Preventivna medicina

Kategorija: Zdravlje Objavljeno: Subota, 13 Studeni 2021 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

 Morske orgulje1
                    Morske orgulje, Zadar, foto: A. Lj.

Bolje spriječiti nego liječiti! - stara je narodna uzrečica... Na vrijeme otkrivena bolest najčešće znači uspješno liječenje, nasuprot tomu, kasno postavljena dijagnoza najčešće je uvod u iskustvo trpljenja i bola. I, jednostavno, unaprijed izgubljena bitka. Preventivni sistematski pregledi, rana dijagnoza i pravodobno započeto liječenje, kako se čini, najbolja su opcija ...

Zdravlje je najvažnije

Ne kaže se uzalud: “Zdrav čovjek ima sto briga, bolestan samo jednu – kako ozdraviti?“ Pa iako nam je ta tvrdnja o zdravlju kao našoj najvećoj vrijednosti svima bliska, u pravom smislu, nažalost, toga postajemo svjesni tek kada ga izgubimo. I ne činimo ništa da bismo ga sačuvali; upravo suprotno, rasipamo ga gdje stignemo. Olako se prepuštamo svemu što nije dobro, što nas ugrožava; nezdravo se hranimo, jedemo više nego što nam treba, premalo se krećemo, trujemo se svime i svačime – duhanom, alkoholom, sve više i opojnim sredstvima. I o tome uglavnom niti ne razmišljamo, osim kad nas nešto zaboli, kad nam nije dobro. Nekima je sama pomisao na odlazak liječniku mrska, pa i strašna, čak i kad imaju ozbiljnih razloga za to. Iz samo njima znanih razloga ni za živu glavu neće prijeći prag liječničke ordinacije sve do krajnje nužde, kad su životno ugroženi.
Za razliku od takvih, drugima su i najmanje tegobe razlog za paniku i hitan posjet liječniku. Oni ne prestaju tražiti nove pretrage i nove dokaze da su zdravi, da nemaju neku skrivenu bolest, a redovito su nezadovoljni kad im se ništa ne otkrije. Zašto je to tako – tko bi znao, u svakom slučaju to je još jedan izazov za poznavatelje tajni ljudske psihe. Vjerojatno je ponajprije riječ o zdravstvenoj neprosvijećenosti sklonoj iracionalnom strahu od bolesti i smrti, na što ne želimo niti pomišljati. Pa potom neopravdana sigurnost, poput one u prometu “to se meni ne može dogoditi”, možda uz nešto oholosti i neodgovornosti. Tako se katkada i stručnjacima, pa i najboljima, događa da im se zbog zanemarivanja i onih minimalnih preventivnih mjera prekasno dijagnosticira uznapredovala bolest kojoj više nema lijeka. Što bi bilo razumno činiti, koja je prava mjera prevencije i zaštite zdravlja – pitanja su na koja bi trebalo odgovoriti u nastavku. A prije toga pogledajmo što nas to danas najviše ugrožava.

Rana dijagnoza – ključ uspjeha - Sažetak

  • ZDRAVLJE JE NAŠA NAJVEĆA VRIJEDNOST čega najčešće postajemo svjesni tek kada ga izgubimo.
  • NAJČEŠĆE BOLESTI DANAŠNJICE jesu kronične nezarazne bolesti među kojima su na prvome mjestu bolesti kardiovaskularnog sustava (hipertenzija i ateroskleroza) s posljedičnim srčanim i moždanim udarom kao vodećim uzrocima smrtnosti. Nakon njih slijede tumorske bolesti, plućne, metaboličke (pretilost, dijabetes, hiperlipidemije), reumatske i dr.
  • TIPIČNO JE ZA SVE OVE BOLESTI njihov neprimjetan nastanak i podmukao tijek sve do nastanka komplikacija koje obično završavaju ili smrću ili trajnom invalidnošću.
  • VEĆINA OVIH BOLESTI ima gotovo iste čimbenike rizika, među kojima su najvažniji nezdrava prehrana (s premalo voća i povrća i najčešće preobilna), s posljedičnom pretilošću, sjedilački način života, stalna izloženost emocionalnom stresu, pušenje, dob, nasljedna sklonost i sl.
  • RANO OTKRIVANJE ovih bolesti, uklanjanje ili kontrola čimbenika rizika te pravodobno i odgovarajuće liječenje, osnova su strategije borbe protiv kroničnih bolesti. Na vrijeme otkrivena bolest najčešće znači uspješno liječenje, dok je kasno postavljena dijagnoza obično uvod u iskustvo trpljenja i bola.
  • PREVENTIVNI SISTEMATSKI PREGLEDI koncipiraju se tako da otkrivaju znakove najučestalijih bolesti, dok se u isto vrijeme individualnim pristupom ide ciljano prema kliničkim indikacijama koje proizlaze iz anamnestičkih podataka o ranijim bolestima, familijarnoj sklonosti itd.
  • ZBOG SVOJE AKTUALNOSTI U SVAKODNEVNOJ PRAKSI u ovom se dijelu detaljnije razmatra o značenju infekcije bakterijom H. pilori kao jednom od uzročnih čimbenika kroničnog gastritisa s kancerogenim potencijalom, o dijagnostičkom značenju tumorskih biljega te općenito o nekim novijim dvojbama u pristupu dijagnostici i liječenju kroničnih bolesti.

