisam baš siguran da sam u tome uspio, barem u tom momentu, pa je i to jedan u nizu razloga poput sve agresivnijeg nametanja različitih bezbožnih ideologije i novog ateizma, što se upuštam u ovakve teme. Pokušaj je to, makar s malo dužom zadrškom i da se pronađe odgovor na takva i slična pitanja. Spomenut ću samo neke općenito poznate činjenice o ovim stvarima, u najkraćim crtama navesti najčeća suprotstavljena stajališta i uputiti na izvore iz kojih se mogu dobiti potpunija saznanja o svemu tomu.

 

U vezi s činjenicom da u svijetu postoje različite civilizacije, kulture i religije za koje svi vjeruju da je upravo njihova ona prava i najbolja, i uz pretpostavku da po tome neka distinkcija među njima na razumskoj osnovi nije realna, mislio sam i pokušavao svoga „filozofa“ uvjeriti da je u tom slučaju najbolje i jedino logično držati se svoje baštine. Zašto bismo se odricali svoga a tražili tuđe i nepoznato? Zašto se odricati nečega što smo naslijedili od svojih predaka, što je naše? Nečega što su oni davno primili i sačuvali kroz tolika stoljeća unatoč ugrozama koje su ih stalno pratile. Naša kršćanska vjera već je odavno postala bitno obilježje našeg identiteta, naše kulture, i pomogla da opstanemo na ovoj grudi na razmeđi različitih kultura i suprotstavljenih interesa. Kroz nju smo usvojili poimanje naših vrijednosti za koje su mnogi umirali s molitvom na usnama i s krunicom oko vrata - ljudskog dostojanstva, čovječnosti, časti, morala, domoljublja, solidarnosti, suosjećajnosti sa slabijima i nemoćnima itd. Po tome što upućuje na dobro, što daje smisao životu i nadu u vječnost, po zapovjedi ljubavi prema bližnjemu, pa i neprijatelju, po svom Dekalogu, kao i svemu ostalom što naučava i zapovijeda ona – ta naša kršćanska vjera odavno je ušla u temelje zapadne civilizacije koji se još uvijek drže iako ih mnogi potkopavaju.

Zašto vjerovati? Pa zato što jedino vjera u Boga kao vrhunaravno Biće, stvoritelja i gospodara svega, živoga i neživoga, vidljivoga i nevidljivoga, cijeloga svemira, i prostora i vremena, u Boga kao apsolutno Dobro i čistu Ljubav, zaokružuje smisao postojanja i daje odgovore na sva pitanja. Zato jer bez Njega i nade koju On donosi i koju samo On može dati, nade u Uskrsnuće i vječnost u zajedništvu s Njime, u ovom našem životu kakav jest nema nikakva smisla. Sav naš trud, svi napori i borba, brige i strahovi, nadanja i razočaranja, stalna neizvjesnost, pre-vare i izdaje, sve te muke i nevolje od početka do kraja života, od naraštaja do naraštaja, pa i ono malo radosti što nam katkad dopadne - sve to da bi na kraju završili u ništavilu, u crnoj rupi i raspadanju, bez ikakve nade - bez Njega ne bi imalo nikakva smisla.

Međutim, ne možemo zanemariti ni činjenicu da postoje i drukčija ozbiljna učenja koja odbacuju vjeru u Boga? Što s njima. Učenja koja polaze od postavke da je Bog iluzija, tlapnja, fikcija, izmišljotina? Kažu: Nema Boga! Vjera je „opijum“ za narod, praznovjerje. Izraz nemoći čovjeka pred silama prirode i neznanja. I nemogućnosti da ih objasni. Rezultat indoktrinacije. Nije Bog stvorio čovjeka, nego upravo suprotno – čovjek je stvorio Boga! Takva se učenja u zapadnom svijetu pojavljuju unatrag 200 –tinjak godina, za vrijeme Francuske revolucije i prosvjetiteljstva. Čovjeku se daje božanska uloga, a od znanosti kojoj se pripisuje značenje gotovo istovjetno religijskom očekuje razrješenje svih tajni uključujući i onih najvećih kao što su postanak svemira i života na zemlji, pitanje svrhe i smisla postojanja. Vjera u znanost i negiranje Boga takvima postaju nova vrsta religije.

Vjerovanje u Boga postaje „misaoni tabu i suvremene dominantne liberalne filozofije te materijalističkih i desno i lijevo orijentiranih ideologija, u vremenu diktature relativizma i indiferentizma (ravnodušja). Povjest nas uči kakve su bile posljedice takvog učenja i kako su svršavali svi koji su se javno protivili ili kršili taj nametnuti tabu. Kod jakobinaca za Francuske revolucije pod giljotinom, za fašizma i nacizma pod Hitlerom u konclogorima, kod komunista u sibirskim gulazima ili Golom otoku“. (9). Stoljeće ratova, stotine milijuna ubijenih, koncentracijski logori, holokaust, bolesti, glad, patnja biblijskih razmjera gorki su plodovi bezboštva i ustoličenja čovjeka i njegova "razuma" umjesto Boga.

