Pandemija, cjepiva, lijekovi
Indeks Članka
Prof. dr. sc. Velo Markovski, priznati je makedonski znanstvenik – specijalist infektolog, profesor na Madicinskom fakultetu Univerziteta Goce Delčev u Štipu i bivši direktor Infektivne klinke u Skoplju.
Poštovani profesore Markovski, ovo je naš treći intervju, i to s povodom, u osobito specifičnim okolnostima, te ćemo razgovarati o cjepivu i cijepljnju i svemu što iz toga proizlazi.
A.Š.: Profesore Markovski, recite nam jesu li cjepiva rješenje zarazne bolesti?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da, cjepiva su rješenje za bilo koju zaraznu bolest ako postoji učinkovito cjepivo.
A.Š.: Jesu li cjepiva jedina zaštita od određene zarazne bolesti?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Ne, najbolji način da se zaštitite od zarazne bolesti je da se prirodno inficirate (simptomatski ili asimptomatski). Ovisno o antigenskoj stabilnosti uzročnika, imunitet nakon bolesti je dug / doživotan ili kratak (sezonski). Postoji i pojam tihe imunizacije koji se javlja kod medicinskog osoblja u kojem se zbog čestog kontakta s određenim uzročnikom stvara zaštitna razina protutijela, što znači da se zaštita postiže bez bolesti ili cijepljenja. Postoje i preventivne mjere koje uspješno štite od mnogih zaraznih bolesti.
A.Š.: Postoje li cjepiva za sve bolesti?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Ne, kod nekih uzročnika nema pokušaja izrade cjepiva jer nisu ozbiljni problem za čovjeka, ali postoje uzroci koji su vrlo ozbiljni problemi, ali čovjek sa svojom znanošću nije uspio napraviti cjepivo unatoč godinama truda i trošenja stotine milijardi dolara. Primjerice, HIV, streptokokne infekcije, stafilokokne infekcije, hemoragične groznice, bruceloza…
A.Š: Postoje li cjepiva koja su korištena i koja imaju dobru zaštitu?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da, većina cjepiva iz takozvanog kalendara cijepljenja su dobra i sa zaštitom do 5 godina.
A.Š.: Postoje li cjepiva koja se koriste i pružaju kratkotrajnu zaštitu?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da, cjepivo protiv gripe jedno je od najgorih cjepiva koje su ljudi ikad napravili jer pruža kratkotrajni 9-mjesečni imunitet stalnih mutacija njegovih ključnih antigena (hemaglutinina i neuroaminidaze). Međutim, cijepljenjem takozvanih rizičnih skupina, ovo cjepivo spasi tisuće života godišnje. Najbolje od svih cjepiva protiv gripe je takozvano ”split” cjepivo, koje sadrži samo površinske antigene.
A.Š.: Postoje li cjepiva s visokim rizikom i mi ih dajemo?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da, poput cjepiva i imunološke zaštite protiv bjesnoće. Cjepivo je visok rizik, ali bjesnoća je bolest sa 100 % smrtnosti, do danas nije opisan nijedan slučaj preživjelih od bjesnoće. Oko 40 000 ljudi širom svijeta svake godine umre od bjesnoće. Zato infektolozi u slučajevima sumnje na ugriz sumnjive životinje „idu uz rub zida“, odnosno do zadnjeg traže od veterinara da utvrdi stanje životinje, pa tek ako životinja ima znakove bjesnoće ili je ugriz od strane divlje životinje daje se antirabična profilaksa.
A.Š.: Postoje li cjepiva koja su vrlo uspješna u svojoj namjeni (prevencija bolesti) ali koja su izazvala mnoštvo nuspojava?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Da, postoje cjepiva koja su imala mnogo nuspojava i zato su povučena. Cjepivo protiv dječje paralize, iako vrlo uspješno, jedan je od razloga potpunog iskorjenjivanja dječje paralize u gotovo svim zemljama svijeta. Cjepivo ima nezamislive štetne učinke na ljudsko zdravlje jer nehotice putem cepiva je unijet virus SV 40, jer u cepivo su ušle i ćelije od kulture ćelija (bubreg zelenog majmuna). Znanost kasnije identificira SV 40 kao onkogeni virus (virus koji uzrokuje rak). Procjenjuje se da je 300 milijuna ljudi širom svijeta putem cjepiva zaraženo ovim virusom.