 

Deset vodećih bolesti današnjice

Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, posljednjih desetljeća posvuda u svijetu, pa i kod nas, dolazi do kontinuiranog porasta kroničnih nezaraznih bolesti. Ono što su prije otkrića antibiotika i imunizacije (cjepiva) bile zarazne bolesti, koje su u razvijenome dijelu svijeta gotovo posve iskorijenjene, danas su bolesti srca i krvnih žila, tumori, bolesti dišnog sustava, metaboličke bolesti i niz drugih. To se objašnjava starenjem populacije, nezdravim načinom života (preobilna prehrana, premalo kretanja, pušenje, alkohol i dr.), stresom, urbanizacijom, štetnim utjecajem čimbenika okoliša itd. Prema istim podatcima godišnje u svijetu umire oko 58 milijuna ljudi, od toga 35 milijuna (60 %) od kroničnih bolesti, i to 17 milijuna od kardiovaskularnih, 7,5 od zloćudnih tumora, 4 od respiratornih i 1,1 milijun od dijabetesa. U Europi je smrtnost uzrokovana kroničnim nezaraznim bolestima još veća – oko 86 %. Slično je stanje i u Hrvatskoj, što pokazuju tablice.

    Deset vodećih uzroka smrti muškaraca u Hrvatskoj 2013. godine.  

Bol mušk

 

Deset vodećih uzroka smrti žena u Hrvatskoj 2013. godine.

   Bolesti žene  

Spomenimo ovdje i podatke da je očekivano trajanje života muškaraca u Hrvatskoj 72 godine, a žena 79 godina. U Europi je to za muškarce 75 godina, a za žene 81 godina. Od 11 umrlih na tisuću stanovnika, što je stopa smrtnosti u Hrvatskoj, više od 50 % umire od cirkulacijskih bolesti nakon kojih, kako se vidi iz tablica, slijede tumori, potom ozljede te bolesti dišnoga i probavnog sustava (2). Sve te kronične bolesti, kako pokazuju istraživanja, u najvećoj su mjeri povezane s čimbenicima rizika koje navodimo prema njihovoj zastupljenosti:

  •  pušenje                      (16 %)
  •  hipertenzija                 (14 %)
  • povišeni kolesterol        (11 %)
  • alkohol                       (10 %)
  • debljina                       (9 %)
  • tjelesna neaktivnost     ( 4 %)
  • premalo voća i povrća   ( 3 %).

Polazeći od tih spoznaja, danas je nedvojbeno da su pravodobna dijagnoza i uklanjanje navedenih čimbenika rizika, koji ubrzavaju put prema bolesti, preduvjeti prevencije i uspješnog liječenja. Tako jednostavno, a tako nedostižno!? Kako se približiti tim ciljevima? U prvom redu, čini se, to bi bilo sustavno zdravstveno prosvjećivanje od najranije životne dobi (od vrtića), pa tijekom cijeloga života, i provođenje dobro osmišljenih preventivnih i kurativnih mjera uz pomoć programa na nacionalnoj razini i na individualnom planu.

Preventivni sistematski pregled
Ovdje će biti riječi o individualnoj razini prevencije koja se ostvaruje provođenjem sistematskih pregleda. Kao što je već rečeno, ti se preventivni pregledi koncipiraju ponajprije radi otkrivanja najučestalijih bolesti, dok se individualnim pristupom ide ciljano prema kliničkim indikacijama koje proizlaze iz anamnestičkih podatakao ranijim bolestima, obiteljskoj sklonosti, socijalnim i radnim uvjetima itd.
Kao što je već navedeno, većina kroničnih nezaraznih bolesti ima zajedničke čimbenike rizika. Na vrijeme otkrivena bolest najčešće znači uspješno liječenje, a nasuprot tomu, kasno postavljena dijagnoza najčešće je uvod u iskustvo trpljenja i bola. I, jednostavno, unaprijed izgubljena bitka. Preventivni sistematski pregledi, rana dijagnoza i pravodobno započeto liječenje, kako se čini, još su najbolja opcija.

