Lijevo i desno u Hrvatskoj
Indeks Članka
Nalazimo se u vrlo opasnim vremenima, a ta se opasnost na poseban način pokazuje i očituje u medijskom svijetu i prostoru, upravo iz razloga što je taj isti medijski svijet zahvaćen snažnom dozom aberacije i nastranosti u refleksijama stvarnosti od nekih pojedinaca. Jednostavno nije bitno jesu li ti pojedinci po svjetonazoru i stavovima lijeve, desne, liberalne ili konzervativne provenijencije.
Bitno je samo to da se ta aberacija jasno dijagnosticira i na temelju toga da se pokuša pronaći lijek kako bi se ona iskorijenila. Usuđujem se reći da je takva intelektualno-duhovna aberacija prisutnija kod analitičara, novinara i javnih osoba lijevog negoli desnog svjetonazorskog opredjeljenja.
No, da ne duljim previše jasno ću reći i pokazati tu aberaciju – to je opsesivna-kompulzivnost. Ona se ne očituje samo na kliničkoj razini, nego prije svega na intelektualnoj i duhovnoj razini. Ljevičari u Hrvatskoj, kada analiziraju stvarnost oko sebe u javnom prostoru, svojim kolumnama, komentarima, intervjuima i javnim istupima pokazuju opsesiju prema onima koje smatraju svojim neprijateljima, a isto tako i kompulzivnost koja se očituje u hitnosti da se toga neprijatelja se kojim su opsjednuti pod hitno torpedira, zgazi, iskorijeni na bilo koji način. I u tome su ljevičari prilično revni.
Dva temeljna intelektualno-svjetonazorska stupa iz kojega oni djeluju su izraženi sentimenti prema propaloj političkoj tvorevini nazvanoj „Jugoslavija" i patološko-duhovni oblik odbojnosti ili mržnje prema duhovnoj stvarnosti na način da se ta stvarnost niječe ili sotonski izobličuje. Iz dosada rečenog oni imaju neprestanu potrebu boriti se protiv raznih oblika nacionalizama, bilo da je riječ o manjim oblicima te pojave u društvu, bilo da ju oni izmisle na temelju nekakve kvazi-intelektualne fatamorgane.
Aberantni tipovi
To su vam aberantni tipovi koji u svemu vide ustaštvo, oni će neprestano govoriti o ljudskim pravima, a ujedno će vama nijekati elementarno pravo da kažete da volite svoju domovinu, takvi ljudi će njegovati snažne oblike „srbofilije" koja se ne očituje u jednostavnoj ljubavi prema pripadnicima srpskog naroda, nego u tome da se apsolutiziraju hrvatski zločini prema Srbima u Domovinskom ratu, a ujedno da se kleveću i napadaju svi oni koji takvu laž žele raskrinkati.
Ljevičari
To su vam ljudi koji će sebi davati za pravo tumačiti noviju hrvatsku povijest na svoj način, sotonizirati prvoga hrvatskog predsjednika i ljude koji su zajedno s njime stvarali modernu hrvatsku državu. A ne daj Bože da pokušate reći kako su prava Hrvata u BIH ugrožena. Odmah će na vas nabaciti drvlje i kamenje kako zastupate nacionalističku tezu „trećeg entiteta". To je taj njihov sofisticirani primitivizam.
S druge strane, mržnja prema duhovnoj stvarnosti nalazi se i pronalazi u činjenici da oni Crkvu i Božje službenike ne mogu niti smisliti, ako se oni ne uklapaju u njihove dogmatične kalupe utemeljene na jugo-ideologiji. Nitko ne može biti pošteđen konstruktivne kritike, pa tako ni Crkva koja pastoralno djeluje na određenom području i povijesnom trenutku. No, s druge strane jednostavno se ne može dopustiti da se razni izljevi netrpeljivosti prema Crkvi nazivaju „konstruktivnom kritikom".
Protiv Crkve
Pa se u tom kontekstu promiče snažni sekularni fundamentalizam, Crkvu se želi iskorijeniti iz javnog života, sustavno se dovodi u pitanje i ponižava sve ono što Crkva čini kako bi navijestila evanđelje u ovom trenutku povijesti, Crkvu se optužuje za „fašizaciju i ustašizaciju stvarnosti". No, ono što je danas posebno aktualno jest da se papine geste i izjave koriste kao „malj" i napad na samu Crkvu, kao i na biskupe i svećenike.
Zlo
Sve te intelektualno-duhovne rabote prožete sa snažnom dozom Zla i Zloga pokazuju kako su jedan dobar dio ljevičara koji pokazuju jugo-sentimente i mržnju prema Crkvi zapravo ništa drugo nego glasnogovornici Zla, ako njihovu javnu djelatnost promatramo s metafizičkog aspekta.
Sve te intelektualno-duhovne rabote prožete sa snažnom dozom Zla i Zloga pokazuju kako su jedan dobar dio ljevičara koji pokazuju jugo-sentimente i mržnju prema Crkvi zapravo ništa drugo nego glasnogovornici Zla, ako njihovu javnu djelatnost promatramo s metafizičkog aspekta. Istina, među njima se mogu pronaći intelektualci koji su k tome još opasniji, jer svoje stavove „umataju" u svoj bogati rječnik i osobnu kulturu i obrazovanje.
Kada biste takvim tipovima dali dopuštenje da posegnu za hladnim ili vatrenim oružjem, da njime iskorjenjuju neistomišljenike, oni bi se, pretpostavljam, umjesto pera i jezika kojim se služe, sa užitkom poslužili tim oružjem. Što su za njih desne političke stranke, opasni i mrski branitelji, što je za njih Crkva, što je za njih Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara? Ma, ništa!
Kada bi takvi imali apsolutnu vlast, hrvatskim tlom bi ponovno tekla krv domoljubno osviještenih Hrvata – onih koji vole svoj narod i na osobit način svoju vjeru. Te i takve antihrvatske i antikatoličke revolucionare namjerno nisam imenovao. Prepuštam vašoj mašti i inteligenciji da ih prepoznate u javnom prostoru kojega pratite i iščitavate. I da u skladu s time pokušate pronaći lijek kako bi se iskorijenio taj oblik intelektualno-duhovne ružne zbilje.
Pavle Primorac, Hrvatski fokus
Hitovi: 8133