Pričaj mi o Lijepoj Našoj

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Nedjelja, 26 Kolovoz 2018 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Z. Despot: Nastanak četničkih pokreta

...Povijest četničkih udruženja seže u 1921. kada je u Beogradu osnovano prvo takvo udruženje. Prvotni četnički krugovi u tridesetim godinama 20. st. okupljeni su pod geslom „za kralja i otadžbinu“. Čvrsto podupirući vladarsku dinastiju Karađorđevića zalagali su se za ideju jugoslavenskoga nacionalizma, odnosno beskompromisnoga integralnoga jugoslavenstva i unitarizma. U godinama koje su slijedile četnička su se udruženja ubrzano osnivala tako da je takvih poluvojnih organizacija 1935. bilo samo na području Savske banovine 114. Od većih mjesta u Savskoj banovini četnička su udruženja osnovana u Zagrebu, Jasenovcu, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Pakracu, Dugoj Resi, Vrginmostu, Topuskom, Vinkovcima, Vukovaru, Srpskim Moravicama, Karlovcu, Đurđevcu, Dalju, Vojniću, Sušaku, Plaškom, Virovitici, Ogulinu, Gomirju, Samoboru, Bjelovaru, Koprivnici, Gospiću, Medku, Borovu i Novoj Gradiški. Od njihovoga djelovanja nije bila pošteđena ni Primorska banovina u kojoj su svoja udruženja osnovali u Strmici, Vrlici, Otriću, Kninu, Drnišu, Kistanju, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku i drugim mjestima. „Udruženje četnika za čast i slobodu za Kralja i otadžbinu 'Petar Mrkonjić'“ i „Udruženje četnika za čast i slobodu otadžbine“ bila su prva takva udruženja osnovana na Hrvatskom teritoriju, u Zagrebu 1927. Poistovjećujući većinu teritorija Kraljevine Jugoslavije sa srpskim etničkim područjem, četnici su od samih svojih početaka bili zagovaratelji velikosrpskih ideja. Prepoznatljivi po šubarama s kokardama i četničkom značkom na prsima četnici su još tridesetih godina počinili niz nasilja i ubojstava Hrvata nailazeći na osudu širega hrvatskoga i dijela srpskoga stanovništva...  Zvonimir Despot

Z. Despot: Nastanak četničkih pokreta

 
S. Praljak: Kratki povijesni pregled zla nad Hrvatskom
(osvajanja, progoni, ubijanja, pljačke, zatiranja…PDF, 165 str.),

 „...Sudbina malobrojnih naroda je takva da su kroz cijelu svoju povijest izloženi različitim oblicima imperijalizma i hegemonije brojnijih naroda. Identična je sudbina hrvatskoga naroda kojemu se tek na pragu 21. stoljeća ukazala mogućnost da u jednom krvavom i nametnutom ratu ostvari pravo na vlastitu državu. Nacionalni osjećaj se kod malobrojnih naroda ispoljava kroz borbu za vlastiti identitet, jezik, kulturu i običaje, ukratko borba za opstanak.

Kroz hrvatsku povijest tutori su u Hrvatskoj bili: Mlečani, Turci, Mađari, Austrijanci, Francuzi, Talijani, Nijemci, Srbi… nastojeći podrediti Hrvatsku ili neke dijelove Hrvatske. Pritom su se služili sabljama i zakonima, eksploatirali prirodna bogatstva (šumski fond, rude, kamen…), nametali ogromne poreze…

Od kulture ostavili su gdjekoju zgradu, pokoju riječ i običaj. Nakon njihova vladanja ostajala su zgarišta, leševi, logori sa zatočenima, opljačkana imovina, prognani, uništene generacije, pa ako se to može zvati multikulturalnošću onda.... Ovaj rad sadržava kratki povijesni pregled glavnih zločina koje su počinili upravo pripadnici tih naroda nad Hrvatima i onih zločina koje su Hrvati počinili nad pripadnicima drugih naroda, pa i nad pripadnicima jednoga dijela vlastitoga naroda.

Nije cilj ovoga rada da komparira i uspoređuje zločine jer svaki ljudski život ima svoje dostojanstvo i jednako neprocjenjivu vrijednost, nego da objektivno kronološki iznese činjenice na vidjelo kako bi se što više približili povijesnoj istini....“

S. Praljak: Kratki povijesni pregled

 

M. Šimundić: Hrvatski smrtni put

„Prof. dr. Mate Šimundić, jedan od najistaknutijih hrvatskih jezikoslovaca, pojavljuje se u knjizi Hrvatski smrtni put i kao povjesničar. U djelu su iznesene pojedinosti dogañanja od 10. travnja 1941. pa do naših dana. U doba NDH izdana je knjiga o zločinima partizana i četnika nad hrvatskim življem, ali je Šimundićev opis daleko nadmašuje svojim dopunama, odnosno nizom novih i često nepoznatih podataka. Na taj način je autor oteo zaboravu premnoge zločine nad pripadnicima hrvatskoga naroda, koji su bili krivi samo zato što su bili Hrvati i katolici. Dogañanja u ovoj knjizi pisac je iznio na temelju dokumenata, pričanja, pa čak i osobnih uspomena. Dijelovi ove knjige su ponekad pisani i u ponešto subjektivnoj formi, ali to će pomoći da knjiga još uvjerIjivije djeluje na čitatelja. Dojam je kad se knjiga čita kao da je Šimundić sva zbivanja osobno doživio što daje cijelom djelu pojam životnosti, a se samo suhoparnog nabrajanja činjenica“. Iz ocjene rukopisa knjige Hrvatski smrtni put dr. Ivana Mužića. (pdf., 550 str.)

Hitovi: 58787