A.Š.: Postoje li cjepiva koja se daju, ali nisu potrebna?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Većina zemalja razvijenog svijeta ne daje BSG cjepivo jer je znanost ustanovila da ovo cjepivo ne štiti od tuberkuloze. Također je neobjašnjivo i nerazumljivo davati cjepiva za bolesti koje više nemamo (one su iskorijenjene). Takve bolesti su difterija i dječja paraliza. Ova pojava, koja se vjerojatno produžava pod pritiskom proizvođača cjepiva, s pravom je glavno opravdanje za stvoreno nepovjerenje u cjepiva (tzv. Antivaksere). Tako se cijepi za bolesti koje više ne postoje, a samo cjepivo štiti 4-5 godina. SZO je tek 2016. godine izostavio tip 2 trovalentnog cjepiva protiv dječje paralize, iako je do 2002. ta bolest iskorijenjena u Europi i svim zemljama svijeta. U tom je razdoblju (do 2016.) u svijetu bilo više ljudi zaraženih dječjom paralizom vacinalnim sojom stečenim cjepivom u usporedbi s divljim virusom dječje paralize.
A.Š.: Je li do sada cijelo stanovništvo svijeta cijepljeno protiv neke zarazne bolesti?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Ne, do sada nije bilo pokušaja niti cijepljenja svih protiv određene bolesti. Čak su i karantenske i visoko smrtne bolesti cijepljene u određenim zemljama, regijama ili skupinama ljudi. Ambicije cijepljenja svih cjepivom COVID-19 prve su do sada i nemaju znanstveno opravdanje. Već je velik broj ljudi bio u kontaktu s virusom (simptomatski ili asimptomatski, blagi ili teški) i imuniziran je prirodnim putem zaražavanjem bolešću. Ovo je najbolji način imunizacije i ovi ljudi ne smiju se cijepiti.
Dakle, prije cijepljenja SVAKI PRIMATELJ MORA SE POJEDINO PROVJERITI DA LI IMA I KOJA JE RAZINA ZAŠTITNIH ANTITIJELA PREMA COVIDU -19. Ovo je i do sada praksa u medicini, nije razumljivo cijepiti se protiv hepatitisa B, bez prethodne provjere je li osoba prethodno imala kontakt s virusom. Već se desetljećima uspješno prakticira u našoj zemlji, ali i u svim razvijenim zemljama. Davanje cjepiva osobi koja ima visoku razinu antitijela na određeni mikroorganizam može uzrokovati bolest, pa čak i smrt zbog stvaranja ogromnih količina imunokompleksa (antitijela vezana za antigene) u kratkom vremenskom razdoblju. Ovu količinu imunokompleksa tijelo ne može eliminirati, pa će se ti kompleksi pričvrstiti na membrane (srce, bubrezi…) ili oštetiti krvno-moždanu barijeru i izazvati upalu mozga, odnosno, encefalopatiju koja ide s velikom smrtnošću.
A.Š.: Jesu li ikad dana cjepiva za koja nisu završena sva predklinička i klinička ispitivanja?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Ne, nikada prije, čak i kada su postojale opasne i karantenske bolesti, lijekovi i / ili cjepiva nisu davani ako nisu obavljena sva ispitivanja. Ne ulazeći u to kako i zašto su neki proizvođači znali da će doći do pandemije ove veličine i započeli su proizvodnju cjepivima COVID-19 prije izbijanja i proglašenja pandemije (Pfizer je započeo proizvodnju 10. siječnja 2020., drugi proizvođači u razdoblju od 16. – 20. ožujka 2020., nekoliko dana nakon proglašenja pandemije 11. ožujka 2020.), klinička ispitivanja s ovim cjepivom nisu dovršena. Prema službenim dokumentima samih PROIZVOĐAČA, cjelovito kliničko ispitivanje završit će 27. siječnja 2023. u Pfizeru, 22. listopada za Moderna cjepivo, a najranije 21. svibnja 2021. za rusko cjepivo Sputnjik 5.
Dakle, masovno cijepljenje cjepivom započeto je samo 7 dana nakon završetka takozvane treće faze kliničkog ispitivanja bez potpunog završetka studija i praćenja učinaka cjepiva u kontrolnim skupinama. Tek nakon završetka kliničkih ispitivanja, proizvođači će objaviti znanstvene radove s učincima, trajanjem zaštite cjepiva, nuspojavama, ozbiljnošću nuspojava itd.
