G. G. Marquez: Jedna rečenica i...

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Utorak, 17 Travanj 2018 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Kako to izgleda u opisu nobelovca Gabriela Garcie Marqueza kad se žena rasrdi na muža otkrijte u samo jednoj rečenici, i to nedovršenoj  (učinite to vi sami!),  iz njegova remek djela Sto godina samoće.

....Aurelianu Segundu litanija je do ušiju doprla tek sutradan ujutro, nakon doručka, kad ga je naprosto zagušilo zvrndanje upornije i prodrnije od romorenja kiše, a to se Fernanda ushodala po kući, jadikujući što su je odgajali za kraljicu da bi završila kao sluškinja u kući luđaka, s mužem lijenčinom, bezbožnikom, bludnikom, koji se izvali na leđa i čeka da mu mana padne s neba dok se ona ubija od posla da na površini održi ta četiri zida koja samo što vjetar ne otpuše, gdje ima toliko toga za napraviti i izdurati i popraviti, i to od rane zore do gluhe noći, tako da se na kraju svali u krevet očiju punih staklene prašine, i unatoč tome, nitko joj nikada ne kaže dobar dan, Fernanda, kako si spavala, Fernanda, niti je ikada priupita, makar iz puke pristojnosti, zašto je tako blijeda, zašto se budi s tim ljubičastim podočnjacima, premda to, doduše, ionako ne očekuje od obitelji u kojoj je oduvijek bila samo smetnja, ništa više od krpe za prašinu, od vaze s uvelim cvijećem, ali su je zato tračali na svakom kutu, da je bogomoljka, da je licemjerka, da je zmija, čak joj se i Amaranta, počivala u miru, u lice drznula reći da ne razlikuje pozadinu od kvatrenog posta, Bože mi oprosti, kakve riječi, i ona je sve to strpljivo podnosila, neka se vrši volja Božja, ali je kap prelila čašu kad je onaj pokvarenjak od Josea Arcadija Segunda rekao da su si sami došli glave pustivši da im se u kuću uvuče cahaca, ma zamislite, k tome bahata cahaca, sačuvaj me Bože, cahaca od zla sjemena, od iste one sorte koju je vlada poslala da pobije radnike, pa sad vi recite, i mislio je ni na koga drugog nego na nju, štićenicu vojvode od Albe, damu takva roda da bi se za nj prodale i predsjednikovice, plemkinju najčistije plave krvi koja se mirne duše može potpisati s jedanaest španjolskih prezimena, nju koja je u tom kopilanskom selu jedino ljudsko biće što ne razjapi gubicu pred šesnaest komada jedaćeg pribora, a onda još onaj razvratnik od njezinog muža umire od smjeha da tolike žlice i vilice i noževi i vilice nisu...

 

Hitovi: 9894