Cijepiti se ili ne cijepiti?
Indeks Članka
Kraljevstvo (cijepljenjem) u sebi razdijeljeno
Petar Nodilo SJ, fb, 12. prosinca 2020
Ni jednom riječju nisam napisao, a niti ću napisati treba li se netko cijepiti ili ne treba, makar mnogi komentatori ispod mojih Facebook postova sugeriraju da zagovaram ovu ili onu stranu. Zašto nisam napisao treba li se ili ne treba cijepiti? Pa zato jer nemam to poslanje ni autoritet, nitko legitiman me nije za to ovlastio.
Također, vidim u komentarima, jedni su za jednog svećenika, koji je rekao jedno, a drugi za drugog, koji je rekao suprotno, pa se zbunjeni pitaju tko je od njih u pravu i na čijoj sam onda ja strani. Ni jedan ni drugi nisu u pravu i nisam na strani ni jednog ni drugog. Jer ni jedan ni drugi nemaju ni autoritet, ni od legitimne vlasti javno delegirano poslanje govoriti o onome o čemu su govorili. To što je netko farmaceut ili liječnik ili sveučilišni profesor, u ovom slučaju vrlo malo vrijedi. Ima na tisuće liječnika, farmaceuta i profesora i svaki od njih ima svoje mišljenje koje je često suprotno od mišljenja njegovih kolega. Onaj tko je samome sebi dao mandat da javno poučava o temi za koju nije službeno ovlašten, teško griješi makar bio najpobožniji na svijetu.
Jedino legitimni autoriteti, naravni i nadnaravni, imaju poslanje donositi javne i službene preporuke o takvoj temi, (ili oni koje ti autoriteti službeno delegiraju), a onda mi ostali možemo u svojoj dobro formiranoj i informiranoj savjesti privatno odlučiti što i kako.
Nauk Katoličke Crkve oduvijek traži poštovanje, ne samo prema nadnaravnim autoritetima, već i prema naravnim autoritetima: prema državnoj vlasti koja proizlazi iz naravi i prema znanosti, koja također proizlazi iz naravi, jer narav je stvorio Bog. Ono što bi naravni autoriteti tumačili krivo, tu su tzv. nadnaravni autoriteti koji su dužni to ispraviti i dati bolje moralne smjernice. U ovom slučaju su to izjave koje daje Biskupska konferencija, dokumenti Crkve i sl. a koje u ovakvim slučajevima sastavljaju komisije koje sačinjavaju uglavnom vjernici laici koji su među najstručnijima u svijetu u dotičnim područjima.
Kaos kojem svjedočimo proizlazi upravo iz potkopavanja legitimnih autoriteta. Ako pozorno pratite, vidjet ćete da većina bijesnih komentara cilja upravo na legitimne autoritete kojima niječu legitimnost i otkazuju poslušnost. Redom su komentari protiv Pape, biskupa, znanstvenika, institucija vlasti itd. Kad vrag natjera ljude da izgube vjeru u legitimne autoritete i kad ih natjera da pomisle kako ovise isključivo o svojoj pameti, takvi ljudi, makar toga obično nisu ni svjesni, zapravo postanu žrtve nekih drugih mračnih autoriteta koji se redovito kriju iza raznih opskurnih portala, članaka i teorija zavjera i sl. A ti mračni autoriteti, kojima su se tako naivno izručili, su puno, puno opasniji od ovih naših običnih nesavršenih i uobičajeno grešnih crkvenih i svjetovnih vlasti. Sve to podsjeća na ono, kako to po prilici Sveti Pavao kaže, da neki traže one koji će im draškati uši govoreći im ono što žele čuti. Opasna je to igra neposluha koja bi za mnoge mogla pogubno završiti.
Rušenju autoriteta, kao što rekosmo, mogu doprinositi i ljudi koji su na mjesto autoriteta legitimno izabrani, bilo u svjetovnoj bilo u crkvenoj vlasti, kad svoju funkciju obavljaju loše i neautentično. No, institucija vlasti je jedno, a čovjek koji je obnaša je drugo, otud recimo i naziv Sveta Stolica, a ne sveti papa. Kad se potkopa vjera u legitimne institucije, nastaje, kako kaže Isus, kraljevstvo u sebi podijeljeno koje ne može opstati. Bolje slabi legitimni autoriteti i poljuljane institucije, nego društvo u kojem svatko sam sebi bira autoritet po vlastitom ćefu jer to neminovno dovodi do katastrofalnog društvenog kaosa kojem upravo svjedočimo.