Što je sistematski pregled?
To je cjelovit, detaljan pregled svih organskih sustava, kako se to uobičajeno kaže “od glave do pete”. Uobičajeni ili standardni sistematski pregled najčešće se sastoji od sljedećih stavki*:

  •  klinički (internistički) pregled
  •  osnovne laboratorijske pretrage, najčešće: KKS, urin, GUK, urea,
  • kreatinin, urati, CRP, K, Na, Ca, kolesterol, LDL, HDL, trigliceridi,
  • AST, ALT, ALP, GGT, bilirubin i PSA za muškarce iznad 50. god.
  • ultrazvučni pregled trbušnih organa
  • ultrazvučni pregled urotrakta
  • EKG
  • RTG pluća i srca (na indikaciju)
  • ginekološki pregled s PAPA testom
  • ginekološki ultrazvučni pregled
  • ultrazvučni pregled dojki
  • mamografija – za žene iznad 40. god.

* KKS: kompletna krvna slika, GUK: glukoza u krvi, CRP: C-reaktivni protein, K: kalij, Na: natrij, Ca:kalcij, LDL: low-density lipoprotein (lipoprotein male gustoće), HDL: high-density lipoprotein (lipoproteinvisoke gustoće), AST: aspartat-aminotrans-feraza, ALT: alanin-aminotransferaza, ALP: alkalna fosfataza, GGT: gama-glutamil trans-peptidaza, PSA: prostata-specifični antigen, EKG: elektrokardiogram, PAPA: Papanicolaou test

Ako se tijekom sistematskog pregleda otkriju znakovi otprije prisutne bolesti, predlažu se dodatne ciljane pretrage kako bi se postavila konačna dijagnoza i odredila najbolja terapija. Primjerice, ako se nađe visok šećer u krvi – traži se HbA1c; ako se nađe povećana štitnjača – traže se hormoni štitnjače i UZV te se predlažu daljnje dijagnostičke i terapijske mjere. Ili, ako anamneza sadržava podatke o zastupljenosti neke ozbiljnije bolesti u prvih srodnika – roditelja, braće, sestara i dr. (rak želuca, rak debelog crijeva, dojke itd.), tada će se to svakako uzeti u obzir pri planiranju daljnje obrade.

Preventiva – zašto?
Već je rečeno, radi pravodobnoga, što ranijega otkrivanja bolesti i liječenja. Sve veća učestalost hipertenzije, dijabetesa, debljine i drugih, ranije spomenutih čimbenika rizika, stavljaju kardiovaskularne bolesti na sam vrh ljestvice mortaliteta. A svrha je sistematskog pregleda otkriti što ranije ove poremećaje, ukloniti ih ako je moguće ili ih kontrolirati –promijeniti životne navike, liječiti dijabetes, kontrolirati tlak itd. Slično je i s malignim bolestima (rak prostate, dojke, maternice, debelog crijeva, želuca, bronha itd.), zbog toga što se razvijaju polagano i što su dugo bez simptoma, jedino preventivni pregledi daju neku šansu za pravodobnu dijagnozu, a time i uspješno liječenje.

Koliko često?
Uobičajeno je sistematske preglede obavljati svake 1 – 2 godine, ovisno o dobi, o zdravstvenom stanju, o genetskoj sklonosti, o postojanju ili nepostojanju čimbenika rizika itd. Starija dob, otprije prisutne smetnje, prisutnost bolesti u bliskih srodnika, postojanje drugih čimbenika rizika i dr. opravdavaju i češće sistematske preglede.

Probir (skrining)
Probir za pojedine bolesti, npr. dijabetes, hipertenziju, novotvorine, osteoporozu i dr. provodi se u skladu s preporukama struke, što se opisuje u tekstovima o tim bolestima. Probirne pretrage na rak rade se rizičnim osobama, jer im rana dijagnoza daje veće šanse za izlječenje, a uz to i primjenu jednostavnijih, jeftinijih i manje agresivnih postupaka tijekom liječenja. Mana im je nedovoljna specifičnost i osjetljivost, što rezultira lažno pozitivnim ili lažno negativnim nalazima, na temelju kojih se potom indiciraju dodatne, često i nepotrebne pretrage. Osim toga one mogu biti uzrok neutemeljenih strahova ili lažnog osjećaja sigurnosti. Preporuke za probirne pretrage stalno se mijenjaju i prilagođavaju novim spoznajama.

  Tablica 3. Probirne pretrage za osobe s osrednjim rizikom.

Probir
        Prema smjernicama Američkog društva za rak.

Slijedi kratki osvrt:

  • na pojedine od navedenih stavki sistematskog pregleda
  • na najčešće pretrage koje se indiciraju na sistematskom pregledu
  • na upute za pripremu za sistematski pregled i pojedine pretrage.

