Dr. A. Ljubičić: Upala mokraćnih puteva

 
      https://tockanai.net/index.php/pitajte-lijecnika

Simptomi su učestalo mokrenje, pečenje pri mokrenju, lažni pozivi, katkad nemogućnost zadržavanja mokraće, bolovi u području mokraćnog mjehura ili bubrežnih loža, loše osjećanje, zimica, iscjedak iz mokraćne cijevi, krv u mokraći – sve to zajedno ili samo ponešto od toga. Uzročnici su bakterije koje potječu iz probavnog trakta, u najvećem broju slučajeva Escherichia coli (više od 90 %) i neke druge, znatno rjeđe. Chlamidia i Neisseria gonorrhoeae najčešći su uzročnici spolno prenosivih infekcija, također i neki paraziti od kojih najčešće Trichomonas vaginalis mogu uzrokovati urinarne infekcije.

Nerijetko se, osobito u starijih žena i nositelja trajnih katetera, nađe asimptomatska bakterijurija – prisutnost bakterija u mokraći bez simptoma. Takvo stanje ne treba tretirati antibioticima, jedino kod trudnica i kod bolesnika s povećanim rizikom za nastanak recidiva uroinfekta (u onih s niskim leukocitima, na imunosupresivnoj terapiji, s mokraćnim kamencima i sl., kod kojih se planira endoskopska intervencija i slično).

U svakom slučaju urinarnog infekta bilo bi idealno odmah primijeniti ciljanu antibiotičku terapiju na temelju bakteriološke pretrage. No, kako je to u praksi uglavnom nemoguće, a najčešće nije ni potrebno, u odluci o daljnjem postupanju liječnik će se osloniti na anamnestičke podatke i klinički nalaz te na osnovne laboratorijske pretrage krvi i mokraće.

Postoje različite empirijski određene sheme antibiotičke terapije za različite oblike i lokalizacije uroinfekta, od jednodnevne kure za uretritis muškarca uzrokovan gonorejom do dvotjedne za upalu mjehura. Ako je riječ o prvoj pojavi upale mjehura, ako tegobe nisu osobito teške, onda se može pokušati s kratkotrajnom, trodnevnom antibiotičkom kurom usmjerenom prema najvjerojatnijem uzročniku – E. coli. Uvijek se uz ovu terapiju preporučuje uzimati dosta tekućine (urološki čajevi, brusnica i sl.), 2 – 3 litre dnevno.

Ako su tegobe jače, ako je riječ o ponavljanom uroinfektu koji je ranije slabo odgovarao na terapiju, opravdano je posumnjati na kompliciranu uroinfekciju (prisutnost anatomskih promjena i smetnji, otjecanje mokraće, rezistencija). Potrebno je, ako je ikako moguće, odmah uzeti uzorak mokraće za urinokulturu i antibiogram te dati antibiotik prema pretpostavljenom uzročniku tijekom duljeg vremena, do dva tjedna, a u postupak obrade i liječenja uključiti infektologa i urologa. Od antimikrobnih sredstava koja se najčešće rabe u liječenju urinarnih infekcija jesu:

• nifurantin
• cefalosporini, ceftriakson...
• fluorokinoloni
• ampicilin s klavulonskom kiselinom
• sulfametoksazol-trimetroprim
• azitromicin
• doksiciklin
• gentamicin.

Prevencija uroinfekcija
Mjere koje se poduzimaju za prevenciju urinarnih infekcija potrebne su prije svega ženama koje su imale tri ili više ponavljanih upala mokraćnih puteva tijekom godine. Ove se mjere usmjeruju na eliminiranje uvjeta i okolnosti koje pogoduju nastanku infekcije. Neke opće mjere poput pojačane higijene, uzimanja dovoljno tekućine (brusnica i sl.), izbjegavanja izlaganju nepovoljnim uvjetima (npr. sjedenje na hladnom u mokrim gaćicama, pretjerano fizičko opterećenje – vožnja biciklom, preznojavanje i sl.), korisne su za sve. Ženama se također preporučuje mokrenje odmah nakon spolnih aktivnosti i izbjegavanje dijafragme. Od posebne je važnosti za svaki urinarni infekt, osobito recidivirajući, provoditi terapiju do sterilizacije urina i, ako je ikako moguće, ukloniti sve nepovoljne uvjete i okolnosti koji su doveli do njega. U tom smislu, kada je u pitanju spolno posredovana bolest, potrebno je isto takvo liječenja partnera. Ako sve to nije dovoljno, primjenjuje se antimikrobna profilaksa – uzimanje malih doza antimikrobnih sredstava tijekom duljeg vremena.

Prevencija urogenitalnih infekcija u žena

• Uvijek do kraja provesti preporučenu antibiotičku terapiju jer se simptomi mogu smiriti već nakon dan-dva dana iako infekcija nije iskorijenjena; nakon prebrzog prekida terapije mogla bi se ponovno razbuktati.
• Javiti se liječniku već nakon prvih znakova upale jer je liječenje nakon duljeg trajanja upale manje uspješno.
• Razviti naviku mokrenja svaka 2 – 4 sata te neposredno nakon spolnog odnosa. Mokrenje ispire bakterije iz uretre, sprječavajući širenje upale na mokraćni mjehur.
• Piti tekućine – šest do osam čaša vode dnevno; više tekućine pomaže ispiranju bakterija iz urinarnog trakta.
• Piti dvije čaše vode prije i nakon spolnog odnosa.
• Izbjegavati uporabu lužnatih sapuna, pjenušavih kupki, pudera i sprejeva u genitalnoj regiji; ta sredstva iritiraju uretru i otvaraju put
  upali.
• Izbjegavati usku odjeću donjega dijela tijela; uske hlače mogu uzrokovati iritaciju uretre i otežati prozračivanje genitalne regije.
• Nositi pamučno, a ne sintetičko rublje. Vlažnost genitalne regije jest pogodna za rast bakterija. Pamučno rublje omogućuje bolju prozračnost genitalne regije.
• Redovito uzimati vitamin C ili sok od brusnice. Ako se uzimaju u velikim količinama, izlučuju se urinom, pa vitamin C zakiseljava urin
  što usporava rast bakterija u tom kiselom mediju. Pokazalo se da sok od brusnice i borovnice prevenira prianjanje bakterija za stijenku
  mokraćnog mjehura. U tu svrhu preporučuje se uzimati 2 – 3 čaše tih sokova dnevno tijekom osam tjedana.
• Nakon mokrenja i stolice brisati genitalnu regiju od sprijeda prema straga kako bi se spriječilo ulazak bakterija iz probavnoga trakta u
  uretru.
• Ako se infekcije često ponavljaju, bolje je izabrati tuširanje nego kupanje.Bakterije prisutne u vodi za kupanje lako mogu ući u uretru.
• Žene u menopauzi, koje imaju česte upale urinarnog trakta, mogu imati koristi od redovite upotrebe estradiol vaginalne kreme.

         Modificirano i preuzeto od Kathleen Marchindo, AJN. March 1998, Vol. 98, No 3.

Poveznica: Iz torbe liječnika

• Prethodno
• Sljedeće