Nema Boga, postoji samo Beskrajna Energija koja će nas jednog dana usisati svojom ljubavlju i mi ćemo zajedno s njom svi biti blaženo uronjeni u njeno Ništa, a dotle ćemo sebi urediti što bolji i komforniji život na zemlji. (10) To je sukus modernog ateizma kojeg se nudi kroz filozofiju, odnosno vjerovanje Novog doba (New age). Misli pozitivno, uživaj u životu koliko god možeš više, izbjegavaj sve ono što te na bilo koji način opterećuje i čini nezadovoljnim i već si na putu ostvarenja sreće i smisla svoga života. I ako nešto dovoljno želiš i misliš na to – ostvarit će ti se. A o onom na koncu ne moramo ni razmišljati; bit će što bude.

Unatrag desetak godina, na scenu stupaju „apostoli“ tzv. novog ateizma Richard Dawkins (Zabluda – iluzija o Bogu), Christopher Hitchens (Bog nije velik), Daniel Dennet i dr. koji u svojim djelima sustavno negiraju Božje postojanje, a bespoštednu kritiku religije temelje na vjeri u znanost. Ateizam je za njih neka vrsta „nove religije“ a odbacivanje ideje Boga izraz slobodnog, neovisnog i zdravog uma i duha. Ta religija mora postati izvor samosvijesti i ponosa svakoga pojedinca i društva. Po tim prorocima suvremeni ateisti, ako vjeruju znanosti i ako je poznaju, mogu biti sretni, uravnoteženi, moralni i intelektualno ispunjeni“ (11).

Čovjeku našeg vremena okupiranom brigom za goli opstanak i nesmiljenom trkom i natjecanjem za neko bolje mjesto u društvu, izloženom sve većem utjecaju masovnih medija koji su gotovo u potpunosti pod kontrolom onih koji zagovaraju ovaj lijevoliberalni materijalistički pogled na svijet u kojemu nema mjesta za Boga, nije lako odoljeti takvim utjecajima. A kad jednom isključimo Boga, kako kaže veliki pisac i mislilac (Dostojevski) sve nam je dozvoljeno. Što nas više koči da činimo sve što nas je volja. Da umjesto Božjih pravila i zakona donosimo svoje po vlastitoj mjeri i željama. Ništa. A potom - put u propast je širom otvoren.

Već je spomenuto što nam se kroz povijest događalo kad smo Bogu okrenuli leđa i čovjeku prepustili Njegovu ulogu. „Upravo se to događa s našom Europskom unijom koja se izgrađuje ne samo bez Boga i Krista nego kao civilizacija protiv Boga i Krista. A bez Njega kao simbola i kriterija ljudskosti nema ljudskosti, ostaju samo biološko mineralne sile. Tada čovjek gubi sva ljudska prava jer nije duhovno božansko biće nego samo biokemijski procesi, tada čovjek gubi odgovornost za svoje postupke jer su oni samo posljedica tih procesa i neovisni o njegovoj volji“. (6)

Kad se sve to ima u vidu ne treba nas onda čuditi otkud psihijatrijska dijagnoza: (...) čovjek današnjeg vremena sam je i nesretan, nesiguran i ustrašen, egocentričan i bolesno kompetitivan... frustriran i nezadovoljan, premda živi u materijalnom blagostanju... Uz gubitak osjećaja zajedništva i pripadnosti, sazrijeva bez empatijskog potencijala... slabo kontrolira agresivnost i orijentiran je na sebe i materijalno, na brojne životne zadaće kojima je cilj doseći određeni standard. Svi ti zahtjevi i obilježja suvremenog zapadnjačkog društva nisu svojstveni čovjeku i njegovim kapacitetima, zbog čega se silno emocionalno iscrpljuje pokušavajući ih zadovoljiti te obeshrabruje i razočarava kada ih dosegne... (8)

Zato veliki mislilac Pascal, kako ga citira jednako mudri naš obraćenik kaže kako su nerazumni svi oni ljudi koji svu svoju energiju usmjeravaju samo na ovaj život koji je samo kratki bljesak u vječnosti, a koji svjesno odvraćaju svoje misli od neizbježive smrti i onoga što će se događati u vječnosti. Njima ostaje samo jedna mogućnost: ništavilo, tama i nestanak, što onda i svaki život čini besmislenim. Oni propuštaju spas i pobjedu od smrti koju nudi kršćanska vjera.(6)

Izvori:
1. http://tockanai.net/index.php/i-golub-i-v-paar-znanost-i-vjera
2. http://tockanai.net/index.php/u-potrazi/15-davor-pavuna-vjera-je-iznad-znanosti
3. http://tockanai.net/index.php/u-potrazi/36-j-ratzinger-novo-doba
4. Ivana Golub i Vladimir Paar: Skriveni Bog, Teovizija Zagreb.
5. Joseph Ratzinger, iz knjige Sol zemlje, Mozaik knjiga, Zagreb
6. Zdravko Tomac: Obraćenje, Nominativ, 2008. Zagreb
7. Michael Poole: Novi ateizam, Kršćanska sadašnjost, 2014. Zagreb
8. Brečić Petrana: Obiteljskom ljubavi i vjerom protiv depresije. U: Pavić J. Čutura V. Ur. Savjeti katoličkih liječnika, Glas Koncila 2011. Zagreb
9. Tomislav Pervan: Bog se utjelovio i postao dijelom povijest, Naša ognjišta br. 447, siječanj-veljača 2018.
10. Nikolina Nakić:Self-help psihologija i mogućnost vječne propasti, Glasnik srca Isusova i Marijina broj 10, listopad 2017

 

Hitovi: 781