Internistički pregled

Interna medicina jest temeljni, najširi dio medicinske struke, koji se bavi bolestima unutarnjih organa, dakle bolestima metabolizma, respiratornog i kardiovaskularnog sustava, probavnog sustava i bubrega. Iz interne medicine proizlaze uža područja, subspecijalizacije – kardiologija, pulmologija, gastroenterologija, nefrologija, endokrinologija i dijabetologija, imunologija, reumatologija i drugo. Nekada se internu medicinu nazivalo kraljicom medicine. I danas, uz svu modernu dijagnostičku opremu, internistički odnosno klinički pregled jest najvažnija i nezaobilazna stavka u pristupu, dijagnostici i liječenju bolesnika. Sama anamneza, odnosno razgovor s bolesnikom o njegovim tegobama, o tome kako se one očituju, kada su počele, kako se razvijaju, o čemu ovise itd., nekada je iskusnom liječniku dovoljna za dijagnozu. Nakon razgovora slijedi pregled po svim sustavima, “od glave do pete”, a potom, ovisno o radnoj dijagnozi nakon pregleda, slijedi ciljana laboratorijska i druga dijagnostika. Oslanjanje samo na pretrage i na opremu, a zanemarivanje anamneze i fizikalnog pregleda, može značiti gubitak dragocjenog vremena, a katkad i mnogo više.

Ginekološki pregled
Samo je po sebi razumljivo da je ginekološki pregled sastavni dio sistematskog pregleda žene. Svrha je pregleda provjera zdravstvenog stanja njezina reproduktivnog sustava, prije svega rano otkrivanje zloćudnih tumora (raka vrata i tijela maternice te raka jajnika i dojke), koji najčešće ugrožavaju njezin život i zdravlje. Jedino rana dijagnoza bolesti omogućuje uspješno liječenje, dok je u slučaju kasno otkrivene bolesti prognoza u najvećem broju slučajeva loša.

Oftalmološki pregled
Nezaobilazna stavka svakog valjanog sistematskog pregleda trebao bi biti i oftalmološki pregled. Ne samo zbog važnosti vida nego i zbog toga što se tim pregledom mogu utvrditi najranije promjene koje se razvijaju u tijeku nekih kroničnih bolesti poput dijabetesa, hipertenzije i ateroskleroze. Osobito je važna provjera očnoga tlaka jer je glaukom, odnosno stanje povišenog tlaka u očnim jabučicama, najčešći uzrok oštećenja vida, sve do sljepoće.

Urološki pregled
Urološki je pregled potreban kod onih bolesnika koji imaju tegobe u urogenitalnom traktu, a osobito kod muškaraca iznad 40 do 50 godina sa smetnjama mokrenja, ponajprije radi ranog otkrivanja raka prostate, testisa, mokraćnog mjehura i bubrega.

Laboratorijske pretrage

SE — sedimentacija eritrocita
Pretraga pokazuje brzinu taloženja crvenih krvnih stanica – eritrocita u cjevčici i povećana je kod svih stanja koja dovode do promjena sastava krvi, što se događa kod najrazličitijih bolesti, najčešće kod akutnih ili kroničnih upala, npr. pluća, zglobova, bubrega itd.

KKS — krvna slika

Leukociti – bijele krvne stanice sastavni su dio obrambenog sustava organizma protiv infekcije. Povećanje broja leukocita upućuje na upalni proces. Uz ukupan broj leukocita, diferencijalna krvna slika (DKS) daje uvid u postotak pojedinih podvrsta – granulocita, monocita i limfocita, čiji međusobni omjeri mogu upućivati na specifične bolesti. Primjerice, kod bakterijskih bolesti prevladavaju granulociti, kod virusnih limfociti, dok se kod parazitoza ili alergijskih bolesti vide eozinofilni granulociti u povećanom broju. Treba znati da sve pretrage, pa i broj leukocita, treba promatrati u kontekstu kliničke slike. Primjerice, i blago povećanje njihova broja uz bolove u trbuhu i visoku temperaturu, može upućivati na krajnje ozbiljno stanje, dok drugi put, isto povećanje uz odsutnost kliničkih znakova može biti prolazno i bezazleno (nakon tjelesnih napora, stresa i sl.). I smanjenje broja leukocita može biti znak ozbiljne bolesti te je svakako potrebno ponavljanje pretrage i ovisno o nalazu,potpunija hematološka obrada.

