Pričaj mi o Lijepoj Našoj

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Nedjelja, 26 Kolovoz 2018 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Piskac knjiga

Stoljeće srbijanskoga terora u Hrvatskoj od 1918. do 2018. prošle su godine obilježila dva događaja. Film Jakova Sedlara 'Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj' i knjiga Nenada Piskača 'Stoljeće srbijanskoga terora 1918. - 2018.'. Film je s prijevodom na engleski jezik prikazan diljem Hrvatske i u izvandomovinstvu. I prije premijere doživio je kritiku srbijanskoga državnoga vrha i domaće pete kolone. Knjiga je pak u Hrvatskoj prešućena pa je ove godine prevedena na engleski jezik. Dostupna je na globalnom tržištu putem internetskih knjižara Amazon i Lulu. Ovdje prenosimo autorov sažeti prikaz tog dijela hrvatskih povjesnih bespuća objavljen u tri nastavka u Hrvatskom tjedniku, koje svakako treba pročitati

https://tockanai.net/index.php/iz-medija/382-nenad-piskac-od-karadordevica-i-pribicevica-do-vucica-i-pupovca-2

Tomislav Jonjić – NDH - bijeg iz „tamnice naroda“

„... Ono što se 1941. nudilo kao alternativa, nije bila nikakva demokratska pastorala, nego je bila – Jugoslavija. Tvorevina koju su i komunistički internacionalisti, dok im Staljin i Kominterna nisu zapovjedili drukčije, nazivali „tamnicom naroda“. To je razlog zbog koje je toliko Hrvata pokušalo na noge osoviti i obraniti državu koja je bila negacija Jugoslavije. Nisu ih zanimali ni Hitler ni Mussolini, nisu ih zanimali ni ustaše ni Pavelić u stranačko-političkome smislu, pa ustaštvo u tome, stranačkome smislu velikom većinom nisu ni prihvatili, kako je istaknuo jedan od njegovih ponajvažnijih predratnih ideologa, istaknuti katolički intelektualac Ivan Oršanić. Uza nj su ostali samo zato što nije bilo druge snage koja je i perom i oružjem rušila Jugoslaviju.

U tome smislu treba tumačiti i riječi nadbiskupa Stepinca: “Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija da nisam osjetio bilo svog naroda koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji”. Zato samo naivni ne shvaćaju koji je smisao najnovije medijsko-političke hajke na bleiburšku komemoraciju. Nije tu riječ o „fašizmu“ i „antifašizmu“, pa ni o ekskulpiranju komunizma kao takvoga.

Tu se radi o nastavku jednoipolstoljetnoga sukoba hrvatstva i jugoslavenstva. Zato nam se pokušava kazati da smo oslobođeni onda kad nam je ministrom unutarnjih poslova postao Aleksandar Ranković. Zato nam se hoće nametnuti da smo oslobođeni u trenutku kad je na zagrebačkomu Trgu svetoga Marka skinuta hrvatska i ponovno podignuta jugoslavenska zastava. Odgovor je jasan i jednostavan, a njegovu jezgrovitu formulaciju pripisuju Milovanu Đilasu: „Hrvati moraju umrijeti da bi Jugoslavija živjela!“ Ne može se to izreći jasnije.“ T. Jonjić Hrv. tjednik

T. Jonjić Hrvatski tjednik

 

G. Borić: Da nije bilo monarhofašističke diktature u Jugoslaviji, ustaše ne bi postojale.

 „...Nakon što je nacistička Njemačka napala Jugoslaviju Hitler je Hrvatsku najprije nudio Mađarskoj, potom je njemački izaslanik Edmund Vesenmayer molio predsjednika najveće hrvatske političke snage, Hrvatske seljačke stranke, HSS, dr. Vlatka Mačeka da preuzme vlast, što je on kao demokrat odbio, i tek onda je Ustaški pokret iskoristio politički vakuum i 10. travnja proglasio NDH. Ustaše su nastale kao protestni pokret nakon što je jedan srpski zastupnik u jugoslavenskom parlamentu ubio trojicu hrvatskih narodnih zastupnika i od posljedica ranjavanja preminuo legendarni predsjednik HSS Stjepan Radić. Da nije bilo monarhofašističke diktature u Jugoslaviji, ustaše ne bi postojale.

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata sve su postrojbe u NDH počinile zločine, dakle Nijemci i Talijani, hrvatske ustaše i srbijanski četnici. Njemačka povjesničarka Marie-Janine Calic dokazuje u svojoj 'Geschichte Jugoslawiens im 20. Jahrhundert' da što se tiče zločina nije bilo razlike između hrvatskih ustaša i srpskih četnika. Jedni i drugi su kolaborirali za vrijeme Drugog svjetskoga rata s Talijanima i Nijemcima, ali ustaše nikad nisu to činili u Srbiji, dok su četnici masovno ubijali Hrvate katolike i muslimane u Hrvatskoj...“ (G. Borić, Hrv. tjednik)

"....Prve zločine na prostoru NDH počinili su upravo Srbi! A tomu svakako treba nadodati i činjenicu da ustaškim zločinima nad Srbima nisu prethodili samo zločini Srba nad Hrvatima nakon proglašenja NDH, nego i više od dva desetljeća terora što ga je u okviru Kraljevstva SHS/Kraljevine Jugoslavije nad Hrvatima provodio velikosrpski režim.[4] Za ilustraciju dovoljno je navesti da je prema Miroslavu Krleži samo do sredine 1928. u Jugoslaviji izvršeno 24 političkih smrtnih osuda, 600 političkih ubojstava, 30.000 političkih uhićenja, dok je 3000 ljudi emigriralo iz političkih razloga".[5] (D. D. Mitovi i leg.)

G. Borić Kako se suprotstaviti neistinama o hrvatskoj i katolickoj-crkvi

 

Hitovi: 58790