Zbog svega toga, SZO se u svojim dokumentima distancira od preporuka za davanje ovih cjepiva formulacijom: ispitujemo, ne garantiramo, još ne znamo, odgovornost je na proizvođaču i primatelju cjepiva.
https: //www.who. int /…/ novel-coronavirus-landscape-ncov.pdf
A.Š.: Zašto s novom vrstom cjepiva protiv COVIDA-19?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Među 163 proizvođača u predkliničkom ispitivanju i 51 cjepiva u kliničkom ispitivanju, postoje proizvođači koji idu s proizvodnjom cjepiva prema klasičnom tipu stanične kulture (Pasteur…), ali dominantni i najcijepljeniji barem u ovoj će fazi biti novim cjepivima. DNA cjepiva (Oxford, Sputnik 5) ili mRNA (Pfizer, Moderna). Ta su cjepiva nova, s njima se eksperimentiralo u zadnjih 15-20 godina, iako u teoriji imaju ogroman potencijal za promjenu upravljanja svim bolestima kod ljudi, ali pokusi na miševima pokazali su im brojne tehničke probleme. Njihov je princip unijeti slijed željenog proteina koji će djelovati u jezgri stanice domaćina (DNA cjepiva) tako da jezgra proizvodi samo željeni protein, u ovom slučaju S protein virusa SARS CoV-2, pa će imunološki sustav prepoznati da se radi o stranom antigenu i započinje s proizvodnjom antitijela. Dakle, kod klasičnog cjepiva izvana proizvedeni protein se unosi u tijelo, imunološki sustav reagira na taj strani protein i stvara zaštitu protiv njega (antitijela, memorijski B i T limfociti).
Sada se s novim cjepivima željeni protein neće proizvoditi vani, već će stanica biti prevarena da ga sama proizvede. Cjepiva drugog tipa, mRNA (mesinger) ne djeluju na jezgru, sadrže sintetski proizvedenu glasničku RNA koja se prenosi u stanični ribosom da bi ribosom proizveo taj željeni S protein SARS CoV- 2 virusa, a nakon što dosegne staničnu površinu imunološki sustav počinje stvarati antitijela na virus COVID-19. Ova ideja kao ideja može biti dobra, ali naravno, trenutna razina znanosti nije dovoljno razvijena da bi je provela do kraja. I proizvođači i znanstvenici priznaju nekoliko ozbiljnih problema. Njihov prvi veliki problem je kako dovesti sekvence do željene stanice. Ovaj materijal ne bi trebao ići u moždane stanice i druge vitalne organe. DNA cjepiva dizajnirana su za rješavanje problema transporta s uboda do ciljne stanice pomoću virusa (adenovirusa) u kojem je prethodno ubrizgan plazmidni sa sekvencom. Problem je hoće li imunološki sustav prije vremena uništiti adenovirus. Za razliku od njih, mRNA cjepiva koriste čestice lipida i polietilen glikola kao nosače materijala. Ali ne postoji jamstvo da će ovaj materijal doći do željene stanice. Moguće je da materijal cjepiva cirkulira u vitalnom organu (mozak, srce, bubrezi…) i tamo nanese štetu. Drugi veliki problem je taj što je preko 72 % svih alergija (u Sjedinjenim Državama) zapravo alergija na polietilen glikol, koji se široko koristi u proizvodnji hrane, ali i kao nosač mnogih lijekova (do sada korištenih).
A.Š.: Hoće li nova cjepiva opravdati očekivanja?
Prof. dr. sc. Velo Markovski: Moguće je, ali stvarno treba vremena da se vidi hoće li i u kojem postotku biti nuspojava, za razliku od postotka zaštite koji bi proizašao iz proizvodnje antitijela i aktiviranja memorijskih limfocita. Prerano je reći hoće li i koliko dugo (i u kojem titru) preživjeti antitijela u krvi i izlučevinama cijepljenih.
I na kraju, zaključujem: u uvjetima velikog straha i neizvjesnosti zbog kraja pandemije COVID-19, cjepiva trebaju biti osigurana za one koji to žele. Cijepljenje mora biti dobrovoljno i moraju se objasniti moguće posljedice. Cijepljenje se, naravno, mora provesti uz prethodnu provjeru razine zaštitnih antitijela. Ne zaboravimo da je prirodna imunizacija (preživljavanje bolesti) najbolja imunizacija.
Također je više nego jasno da cijepljenjem neće prestati pandemija COVID-19.
Velika Vam hvala profesore Markovski.
Hitovi: 5205