Eritrociti – crvene krvne stanice s hemoglobinom kao bitnom sastojnicom odgovorne su za dopremu kisika do najmanjega djelića našeg organizma, bez čega nema života. Bilo smanjenje bilo povećanje njihova broja i koncentracije hemoglobina od iznimne su važnosti za zdravlje čovjeka i zahtijevaju preciznu dijagnozu stanja i odgovarajuće liječenje. Dok se kod žena generativne dobi često nalazi malokrvnost i manjak željeza u krvi kao posljedica mjesečnih gubitaka, isti nalazi kod muškarca, kao i žena nakon menopauze, moraju pobuditi sumnju na krvarenje iz probavnog trakta zbog krvarećeg čira želuca i dvanaesnika, ili maligne bolesti probavne cijevi – želuca, debelog crijeva i dr.

Trombociti – krvne pločice sudjeluju u sustavu zgrušavanja krvi. Broj im varira ovisno o fazi menstrualnog ciklusa; snižava se pri kraju trudnoće, a povećava kao odgovor na neka upalna stanja. Povećanje ili smanjenje broja trombocita može upućivati na ozbiljne bolesti te je razlog za detaljniju hematološku obradu.

Pretrage mokraće
Pregled mokraće obuhvaća inspekciju boje i izgleda, procjenu mirisa, mjerenje kiselosti (pH), specifične mase, sadržaja bjelančevina, glukoze, eritrocita, nitrita i leukocitne esteraze s pomoću testnih traka te mikroskopsku pretragu sedimenta urina. Svako odstupanje zahtijeva dodatnu obradu, osobito nalazi eritrocita, proteina i glukoze. Nalazi nitrita, koji upućuju na prisutnost bakterija, mogu biti lažno pozitivni i lažno negativni. I nalazi povećane leukocitne esteraze, koji upućuju na bakterijsku upalu, često su lažno pozitivni zbog kontaminacije mokraće vaginalnom florom. Tako se često vide nalazi s naizgled velikom leukociturijom (leukociti u mokraći) bez ikakvih drugih znakova urinarne infekcije (odsutnost bilo kakvih subjektivnih smetnji, uredni nalazi sedimentacije eritrocita, leukocita u krvi i CRP-a i dr.). Pogrešno je na temelju ovakvih nalaza davati antibiotičku terapiju. Potrebno je ponoviti pretragu nakon higijene spolovila i uzeti uzorak urina (čisti srednji mlaz) za bakteriološku pretragu (urinokulturu) i tek tada odlučiti o daljnjem postupku.

CRP — C-reaktivni protein
Riječ je o proteinu koji se povećava u krvi u stanjima akutne i kronične upale bilo kojega organskog sustava te učinkovito otkriva takva stanja, slično kao i sedimentacija eritrocita.

Glukoza u krvi, urati, kolesterol, trigliceridi
Ove su pretrage obrađene u odgovarajućim poglavljima knjige.

Urea i kreatinin
Urea i kreatinin razgradni su proizvodi metabolizma bjelančevina koji se izlučuju iz tijela preko bubrega i njihova razina u krvi jest izraz funkcionalnoga stanja bubrega. Kada su njihove vrijednosti u krvi povećane, to je znak da je funkcija bubrega smanjena i da oni ne mogu obavljati svoju ulogu čišćenja organizma. Bolji je pokazatelj funkcije bubrega kreatinin, jer na ureu mogu utjecati i neki drugi nebubrežni čimbenici, npr. količina konzumirane proteinske hrane, unos manje ili više tekućine. Nalazi povećane razine kreatinina i ureje zahtijevaju dodatnu nefrološku obradu. Treba znati da porast kreatinina preko njegove gornje fiziološke granice znači da je funkcionalni kapacitet bubrega smanjen na polovicu i da je osoba ugrožena te više ne smije gubiti ni časa.

Elektroliti — kalij, natrij, kalcij, fosfat
Količina ovih elektrolita u krvi, o kojima ovisi funkcioniranje svih organskih sustava – nervnoga, muskularnoga, kardiovaskularnoga, koštanoskeletnoga, metaboličkih sustava i dr., održava se u vrlo uskim granicama, što je moguće zahvaljujući vrlo složenim regulatornim mehanizmima. Odstupanja od uobičajenih vrijednosti mogu upućivati na ozbiljne poremećaje te je potrebna ciljana dodatna obrada. I ovdje se često nalaze manji otkloni, najčešće zbog propusta pri uzimanju uzorka krvi ili dijetnih ekscesa u danima neposredno prije pretrage. Zbog toga je u ovakvim situacijama najbolje ponoviti pretragu, pa ako se ponovno nađe isti poremećaj, poduzeti dodatne korake.