Ako, dakle, ne treba slušati ove gore svećenike ili neke treće, zašto bi netko slušao mene? Pa ne treba ni mene slušati u bilo čemu za što nisam ovlašten. Govorim da treba slušati crkveni nauk ukoliko ga točno iznosim. Jedino sam za to, kao i svaki drugi svećenik, od legitimnih nadnaravnih autoriteta i ovlašten – iznositi crkveni nauk. Ukoliko nešto što govorim ja ili neki drugi svećenik, nije u skladu s crkvenim naukom, nemojte slušati. Potpuno je nebitno što ja osobno mislim, ukoliko se to ne slaže s crkvenim naukom. Zato i oni gore navedeni svećenici imaju dužnost iznositi crkveni nauk i u ovoj temi, ali su, postavivši same sebe kao autoritet u onome što im nije dano, učinili suprotno od crkvenog nauka i tako svojom nesmotrenošću dodatno zbunili ionako zbunjene ljude i usput još, svjesno ili nesvjesno, dodatno potkopali vjeru u legitimne autoritete.
Sve to ne znači da i legitimni autoriteti nisu podložni kritici. No i ta kritika ima svoj autoritet, znanje, mjeru, načine, institucije i osobe, jer nije svatko ni na to pozvan, a ni sposoban. Ovo čemu redovito svjedočimo u zadnje vrijeme ne spada ni blizu u ono što zovemo kritikom.
I na kraju: Hoću li se ja onda cijepiti? Nisam odlučio jer još nije došla preporuka Biskupske konferencije ni mog legitimnog poglavara koji će se uputiti upravo na dokumentima legitimne naravne i "nadnaravne" vlasti i donijeti preporuku poštujući uvijek ujedno pravo na slobodu savjesti. Kad dođe preporuka o cijepljenju i procjena o cjepivu ovom ili onom, učinit ću u skladu s time. A dotad i odtad preporučujem u Božje ruke i sebe i druge.
Mile iz Omrčenova Donjeg
Mislim si ovih dana, zašto bi čip bio isključivo u vakcini, kako nam danima svi prodaju priču. Sumnjivo meni to. Mislim se, zašto čip ne bi bio u mlijeku, recimo, ili u svim onim paštetinama i konzervetinama kojima se svakodnevno šopamo, a jednako se proizvode po stranim državama k'o i te vakcine?
Ili zašto čip ne bi bio u nekom od tisuća lijekova po apotekama, a koje svakodnevno žvačemo i ušmrkavamo? Možda ih i genekolozi ugrađuju? Možda i kirurzi, kad nas uspavaju, mogu nam - što bi mi to znali - i satelitsku antenu ugradit u želudac, a kamo li čip, a?
Sumnjivi su svakako i zubari. Svatko od nas ima plombu, jelte? Što ako je čip u materijalu kojim se puni zub? K'o da zubar mora znat', on jadan to zabetonira, kad tamo...
A i mobiteli su, znamo, puni čipova, od toga su napravljeni, uostalom, kompjuteri isto, TV-i... čak su i auti puni čipova, otkad imaju one ekrane. Imaš, na primjer, Huawei mobitel k'o ja, Kinez ga napravio i, pitam se, što je Kinezu napravit nešto da mi kroz slušalicu lansira čip u uho? A mobitel na uhu pola dana, uho ima rupu... kužiš?
Čip može biti i u odjeći, cipeli. Mala ranica na nozi, čip je nađe, tako je programiran, skriven u čarapi - hop! - kroz ranu, u žilu, pa do mozga. Ako može mesnati, glupi ugrušak kroz žile pa do mozga uć' i čovjeka strefi kap, što ne bi mogao čip kojeg je neki lukavi Kinez ili Amerikanac isprogramirao i ugradio u čarapu da čeka priliku?
A tek sapuni, pomade - na tisuće pomada kojima se mažemo - šminke, acetoni, šamponi? Štapići za uho? Kalodont? Coca Cola...?
Vidilo bi se, kažu neki. Ma ako je toliko sitan da može bez problema kroz iglu proć, ne'š ga vidit ni u pašteti.
Ima toga još, ako čovjek malo mućne glavom, sve je to vrlo, vrlo zgodno za te male vražje čipove.
Uostalom, zar mislite da se Čipi Čips slučajno tako zove?
A mi zapilili: cjepivo pa cjepivo. Nemojmo bit naivni, lukav je taj Bill Gates, ne treba ga podcjenjivati. Ne bih se začudio da je sam Bill to s vakcinom smislio da nam skrene pažnju pa da ne pazimo na ovih sto drugih belaja.
Pitanje je bi li se Bill i obogatio bez toga, tko zna otkad on našu pamet tim čipovima sisa. Otkud bi Amerikančini takve ideje, baš bi on nekakve kompjutore izmislio. To ti je on preko čipa ideju možebit pokupio od nekog Mile iz Omrčenova Donjeg dok je Mile onomadne vrtio janje na ražnju... Nije jadni Mile ni znao da je čipiran.
I sad ti, moj Mile, ovce čuvaj, a tamo neki Bill na Milinoj pameti zlatne stogove slaže... Eee, nepravdo...!