Lijevo i desno u Hrvatskoj

Već je više puta na ovim stranicama bilo riječi o hrvatskim podjelama na lijeve i desne, možda najbolje opisano u tekstu Josipa Jovića.  Na ponovno otvaranje teme ponukale su nas osobito pohvalne reakcije nekih dobrih, dragih prijatelja nakon nastupa jedne od perjanica tzv. Nove ljevice u Hrvatskoj. U narodu se kaže: „S kim si, takav si“. Ovdje smo pokušali pokazati neke od „bisera“ istaknutijih članova tog društva koji barem donekle oslikavaju njihov profil i odnos prema najbitnijim kategorijama koje određuju svakoga od nas – naš odnos prema životu, prema zajednici, obitelji, tradiciji, vjeri, kulturi, identitetu, našim vrijednostima, našim braniteljima, našim mučenicima... Samo se nadamo da će spomenuti prijatelji doći na ovu stranicu, i ništa više Ur.

 

...Kad u autorskoj predstavi Olivera Frljića ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ glumica iz vagine izvadi hrvatsku zastavu ili kad se Željka Markić, msgr. Mile Bogović, Zlatko Hasanbegović i Velimir Bujanec prikazuju kao svinje koje se skončava metkom u čelo – to je umjetnička sloboda. Kad slovenski umjetnik Janez Janša u Rijeci, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, izreže hrvatsku zastavu, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci odbija kaznenu prijavu s obrazloženjem kako je riječ o umjetničkom performansu. Kad se Djevica Marija na plakatima prikazuje u lezbijskom kontekstu i to je umjetnička sloboda, kao i kad se Isusa frljićevski prikazuje kao silovatelja muslimanki. Umjetnička je sloboda i filmsko vrijeđanje udovica Domovinskoga rata. A i veličanje zvijezde petokrake u Rijeci, kao simbola zločinačke totalitarne ideologije koja je inspirirala više od sto milijuna zločina diljem svijeta, naravno da je umjetnička sloboda.

Ljevičarski je ekstremizam u Hrvatskoj postao dio mainstreama

Kad volonterka Udruge ‘U ime obitelji’ bude fizički napadnuta u središtu Zagreba, ili kad dr. Ružici Ćavar progresivni siledžija slomi nadlaktičnu kost, ili kad braniteljicu Boju Kaurin usred bijeloga dana u tramvaju izvrijeđaju kao ‘kurvu’ i ‘šatordžiju’ i udare šakom, to ne zavrjeđuje gotovo nikakvu pozornost dežurnih političkih i medijskih higijeničara. Kad SDP-ov mladac poželi da se MiG sruši nad Čavoglavama i pobije desetine tisuća ljudi ili kad Stazić u Saboru požali što je 1945. pobijeno premalo ljudi – nikomu ništa. Protiv ovih se SDP-ovih uzdanica ne provodi nikakva istraga. A niti od SDP-ovih čelnika nema glasa osude. Jer – sličan se sličnome veseli. A veselilo se ovih dana potajno i Beljakovoj izjavi da je Udba trebala pobiti veći broj političkih emigranta. Beljak je i dalje ostao koalicijski partner iako je zazivao ubijanje neistomišljenika. Naime, sličan se sličnomu veseli. Ljevičarski je ekstremizam, koji otvoreno poziva na ubijanje ljudi, u Hrvatskoj postao dio mainstreama.

Kad je nedavno u Imotskome, u okviru karnevala (!), zapaljen krnjo koji prikazuje istospolni par koji u rukama drži maloga Stazića, onda se oni koji opravdavaju ljevičarski ekstremizam dižu na zadnje noge. Provodi se medijski linč, podižu kaznene prijave, zahtijevaju isprike, zazivaju zatvori i kazneni progoni. Hrvatska postaje oaza fašizma i govora mržnje. Dežurni komentatori dokazuju svoju pravovjernost i trude se koji će bolje hračnuti po Hrvatskoj. Oglašavaju se riječima osude i predsjednik države i predsjednik Vlade i sav politički zbor. Stazić govori o primitivizmu, iako teško da ima većega primitivca od njega na javnoj sceni. Ako je itko pionir govora mržnje na javnoj sceni, onda je to upravo on.

Kad se hajkarošima kao protuargument kaže da je riječ o fašniku, onda tu ne vrijede kao u slučaju ljevičarskoga ekstremizma bilo kakvi argumenti da je riječ o performansu. Performansi su privatna svojina ljevičarima. Ne vrijedi ni argument da su svojedobno na fašniku spaljeni i kardinal Josip Bozanić i Zlatko Hasanbegović. Oni valjda nisu ljudi pa ih se i ne može dehumanizirati. ‘Ali, ovdje je riječ o manjini, o ugroženoj manjini’. Vrlo plitak argument koji je već u sebi diskriminatoran jer podrazumijeva da bi neke manjine trebale zbog svoje manjinske karakteristike biti pošteđene kritike i da bi se trebali valjda stvoriti kastinski medijski statusi u Hrvatskoj. Onoga tko realno ima moć u javnosti, ne smije se dirati i kritizirati!

... Praćenje komentara zahtijevat će i posebnu medijsko-ideološku žandarmeriju koja će pratiti tko što piše po forumima. Eto prilike za nove Faktografe i Lažografe, Gongove, Dongove i Dokumente, da dodatno zarade progoneći neistomišljenike. Jer, nije se teško domisliti kako će se zakon provoditi i kako će ponovno postojati dvostruki kriteriji. Licencirani će mrzitelji i dalje, naravno, moći pisati i govoriti što god budu htjeti. Na udaru će se naći katolibani i zasukani desničari Više na:

https://narod.hr/hrvatska/davor-dijanovic-hrvatska-je-oaza-ljevicarskoga-ekstremizma-i-terora