AST, ALT, GGT, ALP, bilirubin
Ovaj komplet pretraga – jetrenih enzima s bilirubinom, tzv. jetrenih proba, govori o stanju jetre, jednoga od vitalnih organa, koji se uspoređuje s najsloženijim laboratorijem u kojemu se zbivaju brojne i za život važne reakcije sinteze i razgradnje raznih organskih tvari. Znatnim oštećenjem jetre smatra se kada su enzimi povećani za više od tri puta od fizioloških vrijednosti, a uzroci su toksična oštećenja alkoholom i drugim toksičnim tvarima, kao i nekim lijekovi ma, te virusni hepatitisi. Svaki nalaz povišenih vrijednosti jetrenih enzima zahtijeva točnu detekciju uzroka i, ako je moguće, njegovo uklanjanje. Poznato je da jetra ima veliku regeneracijsku sposobnost i da se brzo oporavlja ako je riječ o blažem poremećaju te kad se uklone uzročni čimbenici. Često se vidi lagano povećanje koncentracije bilirubina, bez poremećaja drugih nalaza; tada je riječ o bezazlenome, genski uvjetovanom funkcionalnom poremećaju (Gilbertova bolest).

PSA — specifični antigen prostate
PSA je tumorski biljeg koji već dugo služi za rano otkrivanje karcinoma prostate, najčešće maligne bolesti u muškaraca. Pretraga ima visoku specifičnost i osjetljivost te je postala standardna stavka u preventivnim sistematskim pregledima. Treba ipak znati da ona ne može zamijeniti klinički digitorektalni (urološki) i ultrazvučni pregled urogenitalnog sustava i da može biti samo dio cjelovitog pristupa. Upale prostate i prethodni pregledi mogu rezultirati visokim nalazima PSA, što zna prouzročiti uznemirenost i paniku u pacijenta te ga je tada potrebno smiriti i ponoviti pretragu nakon saniranja upale.

Ostale pretrage

EKG — elektrokardiogram
Riječ je o standardnoj pretrazi kojom se snimaju električni potencijali srca. Njome se dobivaju brojne korisne informacije o stanju srca – o ritmu, o stanju provodne i radne muskulature srca, kao i veličini klijetki i pretklijetki. EKG otkriva poremećaje ritma, oštećenja koronarnog protoka, infarkt miokarda, miokarditis (upalu srčanog mišića), perikarditis (upalu osrčja) i dr., ali treba znati i to da uredan EKG u mirovanju ne mora značiti da je sve u redu te da postoje i slučajevi infarkta koji se ne vide u EKG-u. Tada, ako postoji sumnja na koronarnu bolest srca, potrebno je učiniti detaljniju kardiološku obradu u kojoj je prvi korak EKG pod kontroliranim opterećenjem, tzv. ergometrija. Često postoji potreba duljeg snimanja EKG-a i krvnoga tlaka. Najčešće se to obavlja tijekom 24 sata s pomoću malih elektronskih uređaja koji tijekom tog vremena registriraju sve promjene, što može biti vrlo korisno u postavljanju dijagnoze. Uobičajeni nazivi za te pretrage jesu holter EKG-a i holter krvnoga tlaka.

Spirometrija
To je pretraga kojom se ispituje plućna funkcija. Ona daje uvid u brzinu protoka i volumen zraka prilikom forsiranog udaha i izdaha. Na temelju dobivenih vrijednosti zaključujemo je li stanje uredno ili su prisutne opstruktivne ili restriktivne promjene, što je vrlo korisno za planiranje daljnje dijagnostike i terapije.

UZV dijagnostika
Nakon klasičnih dijagnostičkih metoda – inspekcije, palpacije, auskultacije i perkusije – uvođenje ultrazvučnih pregleda u rutinsku praksu označilo je velik korak naprijed u dijagnostici. Promjene, pa i one najozbiljnije, koje su ranije, uz klasične metode, ostajale skrivene sve do uznapredovale faze, uz primjenu sve savršenijih ultrazvučnih aparata mogu se jednostavno detektirati već na prvom koraku. Rutinski se obavljaju ultrazvučni pregledi trbušnih organa, u žena pregledi dojki i ginekološki ultrazvuk, a na kliničku indikaciju i pregled štitnjače te obojeni dopler srca i krvnih žila. Ultrazvučnim se pregledom prikazuje izgled i veličina organa, njegove konture, struktura te postojanje žarišnih promjena koje mogu biti različitih oblika, veličine i strukture (homogene, solidne ili cistične). Na temelju tih promjena postavlja se ultrazvučna dijagnoza. Uz ultrazvučni pregled često se rabi, tzv. kolor-dopler (obojeni dopler), koji nam daje informaciju o stanju krvotoka promatranoga dijela krvožilnog sustava i promatranih organa. Svrha je ovih pregleda otkriti patološke promjene, prije svega maligne, što je moguće prije, dok još ima izgleda za uspješno liječenje. Nasreću, ovakva su stanja znatno rjeđa od onih bezazlenih, ali se zato nikako ne bi smjela propustiti. Znatno su češće dobroćudne promjene među kojima su ciste jetre i bubrega, hemangiomi jetre, žučni kamenci itd.

