Virgilije Nevjestić- hommage umjetniku

Iz zbirke: Ibi, ljubavi moja

U prozoru nebo
U prozoru nebo
U duši prostranstvo
            polja
            miriše
Brazde grle pejzaže
Zelene vode
           teku
           u pregršti
Ja znam jednu dolinu
gdje proljeće dođe iznenada
          cvrkut
          ptica
Ispuni nebo do sunca.

Pet jablanova
Jednog je zasadio djed
kad je majka rodila oca

Dva je zasadio otac
kad je majka rodila petog sina

Otac je imao pet sinova
Sad ima sina i pet jablanova.

Htjednete li potražiti
Htjednete li potražiti
Moju riječ,
Okrenite se suncu

Htjednete li znati
Gdje se nalazim
Pogledajte zemlju

Htjednete li čuti moj glas
Široko otvorite oči
I promatrajte krošnje lipa
Sve dok drhtanje srca vašega
Ne bude pjesma

Poželite li biti sa mnom
Sjednite na kamen i šutite.

Iz kamena će rasti
Iz kamena će rasti
Nebo
Kao što sad
Raste tišina
          Biti ćemo
          U zagrljaju mjesečine
          Kad prolaznici
          Sjednu na kamen
I kažu
Tko smo
Zapravo mi...

Sagorjevati
       Sagorijevati
       kad se zlato njiše
       u krošnjama
Jesen prska zrelim danom
ljubav lastavica,
tuga nestaje
drhti...
       Sagorijevati
       na ponjavama
       lišća
       i nestajati u žaru
       vrelih boja...

Sutra,
Kad me više tu ne bude,
Tko će otvoriti ovaj notes
I pročitati riječi
Koje je moja ljubav pisala...

Ljubav nam je dala
Sve.
I bez nje smo ništa.
Sutra kada uđeš

U moje linije,
Nepoznati putniče,
Sjeti se,
Da sunce,
Koje te grije,
I prije je grijalo sve one
Koji su prije tebe bili
U svim prostorima.

Poklonit ću ti cvijet
Poklonit ću ti cvijet
školjku modru

Ptica u nebu
oglasit će ljubav.

Na kraju igre
zavitlat ću te u krvotoku
kraj potoka.

Kad se rastanemo
školjka će biti bljesak
ljubavi naše...

Da se rastanemo pod ovim suncem
Da se rastanemo pod ovim suncem
dok smo nevini
i svatko krene svojim putem,
čuješ li me sunce
prebirem svjetlost tvoju...

Lišće umire
Lišće umire
Vjetar piše imena prolaznika
U krošnje kestenja
          Beskonačnost
          Radosti, tuge
          Zatvara krug ljubavi.

Rukama smo oduzeli nježnost
Rukama smo oduzeli
nježnost
očima ljepotu lica
glasu ime

Prostranstva smo
osvojili bjegovima
što nam preostaje
Dragana
u ovom usamljivanju

Svjetlost izbrazdana
na pozadini neba
malo tumbaranja
u ponoćjima
što smo ih
zapisali
u sljepilu mladosti

Razapeti u dvije samoće
Razapeti u dvije samoće
Stršimo
U maštama vlastitosti

Udvaramo jedni drugima
I krećemo
U ništa

Vjetar crta kišu
Vjetar crta kišu
prebire sjene
između tebe
i mene

U grlu slutnje
pale riječi
ciče...

U srcu
nedorečene igre
sahranjuju nježnost
u prstima

Između tebe
mene
tone svijet
žudnji razapetih
u sapete vjetrove mladosti...

• Prethodno
• Sljedeće