U potrazi za smislom

Ante Bukovac: Zašto vjerovati?

...Zašto vjerovati? Ili još bolje: Zašto vjerujem?  Pa zato što jedino vjera u Boga kao vrhunaravno Biće, stvoritelja  i gospodara svega, živoga i neživoga, vidljivoga i nevidljivoga, cijeloga svemira, i prostora i vremena, u Boga kao apsolutno Dobro i čistu Ljubav, zaokružuje smisao postojanja i daje odgovore na sva pitanja. Zato jer bez Njega i nade koju On donosi i koju samo On može dati, nade u Uskrsnuće i vječnost u zajedništvu s Njime, u ovom našem životu kakav jest ne vidim nikakva smisla. Sav naš trud, svi napori i borba, brige i strahovi, nadanja i razočaranja, stalna neizvjesnost, prevare i izdaje, sve te muke i nevolje od početka do kraja života, od naraštaja do naraštaja, pa i ono malo radosti što nam katkad dopadne - sve to da bi na kraju završili u ništavilu, u crnoj rupi i raspadanju, bez ikakve nade - bez Njega ne bi imalo nikakva smisla...

Više na: https://tockanai.net                                              

                                        *          *            *

U potrazi za smislom 
Većina ljudi, i danas kao i kroz cijelu povijest, u svim civilizacijama, smisao svoga života i sreću ostvaruju u obitelji, podižući svoju djecu; kroz posao i karijeru, kroz svoj doprinos napretku zajednice, ostvarujući prijateljstva i sklad sa svojom društvenom zajednicom.

Najčešće je misija: ostvariti svoj životni san, dati svoj doprinos, svoj pečat; učiniti nešto dobro – za sebe, svoju obitelj, društvo; u poslu, kulturi, umjetnosti, znanosti, politici i sl. Ako uspijemo onda smo sretni i zadovoljni, a ako ne onda - manje. I tješimo se: barem smo pokušali.

Pokušaji traženja nekog drugog puta, vlastitog, originalnog; zanemarivanje onoga što nazivamo baštinom i iskustava svojih predaka, najčešće nisu sretni i obično završavaju kao promašaji. Bez mogućnosti popravka. Onima koji krenu takvim putem, nakon što prođe vrijeme mladosti i traženja samoga sebe, vrijeme lutanja i ideala, najčešće slijedi iskustvo gubitka kontakata (prijateljstva brzo ishlape) i samotnjačkog života. Redovito uz osjećaj promašenosti i razočarenja. Na kraju balade imat će sreću ako dobiju mjesto u kakvom domu za starije i nemoćne u kojemu im nitko nikada neće dolaziti u posjetu.

Stoga, slijedeći samo zdrav razum, nema nikakve dvojbe da je najbolji i najsigurniji put upravo onaj na kojega nas upućuje naša tradicija: osnovati obitelj, podizati djecu i veseliti se njihovu razvoju, raditi svoj posao, graditi karijeru prema vlastitim mogućnostima i sklonostima, i tako dati svoj osobni obol dobrobiti i svoje zajednice i društva u cjelosti. Dovoljno za ispunjen i smislen život.

Više na: https://tockanai.net/index.php/u-potrazi/239-zasto-ste-sami

• Prethodno
• Sljedeće