Radiološka dijagnostika
Nakon što je prije više od 100 g. Wilhelm Röntgen otkrio X-zrake (kasnije po njegovu imenu nazvane rendgenske), koje prolaze kroz različite materijale, pa i naše tijelo, ubrzo je to omogućilo njihovu primjenu, ponajprije u dijagnostičke, a poslije i u terapijske svrhe. Te zrake iz rendgenske cijevi, prolazeći kroz tijelo, bivaju jednim dijelom apsorbirane, ovisno o gustoći tkivnih struktura, dok onaj drugi dio koji se probije i padne na detektor (ili film) proizvodi sliku prema kojoj se mogu donositi zaključci o stanju tih struktura. Prolazeći kroz tijelo, te se zrake sudaraju s atomima i molekulama predajući im svoju energiju, što za posljedicu ima njihovu ionizaciju (zato se zovu ionizirajuće) i molekularna oštećenja. Osobito je osjetljiva molekula DNK (deoksiribonukleinska kiselina), koja nosi šifru za nove stanice i koja je involvirana u svim bitnim životnim procesima (4, 5). Dijagnostički uređaji konstruirani na temelju tog otkrića, nazvani rendgenski uređaji, s vremenom su postali bolji i sigurniji. U posljednje vrijeme umjesto klasične ili analogne sve se više uvodi digitalna tehnologija. Uz to, posljednjih 10 do 15 godina sve važnije mjesto u tom području dobivaju kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonancija (MR). Od klasičnih radioloških pretraga (RTG skeleta, prsnoga koša, trbuha, bubrega, krvnih žila, kontrastne pretrage), koje su i dalje vrlo važna i nezamjenjiva stavka u svakodnevnoj praksi, osvrnut ćemo se kratko samo na rtg. pluća i mamografiju koje se redovito obavljaju u sklopu sistematskih pregleda te na one najvažnije koje se indiciraju na tim pregledima (CT, MR, PET-CT).

Rendgenska snimka pluća i srca
Rendgenske pretrage pluća (skopija i snimka) obavljale su se rutinski u vrijeme kada je tuberkuloza pluća bila česta bolest. Danas se RTG snimka radi samo uz liječničku indikaciju, kada za to postoje opravdani razlozi, odnosno klinički simptomi koji upućuju na bolest pluća ili kod izloženosti rizičnim čimbenicima kao što su pušenje, rad u prašini – u rudnicima, kamenolomima, tvornicama i sl. RTG snimka nije učinkovita kao pretraga koja bi otkrila karcinom bronha u početnoj fazi (probir), jer kad su takve promjene vidljive, bolest je već dobrano uznapredovala. Zato se ne obavlja rutinski, uz ostalo i zbog nepotrebnog izlaganja ionizacijskim rendgenskim zrakama. Danas se zbog toga, i kada za to postoje opravdani razlozi, predlaže probirni MSCT prsnoga koša (višeslojna kompjutorizirana tomografija uz bitno smanjenu dozu zračenja).

Mamografija
Mamografija je radiološka pretraga (RTG snimka) dojki koja služi za ranu detekciju karcinoma dojke. Njome se mogu otkriti promjene u dojkama i do dvije godine prije nego što će se moći napipati. Do 40. godine života obavljaju se samo godišnji ultrazvučni pregledi dojki. Prva mamografija radi se iza 40. godine, a nakon toga svake druge godine. Između dviju mamografija radi se ultrazvučni pregled. Nakon pedesete godine mamografiju treba obaviti svake godine. Bilo je prijepora o svrsishodnosti metode i o štetnosti RTG zračenja, koje su najvažnija svjetska i domaća stručna tijela osporila i uklonila. Smatra se da pretraga bitno pridonosi ranome otkrivanju karcinoma dojke i da korist u tom smislu bitno premašuje potencijalni rizik od doze RTG zračenja koja se pretragom dobiva.

CT — kompjutorizirana tomografija
To je radiološka pretraga koja se izvodi s pomoću najsuvremenije, visokosofisticirane i vrlo skupe tehnologije. CT uređaj sastoji se od rendgenske cijevi i detektora koji kruže oko pacijenta, snimajući u tankim slojevima određeni dio tijela. U početku su ti uređaji snimali samo jedan sloj pri rotaciji cijevi, a današnji i do sto ili više, pa ih zato nazivamo MSCT-om (višeslojnim CT-om). Pretraga višestruko povećava mogućnosti klasične radiografije. Omogućuje trodimenzionalnu rekonstrukciju i slikovni prikaz bilo kojega dijela tijela i organa u svim ravninama, što je glavni razlog za sve veću primjenu te dijagnostike. Uz ove prednosti važno je naglasiti da pri izvođenju CT-a izlažemo pacijenta velikoj dozi ionizacijskog zračenja sa svim štetnim posljedicama koje ono nosi. Doza zračenja koja se dobije jednim CT-om najmanje je desetak puta veća od one pri RTG snimci pluća. Zbog svega toga iznimno je važno koristiti se pretragom samo kada je to doista potrebno, kada za to postoje striktne indikacije. Prije toga treba iskoristiti sve druge, manje štetne dijagnostičke mogućnosti, ponajprije dobar klinički pregled. Prije donošenja odluke o pretrazi potrebno je dobro odmjeriti korist i štetu, odnosno uzeti u obzir sve njezine prednosti i nedostatke.

MR — magnetska rezonancija
MR, također, pripada najsuvremenijim pretragama kojima se slikovno može prikazati bilo koji dio tijela. I ona se izvodi s pomoću najsuvremenije medicinske opreme koja, za razliku od CT-a, ne upotrebljava ionizacijsko zračenje, nego elektromagnetske valove čija je energija znatno ispod praga ionizacije. Indikacijsko područje i jedne i druge pretrage jest gotovo isto, s time da MR ima prednost jer nije povezan s ionizacijskim zračenjem. Osobita je prednost snimanje tkiva unutar koštanih struktura – mozga, kralježnične moždine te zglobova i dr. Zapreka za izvođenje MR-a jest prisutnost u tijelu metalnih implantata, uređaja poput elektrostimulatora, stentova i slično.

Scintigrafija
Scintigrafija je dijagnostička metoda koja se temelji na unosu u tijelo radioizotopnog preparata koji se, ovisno o njegovu izboru, manje ili više nakuplja u pojedinom organu ili organskom sustavu. Tako nakupljena radioaktivna tvar emitira gama-zračenje koje se snima gama-kamerom. Najčešće se primjenjuje pri sumnji na bolesti štitnjače i kostiju, ali i kod drugih organa – srca i krvnih žila, bubrega, nadbubrežnih žlijezda, jetre i žučnih vodova, mozga, koštane srži i tako dalje. Uneseni su radioizotopi slabi izvori zračenja i većinom postaju neaktivni nakon nekoliko sati do jednog dana. Najveći dio unesene radioaktivne tvari izlučuje se preko bubrega pa se stoga uz pretragu preporučuje uzimanje dosta tekućine. Iako je zračenje tijekom scintigrafije minimalno, ona se ne preporučuje trudnicama i dojiljama. Inače, za pretragu nema apsolutnih kontraindikacija.

PET (PET/CT) — pozitronska emisijska tomografija
Pozitronska emisijska tomografija jest metoda kojom se s pomoću radiofarmaka prikazuje funkcionalno stanje tkiva i organa odnosno metabolička aktivnost stanica. To je vrlo osjetljiva molekularna slikovna metoda koja omogućuje praćenje bolesnika s različitim tumorima. Pretraga je osobito korisna za lokalizaciju tumora i metastaza te za procjenu učinka provedene terapije i stupnja uznapredovalosti bolesti. Kao i za bilo koju drugu pretragu, indikacija se i za PET postavlja nakon temeljite kliničke procjene. Loša strana pretrage jest visoka cijena, a kada se kombinira sa CT-om, što je dosta često, i veća doza zračenja.

Endoskopske pretrage probavnog trakta
Endoskopske pretrage – gastroskopija, kolonoskopija i rektosigmoidoskopija umnogome su unaprijedile dijagnostiku i liječenje bolesti probavnog trakta.

Gastroskopija – endoskopska pretraga gornjega dijela probavnog trakta – jednjaka, želuca i dvanaesnika, izvodi se savitljivim endoskopskim aparatom – gastroskopom. Indikacije za pretragu jesu teškoće pri gutanju, bolovi u trbuhu, crna stolica, učestale pojave mučnine, povraćanja i žgaravice, sumnja na tumor želuca i sl.

Kolonoskopija je pretraga debelog crijeva koja se izvodi s pomoću savitljivog aparata – kolonoskopa koji omogućuje pregled sluznice crijeva i po potrebi uklanjanje izraslina te uzimanje tkiva za patohis- tološku dijagnozu.

Rektosigmoidoskopija jest pretraga manjega dijela debelog crijeva – rektuma i sigme. Ovdje je u fokusu završni dio crijeva i njegova patologija – tumori, upale, hemoroidi.

Hitovi: 237